Get Adobe Flash player

Prisjećanje na svoje davne londonske dane

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor s dvije adrese, zagrebačkom i londonskom, slikar Duško Šibl, pored ulja, po kojima je i poznat i cijenjen, u tišini atelijera ili kojeg drugog prostora radi i na ciklusu kolaža.
http://metro-portal.hr/img/repository/2019/10/medium/dusko_sibl.jpg
O radu na kolažima  Šibl kaže: „Što vam mogu reći osim istine? Kad sam u Londonu stanujem kod prijatelja, pa mi nije zgodno packati s bojama po stanu – pogotovo jer imam običaj razmahivati kistom pa boja leti na sve strane. Zato sam odlučio pokušati slikati na "suho" šarenim papirima umjesto bojama. A ovaj Novi londonski ciklus je rezultat.“
 
 Na pitanje što osobitost novoga ciklusa Šibl ističe: „Oni su na neki način povratak na tematiku mojih ranijih londonskog slika o uličnom životu, pankerima i Novim Romanticima“.
 
Pred nama se nižu listovi papira s rasplesanim figurama, koje katkada sliče kostimografskim rješenjima plesnih predstava ali i raznovrsnim modnim izričajima jednoga vremena, kada je odjednom gotovo sve bilo dopušteno. Na kolažima promiču neopterećeni vremenom, stvarnošću, određenjima društva, muškarci i žene, izvijeni u privlačnom ritmu, likovi proteklog vremena, likovi sjećanja.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2019/10/Du%C5%A1ko-%C5%A0ibl-4-840x586.jpg
Dojma sam kako ove nesvakidašnje figure skladno povezuju u jednu cjelinu dva svijeta, sjećanje na proteklo i život u kojem smo trenutno, umjetnički izraz prikaza pojedinih životnih situacija i realno življenje u sadašnjem vremenu i prostoru. Rekao bih da Šibl govori o svijetu, koji je istodobno i imaginaran i stvaran, dok se on, slikar kreće  o tankoj crti koja ih konačno povezuje (ili ipak razdvaja).
 
Kolaže Duška Šibla krasi izniman kolor, snažan ali i odmjeren, izrazit i suptilan. Šibl se prisjeća svojih davnih londonskih dana, vremena posebne atmosfere, bunta protiv ustaljenih normi, nesputane slobode govora i ponašanja, bilježeći doživljeno i zapamćeno u tehnici u danas rijetkoj tehnici kolaža.
 

Miroslav Pelikan

      Pjesmom čovjek liječi…

 
 
        Makar da ju moraš sto put ponoviti, baš u pjesmi svakoj, i teškoj i
        lakoj, jedna priča uvijek mora biti.
        Priču djeca vole, uz nju Boga mole. Dive joj se ljudi pa i starac
        bolan za pričama žudi.
http://www.speakupsingout.ie/wp-content/uploads/2016/05/10496145_883842004976060_4344032696994948349_o.jpg
        Što je pjesma, što je? Što je priča bez pjesme vodiča?
        Bila tuča, bila kiša, pjesma srce stiša il' od mučnih snova odvoji,
        probudi. Pjesme se ni dijete ne boji.
        A priča, ma kako zastarjela bila, godi duši pa i suze guši.
        Priča često i u dječjim snima anđeoska ima krila pa ih lako uvis
        pokreće sve do vrta sreće, smijeha i veselja i do javom ispunjenih
        želja.
        Pjesmom čovjek liječi oboljele tugom materinske riječi, a priča je
        bliža i staru i mladu, jer svi ljudi srce za priče imadu.
        Priča ima snagu i vjere, i križa!
        Kad se pjesma smjela, s visa doletjela, s pričom davnom združi, 
        tko to, o moj Bože, može obje da razdruži?
        Istorodnu pjesmu da sto puta čuješ, u mašti ju opetuješ i sa pričom
        roda povezuješ. Ponavljaš ju unucima. Kroz nju nove priče a i pjesme
        snuješ.
        Iz pjesme i priče hrvatskoga roda sloboda nam i mir duše niče!
 

Malkica Dugeč, 21. 7. 2019.

Krasota šarenih slika

 
 
Kad u mjesecu opadanja lišća
oživi predvečerje bojama krajolika
duša se prepusti smiraju dana
uronjena u krasotu šarenih slika
jesenje uresje rasipa raskoš svoju
čarobno crvenilo svijetli na obzorju
nebo i zemlja u mističnom spoju
vitki borovi u strastvenom zagrljaju
zanosnih zraka zalaznoga sunca
https://hips.hearstapps.com/hmg-prod.s3.amazonaws.com/images/autumn-in-the-pioneer-valley-region-of-royalty-free-image-487506928-1567078392.jpg?crop=0.668xw:1.00xh;0.191xw,0.00240xh&resize=640:*
milozvučje raspjevanih ptičica
prelijeva se zrelim voćnjacima
bistri potočić pored puta se skriva
žuborom tihim skakuće preko njiva
o moru dalekome domu svome sniva
šuškavi povjetarac zlatnim lišćem
nježnom rukom na počinak pokriva
majku zemlju od rađanja umornu
blagodarje neba hrani dušu i tijelo
hvala ti Stvoritelju za svako tvoje djelo
 

Mijo Arapović

Samo majka zemlju s nebom spojit može

 
 
Sve oko nas,
istina je strašna...
Ljudi su ljudima k'o ovcama vuci.
Gube se pomalo
sve životne čari.
samo egzistiraju, jecanja, jauci...
https://static.wixstatic.com/media/910b61_43a619574b3945e58bff594493bef4c7~mv2.jpg/v1/fill/w_467,h_310,al_c,q_80,usm_0.66_1.00_0.01/910b61_43a619574b3945e58bff594493bef4c7~mv2.jpg
Tamna, gusta noć se
nad život nadvila…
Beznađe je ponor i bezdan bez kraja...
Sve više je majki, u rubini crnoj,
sa očima suznim, krunicom u ruci.
Zazivaju nebo svijet je poludio…
Napali ih novi suvremeni vuci...
 
…a sijede im kose crni plašt pokriva.
 
Naramaka prepunih,
bijelih ruža nose...
Bar svjetlosti mrvu u tmini si traže.
Jer njihove oči,sjaj pomalo gube.
Negdje ih odnose te nebeske straže...
 
…samo majka zemlju s nebom spojit' može...
 
I kada ti dan na noć počne sličit'. 
Sve je manje sunca kreču strašne bure,
a friži se skupile ispod crnog flora,
dok životni otkucaji neupitno cure …
 
…potrebu osjetiš da već jednom svane...
Tek  mrvu ti sreće, iz očaja, vrati.
Zazivat ćeš Boga, skrušeno se molit'...
Al' utjehu samo majka može dati
I nitko, k'o Ona, ne može te volit'
 
Jer samo je, Majka, jedna i jedina!!
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Nedjelja, 17/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1274 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević