Get Adobe Flash player
PASTORALA - Globalizacija provincije

PASTORALA - Globalizacija provincije

Kako je počeo rat u našem...

Specijalni rat protiv Hrvatske

Specijalni rat protiv Hrvatske

Popuštanje samo ohrabruje srpskog, zasad samo verbalnog...

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Dvojac Pupovac - Radin destabilizira...

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Ništa novo od naših "reformiranih" komunista...

"U" na čelu Venus Williams

Borisa Petka za zapovjednika kninskoga...

  • PASTORALA - Globalizacija provincije

    PASTORALA - Globalizacija provincije

    četvrtak, 12. rujna 2019. 12:29
  • Specijalni rat protiv Hrvatske

    Specijalni rat protiv Hrvatske

    utorak, 10. rujna 2019. 12:03
  • Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    četvrtak, 12. rujna 2019. 11:40
  • Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    utorak, 10. rujna 2019. 11:58
  • "U" na čelu Venus Williams

    utorak, 10. rujna 2019. 11:46

Nema države u svijetu koja bi dozvoljavala i plaćala protuhrvatske filmove poput Srbenke, Ministarstva ljubavi, Ustava RH…

 
 
NUŽNO JE I SLUŽBENO PRIZNATI POSTOJANJE PETE KOLONE U HRVATSKOJ! Ali zato ću reći nešto drugo, što se s njim itekako može dovesti u korelaciju! Treba jasno upitati, tko to i u ime koga proteklih godina dozvoljava da se u Hrvatskoj, na račun njezinih poreznih obveznika otvoreno snimaju i prikazuju filmovi poput „Srbenke“, „Ministarstva ljubavi“, „Ustav RH“ i sličnih umotvorina, zaodjenutih u fraze o slobodama umjetničkog izražavanja itd.? Jer prikazivati u njima primjerice (konkretno u filmu „Ministarstvo ljubavi“) udovice hrvatskih branitelja kao kurve, prepune novaca od plaća na ime svojih poginulih muževa - hrvatskih branitelja, do te je mjere uvrjedljivo i degutantno da vapi u nebo!
http://jadovno.com/arhiva/tl_files/ug_jadovno/img/otadzbinski_rat_novo/2015/Milorad_Pupovac_i_Aleksandar_Vucic.jpg
PREDVODNICI ORGANIZIRANOGA RUŠENJA HRVATSKE DRŽAVNOSTI - Milorad Pupovac (Hrvatska) i Aleksandar Vučić (Srbija)
 
…Spomenute najnovije negativne pojave u hrvatskom društvu imaju svoju jasnu genezu, svoje ishodište, svoje pobornike, i na kraju – svoje operativce, već odavno izišle iz „trojanskog konja“, poklonjenog Hrvatskoj u ime njezine dobrodošlice u europske integracije. Sve je to i više nego dobro poznato onima u Hrvatskoj koji bi se tim stvarima po zakonu trebali baviti i sasijecati ih u samome korijenu. Jer te pojavnosti za cilj imaju isključivo diskreditaciju i demonizaciju Republike Hrvatske u očima šire međunarodne zajednice, za što se, kao „alati“, obilato koriste i ugledni medijski resursi u inozemstvu, od kojih mnogi za svoje izvjestitelje iz Hrvatske i regije koriste upravo one osobe, najblaže rečeno nesklone Hrvatskoj  i njezinim legitimnim nacionalnim interesima. 
 
Proteklih sam dana suočen s brojnim upitima, kako mojih poznanika tako i čitatelja našega portala, o novonastalom stanju u Hrvatskoj u kontekstu evidentnih zaoštrenih podjela u društvu i o potrebi davanja odgovora na pitanja: kuda nas sve to vodi i čime sve to može rezultirati? Zabrinutost hrvatske  javnosti je očita i opravdana pa je u tome smislu na postavljena pitanja opravdano i pokušati dati odgovor.
Ali najprije podsjećam kako se Geopolitika News, kao specijalizirani vanjskopolitički portal ne bavi unutarnjom politikom Republike Hrvatske, a Hrvatsku, općenito, kao temu, u svojim analizama zahvaća isključivo u kontekstu širih globalnih ili regionalnih politika i problematika, koje su, prije svega povezane sa sigurnosnim ili drugim aspektima ili pojavnostima, poput terorističkih ugroza ili ugroza koje proizlaze iz procesa globalnih migracija kojima smo i sami izloženi i na čijem smo putu. Ali i tada, kao u slučaju vanjskopolitičkih analiza, to činimo posve otvoreno, bez kalkuliranja i podilaženja bilo kome, prema potrebi i vrlo kritički, već sukladno onome što sami smatramo  istinom ili dosegnutom spoznajom o tome „kako stvari stoje“ po određenom, bitnom pitanju. I po tome smo već prepoznatljivi i izvan hrvatskih okvira. Naravno, to niti u kom slučaju ne znači da i mi ne možemo pogriješiti i(li) da ne griješimo, jer ipak, kao relativno mali portal baratamo suženom količinom podataka i informacija u odnosu na državne institucije i njihove resurse, zbog kojih one imaju (ili bi barem morale imati) puno širu sliku i uvid u bilo koji problem koji se javlja u svijetu ili na hrvatskom tlu u odnosu na bilo koji domaći ili strani medij. Pri tom portal Geopolitika News u svom radu zazire od širenja bilo kakve mržnje i prizemnih, novinarskoj profesiji nedostojnih komentara i izjava, kojih je, na žalost, prepun ne samo hrvatski medijski prostor, a svojim tekstovima uvijek nastojimo smirivati strasti i razvijati širu svijest o potrebi međusobnog dijaloga, kao  i suradnje među narodima i državama, prije svega u duhu kršćanstva kojemu i sami pripadamo.  A upravo nam ta činjenica daje kredibilitet da racionalno i bez suvišnih emocija povremeno reagiramo i na one negativne događaje i pojavnosti u našoj zemlji za koje prosudimo  da se na njih mora reagirati s ciljem odašiljanja jasne i nedvosmislene poruke ili široj javnosti, ili nositeljima državne vlasti, ili (najčešće) jednima i drugima. Neki od tih događaja samo su refleksija ili posljedica trenutačnog složenog globalnog geopolitičkog stanja od kojega niti jedna zemlja svijeta nije i ne može biti imuna, ali većim su dijelom, na žalost, ipak rezultat nepostojećih ili promašenih strategija hrvatskih vlada u posljednjih 20 godina, kao i nedostatka državničke mudrosti, odlučnosti, pa i osobne hrabrosti, ali i (nikako ne manje važno!) evidentnog manjka domoljubne svijesti i spoznaje o potrebi vječne brige za državu i opće dobro, barem u vrijeme dok se obnaša vlast na bilo kojim razinama ili se rukovodi ključnim državnim ili javnim institucijama.
Drugim riječima, kada portal Geopolitika News osjeti potrebu da se sa svog primarnog, vanjskopolitičkog prostora interesa okrene onom unutarnjem – hrvatskom, tada je to, obično, i jasan signal (i tako ga se mora shvatiti) da se u hrvatskom društvu događa nešto izvanredno, što ne može i ne smije ostati bez šire društvene reakcije i reakcije nadležnih državnih tijela, službi, institucija, i naravno – medija.
 
Unutarnja destabilizacija hrvatskog društva dio je puno šireg i osmišljenog projekta
 
Procesi koji se posljednjih dana, tjedana, mjeseci (na žalost, i godina) permanentno događaju u Hrvatskoj imaju tendenciju ne samo za dugoročno onemogućivanje stabilizacije društva, već i za njegovu daljnju radikalizaciju i otvaranje puta prema otvorenim sukobima, koji za cilj imaju destabilizaciju ukupnog stanja u zemlji. A za te i takve procese, krivnju u hrvatskome društvu snose mnogi, preciznije, od nje gotovo da i nitko nije imun. Ali krenimo redom.
 
Samo u Hrvatskoj hrvatsku povijest ne pišu pobjednici
 
Ukoliko polazimo od nepisanog pravila, uvriježenog diljem svijeta (a u biti stvarne  činjenice) da povijest na kraju uvijek piše pobjednik, u Hrvatskoj se, samo naizgled čudno, odvija posve suprotan proces: stječe se dojam da hrvatsku povijest ne pišu pobjednici, već one poražene, dogmatske snage iz vremena Domovinskog rata i prije njega, koje hrvatsku državnost ne samo da nisu željele, već su se na nju okomile svom silom oružja, kao i psihološko-propagandnim medijskim i kulturnim, ali i klasičnim obavještajnim ratom. Radi se, kako o izvanjskim tako i njima služećim unutarnjim razornim silama, koje potpuno otvoreno, bez ikakvih posljedica djeluju unutar današnjeg hrvatskog društva na njegovim brojnim razinama, i  koje se već jednom i službeno mora prozvati njihovim pravim imenom –  hrvatskom petom kolonom!
 
Najnovija društvena, politička i medijska protuhrvatska histerija, inicirana posljednjim nemilim incidentima na širem prostoru Knina kroz napade skupine neodgovornih maskiranih  huligana na pripadnike srpske nacionalnosti (koje svi moramo osuditi jer ne mogu, čak i da su u pravu s moralne točke gledišta, pojedinac ili skupina njih kada se sjete „uzimati pravdu u svoje ruke“, jer bi nas to sve skupa odvelo u kaos i anarhiju),  ili navodnog napada iz mržnje na izvjesnog povratnika srpske nacionalnosti na području grada Rijeke, izišla je iz okvira svih dopuštenih granica jedne uređene i samostalne države, kakva Hrvatska, očito nije.
 
Jer na djelu je opasna zamjena teza, kojom se do neslućenih visina preuveličava hrvatska mržnja prema Srbima (nje nedvojbeno ima ali u kudikamo manjem obliku i broju nego bi se, možda, moglo očekivati s obzirom na svu brutalnost kojoj je mlada i tek stvorena hrvatska država bila izložena u vrijeme velikosrpske agresije (1991.-1995.) i s obzirom na ne funkcioniranje ključnih hrvatskih državnih institucija kada je u pitanju privođenje pravdi zločinaca za sva ona zlodjela počinjena prema hrvatskom življu od strane pobunjenih hrvatskih Srba ili onih uvezenih s drugih područja bivše SFRJ, od kojih su brojna još uvijek ostala nesankcionirana. Štoviše, neki od tih zločinaca i dalje se slobodno kreću Hrvatskom, a što  sve skupa i predstavlja najveći izvor frustracija, kako hrvatske mladeži tako i rodbine stradalih hrvatskih branitelja i civila ali i svih onih koji jako dobro znaju što se u to vrijeme u Hrvatskoj događalo!), a potpuno zatvaraju oči na istu takvu pojavu mržnje prema Hrvatima od strane domaćih Srba i njihovih nalogodavaca. A da o „ljubavi“ prema Hrvatima od strane srbijanske političke i društvene scene i šire javnosti uopće i ne govorim jer ona već odavno izlazi izvan okvira racionalnog i nije niti vrijedna spomena, te će se prije ili kasnije, ogoljena do kosti i izgubljena u labirintima laži i podmetanja, slomiti u bespućima velikosrpske ideologije poput  onih iz vremena 90.-ih godina prošloga stoljeća. Zato mi je gadljivo iznova iščekivati iz godine u godinu iste i patetične poruke hrvatskog državnog vrha na komemoracijama velebnoj vukovarskoj žrtvi, o tome, da hrvatske institucije moraju i hoće kazniti sve počinitelje zločina nad Hrvatima, ne samo u Vukovaru, već i diljem Hrvatske. Jer se već godinama tom istom Hrvatskom neometano kreće i jedan ubojica snimatelja HRT-a Gordana Lederera iz 1991. godine Milan Zorić, i to isključivo zbog  hrvatskih „pravnih zavrzlama“, kao i niz drugih hrvatskim zakonom aboliranih zločinaca, kao da se taj zakon ne može ili ne smije ukinuti, promijeniti ili dograditi – jer zločin ne zastarijeva!  U ovoj istoj Hrvatskoj, tako se tek se prošli tjedan (valjda pod pritiskom svih ovih događaja), nakon punih 28 godina čekanja!, na mjestu pogibije drugog snimatelja HRT-a Žarka Kaića, pokraj Osijeka podiže spomenik njegovoj žrtvi. Istodobno hrvatska policija, permanentno, već godinama fizički čuva spomenik ratnom zločincu iz Borova Sela, glavnom krivcu za masakra hrvatskih policajaca, Vukašinu Šoškočaninu  (o njegovoj „važnosti“ i „doprinosu“  za stvaranje Republike Hrvatske i „miran suživot“ Hrvata, Srba i drugih naroda, zbog kojih mu je podignut spomenik kojega čuva hrvatska policija, možete pogledati na videu na ovom linku: https://www.youtube.com/watch?v=ducJ9H9lOeU)
 
A najnovije prijetnje samoproglašenih vođa srpske zajednice u Hrvatskoj  nekakvim svojim obraćanjem međunarodnoj zajednici (jer u Hrvatsku vladu, u kojoj, inače, redovito participiraju i od koje dobivaju izdašna financijska sredstava za svoje projekte i udruge, oni ne vjeruju) s ciljem zaštite „ugroženog srpstva“ od eskalacije mržnje i fizičkih napada od strane Hrvata, zanimljivo, koincidiraju s izjavama srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića o njegovom „razumijevanju“ za pobunu hrvatskih Srba u osvit stvaranja samostalne hrvatske države početkom 90-ih. Jer ta je pobuna, valjda, prema Vučiću i brojnim njegovim istomišljenicima bila „preventivne prirode“, naslonjena na zloglasnu, tada u Srbiji toliko popularnu tezu o „nepodmirenim računima iz 1941.“, i koja nije dozvoljavala da tek stasala hrvatska demokracija uopće i dobije priliku pokazati što može i što želi sa svojom državom. Pri tome su se kao „argumenti“ za nedavanje šanse koristile i brutalne srbijanske medijske falsifikacije o novim velikim zločinima, ovoga puta hadezeovskih „povampirenih ustaša“ protiv „nezaštićene srpske nejači“ diljem srpske krajine, čije se formiranje takvim konstrukcijama željelo opravdati u kontekstu oživotvorenja velikosrpskog projekta prema kojemu svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi. Naravno, ta i brojne druge psihološko-propagandne konstrukcije, puštene iz dugo čuvane „boce“ s pomno pripremljenim sadržajem i rukopisom srpskih obavještajnih službi imale su isključivo za cilj mobilizaciju ukupnog srpstva za pacificiranje Hrvatske. Taj se izraz službeno koristio i u planovima tadašnje JNA, a koji nisu bili ništa drugo nego planovi za klasičnu vojnu agresiju na prethodno, oduzimanjem oružja teritorijalne obrane (pripadalo je tadašnjim republikama, kao dio ukupne obrambene koncepcije bivše države u borbi protiv pretpostavljene vanjske agresije) potpuno razoružanu Hrvatsku.
 
Osim sadržajne i vremenske koincidencije u izjavama Milorada Pupovca i srbijanskog predsjednika Vučića, ovaj prvi dodatno se brutalno obrušava i na Katoličku Crkvu u Hrvata, a bez da se ikada i pokušao prisjetiti a kamoli ispričati za otvorene pozive na „klanje“ Hrvata od strane brojnih svećenika Srpske pravoslavne crkve, uključivo i onih iz njezine najviše hijerarhije. O Miloradu Pupovcu nešto više još na kraju teksta, a sada bih samo dodao slijedeće:
 
Krivnja i na nemuštoj hrvatskoj diplomaciji
 
Spomenute najnovije negativne pojave u hrvatskom društvu imaju svoju jasnu genezu, svoje ishodište, svoje pobornike, i na kraju – svoje operativce, već odavno izišle iz „trojanskog konja“, poklonjenog Hrvatskoj u ime njezine dobrodošlice u europske integracije. Sve je to i više nego dobro poznato onima u Hrvatskoj koji bi se tim stvarima po zakonu trebali baviti i sasijecati ih u samome korijenu. Jer te pojavnosti za cilj imaju isključivo diskreditaciju i demonizaciju Republike Hrvatske u očima šire međunarodne zajednice, za što se, kao „alati“, obilato koriste i ugledni medijski resursi u inozemstvu, od kojih mnogi za svoje izvjestitelje iz Hrvatske i regije koriste upravo one osobe, najblaže rečeno nesklone Hrvatskoj i njezinim legitimnim nacionalnim interesima. Na žalost, proteklih je dvadesetak godina u svoj toj prljavoj kampanji koja se vodi protiv Hrvatske veliku ulogu odigrala i nemušta hrvatska diplomacija, s pojedincima u svojim redovima koji se, s obzirom na svoj raniji politički angažman i stavove u odnosu na samu pomisao o stvaranju hrvatske države na tim položajima, nisu smjeli naći.
 
O srbijanskom strateškom dokumentu „Memorandumu 2“, kao slijedniku ozloglašenog i propalog Memoranduma SANU, i njegovim operativnim zadaćama s ciljem diskreditacije vlada Srbiji susjednih zemalja bivše SFRJ i destabilizacije stanja u društvima tih država ovdje ne ću govoriti jer je o tome već jako puno rečeno. Ali zato ću reći nešto drugo, što se s njim itekako može dovesti u korelaciju! Treba jasno upitati, tko to i u ime koga proteklih godina dozvoljava da se u Hrvatskoj, na račun njezinih poreznih obveznika otvoreno snimaju i prikazuju filmovi poput „Srbenke“, „Ministarstva ljubavi“, „Ustav RH“  i sličnih umotvorina, zaodjenutih u fraze o slobodama umjetničkog izražavanja itd.? Jer prikazivati u njima primjerice (konkretno u filmu „Ministarstvo ljubavi“) udovice hrvatskih branitelja kao kurve, prepune novaca od plaća na ime svojih poginulih muževa-hrvatskih branitelja, do te je mjere uvrjedljivo i degutantno da vapi u nebo! I tu ne pomažu konstrukcije kako se radi o „komedijama“ i sl. jer takve „komedije“ ne služe ničemu drugom osim pljuvanja na vlastitu žrtvu, na vlastitu prošlost ali i na svoju sadašnjost tj. na hrvatski narod, koji, valjda, prema podlim zamislima tvoraca tog filmskog smeća i onih koji ih u svom „stvaralaštvu“ pomažu, sve to mora šutke i „stoički“ podnositi. Siguran sam kako niti jedna civilizirana zemlja na svijetu ovakve stvari kod sebe ne bi dopustila (a ako to, kojim slučajem i čini, tada sigurno nije u položaju da joj netko od susjeda, s kojima je još do nedavno ratovala, permanentno negira njezino pravo na državnosti ili čak nacionalni identitet a kako je to u odnosu na Hrvatsku prečesto slučaj unutar pojedinih srbijanskih političkih i intelektualnih krugova i medija!). Međutim, one su u Hrvatskoj gotovo redovita pojava, svojevrsni trend koji prelazi u trajnu modu.
 
A s kojim to ciljem, gospodo iz Ministarstva kulture? Zar stvarno očekujete da Hrvati stalno šute? Ne osjećate li se barem malo odgovorni za pojave u hrvatskom društvu koje su tema ove, neću reći analize, već apela, vapaja da se konačno prekine s anomalijama u društvu na koje se sigurno  može utjecati ukoliko za to ima iskrene želje? Ili Hrvatska i Hrvati do beskonačnosti moraju gutati svoj ponos, da bi se poreklo kod hrvatskih nacionalnih interesa i obične želje običnih ljudi da konačno počnu živjeti kao građani normalne i uređene države, rješavali nekakvi regionalni problemi za račun nekih drugih i od nas puno jačih država. Izjave tipa kako je Hrvatska predvodnica – lokomotiva za druge zemlje iz regije i nositelj njihovog privlačenja u euro-atlantske integracije je isprazna fraza koja samo šteti stvarnim hrvatskim interesima i u zemlji i u BiH. Uostalom, koje to velike uspjehe Hrvatska uopće može pokazati drugima a da bi im bila uzor? Možda „bijelu kugu“ i demografsku pustoš nastalu iseljavanjem stanovništva „trbuhom za kruhom“ u koju se upravo „ubrizgavaju“ imigranti s civilizacijski, kulturološki i vjerski gledano drugoga svijeta? Zašto, recimo, predvodnica regije s tim ciljem ne bi bila jedna Italija, koja je kudikamo gospodarski snažnija i politički utjecajnija od Hrvatske, ili, još bolje, one druge zemlje kojima je do toga najviše i stalo i koje za to imaju neusporedivo snažnije resurse?  Ili im Hrvatska, kao ne jednom u povijesti, treba poslužiti samo za podmirenje teritorijalnih apetita njezinih susjeda u zamjenu za njihov pristanak za ulazak u integracije pod njihovim vodstvom?
 
Zato je odgovornost za ovo hrvatsko stanje, kako sam i rekao u uvodu teksta, na svima nama, što nikako ne znači da ga zbog toga nekažnjeno smiju iskorištavati oni koje sam označio kao hrvatsku petu kolonu. A je li i Milorad Pupovac među njima, prosudite sami i iz moga teksta, iz sada već daleke 2014. godine, za kojega, očito, nikoga nije bilo previše briga pa niti samog Pupovca, kojega se on primarno i tiče. Možete ga pročitati na slijedećem linku:
 

Zoran Meter, urednik Geopolitika Newsa, https://www.geopolitika.news/analize/urednik-geopolitika-newsa-zoran-meter-nuzno-je-i-sluzbeno-priznati-postojanje-pete-kolone-u-hrvatskoj/

Pupovac je tijekom Domovinskog rata održavao tajne kontakte s oficirima KOS-a iz Beograda, na teritoriju Slovenije

 
 
'Stvari s Pupovcem radikalno skreću u ekstremizam koji može imati nesagledive posljedice. U to sam se i lično uvjerio nekako u vrijeme nedavno održane skupštine SNV-a u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu na kojoj sam i lično učestvovao. U jednom ugostiteljskom objektu u Zagrebu sjedio je Milorad Pupovac sa nekoliko svojih saradnika te je tada rekao nešto zaprepašćujuće u kontekstu dešavanja oko ćirilice u Vukovaru!'
https://www.in4s.net/wp-content/uploads/2015/08/milorad-pupovac.jpg
Milorad Pupovac
 
Da je politika svuda u svijetu miljama udaljena od naroda, svima je već znano. Da su istinska demokracija i svekolika prava, od onih temeljnih ljudskih, pa do manjinskih, samo kulisa iza koje se valjaju različiti skriveni interesi, također je već svima poznato. Ali politika u Hrvatskoj, kao i shvaćanje demokracije i modalitet njezine primjene u praksi, nadilazi sve ono iz država tzv. zapadne uljudbe koje se demokratičnima smatraju, pa makar samo i u onom gore rečenom, krnjem obliku. Hrvatski se vlastodršci protive referendumima kao najdemokratskijem izrazu volje naroda. Hrvatski vlastodršci manipuliraju i ljudskim i manjinskim pravima te tako navlače bijes i pojačavaju animozitet i antagonizam, bilo između većinskog naroda i nacionalnih manjina, bilo većinskog svjetonazora i onog manjinskih zajednica. Sada mi nije namjera analizirati zbog čega oni to rade, već želim reći nešto sasvim drugo, a što je itekako vezano uz naprijed rečeno.
 
Na moju je kućnu adresu stiglo anonimno pismo hrvatskog građanina srpske nacionalnosti. Ne želim ga prepričavati jer svoj puni smisao može dobiti jedino ukoliko se pročita u originalu tj. u prepisanoj verziji istoga, gdje nisam zadirao niti u jezični, niti u gramatički izričaj, već samo povremeno u interpunkciju. Original pismo posjeduje redakcija. Prije prijepisa istog želio bih reći kako se i redakcija i ja osobno ograđujemo od istinitosti njegovog sadržaja, ali da onaj na kog se pismo najviše odnosi, a to je Milorad Pupovac, samozvani predstavnik Srba u Hrvatskoj, ipak zbog njega mora biti itekako zabrinut. On će sam najbolje znati u kojoj je mjeri pismo istinito, a ukoliko krivicu za pojavu i objavu istoga bude tražio u autoru članka i redakciji prozivajući ih fašistima, ustašama, kriminalcima ili ne znam čime sve još ne, želio bih napomenuti kako je pisac na kuverti u kojoj se pismo nalazilo, ostavio otvorenom mogućnost osobnog upoznavanja s autorom ovog članka kada za to bude vrijeme. Koristim ovu prigodu skriptoru poručiti kako sam za isti susret uvijek spreman i da sam uvijek gotov podržati ali i zaštititi hrabre ljude koji svojim djelovanjem za opću dobrobit ugrožavaju bilo vlastiti život, bilo svoje pozicije. Ukoliko se Milorad Pupovac odluči na ignoriranje po sebe inkriminirajućeg sadržaja ovog pisma ili ga omalovaži činjenicom njegove anonimnosti, želio bih ga podsjetiti kako je i on, ne tako davno, usred najvišeg zakonodavnog tijela RH, u Saboru, dakle, na za to potpuno neprimjerenom mjestu, mahao upravo jednim takvim anonimnim pismom zajapureno optužujući većinski hrvatski narod za pojavu neoustaštva i sl. gluposti. Zbog svega navedenoga drago mi je da se hrabri ljudi iz srpske manjine javljaju i tako potvrđuju činjenicu o tome kako se znatan broj Srba u Hrvatskoj ne slaže s Pupovčevom vizijom njihove ugroženosti kao i načinom njegove političke djelatnosti.
 
Pismo Srbina od Rijeke
 
Evo cjelovitog sadržaja dobivenog pisma:
»Poštovani g. Meter!
Ovo pismo ne želim da potpišem jer imam svoje razloge kao što ćete dalje i vidjeti. Već duže vrijeme pratim Vaše novinarske komentare. Iako mi se ne dopada Vaše glorificiranje tuđmanovštine mogu da kažem da u Vašim tekstovima ipak prevladava glas razuma i istine ma koliko ona bila bolna za nekoga. Kako kod Vas nema govora mržnje uvjeren sam isto tako da ćete objaviti i ovo moje pismo gdje se i ja rukovodim istinom te željom da se spriječi zlo koje nam opet svima prijeti.
O sebi ću reći samo toliko koliko mogu, a da se zaštitim. Ja sam Srbin sa istarsko-riječkog područja, intelektualac sam i još politički aktivan i član SNV-a Milorada Pupovca. Kao dijete roditelja koji su ovdije došli živjeti iz BiH odgojen sam u srpskom duhu ali je Titova Jugoslavija za mene bila poput božanstva u čiji sam smisao postojanja uvijek vjerovao. Dolaskom na vlast Slobodana Miloševića moje je jugoslavenstvo počelo da kopni, a pod propagandom o ugroženosti srpstva u meni je jačala svijest o potrebi da svi Srbi žive u jednoj državi. Samim tim je jačala i moja mržnja prema svem ekstremnom van samog srpstva, najviše prema hrvatskom i albanskom. Učesnik sam i onog čuvenog skupa u Rijeci kada je gostovao pok. Jovan Rašković, kada smo bez straha za posljedice veličali Miloševićevu politiku i ideju stvaranja velike Srbije premda smo znali da nas snimaju hrvatske bezbjedosne službe. Za to nismo marili jer smo tada bili uvjereni da će ionako JNA uskoro da sruši i pohapsi i Tuđmana i njegovu vlast. Moje bolno osvještenje od velikosrpskog projekta započelo je još od vremena bosanskog krvoprolića ali je tek vojna akcija Oluja bila ona koja je u meni prelomila dotadašnje ideale o kojima sam već rekao. Sve vrijeme rata i nakon njega ja lično i moja porodica nismo nikada imali problema u Hrvatskoj. I upravo iz tog razloga da moja porodica i svi moji sunarodnjaci ne dožive ono što smo mnogi proživjeli kroz svoju vjeru u velikosrpstvo te posljedice koje je ono imalo i za nas Srbe, a još više za Hrvate i ostale narode bivše Jugoslavije, riješio sam da kažem što znam.
Milorada Pupovca znam kroz svoj politički angažman. Iako mi nije nikada bio posebno drag zbog svojih aktivnosti 90-ih godina kada je sjedio u Saboru i u Zagrebu gradio svoju profesionalnu i političku karijeru, smatrao sam da je od 2000. g. počeo da politički dobro radi. Znao se nametati te učestvovao i u vlasti i tako promovirao interese srpskog naroda u RH.
Međutim stvari s Pupovcem radikalno skreću u ekstremizam koji može imati nesagledive posljedice. U to sam se i lično uvjerio nekako u vrijeme nedavno održane skupštine SNV-a u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu na kojoj sam i lično učestvovao. U jednom ugostiteljskom objektu u Zagrebu sjedio je Milorad Pupovac sa nekoliko svojih saradnika te je tada rekao nešto zaprepašćujuće u kontekstu dešavanja oko ćirilice u Vukovaru! Tada je rekao da je došlo vrijeme te da su oni (Hrvati) gotovi i da na njihovo razbijanje ćirilićnih tabli u Vukovaru mi (Srbi) trebamo reagirati mudro. Da trebamo u područjima Hrvatske u naseljima gdje takve table postoje da ih sami razbijamo te produciramo ekscese. To će dokazati afirmaciju neoustaštva, a da će se za sve ostalo pobrinuti hrvatska Vlada i mediji. Za Pupovca je to historijska šansa koja se ne smije propustiti dok je Vukovar samo paravan za sve što slijedi. Pupovac je rekao da mu je Vesna Pusić lično rekla da je namjera Vlade da povuče tužbu protiv Srbije za genocid ali da moraju dobro pripremiti teren te da je sigurna da će u tome uspjeti.
Kada se Pupovčeve izjave uzmu u kontekst s Božićnim izjavama Patrijarha SPC-a Irineja koji je više govorio o ćirilici i ugroženosti Srba u Hrvatskoj nego o samom Božiću, vidi se od kuda vjetar opet puše i gdje nas sve to opet može dovesti. Zašto hrvatske vlasti o svemu šute ja ne znam ali znam da takva politika može dovesti do ponavljanja povijesti.
Lično znam da je Milorad Pupovac održavao sve vrijeme rata 90-ih godina, u Sloveniji kontakte sa visoko pozicioniranim oficirima KOS-a iz Beograda.
Prilikom osnivanja SDSS-a u Korenici, u Lici, početkom 2000-tih, nakon službenog dijela sjedili smo u jednom lokalu „Breza” i razgovarali o politici. Tada je izvjesni Nikola Lalić pitao Pupovca kakva će biti razlika između SDS-a i SDSS-a, a Pupovac je odgovorio da ovaj novi ima jedno slovo više.
Ekstremizam raste s obiju strana i pitam se kome sve to treba. Zar ćemo opet da ratujemo? Obični građani srpske nacionalnosti nikakav rat više ne žele jer nas ionako nestaje. Takođe svaki Srbin u Hrvatskoj dobro zna što se dešavalo u Vukovaru tokom rata i da je to naša sramota i nemaju ništa protiv da se Vukovar izuzme od ćirilice za razliku od ostalih područja u Hrvatskoj gdje za to imaju zakonsko pravo. Ali i to se sve forsira iz visoke politike, a da srpski narod za to nitko ništa ne pita.
Ovo moje pismo ima samo jedan cilj-mir i pravdu za sve. Hrvati se svoje države neće odreći kao što se i Srbi neće odreći Srbije. Na nama hrvatskim Srbima je samo da poštujemo zakone zemlje u kojoj živimo i da se nedamo manipulirati od nikoga jer smo zbog toga u historiji već platili skupu cijenu. Vrijeme je da srpski narod u RH nađe novog lidera bez mrlje u svojoj prošlosti, koji će se zalagati za iskrenu politiku koja će ovdašnjim Srbima omogućiti miran suživot s Hrvatima i prosperitet, a ne getoizaciju. Ja sam siguran da će Hrvati na srpsko mirotvorstvo da odgovore na isti način te omogućiti Srbima konzumaciju svih manjinskih prava. Taj novi lider u RH bi takva ista prava trebao zatražiti za hrvatsku nacionalnu manjinu u Srbiji i tek kada bi se sve to realiziralo, to bi bio pun pogodak. Moramo jednom zauvijek zakopati ratne sjekire ali na osnovi istine, a ne Pupovčevih laži.
Veliki pozdrav!«
 

Zoran Meter, 20. siječanj 2014., https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/pupovac-je-tijekom-domovinskog-rata-odrzavao-tajne-kontakte-s-oficirima-kos-a-iz-beograda-na-teritoriju-slovenije-112231/

Hrvati su (u)radili gluposti od sredine XIX. stoljeća. Isto nastavljaju i danas

 
 
U doba turskih ratova stanovništvo hrvatske jezgre između Karlovca i Banja Luke, Pakraca i Knina je prisiljeno ili izseliti na slobodne teritorije i strane države (Austrija, Mađarska, Slovenija, Češka, Slovačka…) ili prijeći na islam, te manji postotak na pravoslavlje. S Turcima se naseljava pravoslavno stanovništvo (nisu svi bili Srbi) koje vremenom lavira između Turske i Austrije, a kasnije surađuje i s Mađarima i Talijanima protiv Hrvata.
https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2019/08/boris-petko-kapetan-dragan.jpg
Plenkoviću, Pupovčev "ugroženi" Srbin Boris Petko je najobičniji - velikosrbin i povratnik u Hrvatsku
 
Austrija da se spasi engleskih intriga stabilizirala se diobom s Ugrima, što je hrvatske zanesenjake vodilo prema ilirstvu, jugoslavenstvu, panslavizmu, srbokatolicizmu i sličnim političkim maškarama. Kvaternik snuje ustanak među krajiškim Srbima; prije toga su Srbi, tj. Rusi planirali ustanak u Vojnoj krajini i talijansko iskrcavanje na hrvatskoj obali. U srbijanskoj službi nalaze se rodom Hrvati Antonije Orešković i Đuro Horvatović, prvi kao šef Obavještajne službe, drugi kao general, pa i vrhovni zapovjednik. Plan Velike Srbije već stvaraju masoni Jovan Rajić i Sava Tekelija početkom XIX. stoljeća, to će sve operacionalizirati poljski grof, knez i političar Adam Jerzy Czartoryski (Varšava, 14. I. 1770. – Montfermeil, 15. VII. 1861.)., jezikoslovac Vuk Karadžić s tezom da su svi štokavci Srbi, te geograf Jovan Cvijić s rasizmom dinarskog tipa Kraljevića Marka.
 
Što rade Hrvati? Rade gluposti, tj. stvaraju Hrvatsko srpsku koaliciju i ustoličuju Svetozara Pribićevića za šefa Hrvatskoga sabora. Napominjem da je književni kritičar i istaknuti mason Milan Marjanović imao ulogu u tome, nije to Supilova ideja. U Dubrovniku Orsat Medo Pucić (i on u Palmerstoneovom krugu kao i Kossuth, Mazzini i Napoleon III.) stvara od sredine XIX. stoljeća politički pokret Srba katolika. Nastranu pravoslavci koji su se osjećali Hrvatima ili borili za Hrvatsku (od Tesle i Preradovića do Drugoga svjetskoga rata i Domovinskoga rata) ili priznavali legitimne težnje hrvatskoga naroda kao Pribićević (nakon što ga je kralj Aleksandar odbacio i uvrijedio) ili Srećko Bijelić. Dok su se Hrvati zanosili južnoslavenskim i općeslavenskim idejama živeći u uređenoj Austriji koja je bila pravna država, imala sjajno školstvo, kulturu, ekonomiju i bila usto katolička i srednjoeuropska; dotle je Srbija bila zemlja ratova, nepotizma i korupcije.
 
Ne kažem da hrvatski narod nije živeći 500 godina na prostoru „kontakta“ kršćanstva i islama postao pomalo hajdučki i zaostao, ali postojali su utjecaji Italije i Austrije, postojali su gradovi (doduše mali) i plemstvo, ipak je kontakt s Europom ostao. I nakon ubojstva nadvojvode Franza Ferdinanda u Sarajevu i europskoga krvoprolića, i nakon ubojstva mirotvorca i dobričine Radića u beogradskoj skupštini 1928., i nakon „martovskih“ demonstracija 1941. koje su Jugoslaviju nepotrebno uvele u Drugi svjetski rat, i nakon Miloševića, i nakon odbijanja plana Z-4 srpski narod još uvijek vjeruje da je nevina žrtva i da je progresivan narod. Njegovi intelektualci i SANU ne žele vidjeti istinu, već podgrijavaju mitomaniju čekajući bolja vremena za Veliku Srbiju. I dok se u Beogradu, ali i Londonu i New Yorku amnestira četnički pokret, jednako krvav kao i partizanski i ustaški, i dok se u Bileći (istočna Hercegovina) podiže spomenik od 3,5 metara đeneralu Draži (geometar Mihailović, ratni vođa četnika), dok Republika srpska koja drži pola BiH postaje realnost, dok patrijarh Irinej ne priznaje Hrvatsku već pozdravlja srpski narod u Banovini, Lici, Kordunu, Slavoniji itd., dok se niječe hrvatski jezik i svojata dubrovačka povijest, dok se Bunjevce proglašava narodom uz asistenciju predsjednika Vučića koji je bio ratni huškač u Hrvatskoj i BiH devedesetih, da se sada nalazi iznenađen, uvrijeđen poput Sanjina Bužo(a) koji na naplatnoj kućici ulazi u verbalni sukob sa nesretnim službenikom (i zadržava kolonu vozila usput žaleći što nije razbio zube neistomišljeniku(!) oko neke domaćice koja nosi hrvatski grb sa prvim bijelim poljem. Sanjina dakako ne smeta veličanje J.B.T.-a i Koste Nađa, orijentacija nekih bosanskih političara na predsjednika Erdoğana, nazočnost vehabija, majice i tetovaže s komunističkim, anarhističkim i sotonističkim obilježjima, jer on je profesionalni daltonist koji od svoje strasti pravi zanimanje.
 
A naš Cvilidreta dr. Milorad Pupovac, koji od marginalija gradi sustav, zapravo nije previše koristan hrvatskim Srbima, ali jest sebi. Bilo bi mi draže da je na njegovu mjestu neka osoba manje konfliktna i više praktična, jer prostora za suradnju Hrvata i Srba u kulturi i ekonomiji ima poprilično, pa i za boljitak naših pravoslavaca seljaka, obrtnika, građana. Predsjednik Vlade će morati da Bruxellesu dokaže kako nije nacionalist i ostati u političkoj simbiozi s dr. Pupovcem, i to je dobro. Naime tako će izgubiti dio birača. A odnosi Hrvata i Srba se mogu popraviti samo realnim dobrosusjedstvom kao kod Španjolaca i Portugalaca, Skandinavaca, Čeha i Slovaka.
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Utorak, 17/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1396 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević