Get Adobe Flash player
Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

Ne smetaju im hrvatske kune kad podržavaju Plenkovića i HDZ. Smeta im...

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

Andrej oko sebe ima klimavce, puzavce, kameleone, beskralježnjake,...

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

Sesardić: Josipović slijedi logiku onog ideološki korumpiranog suda...

Sprega lokalne i državne politike

Sprega lokalne i državne politike

Projekt Brijuni Rivijera Ivana Jakovčića povezuje lokalne i državne...

Desnica zastranila zbog egoizma

Desnica zastranila zbog egoizma

Ništa nisu naučili iz...

  • Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    Jasenovački 'drugokolonaši' su - petokolonaši

    četvrtak, 18. travnja 2019. 12:16
  • Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    Marijana Petir odbila Plenkovićevu ucjenu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:51
  • Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    Pravnik Ivo protiv prava na život i istinu

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:44
  • Sprega lokalne i državne politike

    Sprega lokalne i državne politike

    srijeda, 17. travnja 2019. 11:10
  • Desnica zastranila zbog egoizma

    Desnica zastranila zbog egoizma

    četvrtak, 18. travnja 2019. 11:39

Zašto hrvatske vlasti taje sastanak između Angele i Emmanuela?

 
 
Dana 29. travnja 2019. njemačka kancelarka Angela Merkel i predsjednik Francuske Emmanuel Macron zakazali su u Berlinu prilično tajnoviti sastanak u „formatu“ bivših jugo republika i jedne bivše jugo pokrajine, Kosova. Sve su one danas samostalne države, a i Kosovo je na putu pune samostalnosti (priznalo najmanje 115 država). Dvije su članice EU-a, četiri su na nekom odjeljku puta „pridruživanja“, tri su članice NATO-a (Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Makedonija samo što nije, Grci ratificirali učlanjenje, čekaju se ostale članice) ali jugo „format“ je jugo „format“, preciznije, kad su Nijemci i Francuzi u pitanju - balkanski „format“.
https://en.mercopress.com/data/cache/noticias/59434/0x0/merkel-macron.jpg
Ako je vjerovati srbijanskom ministru vanjskih poslova Ivici Dačiću - iako je poznati i priznati lažac posebno kad je riječ o „regionu“ s naglaskom na Hrvatsku - o sastanku nisu informirane ostale članice EU-a, ni Federica Mogherini, pa čak ni njihovi ministri vanjskih poslova(?!). Bit će kako je ta tajnovitost i razlog zašto o njemu ne izvještava ni ovdašnja medija. Sastanak nas zanima zato što će na njemu sudjelovati i Hrvatska (Plenković?), a posebno što će se tamo raspravljati o granicama „na Balkanu“. Glavna tema trebala bi biti rješenje kosovskog  čvora, ustvari odnosa Srbije i Kosova s naglaskom na njegovo priznanje ili pronalaženje nekog drugog, sličnog, „održivog rješenja“. Kosovari govore o „međusobnom priznanju“, kao i Amerikanci. Srbijanci smatraju kako će ih dodatno tjerati na priznanje, ili „održivo rješenje“, ma što ono značilo, kao uvjet za ulazak u EU.
 
Srbija traži podršku Moskve i Pekinga
 
Prije ovoga sastanka Srbija obavlja temeljite vanjskopolitičke pripreme. U okviru „strateškog partnerstva“ (ugovor) s Rusijom u ponedjeljak 17. 4. 2019. u Moskvi je boravio Ivica Dačić, a 25. i 26. travnja u Pekingu će se Vučić sastati s Xi Ji Pingom, drugim „strateškim partnerom“, ali i s ruskim predsjednikom Putinom. (Slične ugovore Srbija ima i s Francuskom i Italijom.) Srbijanska aktualna vlast, mnogi iz oporbe, intelektualna elita… uvjerena je kako joj ova dva diva, Kina kao ekonomski i mnogoljudni i Rusija kao vojni (prema Dačiću ona je vojno-tehnološki dvadeset godina ispred Amerike, NATO-a, Zapada) mogu jamčiti skoro sve, pa i ostanak - povratak Kosova Srbiji kako to i danas piše u njenom ustavu („suštinska autonomija“). Oba diva su, navodno, skroz na srbijanskoj strani i podržat će takvo rješenje kosovskog pitanja za koje se Srbija odluči.
 
Inače u igri je nekoliko skica, nacrta rješenja. Prvi je tzv. razgraničenje za koje se zapravo ne zna gdje bi se povukle granice. Računa se kako bi sjever Kosova, Kosovska Mitrovica i nekoliko općina sa srpskom većinom trebao pripasti Srbiji. Drugo rješenje, ili dio istoga, je da se u tom slučaju Kosovu pripoje općine s juga Srbije (Bujanovac, Preševo, pa dio i Medveđe) s albanskom većinom što srbijanska nacionalistička elita smatra zamjenom „srpskoga za srpsko“. Treba imati na umu kako samo trećina Srba živi na sjeveru Kosova, dok su dvije trećine  dublje, pa i na jugu, kosovskog teritorija.
 
Pored identitetske priče - Kosovo, polje, poraz, mit, manastiri… - ne manje važna su realna ovozemaljska dobra, rudnik i pogoni Trepče, te akumulacijsko jezero Gazivode u gornjem toku Ibra, dakle na sjeveru Kosova. Rudno blago se procjenjuje od 100 pa na više milijardi dolara, a akumulacijsko jezero Gazivode opskrbljuje Kosovo vodom i bez njega je nemoguć rad termoelektrana u Obiliću koje su ključne za njegovu  opskrbu električnom energijom. Od nedavno je u igri rješenje u obliku tzv. dvostrukog suvereniteta na dijelovima Kosova. Nejasno je kako bi se suverenitet dijelio i gdje, a pri tome se vjerojatno računa na zajednicu srpskih općina što je odavno dogovoreno, ali ga Kosovo ne primjenjuje, nije usklađeno s kosovskim ustavom tvrde, a uvjetuju ga i priznanjem. Osim na općine sa srpskom većinom „dvostruki suverenitet bi se zasigurno primjenjivao i na srpske manastire (SPC). Kad je u pitanju Trepča  često se spominje i treći, strani, „suvernitetet“: Trepčom bi, u obliku dugogodišnje  koncesije, ili na sličan način, upravljali stranci (Amerika, V. Britanija koja je Trepču i otvorila i upravljala do  Drugog svjetskog rata?) a naknada od koncesije i dobiti bi se isplaćivala dijelom (većim?) Kosovu i Srbiji.
 
U vezi  berlinskog sastanka  planiranog za 29. travnja 2019. Amerikanci se skoro ne spominju, inače izgleda kao da se oni lagano povlače s Balkana, barem se tome nadaju Srbijanci. Za tzv. razgraničenje neki zapadni mediji tvrde kako bi ga berlinski sastanak trebao „pokopati“, dok drugi, pa i srbijanski, nagađaju kako bi mu se i Njemačka konačno priklonila. Ukoliko se ono dogodi u Srbiji, a naročito u BH srpskoj republici računa se kako ono ne bi bilo presedan te bi omogućilo njeno prisajedinjenje Srbiji. Tako bi nastala ona mala velika Srbija o kojoj se govorilo i počekom devedesetih, nakon što agresija na Hrvatsku nije upalila. Izričiti protivnik razgraničenja Kosova i Srbije je crnogorska vlast te Bošnjaci dok tamošnji Hrvati baš i ne sudjeluju u ovoj raspravi. Šuti i  hrvatska vlast, čak ne obavještava svoju javnost o tome da će sudjelovati na tom „berlinskom kongresu“.
 
S kim bi se "razgraničavala" Srbija?
 
S obzirom na odnose  Kosova i Albanije i tvrdnje mnogih kako se Amerika zalaže za stvaranje Velike Albanije, pitanje je s kim se Srbija  „razgraničava“, s Kosovom ili s Albanijom. Srbijanci ustvari navijaju za - Veliku Albaniju, nadajući se kako im upravo to daje realne političke izglede za malu Veliku Srbiju - Srbiju do Une, a mnogi se u Srbiji nisu odrekli ni Crne Gore. U tom slučaju potpuno je maglovita sudbina „ostatka“ BiH, osobito Hrvata, a još je neizvjesnije može li se takav scenarij provesti bez novoga rata. Dodik upravo osniva nove policijska snage, a isto najavljuje i bošnjačka „sastavnica“ BIH.
 
Toj zamišljenoj Velikoj Albaniji, koju albanski teoretičari još nazivaju i „prirodnom“ trebali bi pripasti i zapadni dijelovi Makedonije (Sjeverne) koja bi se u konačnici podijelila između Bugarske i Albanije - tako stoje ti snovi, a bogme i nacrti. Sve u svemu novi, potpuni, „rusvaj“. U srbijanskoj javnosti, pa i svrha vlasti (Vučić, Brnabić) značaj „novoga berlinskog balkanskog kongresa nastoji se minimizirati. Velike nade se polažu i u slabljenje EU-a, njenu razjedinjenost, izlazak V. Britanije, jačanje desnice naročito u Francuskoj i Italiji (srbijanski „strateški partneri“) koja bi, poput Mađarske u vezi Kosova bila potpuno na srbijanskoj strani. Na drugoj strani nacionalistički teoretičari (akademik SANU-a Kosta Čavoški primjerice) ne plaše se nikakvog rješenja jer ono se uvijek može u slučaju da Kosovo „ode“ i formalno iz Srbije poništiti ratom, u nekim novim svjetsko-političkim okolnostima ma koliko se na njih i na njega čekalo. Taj dio srbijanske opozicije ionako Vučića drži veleizdajnikom i smatra kako je doveden upravo da bi u konačnici i priznao Kosovo pa ih takav rezultat ne bi iznenadio, a onda je rješenje samo rat, kad-tad. Ovdje nismo pobliže bavili interesima velesila Amerike, Rusije, EU-a i pojedinačnih njenih članica, NATO-a a odnedavno i Kine - tek tada se i manji kosovski i veći balkanski čvor dodatno zapetljavaju a ne rješavaju.
 

Mato Dretvić Filakov

Vrlo rafinirani ciklusi posvećeni anđelima i Isusu Kristu

 
 
Istaknuta hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica Ivana Jovanović Trostmann predstavila se je 16. travnja 2019. godine u dubrovačkoj Galeriji Sebastian s novom samostalnom izložbom Nebo ljubavi u povodu Uskrsa, izloživši pedesetak djela u većim i srednjim formatima ulja i akrila.
http://urednik.dubrovacki.hr/Portals/2/Images/2019/04/16/WEB/362812.jpg
I ova izložba potvrđuje snažan doprinos Ivane Jovanović Trostmann hrvatskoj sakralnoj umjetnosti, vrlo rafiniranim ciklusima posvećenih anđelima i Isusu Kristu, iznimnog senzilibiliteta i karakterističnog rukopisa. Posebno se ističe Križni put u licima Isusa, većih dimenzija.
http://metro-portal.hr/img/repository/2019/04/web_image/ivana_jovanovic_trostmann.jpg
Izložba je otvorena do 5. svibnja 2019. godine.
 

Miroslav Pelikan

U crkvama na Uskrs u Šri Lanki usmrćeno preko 200 katolika

 
 
Preko 50 osoba je poginulo a više stotina je ranjeno u nedjelju u Šri Lanki u više eksplozija na nekoliko lokacija uključujući crkve i hotele s pet zvjezdica u glavnome gradu. Eksplozije su prijavljene na nekoliko lokacija u Colombu i izvan njega, prema policijskim podacima. Prvotne agencijske vijesti javljale su o malom broju ubijenih i ranjenih, a na kraju pokazalo da je ovaj islamistički napad na kršćane u crkvama na Uskrs u Šri Lanki usmrtio preko 200 katolika.
https://images.livemint.com/img/2019/04/21/600x338/AP4_21_2019_000022A_1555830748544_1555830769553.jpg
Jedna od pogođenih crkava, Crkva sv. Sebastiana u Negombu  sjeverno od glavnoga grada Colomba, objavila je fotografije razaranja unutar crkve na svojoj facebook stranici na kojoj se vidi krv na klupama i podu te zatražila pomoć javnosti.
 
Budizam se smatra državnom religijom Šri Lanke i dobio je posebne povlastice u ustavu Šri Lanke, kao što je zaštita vlade i njegovanje budističke Darme.Međutim, Ustav također osigurava slobodu vjeroispovijesti i pravo na jednakost svih njezinih građana. Stanovnici Šri Lanke prakticiraju različite religije. Prema popisu stanovništva 2011. godine 70,2 % Šri Lanke bili su Theravada budisti, 12,6 % je Hindusa, 9,7% muslimana (uglavnom suniti) i 7,4 % je kršćana, od čega su 6,1 % katolicii 1,3 % ostali kršćani. Godine 2008. Šri Lanka je bila treća najvernija zemlja na svijetu prema Gallupovoj anketi, a 99 % Šri Lanke kaže da je religija važan dio njihovog svakodnevnog života.
 
Prema kršćanskoj tradiciji, kršćanstvo je uveo apostol Toma u Šri Lanki (kao i Indija) tijekom I. stoljeća poslije Krista. Prvi dokaz kršćanstva u Šri Lanki je prikaz kršćanske topografije iz VI. stoljeća, u kojoj se kaže da je na otoku živjela zajednica perzijskih Nestorijanaca. Križ Anuradhapura, otkriven 1912., vjerojatno je relikt ove zajednice. Međutim, populacija kršćana u Šri Lanki nije dramatično porasla sve do dolaska portugalskih misionara tijekom XV. stoljeća. U XVII. stoljeću Nizozemci suzauzeli Šri Lanku, a nizozemski misionari do 1622. Preveli su 21 % stanovništva Šri Lanke na kršćanstvo. Godine 1796. Nizozemci su bili protjerni od Britanaca, a 1802. Cejlon (stari naziv) je postao kolonija britanske krune. Anglikanci i drugi protestantski misionari stigli su na Šri Lanku početkom XIX. stoljeća, kada su Britanci preuzeli kontrolu nad Šri Lankom od Nizozemaca. Pod britanskom vladavinom misionarski rad preuzela engleska društva: Baptist, Wesleyan Methodist, CMS i SPG. Vojska spasa i Jehovini svjedoci su također nazočni na Šri Lanki.
Ipak, postotak kršćana se polako smanjivao od završetka kolonijalne vladavine od najviše 10 % 1891. godine na 7,61 % na posljednjem popisu stanovništva. Broj kršćana pao je za 302.000 u tom razdoblju i dana od 21.500.000 stanovnika kršćana ima najmanje 1.652.000. Do 1980-ih, stanovništvo kršćana (uglavnom koncentrirano na sjeverozapadu Šri Lanke i u glavnom gradu gdje čine 10 % stanovništva).Od tih kršćana oko 85 % su rimokatolici, a ostatak su anglikanci, metodisti i drugi protestanti.
 

Vid Hinković

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Četvrtak, 25/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 884 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević