Get Adobe Flash player

Monografija "Frano Missia - Lutajući slikar: kronopis jednoga umjetničkog puta" i izložba "Frano Missia - Dvojstva"

 
 
U splitskoj Galeriji Emanuel Vidović, u srijedu, 9. rujna 2019. otvorena je izložba 'Frano Missia – Dvojstva' (djela iz umjetnikove ostavštine u Splitu). Istog dana u Muzeju grada Splita  je predstavljena monografija 'Frano Misija – Lutajući slikar: kronopis jednog umjetničkog puta'.
https://www.mgst.net/wp-content/uploads/2019/10/Frano-Missia.jpg
Izložba je održana u organizaciji Muzeja grada Splita, Dalibor Prančević je autor likovne monografije i kustos izložbe, a nakladnici splitski Filozofski fakultet i Muzej grada Splita. Dizajn monografije je izradio Viktor Popović, a fotografije Zoran Alajbeg.
 
Među izloženim umjetninama nalaze se djela koja su nakon umjetnikove smrti pristigla iz New Yorka, ponajprije zanimljivi ženski aktovi manjih dimenzija, pa ih splitska publika do sada nije imala priliku vidjeti, ali i djela koja, otkad su zadnji put pokazana 1962. godine, nikada poslije toga nisu javno izlagana. Među njima, potrebno je izdvojiti vrsna i likovno zanimljiva djela poput 'Hirošime' ili 'Stinica'. Na izložbi se prvi put prikazuju i neki raniji umjetnički eksperimenti, poput tkanina natopljenih bojom i razapetih na karton. Naime, nagužvana tkanina različite teksture, mjestimice s perforacijama ili vidljivim šavovima te tretirana bojom, umjetniku postaje izazovan materijal za čisto estetsko oblikovanje. On afirmira pačetvorinu slikarske podloge i slika tkaninom koju aplicira na nju uz intervenciju boje.
 
Kustos izložbe Dalibor Prančević u najavnoj knjižici  je napisao kako je selekcija radova na izložbi omogućila i praćenje kompletnih „Franinih sportašica, suptilno impregniranih erotskom notom, ali i praćenje kamalne ženske ljepote kao komentara na pornoindustriju i pojavu eksplicitnih naslovnica erotskih magazina iz osamdesetih godina“. Dodaje da je serija takvih krajnje seksualiziranih aktova publici također pokazana prvi put.
 
Franno Missia (1924. – 2018.) je umnogome specifičan splitski umjetnik. Za života nije doživio sustavniju obradu i analizu svoga bogatog umjetničkog opusa te njegovo ukoričenje unutar kakvog monografskog izdanja. Stoga je izdavanje knjige Frano Missia. Lutajući slikar: kronopis jednoga umjetničkog puta autora Dalibora Prančevića, dugo očekivana valorizacija nesumnjivo važnog opusa. Nije ambicija knjige bila iscrpiti i objaviti ama baš sva prikupljena umjetnikova djela, nego izdvojiti tek jedan dio dostupnog materijala te ponuditi moguću interpretaciju, rakurs jednog pogleda.
 
Frano Missia školovao se u Zagrebu, Parizu i New Yorku. Svoju umjetničku karijeru započeo je s grafikama i aktovima, a nastavio s platnom, akrilikom, aktovima, maritimnim pejzažima i apstraktnim ekspresionizmom. Skroman i samozatajan čovjek, nemirnog umjetničkog duha, već od rane mladosti napušta Split radi studija strojarstva u Zagrebu, u kojem nakon diplomiranja još upisuje i studij scenografije na Akademiji za kazališnu umjetnost. Na drugoj godini studija scenografije dobio je priliku otići u Pariz upoznati se s francuskim scenografima. Prva izložba i pohvale kritičara značile su početak njegove pariške priče, koja je trajala gotovo deset godina. Iz Pariza je krenuo u New York. U početku je radio u inženjerskoj kompaniji, a nakon toga je prešao u grafički studio. U New Yorku je završio studij slikarstva na Columbia Universityju, gdje je i doktorirao pedagogiju slikarstva. Godinama je radio kao profesor na New York City Universityju.
 
Ipak, nikada do sada nije donijet iscrpniji kronogram umjetnikova života što doprinosi i pomaže razumijevanju kontekstualnih okvira unutar kojih se umjetnički čin artikulirao. Tako postavljen kronološki hod omogućuje lakše snalaženje u praćenju umjetnikova opusa, koji je uvijek bio u kreativnoj tenziji između apstraktnih i figuralnih predstavljačkih načina, pa je s obzirom na njih, i strukturiran interpretacijski dio monografije. Kako god bilo, na životnom putu Frane Missije, koji je uključivao različite geografske širine i dužine, napose one na kojima se nalaze Pariz i New York, ostalo je mnogo slika koje svjedoče izmjenu - ali i supostojanje - različitih estetika i umjetnikovih interesa.
 
Iz recenzije dr. sc. Josipa Belamarića (Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković, Split): „Frano Missia ulazi ovom monografijom na široka vrata u hrvatsku povijest umjetnosti. Dalibor Prančević otkriva slikarski opus prožet brojnim iznenađenjima. Da bi ga sveobuhvatno interpretirao, vratio se jednom pomalo zaboravljenom žanru pisanja (koje je kulturna publika u pravilu voljela više od kritičara), u kojemu se umjetnikova biografija i djelo promatraju kao neodvojiva cjelina. (…) Život Frane Missije, krivudavog i izlomljenog, ali kontinuiranog puta, koji je samo na prvi pogled određen više slučajem nego svjesnim ciljevima, zaista u mnogo čemu objašnjava stilske viraže njegova slikarstva, ali i ustrajnost kojom je mogao raditi u samosvjesnoj i kreativnoj „dvojezičnosti“ apstraktnog i figuralnoga likovnog izričaja. Uspostavljajući vrlo precizne korelacije između pojedinih faza Missijina djela i njegovih životnih putanja, analizirajući poticaje i utjecaje koje je na tom putu apsorbirao, Prančević nam je pružio živo i zaista zanimljivo štivo. Slikarstvo je bilo Missijin život i njegov način postojanja. (…) Sve u svemu, Prančevićeva monografija prvi put pod jednim lukom analizira, interpretira i valorizira opus Frane Missije, dosad tek fragmentarno poznat u hrvatskoj umjetnosti. Izlišno je kod ovako zamašnog projekta i isticati da je knjiga nastala temeljem osobnih, izravnih uvida u cjelinu djela o kojima piše autor; da je pisana prema najboljim standardima znanstvenog diskursa. Osobito je pak važno što je napisana veoma čitkim stilom, pa će zasigurno dati čitalački užitak širokom krugu kulturne javnosti, specijalistima i studentima.“
 
Iz recenzije dr. sc. Ivane Mance (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb): „Pod naslovom Frano Missia. Lutajući slikar: kronopis jednoga umjetničkog puta autora Dalibora Prančevića krije se žanrovski kompozitno djelo: funkcionirajući kao biografija i monografija slikara Frane Missije u jednome, posrijedi je tekst koji slobodno se služeći i pripovjednim i znanstvenim diskursom, donosi čitak, ali kompetentan prikaz života i djela renomirana umjetnika. Argumenata za takav pristup ne manjka; biografska naracija najstarija je forma povijesno-umjetničkog pisanja, zasnovana na podudarnosti kronotopa životnog i radnog puta, koja od antike do danas predstavlja osnovni oblik spoznaje o svakovrsnim doprinosima pojedinaca. Nadalje, umjetnička djelatnost isprepletena je privatnim životom ipak izravnije i tješnje negoli neke druge ljudske aktivnosti – koliko god se danas u interpretaciji umjetničkih djela nastojali distancirati od prenaglašena biografskog determinizma, intimnost poticaja i emotivnu psihološku komponentu ipak je nemoguće isključiti teži li se njihovu što cjelovitijem razumijevanju. (…) U cjelini, rukopis Lutajući slikar: kronopis jednoga umjetničkog puta Dalibora Prančevića iznimno je uspješan slučaj hibridnog spajanja diskursa – u formi biografske naracije nudi se i dinamična pripovijest o jednom krajnje zanimljivom životu i seriozna monografska studija umjetničkog opusa utemeljena na postojećoj znanstvenoj i stručnoj literaturi, ali prije svega na minulom autorovu radu i prikupljenom znanju. Primjer je to i kultiviranog načina pisanja – istodobno uživljeno i znalački precizno, Prančević pogađa pravu distanciju za sagledavanje jednoga atipičnog života i djela, iz koje se ne gube živopisni detalji, a koja ipak svoj predmet postavlja u širi okvir postojećih saznanja.“
 

Nives Matijević

Napravio sam trodimenzionalne slike sa vizualno kinetičkim efektom koje potiču promatrača na interakciju

 
 
Nedavno se karlovački umjetnik Ranko Ajdinović, slikar sa značajnim iskustvom i brojnim samostalnim izložbama, pridružio formalno akademski obrazovanim slikarima. Diplomirao je na ALU-u u Ljubljani.
https://zg-magazin.com.hr/wp-content/uploads/2019/10/ranko-ajdinovic-pokret-4.jpg
• Što je bila tema diplomskoga?
-Tema diplomskog rada (teorijskog) bila je "Beskonačnost pokreta", u kojem sam prikazao kako je potreba za prikazivanjem pokreta utjecala na razvoj slikarstva u XX. stoljeću.
 
• Uz rad na diplomskom aktivno ste radili i na ciklusu koji se bavi pokretom.
-Kroz diplomski rad paralelno sam radio i na seriji likovnih radova kroz koje tematiziram pokret. Kako mi je cilj bio pomicanje vlastitih granica tako sam napravio nešto potpuno novo i drugačije od dosadašnjeg opusa. Napravio sam trodimenzionalne slike sa vizualno kinetičkim efektom koje potiču promatrača na interakciju na način da i gledatelj sam čini fizički pokret u promatranju slika, kako bi vidio stvarno kretanje unutar slike.
https://zg-magazin.com.hr/wp-content/uploads/2019/10/ranko-ajdinovic-pokret-1-500x218.jpg
• Približite čitateljima bit ovih radova.
-Na trodimenzionalnoj površini naslikano je više slika koje se prilikom promatranja iz različitih kutova preklapaju i međusobno isprepliću te na taj način dolazi do mnoštva različitih varijacija u kompoziciji koje proizlaze iz jedne slike, nakon čega gledatelj više nije pasivni promatrač, već aktivni
sudionik u stvaralačkom procesu.
 

Miroslav Pelikan

Nastja Dadić Radić – Izložba slika i instalacija "Mjesec u škrapi"

 
 
Izložba slika i instalacija likovne umjetnice Nastje Dadić Radić pod nazivom „Mjesec u škrapi“, otvorena je u petak, 11. listopada 2019. godine u prostorijama Francuske alijanse u Splitu. Izložbu je otvorio i veoma pregledno obrazložio likovni kritičar Tonči Šitin, koji je ujedno i autor predgovora u katalogu i postava izložbe.
https://novosti.ultra-sailing.hr/wp-content/uploads/2016/09/Slika29.jpg
Nakon diplomiranja na Filozofskom fakultetu 1975. život Nastje Dadić Radić vezan je uz pedagoški rad u stručnim školama Splita s različitim likovnim predmetima. Ako se tomu doda zahtjevni aranžersko-scenografski rad, kao i neprekidna izlagačka aktivnost u zemlji i inozemstvu, donekle se mogu razumjeti ne samo kompleksnost i heterogenost stilskih amplituda i slikarskih preobrazbi već i pokušaji lirskih redukcija i sažimanja slike, dolaska do svojeg rukopisa i znakovlja. Među izazovima koji su ocijenjeni kao uspjelo rješenje dekorativne ikonografske invencije prepoznatljive i koherentne simbolike svakako je slikaričino utjelovljenje Marulićeve 'Judite' iz 1994. godine.
 
Nastja Dadić Radić spada u one slikare kojima se ne žuri, brzina produkcije i izlaska na tržište nisu osobine njezinog rada i karaktera, ona ostaje nosilac autentičnog osobnog rukopisa i dubokog intimnog znakovnog sistema u kojemu se zrcale kvalitete njezina slikarstva: imaginativna poetika koja traži svoj prostor u izmicanju od predmetnog svijeta prema  slojevima lirske apstrakcije i apstraktnog ekspresionizma, zadržavajući dostatnu mjeru svoje slikarske samosvojnosti.
 
U pluralističkoj klimi nakon povlačenja velikih slikarskih utjecaja, Nastja radoznalo i uporno traži svoja rješenja koja bi bila oslobođena imperativa viđenog, uputila se prema svojim unutarnjim vrijednostima, imaginaciji i osjećajima a ne konkretnim stvarima.  Paul Klee, ne slučajno, upozorava da „umjetnost ne služi ponoviti viđeno, već da se nevidljivo učini vidljivim.“ Stoga u procesu sabiranja brojnih iskustava, onih koja su vezana raznim životnim i drugim okolnostima ali i nezaobilaznim referencijalnim poticajima, Nastja prepoznaje osobne znakove i metafore, traži polja slobode u kojima bi propitala sve svoje egzistencijalne uloge.
Umjetničku zrelost i prepoznatljivu osobnost Nastja je stjecala nenametljivo, izolirana u atelijeru u kući podno Marjana ili otoku Šolti. Dotadašnja evolucija je potisnuta bez osvrtanja i kao da se odjednom otvara intimna priča novog tematskog ciklusa koja je okrenuta univerzalnom govoru apstrakcije.
 
„Prostor koji se našao pred Nastjom je more koje se utkalo u njezin život kao Arijadnina nit, sve je zanjihano, sve vibrira u ovoj mitskoj arkadiji. I dok su drugi u paklenoj vrućini skakali u more, Nastja kao da je bila obuzeta škrapama, promatra ih odozgo a kristalno more nudi dioptriju ovoj improviziranoj i fantazmagoričnoj sceni koja skriva dubinske prostore. Mirnoća i tiha svečanost prizora privlači i druge škrape koje se međusobno razumiju, njihova ljepota nije ovozemaljska, sve tone, morske alge i svilene niti vlasulja, tamne friži davnih sudara, nepoznati svijet irealne zbilje. One škrape koje su svojim vidljivim gornjim dijelom ostale iznad površine mora svjetlije su a raspored kamena podsjeća na tijelo žene posebno u triptihu i dolasku u Žustovu. Plitke škraparice slikane su tamnijim bojama i doimaju se kao svojevrsna metafizička čvorišta dok su motivi okićenog ježinca i mjeseca u škrapi pravi mali biseri u ogrlici ovog umjetničkog arhipelaga koji je tako osamljen, gotovo dramatičan u samoprijegornoj trpnji. Raspoređujući prostor u svojoj uvali na Šolti, Nastja se zapravo bavi atmosferom i ugođajem, ali ono što se dohvaća okom ili uhom ima smisla samo ako su angažirana sva naša čula i duhovna energija. Tomu pridonosi i staklena instalacija sa zelenim trakovima koje skrivaju tajne morskog raslinja ili borova koji dežuraju na rubu između otoka i mora.
 
Mogli bismo kroz analizu pojedinačnih elemenata uočiti tehnološku inovaciju, stilski odmak i konceptualni ulog tako da se Nastjin kreativni obrazac pokazuje kao validni trag duhovne, intelektualne i poetske dimenzije njezinog mikrosvijeta. Ma koliko se Radićeva trudila oko svakog likovnog detalja, ona se kao umjetnica najviše realizira duhom slike u kojemu hedonistički kolorizam gradi arhitektoniku prostora, dok se snaga javlja iz dugogodišnjeg likovnog pedagoškog rada s djecom i mlađim umjetnicima.“ (Tonći Šitin)
Izložba se može razgledati do 7. studenog 2019. godine.
 

Nives Matijević

Impresija na Tihobite Ivana Tomljanovića

 
 
Jednosmjerna vizualnost, dobroj slikarskoj realizaciji ne bi trebala biti cilj. Tihobiti (mrtva priroda) Ivana Tomljanovića. Fizička koloristička podređenost mora dati još nešto kako bi mnoga značenja pronašla put raznih psiholoških osobnosti, koje bi konkretnu oslikanu misaonost prepoznali u poistovjećenju estetskoga doživljaja. Emocionalni govor boja koje konkretiziraju izvanjsku stvarnost može stanje nadahnuća izraziti kao najsnažnije emocionalno kazivanje, koje se izrazilo da bi nas pozvalo na razgovor duša, koje niti jedan izgovorni izraz ne može ostvariti. Egzistencijalni trenutak, simbolični izraz stanja konkretnog umjetnikovog umjetničkog trenutka odabire ili potiskuje boje nijansirajući stanja umjetnikovog doživljaja ponuđene stvarnosti subjektivnim okom pronalaženja smislova, uvjetovanih konkretnim poticajem, u paleti provokativnih trenutaka kao izvorišta poticaja za slikarski odgovor, a sposobnost sretnog sintetiziranja duhovnosti i umijeća jedinstven umjetnički doživljaj – sliku. 
http://www.nmz.hr/files/g/old-galleries/1200x900-2/12977053_1136049263113749_2106511508556731401_o_1460019713.jpg
Tiha značenja.Boje raspoloženja, boje izraza, boje poruke koja izaziva, boje provokacija u osebujnijim osobnim načinima, humani hitci u duhove koji traže, propituju se i u traženjima rastu, stvarajući svoj metodički način definiranja povezivanja izvanjskog i unutarnjeg na svim razinama osjećajnosti, čulnosti i duhovne simbioze predodređenog i pronađenog u beskonačnim suodnosima stvari, ljudi i pojava, stanja koja u kontinuitetu vremena nekom novom početku traženja postaju polazišna, stvarna točka, sastavni dio ukupnih umjetničkih postignuća.
 
Svrha ostvarenog jezikom, zvukom, slikom ili sublimiranjem svih vidova izražavanja umjetničkog izraza, podrazumijeva očekivane i neočekivane reakcije, posljedice odraza objekata, osobnosti koje postaju doživljajni subjekti. Jedan pogled na svijet, prikazujući pasivnost i objektivno trajanje. Stanje stvaranja otvara mjesto pitanjima, odgovorima, izrazima želje za nadrastanjem svega što mislećem čovjeku nije primjereno, dostojanstvu očovječene mogućnosti koja se postupno pretvara u stvarnost.
 

Žaklina Kutija

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Nedjelja, 17/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1339 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević