Ooo, zašto se Bože te kolone ježim?

 
 
Ne mogu noćas ne će san na oči
Naviru sjećanja k'o vode gejzira
Svako ga se ljeta u Studenom jave
Napaćenoj duši ne dopuste mira
Uvijek iste slike
I delirij ćutnji
U detalju svakome odgovor se traži
Možda se moglo
nešto drugačije…
što je onda bilo to danas ne važi
 
…da, to su trenuci kad razum popušta.
 
Likovanja onih
Spominjat ih ne ću
Agonija ljudi ledenih pogleda
Ooo, zašto se Bože te kolone ježim?
Nakon tol'ko ljeta živjeti mi ne da
 
Nisam ja od jučer
Pakao sam proš'o
Al' tolika mržnja nema opravdanja
Silovat, ubijati i grad porušiti
 
…ljudima kad pričaš sva ta silna sranja… ne vjeruju
 
Poruka je jasna
Ne dirajte ranu
Previše je mržnje prolivene krvi
Na redu je vlada…, stožer za obranu
 
Tko će ovog puta
zapucati prvi
Jer ovakvo stanje
Baš mi ne miriše
Herojima slava kojih nema više!!
 

Vladimir Živaljić, Vukovar