Get Adobe Flash player
Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

Kako su se 1997. mogle spojiti srpske stranke SDS i SDSS, kada je SDS...

Novi napad na hrvatsku Wikipediju

Novi napad na hrvatsku Wikipediju

Pokrenuli su ga domaći i inozemni leftardi, serbokroatisti,...

Red laži, red apsurda

Red laži, red apsurda

Plenkoviću »Čega bi se pametan stidio, time se budala...

"Labrador" po drugi puta u Zagrebu

Večernji list i 24 sata objavljuju subverzivne...

Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

Ili nije svjestan, ili ne želi vidjeti kako srpska manjina provodi preko...

  • Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

    Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

    srijeda, 18. studenoga 2020. 10:20
  • Novi napad na hrvatsku Wikipediju

    Novi napad na hrvatsku Wikipediju

    srijeda, 18. studenoga 2020. 11:58
  • Red laži, red apsurda

    Red laži, red apsurda

    nedjelja, 15. studenoga 2020. 18:00
  • "Labrador" po drugi puta u Zagrebu

    četvrtak, 19. studenoga 2020. 14:30
  • Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

    Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

    nedjelja, 15. studenoga 2020. 17:55

In memoriam: Kazimir Katalinić (Sušak, 4. ožujka 1927. - Buenos Aires, 31. prosinca 2018.)

 
 
U ranim prijepodnevnim satima, 31. prosinca, na samom izmaku 2018. godine, u buenos-aireškoj bolnici (Argentina) umro je i zauvijek nas napustio istaknuti hrvatski politički javni radnik, povjesničar i pisac, prof. Kazimir Katalinić. Oni koji su ga nedovoljno poznavali njegovu smrt su doživjeli kao obični i prirodni ovozemaljski odlazak, dok je za nas, njegove političke suradnike i prijatelje, njegova smrt bolni rastanak s čovjekom, koji je u više desetljetnom razdoblju, svojim političko-intelektualnim radom, dao ogroman doprinos u oslobođenju današnje države Hrvatske, a velikom broju Hrvata, posebno članovima i simpatizerima Hrvatske republikanske stranke, svojim životnim primjerom i upornošću, pomogao da što bolje shvate idejno bogatstvo Hrvatske republikanske stranke i bitnu okosnicu i važnost Integralne slobode prof. Ivana Oršanića u izgradnji demokratske Hrvatske.
https://direktno.hr/upload/publish/143163/thumb/kazimir-katalini-foto-hrvatska-republikanska-stran_5c2a7fda5f563_970xr.jpg
Odmah, po dolasku u emigraciju, a posebno nakon ulaska u Hrvatsku republikansku stranku, Katalinić je postao gorljivi i neumorni radnik za slobodu svoga naroda, pouzdani i čvrsti oslonac članovima Stranke i ostalim Hrvatima koji su bili protiv Jugoslavije a za hrvatsku državu, imajući uvijek u vidu da je njegova primarna dužnost kao hrvatskog emigranta i intelektualca javno raditi za Hrvatsku i hrvatski narod sve ono što Hrvati u domovini nisu mogli ni smjeli. 
 
Prof. Katalinić je bio svjestan činjenice da Hrvati koji su za hrvatsku državu ne mogu biti za Jugoslaviju i obratno i zato u predgovoru I. sveska svoje knjige “Od poraza do pobjede, povijest hrvatske političke emigracije 1945.-1990.”, u želji da još jednom javno upozori na opasnost koju nam je nanijela Jugoslavija, otvoreno ističe svoj nacionalni i politički stav i odnos prema bilo kojoj i kakvoj Jugoslaviji:     
“Iako sam od rane mladosti, pa i prije dolaska u emigraciju bio – poput ogromne većine Hrvata – protivnik Jugoslavije, u emigraciji sam se intenzivno uključio u borbu protiv Jugoslavije tek u svibnju 1954., kad sam pristupio Hrvatskoj republikanskoj stranci.” (Kazimir Katalinić, Od pobjede do poraza 1945-1990., sv. I., str. 20.)
Katalinić je smatrao da svoj odlazak iz domovine može najbolje opravdati ustrajnim političkim radom i borbom za uspostavu slobodne i neovisne države Hrvatske. Nakon dolaska u Argentinu zaključio je da svoju dužnost prema domovini i narodu najbolje može izvršiti kao organizirani član unutar jedne organizirane i politički odgovorne skupine i zato je 1954. godine pristupio Hrvatskoj republikanskoj stranci, koju je tri godine ranije u Buenos Airesu osnovao prof. Ivan Oršanić.
 
O svom učlanjivanju u Stranku, Katalinić je napisao sljedeće: “Odlučio sam se na taj korak nakon što sam u njezinu glasilu Republika Hrvatska pročitao članak prof. Ante Oršanića ‘Zadaci hrvatske politike emigracije’, čija je temeljna misao bila: ‘Sve što se ne smije i ne može raditi kod kuće u cilju uspostave nacionalne države republike Hrvatske, to se ima raditi vani i sve dotle dok se ne ostvari cilj. Svaki prema svojim mogućnostima, prema naklonostima i prema prilikama, no svagda i samo u granicama državotvorstva, republikanstva i političkog maksimalizma.’  Od tada pa do propasti Jugoslavije borio sam se protiv nje, a za ponovnu uspostavu hrvatske države kako u redovima HRS-a i HNV-a, tako i u suradnji s drugim državotvornim i protujugoslavenskim organizacijama i pojedincima.” (Isto)  
 
Onima koji poznaju povijest i rad Hrvatske republikanske stranke poznato je da je Katalinić, poslije Oršanićeve smrti, uz dr. Ivu Korskoga bio najvažniji djelatnik i dužnosnik Stranke.  Zahvaljujući ponajviše njima dvojici, nisu se ispunila zlurada proročanstva onih koji su poput seoskih gatalica proricali da će se nakon Oršanićeve smrti Hrvatska republikanska stranka brzo raspasti. Dogodilo se sasvim suprotno. Naime, zahvaljujući njezinom idejnom bogatstvu i vrijednostima, koje su  tadašnji članovi, a posebno Korsky i Katalinić, kroz časopis “Republika Hrvatska” i novine “Naš Put”, znali i umjeli prezentirati novodošlim mladim Hrvatima, Hrvatska republikanska stranka je brzo postala idejno prepoznatljivija i brojčano jača. Tom njezinom usponu i pomlađivanju pridonijeli su također i urednici dvaju listova, “Naš put“, koji je izlazio u Torontu i „Hrvatska borba“, koja je izlazila u Washingtonu DC.  
 
Nekadašnji politički emigrant i jedan od najautentičnijih predstavnika tadašnje hrvatske mladeži u emigraciji, član HRS-a i urednik dviju novina, Hrvatska borba i Hrvatski list, pok. Rudolf Arapović o tomu je napisao: “Po završetku treće godine studija na Zagrebačkom Sveučilištu, kao nacionalno svjestan Hrvat i donekle aktivan, na 8. lipnja 1965. bivam uhićen u velikoj Udbinoj raciji i osuđen na godinu dana zatvora. Poslije zatvora odlučujem se na emigraciju i tako stignem u Beč.  Tu sam s nekoliko prijatelja uređivao ‘Bilten hrvatskih socijalista’. Pod konac 1968., kada je glavni urednik dospio u zatvor, sam sam uređivao dva posljednja broja istoga pod naslovom ‘Nova misao’. Time su se navršile prve dvije godine moje emigracije. Osjećao sam se nemoćnim pred problemima koji su me pritiskivali. Bio sam emigrant, beskućnik u sukobu s jednim državnim strojem i njegovom ideologijom, u sukobu dvaju stanovišta, koja se isključuju, od kojih jedno mora nestati. Kako uspjeti da to ne bude moje stanovište, stanovište jednog malog  čovjeka nasuprot ideologiji i sustavu za koji rade milijuni?  Trebalo je snage i opravdanja za progonjeno stanovište, koje se u domovini nije moglo slobodno izgraditi i učvrstiti, jer je to bilo stanovište fantaste u sukobu s jednom realnošću, a za koje ni na suvremenom Zapadu nije bilo razumijevanja. Radio sam, borio se i pisao, ali sam bio u krizi u tom sukobu s jačim, nadmoćnijim. Tada sam otkrio “Republiku Hrvatsku” i obratio se na dra. Korskog. Bilo je to u vrijeme smrti republikanskog prvaka prof. Ivana Oršanića (17. prosinca 1968.). Dr. Korsky mi je poslao dvije brošure: ‘Ekonomska snaga iseljeništva u Americi’ i ‘Argumenti hrvatske politike’, koji su od toga časa postali mojim argumentima. Uskliknuo sam da su to ideje koje smo mi kao studenti tražili u domovini i da je šteta da nam te brošure nisu tada dopale ruku, jer bismo bili drugačije radili. Dr. Korsky mi je odgovorio da su iste brošure dobili i hrvatski intelektualci u emigraciji, ali da se one za njih nisu pokazale vrijednim pažnje. To je bio moj put otkrivanja republikanskih ideja, odnosno HRS-a. Konstatirajmo ovdje dvije činjenice prije nego prijeđemo na samu temu predavanja kroz pojavu i misli HRS-a.  
 
1. Starija hrvatska politička generacija, kao i učesnici desetotravanjske revolucije, za 25 godina nisu uspjeli opovrći talijanske i velikosrpske laži o žrtvama rata za NDH. Za to vrijeme se je trebao roditi, odrasti i školovati novi čovjek koji će to učiniti, i to usred Zagreba.
 
2. Isto tako je trebala odrasti generacija, koja će moći shvatiti veliki Oršanićev duh, utisnut u novo hrvatsko republikanstvo, generacija, koja se počela  okupljati oko ‘Našeg puta’.” 
(Izvadak iz predavanja koje je R. Arapović održao u New Yorku dne 4. travnja 1971. pod naslovom “Stranačko djelovanje” Republika Hrvatska, br. 86., str. 36.)  
 
Po svojim godinama koje je imao u trenutku proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, prof. Kazimir Katalinić nije spadao u krug predratnih političkih djelatnika, no isto tako, zbog prilika i vremena (1945.) u kojem je otišao u političku emigraciju, teško ga se moglo svrstati u krug mlađih emigranata. Iako smo ga mi mlađi emigranti zbog njegove tadašnje organizacijske i publicističke prepoznatljivosti smatrali pripadnikom starije generacije, prema dr. Ivi Korskom koji ga je najbolje poznavao, Katalinić je “u emigraciji bio jedan od onih koji se nisu dali uklopiti u stare političke kalupe… ikonoklast u svojim prvim javnim političkim nastupima u tada zatvorenoj i politički konzervativnoj hrvatskoj skupini u Argentini (...)  Budući da se je politički izgradio poslije 1945., no ipak u sredini u kojoj je hrvatska nacionalistička tradicija bila živa i netaknuta od pritiska jugoslavenskog komunizma, stekao je zamjernu otvorenost prema novim zbivanjima i ljudima u domovini, različitu od nepovjerenja i zatvorenosti nekih emigrantskih krugova, koji su nastavili sa sučeljavanjima iz ratnog razdoblja i time nesvjesno produbljivali jaz što su Tito i njegovi jugoboljševici iskopali među Hrvatima, da bi učvrstili Jugoslaviju kao državu i u njoj svoju komunističku diktaturu.” (Kazimir Katalinić: Argumenti, II. izdanje; str. 9-10)  
 
Kroz cijelo vrijeme postojanja i političkog djelovanja hrvatske političke emigracije, Katalinić je bio njezin aktivni član i istaknuti politički djelatnik. Kao istaknuti predstavnik HRS-a i HNV-a sudjelovao je u najvažnijim zbivanjima koji su bili povezani sa sudbinom Hrvatske i hrvatskog naroda. U Torontu je 1974. godine predvodio skupinu članova HRS-a, koja je sudjelovala u osnivanju II. Hrvatskog narodnog vijeća. Nakon toga tri puta je bio izabran u Sabor HNV-a, a jedno vrijeme je bio i tajnik Sabora. U ime HRS-a i HNV-a posjećivao je Hrvate i držao im govore i predavanja u kojima ih je bodrio i poticao na rad za slobodu Hrvatske. Pisac je brojnih političkih, povijesnih i socioloških rasprava, od kojih su neke bile prevedene na više stranih jezika. 
 
Priredio je i napisao više knjiga, brošura i priručnika od kojih ovdje spominjem neke od njih, kao npr.  Organizacijski priručnik HRS-a, Vizija slobode, Rađanje države, Argumenti i “Od poraza do pobjede, povijest hrvatske političke emigracije 1945.--1990.” U svojim raspravama i knjigama Katalinić je zastupao pravo hrvatskog naroda da uspostavi svoju nacionalnu državu, branio je Nezavisnu Državu Hrvatsku i Hrvate koji su položili svoj život u njezinoj obrani, kao i one koji su u Domovinskom ratu branili današnju hrvatsku državu.
Katalinić nije branio NDH da bi obranio sebe i svoju prošlost jer je u vrijeme njezina proglašenja u travnju 1941. godine imao tek 14 godina. U obrani NDH-a imao je prednost pred starijim nacionalističkim političkim povjesničarima i piscima, koji su često, pa i nehotice, u obrani NDH-a i hrvatske prošlosti branili sebe i svoju prošlost.    
 
Njegova najnovija i posljednja knjiga, Od poraza do pobjede 1945 do 1990, trebala je izaći u četiri sveska, no do sada su izašla samo tri sveska.  U posljednjim mjesecima svoga života Katalinić je radio na četvrtom, ali ga nažalost nije dovršio.          
Prvi svezak njegove knjige obuhvaća razdoblje od 1945 do 1959, tj. od gubitka NDH-a i Bleiburga do smrti dr. Ante Pavelića 1959. godine. Drugi svezak obuhvaća razdoblje od 1959 do 1974, kada je osnovano Hrvatsko narodno vijeće. Ova dva sveska izašla su u rujnu 2017 godine. Treći svezak, koji obuhvaća razdoblje od 1974 do smrti Josipa Broza Tita 1980. godine, objavljen je u travnju 2018 godine. Posljednji, četvrti svezak, koji nije dovršen, trebao je obuhvatiti razdoblje od Titove smrti do uspostave današnje hrvatske države, koja, prema prof. Kataliniću, predstavlja našu zajedničku pobjedu, tj. pobjedu domovinskih i izvandomovinskih Hrvata.  
 
Dr. Tomislav Jonjić, urednik ove knjige, na samom početku njezina I. sveska, u svom komentaru, “Urednikova riječ”, između ostalog, napisao je ovo o knjizi: “Nema nikakve dvojbe da će ona u znatnoj mjeri popuniti provaliju našega neznanja i zastrašujuću neupućenost domovinske javnosti u svu slojevitost i bogatstvo emigrantske političke borbe. Katalinić, doduše, ne nudi knjiški, klasično historiografski pregled emigracije, nego panoramu glavnih tokova emigrantske politike, promatranu iz hrvatske nacionalističke vizure. Kao visoki dužnosnik jedne od emigrantskih političkih skupina, Hrvatske republikanske stranke koja je osnovana u Buenos Airesu 1951. godine, on pokazuje da su i glavnina emigracije i njegova stranka vrlo rano sazreli u demokratskom i svjetonazorskom pogledu te da su se u dugim emigrantskim desetljećima nastavili razvijati i sazrijevati, nikad ne smije ući s uma prošlost, ali još manje gubeći svijest o tome da žive u sadašnjosti i da svoje snove i planove kuju za budućnost.”  (Kazimir Katalinić, Od poraza do pobjede; sv. I. str. 14.-15.).
Hvala i slava velikom hrvatskom domoljubu, piscu ove vrijedne knjige, prijatelju i političkom suradniku Kazimiru Kataliniću!
 

Šime Letina

Ponedjeljak, 23/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2694 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević