Get Adobe Flash player

Serija  figura, portreta i autoportreta pokazuje iznimni doseg slikarske vještine i iskustva, nadahnutost autora

 
 
Slikar Vladimir Vrljić Ankin suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor niza ciklusa uklopljenih harmonično u kompleksni opus, izlagač na mnogim samostalnim izložbama, autor koji svakodnevno odlazi u atelijer s jednakom se strašću kao prvoga dana, suočavajući se s opasnom, prijetećom bjelinom papira, platna, kreator u neprekinutom istraživačkom procesu spoznavanja motiva, kolora.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2020/08/Vladimir-Vrljic-Ankin-1-2-896x1200.jpg
Nedavno smo se susreli s novim ciklusom Figura, portreta i autoporteta, nastalih u proteklom razdoblju, izvedenih vrlo sugestivno s odmjerenim kolorom, bojom posve u funkciji motiva i s nizom likova, uz autora, koji najčešće sjede, opušteni, prirodni, bez poze, uhvaćeni u onom nevažnom trenutku života, izmežu krucijalnih zbivanja, kada im misli posve nekontrolirano lete ili su samo na trenutak zamišljeni, promišljajući tko zna o čemu u ovom čudesnom trenutku mirovanja, kada im nitko ne smeta, kada nisu nikome na putu i prepušteni sami sebi.
 
Izvrsni autoportreti pokazuju slikara kao čovjeka s iznimno radoznalim pogledom, koji daleko i duboko putuje, čije gledanje uvire u nepoznato, umiren, sjedi, reklo bi se izdaleka, nekako nezainteresiran za svijet koji ga okružuje, sve dok se ne susretnemo sa slikarevim očima.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2020/08/Vladimir-Vrljic-Ankin-10-1-872x1200.jpg
Vrljić Ankin je poznat kao slikar žestokog kolora, a ovdje je on tek pomalo nazočan, gotovo nenametljiv. Portretiranje je vrlo zahtjevno, u nekoliko se poteza mora realizirati karakter osobe ispred slikara, sva ona bitna obilježja, moći pročitati lice, kako tuđe, tako i svoje, rijetka je sposobnost. Serija  figura, portreta i autoportreta Vladimira Vrljića Ankina pokazuje iznimni doseg slikarske vještine i iskustva, nadahnutost autora.
 

Miroslav Pelikan

FIG Bilbao i Splitgraphic su okupili grupu novih i suvremenih baskijskih umjetnika grafičara

 
 
U sklopu '9. Splitgraphic bijenala 2019.-2020.', u srijedu, 16. rujna 2020. u splitskom Salonu Galić otvorena je izložba pod nazivom „Basquegraphia: Baskijska nova grafika“. Izložba je rezultat suradnje između 'FIG Bilbao, Međunarodnog festivala grafike i umjetnosti na papiru' (Printmaking and Art on Paper Festival) i Splitgraphic međunarodnog bijenala grafike, koja je započela 2018. godine.
https://hulu-split.hr/wp-content/uploads/2020/09/jabier-herrero-1.jpg
FIG Bilbao i Splitgraphic su okupili grupu novih i suvremenih baskijskih umjetnika grafičara koji predstavljaju najnovije trendove u grafičkoj umjetnosti koja se trenutačno događa u ateljeima i grafičkim radionicama (workshops) Baskije. Ova skupna izložba spaja niz različitih projekata iz kojih se može iz prve ruke iščitati trenutna suvremena grafička scena u Baskiji čiji je centar grad Bilbao (baskijski: Bilbo).
 
Kustosice Ana Giménez Orcajada i Olga Iradier Arce, odabrale su radove Marte Barragán, Iñaki Elosua, Myriam Gesalaga, Jabiera Herrera, Edera Sáncheza i Alazne Zubizarreta, šest umjetnika i umjetnica različitih grafičkih tehnika i tematika, koji pronalaze vezu kroz likovni jezik grafike, dijeleći procese istraživanja i stvaranja. Svi umjetnici imaju pozadinu i korijene u Baskiji i ljudima Baskije. Kultura predaka i tisućljetni jezik vlastite kulture su bitne odrednice njihovog rada. Ljudi koji su ujedinjeni sa svojom zemljom, tradicijom koja unatoč protoku i promjenama vremena, ima na umu svoju prošlost koju prenose u sadašnjost suvremenim grafičkim izražajem i umjetnošću. Deveti Splitgraphic bijenale se odvija tijekom dvije godine 2019. i 2020. Do sada je u programu Splitgraphica organizirana samostalna izložba japanskog umjetnika Yoshia Imamure (Salon Galić, listopad 2019.) i ova skupna izložba Basquegraphia.
 
„Ovo je prvo sveobuhvatno predstavljanje suvremene španjolske odnosno baskijske grafike na Splitgraphic bijenalu, te se otvara uvid u grafički jezik i stvaralaštvo te regije, a pogotovo uzimajući u obzir njihov kulturno-povijesni identitet. Izložba predstavlja pregled jedne potpuno nove i dosad nepoznate grafičke scene na visokoj razini kvalitete i produktivnosti s različitom grafičkom, estetikom i likovnim jezikom nego što smo dosad imali prilike vidjeti na Splitgraphic bijenalu“, kaže Marina Petit, kustosica Splitgraphic bijenala.
 
Novo poglavlje suradnje na međunarodnoj grafičkoj sceni Splitgraphic je započeto 2018. godine s organizacijom Fig Bilbao. Splitgraphic je tada izložio selekciju hrvatskih suvremenih grafičkih umjetnica. To su bile Ana Vivoda, Letricija Linardić, Nevenka Arbanas, Iva Čurić, Kristina Restović, Iva Šarić, Mia Vučić, Petra Kriletić, Bruna Carev i Danijela Šušak. Nastavljajući započetu suradnju voditelji Splitgraphic bijenala, Pavo Majić i Marina Petit, bili su dio međunarodnog žirija ove godine u njihovom programu za mlade nadolazeće grafičare, pod nazivom „Open Portfolio“.
 
„Biti u žiriju za program Open Portfolio FIG Bilbao je svakako čast i priznanje za naš dosadašnji rad i trud što nismo dosad baš dobili kod kuće“, kaže Marina Petit. „Za mene osobno kao povjesničarku umjetnosti bio je izazov izabrati četiri od 16 grafičkih umjetnika iz cijelog svijeta, kao i biti dio žirija s kustosima i umjetnicima iz Argentine i Španjolske. Jako mi je bilo zanimljivo žirirati umjetnike koji pripadaju jednom drugom kulturnom krugu Srednje, Južne Amerike i Španjolske s kojima se mi na Splitgraphicu susrećemo, ali ipak marginalno. Oni imaju različit i zanimljiv likovni grafički jezik. Mislim da sudjelovanje u žiriju otvara nova vrata djelovanja Splitgraphic bijenala, što ide uz naše planirane promjene koncepta samih bijenalnih izložbi - kaže Petit.
 
Splitgraphic ima iza sebe suradnje i sudjelovanje na međunarodnim bijenalima, trijenalima i konferencijama u Krakowu, Lodzu, Vilniusu, Guanlanu i mnogim drugima, a kroz suradnju s Fig Bilbao je zakoračio u novu vrijednu grafičku avanturu kroz stvaranje, sudjelovanje i građenje novih projekata i veza na međunarodnoj grafičkoj sceni, u kombinaciji s lokalnim kulturnim akterima HULU-Split, s kojima je ova četvrta zajednička  izložba u Salonu Galić.
Izložba ostaje otvorena do 7. listopada.
 

Nives Matijević

Donirala svoja brojna djela muzejima i galerijama diljem Hrvatske

 
 
Akademska slikarica Iris Bondora Dvornik, suvremena je hrvatska likovna umjetnica, autorica je kompleksnog i zapaženog opusa, izlagala je na preko pedeset samostalnih izložbi.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2020/09/Iris-Bondora-Dvornik-1-1-930x620.jpg
Nedavno je donirala svoja brojna djela muzejima i galerijama diljem Hrvatske, u Zagrebu, Modernoj galeriji i Muzeju suvremene umjetnosti, Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku, muzejima u Zadru i Varaždinu, Krapini i Vinkovcima, Požegi i Samoboru i sačuvala ih za budućnost. Naime, ostala je bez adekvatnog prostora za pohranu svog vrijednog djela i ovo je bio jedini način da slike, jednostavno govoreći, prežive. Prisjetimo i njezinih brojnih sakralnih radova u crkvama i župama, posebice u inozemstvu i koji su dostupni.
 
Nedavno sam o njezinom opusu napisao „Iris Bondora Dvornik konstruira teško vidljivi svijet, mnogo se zastora mora odgrnuti kako bi se bolje vidjelo i napokon shvatilo, mora se i nogom stupiti u nevidljivi i opasni svijet labirinta, u kome možda netko živi a možda i ne, u svakom slučaju kroz mrak i tamu labirinta mora se proći i dosegnuti onu drugu, spasonosnu stranu a sve samo samo zato da bi dotaknuli, ugledali doživjeli istinito, jedino lice svijeta, pa i nas samih jer s druge strane ovih teških boja krije se samo zrcalo koje zrcali naše lice u pravom svijetu, kakav on doista jest i kakav je oduvijek i bio, bez uljepšavanja ili nagrđivanja, baš onakav kakav je, bez ljubavi, bez nade, bez sentimenata.
 
Ciklus Iris Bondora Dvornik postavlja toliko pitanja, zamagljuje odgovore i bježi sa svojim tijelom od boja, nudeći nam samo prvi korak u bespuća vlastitog labirinta u traganju za ostacima ili cjelovitim, sačuvanim emocijama.“
 

Miroslav Pelikan

Izložba u Sveučilišnoj galeriji Vasko Lipovac

 
 
U Sveučilišnoj galeriji Vasko Lipovac u Splitu, u četvrtak,  17. rujna 2020. otvorena je samostalna izložba Ane Vivode pod nazivom „Odnosi uzajamnosti“. Umjetnica prezentira radove koji se međusobno organski nadovezuju i tek objedinjenim predstavljanjem omogućavaju uvid u različite aspekte autoričinog interesa, kao i kritičku valorizaciju rada. Ciklus „Odnosi uzajamnosti“ je kombinacija digitalnog tiska, olovke i akrila koji se bavi pitanjem ženskog identiteta kroz portrete žena četiriju generacija autoričine obitelji. Integralni dio ciklusa je audiozapis međusobnih razgovora i glasova ženskih članova obitelji.
https://www.unist.hr/Portals/0/EasyDNNnews/13308/Relations-of-Reciprocity-2,-digital-print,-acrylic,-pencil,-2019..jpg
Kako navodi kustosica izložbe Marina Petit, Ana Vivoda je jedna od vodećih umjetnica mlađe generacije u Hrvatskoj koja se afirmirala svojim grafičkim opusom, brojnim međunarodnim izložbama i nagradama. Neophodno je spomenuti njen posljednji uspjeh - sudjelovanje u programu Open Portfolio za nadolazeće mlade umjetnike, baskijske grafičke manifestacije FIG Bilbao gdje je umjetnica izabrana kao jedna od četiri finalista koji će izlagati u Bilbau. Kao kustosica i organizatorica Splitgraphic bijenala, pratila sam dosadašnji rad Ane Vivode. Sudjelovala je na nizu skupnih izložbi sa svojim grafičkim opusom Tragovi, koji je 2017. godine nagrađen Posebnom nagradom. Ciklus Tragovi temelji se na grafičkom procesu i apstraktnim potezima koje umjetnica kontinuirano urezuje u grafičke matrice bilježeći i promišljajući svijet oko sebe. Koristeći matrice iznova, autorica stvara nove tragove različitim grafičkim tehnikama dubokog i visokog tiska, ali također i digitalnog tiska, kao na nagrađenim radovima iz 2017. godine gdje se kao motiv pojavljuju i elementi ljudskog tijela, odnosno figure.
 
Promatrajući novi ciklus Odnosi uzajamnosti, u odnosu na Tragove, može se uspostaviti oprečna izjava da je to odmak i kontinuitet u njenom dosadašnjem radu. Antiteza odmaka i kontinuiteta se odnosi prije svega na površni odnos apstrakcije Tragova i realizma Odnosa uzajamnosti, tj. portreta različitih generacija ženskih članova vlastite obitelji. U Tragovima umjetnica apstrahira svijet oko sebe znakovima i urezima u matricu, dok u Odnosu uzajamnosti realno bilježi crte lica članova obitelji promišljajući ženski identitet kroz generacije i odnose unutar obitelji. Kontinuitet se pak najizrazitije očituje u pristupu bavljenja određenom tematikom, što je kod Ane Vivode proces koji nije nikad završen; već u nastajanju, razvoju, promišljanju, vraćanju i usavršavanju. Upravo prema riječima same umjetnice, ovi novi realistični portreti su trajno nedovršeni, a na njihovim se licima vide tragovi, odnosno rukopis umjetnice. Uz trajnu nedovršenost portreta koji izranjaju iz bijele podloge papira, izranjaju i njihove priče u kojima ženski glasovi opisuju svoje školovanje, uloge i iskustva žene u obitelji i društvu te kako su se mijenjali iz generaciju u generaciju.
 
U Odnosima uzajamnosti pojam identiteta je trajno nedovršena kategorija, stalno u procesu dovršavanja. Vivoda je, kako sama navodi, pristupila pojmu identiteta kao trajno otvorenoj kategoriji, koji se formirao kroz međusobne odnose te se oni konstruiraju i rekonstruiraju unutar mnogih suprotstavljenih i umreženih veza. Kontekst se otkriva kroz fragmente lica i fragmente glasova koji izlaze iz buke te raznih šumova u kojima se gube, jednako kao i portreti na podlozi. Umjetnica je razvijala i uslojavala bavljenje tematikom identiteta što se vidi i kroz knjige umjetnika, koje također izlaže u Sveučilišnoj galeriji. Tu se uviđa sličnost s ciklusom Tragovi koji je u konstantnom nastajanju i ponovnom vraćanju. Prvi se put bavila temom identiteta u knjizi umjetnika Lica gdje su isprepleteni i digitalno izvedeni i uvezani obiteljski portreti. Lica su nastala razmišljanjem o majčinskim utjecajima, kontekstima odrastanja i formiranja. Naime, Ana Vivoda ovdje prvi put propituje koliko je ženski identitet performativan, tj. određen sredinom u kojoj odrastamo i povijesnoj definiciji žene ovisno o vremenskom periodu i socijalnoj uvjetovanosti. Upravo poznati citat Simone de Beauvoir „Žena se ne rađa, nego postaje ženom“ može se primijeniti na Vivodino dugoročno promišljanje koliko je žena povijesno određena kontekstom u kojem odrasta. Razgovori koje čujemo dok gledamo radove u galerijskom prostoru svjedoče o tome kao i izložena knjiga umjetnika Razgovori uz kavu koja se direktno nadovezuje na instalaciju.
 
Ona se, također, sastoji od realističnih portreta članova obitelji uz kratke priče ili citate koji ponovno oslikavaju razmišljanja sudionica o ulozi žene, odnosima, ograničenjima, očekivanjima, i razlikama u percepciji. Knjige umjetnika Sve što sam zaboravila s izvezenim nazivima prostora i riječima i U međuprostoru (s tobom) s isprepletenim rukama umjetnice i njenog supruga se indirektno vezuju na ciklus te nas potiču na ponovno promišljanje o identitetu, memoriji i odnosima koji nas obilježavaju. Instalacijom Odnosi uzajamnosti i popratnim izloženim knjigama umjetnika, Ana Vivoda vrlo uspješno traga za ženskim kodovima unutar obiteljske matrice, iskoracima u slobodne izvedbe identiteta kroz različite osobne odluke i odabire koje nas, kao žene, određuju i stvaraju ono što zaista jesmo. Multimedijalnim ciklusom Odnosi uzajamnosti, Ana Vivoda se suptilno i rafinirano bavi aktualnom tematikom ženskih prava te se novim ciklusom pozicionira kao jedna od najznačajnijih grafičkih umjetnica u zemlji. Naime, umjetnica je prostor već počela promišljati postavom ciklusa Tragovi, a sada je isti uvjetovan zvukom i glasovima koji nam otvaraju jednu novu percepciju radova. Kombinacijom različitih tehnika i definitivnim iskorakom u područje grafičke instalacije stvara kompleksan narativ koji proširuje granice grafičkog medija.
 
Ana Vivoda, rođena u Rijeci 1979. godine, diplomirala je na Odsjeku za likovne umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci te je završila poslijediplomski studij (Project Studies) na Royal University College of Fine Arts u Stockholmu u Švedskoj i doktorirala na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao izvanredna profesorica na Sveučilištu u Zadru, Odjelu za nastavničke studije u Gospiću. Priredila je brojne samostalne izložbe (Rijeka, Madrid, Zagreb, Pula, Lošinj, Niš) i sudjelovala na više od stotinu pedeset međunarodnih izložbi. Ana Vivoda je dobitnica brojnih nagrada i priznanja: Nagrada Kabineta Grafike HAZU-a na 3. hrvatskom trijenalu grafike, Nagrada 52. zagrebačkog salona, Nagrada Međunarodnog bijenala grafike Splitgraphic, Španjolska, nagrada 2. međunarodnog natječaja za suvremenu grafiku, Bilbao, Španjolska, Posebno priznanje žirija, Međunarodni bijenale grafike Jose Guadalupe Posada, Meksiko, Posebno priznanje Print Award Carmen Arozena, Španjolska, Nagrada Grafičke zbirke NSK na 5. hrvatskom trijenalu crteža i mnogih drugih.
Izložba ostaje otvorena do 6. listopada 2020.
 

Nives Matijević

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Srijeda, 21/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1504 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević