Get Adobe Flash player

Nije mi jasno zašto ljudi, kada žele uvrijediti ili omalovažiti nekoga kažu: 'Baš si konj!'

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Goran Žigolić, poznat po izvrsnom ciklusu aktova i suptilnih veduta i naravno vrlo osobenih skulptura brodova, predano radi na novom ciklusu akvarela s motivom konja.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/slika%20goran%20%C5%BEigoli%C4%87%20DSC_2120.JPG
• Gospodine Žigoliću, gdje pronalazite Vaše konje?
- Prvo morate znati da sam rođen u Đakovu, a to znači da sam u doticaju sa konjima od malena. Posjete ergeli u centru Đakova, ili na Ivandvoru bili su česti. Mogu reći da mi djeca, kad god je prilika, odu do rođake Ivane koja ima konje u Strizivojni, i timare ih, jašu... To znači da sam mogao osjetiti tu životinju izbliza, dirati ju, opipati njušku, grudi, promatrati kako se kreće, na kraju kakva mu je anatomija, kosti, tetive koje su najvažnije... glava je posebna priča...
Konji nisu izmišljeni, ništa što je živo ne radim iz glave, to ne ide. Svi akvareli su nastali sa fotografija, ili sam ih sam fotkao, ili netko drugi.
Neke sam fotkao i  tu, na hipodromu Zagreb. A neki su s rodea u SAD-u.
 
Zašto konj kao motiv?
- Zašto konj? (najteže pitanje je najjednostavnije). Otprilike isto kao i akt, .izazov, živo biće... živo biće dobiti u njegovom karakteru je teško. Zato što svak zna kada nešto ne štima. To se odmah vidi. Kompleksno je slikati živo biće, pokret, mišiće i kosti, tetive. Tisuće je načina da se naslika loše, a puno manje  da je dobro... da je to konj u svom karakteru, biću, baš konj. Treba puno toga znati da je tamo, i ako ne vidiš sebe ali si svjestan da je tu negdje  npr. lopatica, preko nje su mišići, ali znaš kako funkcionira... i uz sve skupa treba slikati lepršavo, brzo, osjetiti... jako zeznuta stvar. A kod akvarela još teže. Ovdje govorim o karakteru bića životinje. A karakter čovjekov, lice, to je stepenica više... tu igra i psihologija. Zato ne znam da li je uopće moguće dobro portretirati čovjeka, ako ga se, barem donekle, ne pozna. Nisam siguran.
 
Konj je doista zasebna priča.
- Konj je elegantna životinja kao lav, kao mačke, samo konja vidimo češće, to je jedan fantastičan izdanak evolucije. Kako izgleda, kako se kreće...
kad prolazi, osjetiš divljenje, strahopoštovanje... I mrav je fantastično biće, ali premali je, pa to ne zapažamo. Konj je ogroman. Fascinira veličinom. Kad se popneš na njega...visoko, kao na  balkonu, ali taj balkon je strašno pokretan, snažan, brz, nepredvidiv, a topao, živ.
 
Je li konj težak motiv za slikanje? 
- Kao i sve. Jest. Meni je sve teško za slikanje. Zato što je to ozbiljna stvar. To je rad. Trud. To ne znači da mi je muka kad idem slikati. Nikako, radost je. Ali je teško jer očekujem od sebe više. Teško je naslikati dobru sliku. To je možda točnije rečeno. Nastojim ga hvatati u pozama koje su drugačije, neobičnije možda, možda najviše ističu, pomažu konju biti konj na papiru. (ha, ha)
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/slika%20goran%20%C5%BEigoli%C4%87IMG_9277.JPG
Mnogi su suvremeni hrvatski slikari rado slikali konje, Dubravka Babić, Sirotić, pokojni Marko Kern, Berber... Kako Vam se njihovi radovi sviđaju?
- Postoji razlika u tome što želite reći i na koji način, i koliko u tome uspijevate. Svi pobrojani slikari su govorili na svoj način. Ja govorim na svoj.  Teško mi je reći. Ima slikara na svjetskoj sceni koji su mi fantastični, ali sam možda tu ograničen jer tražim radove slične mojima, nesvjesno naravno... ne znam što je tu uzrok, a što posljedica. Što se tiče konja, za mene postoje drugačiji, meni bliskiji. Npr, Jean Louis Sauvat, Sally Martin.
Za kraj. Nije mi jasno zašto ljudi, kada žele uvrijediti ili omalovažiti nekoga kažu: „Baš si konj.“ Nikakvog smisla nema. Konji bi imali više razloga reći jedan drugom suprotno.
 

Miroslav Pelikan

Izložba je bila zaista pun pogodak jer je uljepšala jedan vrlo prometan zagrebački punkt

 
 
Razgovor s Hanibalom Salvarom, likovnim umjetnikom, keramičarom svjetskoga glasa.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/hanibal%20salvaro%20DSC00040.jpg
• Poštovani gospodine Salvaro, iako je zbog Corone skoro cijela izlagačka aktivnost trenutno obustavljena, na žičanoj ogradi Tehničkog muzeja Nikola Tesla izložena je i ove godine dosta zapažena slikarska instalacija, koja je potpuni antipod tmurnom izgledu ulica s djelovima srušenih dimnjaka, crijepovima,opekama, šutom i drugim materijalima koji svjedoče o nedavnom potresu. Budući ste organizator i kurator izložbe molimo Vas za kraće pojašnjenje?
-Zahvaljujući Prof. emeritusu Ana Mariji Grancarić sa TTF, koja je prije par godna osnovala Hrvatsku udrugu za boje HUBO, saznao sam kako se Međunarodni dan boja već deset godina obilježava 21. ožujka. Budući su boje zaista važne u likovnom stvaralaštvu to sam osmislio i organizirao prvu međunarodnu izložbu digitalnih otisaka ZAGREB FULL COLOR 19, koja je, zahvaljujući susretljivosti i dobranamjernosti Tehničkog Muzeja Nikola Tesla, prošle godine bila izložena skoro 40 dana s djelima 31 umjetnika iz 10 zemalja. Izložba je bila zaista pun pogodak jer je uljepšala jedan vrlo prometan zagrebački punkt. Ovaj neuobičajen koncept i način izlaganja je ukazao kako je Zagreb još jednom dobio nešto novo što se uklapa u tradiciju vizualnih događanja kao što su bili grupa Zemlja, Exat 51, Triennale naive, Nove tendence, Zagrebački salon, ZGRAF i Svjetski riennale male keramike i da je s mnogo razloga međunarodno poznat kao važna izložbena destinacija već 100 godina.  
Međunarodna izložba digitalnih otisaka ZAGREB FULL COLOR postavljena je 21. ožujka, dan prije potresa, na ogradi Tehničkog muzeja Nikola Tesla i tako po drugi put obilježila Međunarodni dan boja. Mogu se vidjeti djela 67 umjetnika iz 15 zemalja, od SAD (Havaiia), Argentine, Urugvaja i Kanade preko Portugala, Rusije, Italije, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije do Indije. Ovom izložbom se također obilježava 70 godina osnutka ULUPUH-a i 75 godina pobjede nad fašizmom i nacizmom.
 
• Pristup izložbi je izvrstan.
-Kako živimo u opasnim vremenima Corona virusa to se izložba moći vidjeti iz vozila u prolazu, posredstom interneta i facebooka, te možda i nekim TV prilogom.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/slika%20hanibal%20s%20DSC00053.jpg
• Međunarodni žiri dodijelio je nagrade.
-Međunarodni žiri s članovima iz Hrvatske, Indije, Italije, Portugala, Rusije  i Slovenije, među kojima je i predsjednica Međunarodnog saveza za boje gospođa Maria João Durão iz Portugala, dodijelio je prvu nagradau i Zlatnu plaketu Ireni Kljajić (Hrvatska) i 4 srebrne plakete: Eduardo Andaluz (Argentina), Sandra Ban (Hrvatska), Alesandar Bunčić (Srbija) i Mario Rosanda (Hrvatska).
Također bih posebno spomenuo slikare Vinka Fištera, Đurđicu Horvat, Franu Grbića, Marinka Jelaču, Koraljku Kovač, Marcelu Munger, Zoltana Novaka, Borisa Ljubičića, Bruna Paladina, Stojana Spegela i Vilka Žiljaka.
Postav ove ulične izložbe ostaje otvoren do polovice lipnja, a u međuvremenu će se tiskati reportažni katalog u kojem će se osim izloženih radova ogledati i aktualna situacija izazvana pandemijom corone i potresom.
 

Miroslav Pelikan

Neprestano istražuje raznovrsna poticajna lica i njihove geste, grimase, njihovo ponašanje

 
 
Akademski slikar Damir Medvešek, jedan od najpoznatijih hrvatskih umjetnika u inozemstvu, o čemu svjedoče brojne samostalne izložbe vani ali i kritike koje su popratile njegovu izlagačku djelatnost. Naravno, tu je i njegov scenografski rad u HNK-u, rekli bi svakodnevni.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2020/05/Damir-Medve%C5%A1ek-1-811x1200.jpg
Istodobno, tu je Medvešekov kontinuirani rad u atelijeru, u kojem se prepušta vlastitim dilemama i neprekinutom slikanju. Posljednjih nekoliko mjeseci, boravka u atelijeru donijeli su Medvešeku realizaciju vrlo zanimljivog, izazovnog ali i intrigantnog ciklusa slika i crteža, izvedenih u vrlo različitim tehnikama vrlo širokog dijapazona motiva, jednostavno nazvanog Skice.
 
Skice sadrži nekoliko dijelova, najprije ističemo niz portreta, glumačkih rola, studija, autoportret, situacija iz  života, na svakovrsnim podlogama, ponešto ulja i akrila u apstraktnim kompozicijama, s nekoliko zagonetnih struktura... Medvešek neprestano istražuje raznovrsna poticajna lica i njihove geste, grimase, njihovo ponašanje.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2020/05/Damir-Medve%C5%A1ek-6-796x1200.jpg
Slikar bilježi svijet oko sebe i ono što se vidi ali i ono što se ne vidi, tek pretpotavlja, zamišlja, konstruira kao stvarnost, kao mogući realitet. Novi ciklus Skica potvrđuje iznimnu crtačku vještinu Damira Medvešeka i svakako autorsku i glad i žeđ za novim idejama i slikama.
 

Miroslav Pelikan

Tragovi nestajanja u tri čina  

 
 
U Galeriji Multimedijalnog kulturnog centra u Domu mladih u Splitu, od 12. do 26. svibnja 2020. prikazuje se izložba Igora Grubića „Tragovi nestajanja (u tri čina)“. Riječ je o projektu s kojim je Igor Grubić 2019. godine predstavljao Hrvatsku na 58. Venecijanskom bijenalu pod kustoskim vodstvom Katerine Gregos. Izvorno je nastala pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, a njeno gostovanje u Splitu organiziraju AM Centar, Platforma 9,81 i Multimedijalni kulturni centar Split.
https://pdm.hr/wp-content/uploads/2020/03/8.Igor-Grubic-%E2%80%9CTraces-of-Disappearing-Deconstruction-of-the-Factory%E2%80%9D-2006-2019-photo-essaydetail-888x592.jpg
„Igor Grubić jedan je od najpoznatijih, najcjenjenijih, međunarodno priznatih hrvatskih suvremenih umjetnika, napomenula je Gregos. Njegov projekt „Tragovi nestajanja“ nastajao je 13 godina – to nije projekt nastao kao odgovor na sadašnji trenutak, niti je napravljen posebno za Bijenale u odgovoru na zadanu temu, već je to, kao i mnogi drugi Grubićevi projekti, nešto što je nastajalo godinama i završeno je posebno za Veneciju, gdje je predstavljeno po prvi puta“, dodala je kustosica.
 
Projekt Tragovi nestajanja (u tri čina) Igora Grubića započeo je 2006. kada umjetnik počinje dokumentirati poslijeratnu, tranzicijsku stvarnost u Hrvatskoj, posebice prelazak iz socijalizma u kapitalizam, s centralne, državno planirane ekonomije na ekonomiju slobodnog tržišta. Kroz trinaest godina istražujući utjecaj na promjene u stanovanju, urbanom tkivu, javnom prostoru i društvenim odnosima, Igor Grubić realizirao je tri povezana fotografska eseja i animirani film, postavljenih u cjelinu definiranu kroz poglavlja.
 
Divlja kuća, prvo poglavlje, odnosno 1. čin propituje promjene u domovima, stanovanju i javnom prostoru nakon privatizacije vlasništva i konsolidacije neoliberalizma u zemlji; Filigranski pločnik, 2. čin bavi se tradicionalnim zanatima poput lokalnih manufaktura i specijaliziranih radionica, naglašavajući koja su zanimanja preživjela, a koja su iščezla u novim ekonomskim okolnostima. Dekonstrukcija tvornice, 3. čin predstavlja niz ugaslih tvornica, monumentalnih podsjetnika na prelazak iz industrijskog u postindustrijsko doba i promijenjene uvjete rada. Istodobno je to i ambijent Grubićevog kratkometražnog filma „Kako se kalio čelik“ u kojem se prepliću pitanja radničke povijesti, obiteljskih veza i generacijskih promjena, sugerirajući plodonosni potencijal budućih odnosa temeljenih na solidarnosti, zajedničkom društvenom prostoru i kreativnoj suradnji.
 
Grubićev umjetnički projekt čvrsto je usidren u humanističku dimenziju dokumentarne fotografije, spajajući poetiku, politiku i društvenu stvarnost. Projekt za Bijenale proširuje njegov već značajan doprinos društveno angažiranom dokumentarnom radu i očuvanju pamćenja hrvatske arhitektonske povijesti, rada i kulture. Njegov je opseg lokalan, ali i ekumenski, analizirajući promjene pod prijetnjom globalizacije, privatizacije i konsolidacije neoliberalizma. Naposljetku, projekt upućuje na nove situacije koje dolaze na mjesto starih, istodobno nas pozivajući da promislimo buduće načine zamišljanja i nastanjivanja našega svijeta.
Igor Grubić jedan je od najuspješnijih međunarodno priznatih hrvatskih umjetnika. Njegovi radovi obuhvaćaju prostorno-specifične intervencije u javnom prostoru, fotografiju i film. Od 2000. godine djeluje i kao producent te autor dokumentarnih filmova, TV reportaža i društveno angažiranih reklama, a izlagao je i na brojim izložbama.
 
Na prvi i zadnji dan izložbe, u utorak 12. 5. i u utorak 26. 5., održat će se i projekcija filma „Spomenik“ u amfiteatru Doma mladih. Film „Spomenik“ je poetsko-eksperimentalni dokumentarac, strukturiran kao niz od devet meditativnih 'portreta' masivnih betonskih spomenika koje je nekoć naručila bivša jugoslavenska država. Ovi su spomenički oblici izvorno izgrađeni u spomen žrtvama fašizma iz Drugog svjetskog rata. Tijekom rata na Balkanu u 90-ima, tisuće je ovih spomenika percipirano isključivo kroz napuštenu komunističku ideologiju i uništeno. Pokušaj brisanja ovih struktura polazišna je točka filma koji je usmjeren na uvjete i 'živote' spomenika.  Ovaj atmosferični film, lišen dijaloga i naracije, spaja snimke ovih impresivnih djela i prirode koja ih okružuje, propitujući time njihovu današnju svrhu
 

Nives Matijević

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Četvrtak, 09/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2067 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević