Get Adobe Flash player

Isjek je veza između Dubrovnika i istočnih mu posjeda Župe i Konavala

 
 
Petoga svibnja zaputih se Gospi od Obrane gdje tradicionalno Župljani prvom nedjeljom mjeseca svibnja slave svoju nebesku zaštitnicu. Nekada je tu bilo počivalo za putnike jer je taj usjek veza između Dubrovnika i istočnih mu posjeda Župe i Konavala. Obitelj Macan su kao dubrovački pouzdanici bili naseljeni na strateškom mjestu Dupcu, te i danas za Festu sveca zaštitnika Dubrovnika svetoga Vlaha nose barjak Gospe od obrane i sudjeluju kao trombunjeri. Festa je bila i vojnička smotra,te su uz barjake crkvenih župa sudjelovali i pucači iz starinskih pušaka (trombuna) i seljaci u nošnjama.
http://zupa-dubrovacka.hr/wp-content/uploads/2017/01/1-%C5%BDupska-panorama-%C5%A0ime-Fabris-1024x767.jpg
Dubac je prekrasno pod pseudonimom Martol (Marko Tomislav) Dubac opisao Tomislav Macan u časopisu "Priroda", njegovi opisi pokazuju jaku filozofsku crtu, visoku pismenost, vrlo točna opažanja prirodnih pojava i podosta znanja o povijesti, kulturnoj baštini, tradiciji i seoskom životu. Macani su dali dubrovačkoj i zagrebačkoj sredini jakih intelektualaca. Dubac je prijevoj od strme klisure Orsule gdje tirkizna plavet udara o kamene pločnjake i glatke stijene (klifove) gdje se nekada "brao" (tj. vadio) kamen (nekada je tu bilo murina,  grujeva, kanjaca, tabinja napretek jer na obližnjem rtu ima i mali vodotok). Crkva je dijelila nemirnu povijest našega juga, prvo je Francuzi srušiše početkom 19. stoljeća radi širenja ceste, nova iz 1850. je porušena i proširena 1875., e da bi je makli socijalisti opet radi magistrale1965. gdje je postala pogibeljna poradi gustoga prometa automobilskoga. Ova najnovija iz 1965. je zapaljena od strane naših pravoslavnih susjeda i komunističke JNA.
 
Zgodno je napomenuti da su u Drugome svjetskome ratu naši saveznici južnoafrički antifašisti 1944. teško oštetili crkvu sv. Vlaha na Gorici (izdvojena na osami), te samostan sv. Križa u Gružu. Uništili su i crkvu u Karlobagu na sjevernom hrvatskom primorju. Imali su iste avione kao i Englezi, samo je umjesto RAF (Royal Airforce) pisalo SAAF (ime ne znači South african antifascists nego South african air forces). 
 
U Gospi od Obrane slika je akademskoga slikara Vučetića koja ilustrira stari izgled i položaj crkve. Beznačajna je slika don Marina Beusana koji je slikati učio od Jaroslava Čermaka, znamenitoga češkoga historičkoga slikara koji je boravio u Župi 1862./1863. (o čemu postoji na PDF-u duhoviti zapis učitelja Iva Pavlića (+1943.) prepisan od Tomislava Macana, a objavljen po sinu mu Trpimiru). Beusan je osrednje darovitosti, na slici dječak Isus je lijepo razvijen, motiv mu je bio Kate Klešković i sinčić joj Pavo. Na Dum (don) Marinovoj drugoj slici Gospa sa sv. Rokom (Roko ima tikvicu, štap, dunje i obučen je kao pustinjak) nalazi se i kučak (pas) nazivan u Dubrovniku Tabo (zbog kolura dlake kao u ribe tabinje), danas se nažalost naziva balkanskim goničem. Isti pas je i na Velikoj fontani u Gradu. Tabo je bio omiljen zbog odanosti i srčanosti.
 
Pored sv Roka (u Piacenzi se Rok razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha) nalazi se sv Antun (zaštitnik djece, prepoznaje ga se po ljiljanu i habitusu), trećega sveca nisam identificirao. Sveti Vlaho je često prikazivan sa češljem za grebanje vune (čime je mučen),a u Dubrovniku sa maketom grada. Izraz nepoznatoga mi sveca je ozbiljan i sabran. Rad Beusanov oponaša barok više nego renesansu,crtež je nevješt, boja tamna.
 
Zanimljivost je i lijepa slika na oltaru koja prikazuje brkatoga muškarca u župskoj nošnji. Skladno pokošena doci oko Crkve, divan izgled na Župu, Orsulu, Ivanicu i Macanove kuće, prostranstvo pučine i otočići Mrkana i Bobara, lijepi hrastovi uokolo crkve prava su ljepota; šteta što buka magistrale kvari ugođaj. Na glavici je talijanski bunker, nešto dalje Trapit (https://zupanet.hr/2018/02/18/zupska-prica-lov-na-murine-i-sjecanja-na-trapit/) i novo groblje u izgradnji, ilirske gromile itd.
 
Tekst Tomislava Macana
 
Gospa od obrane na Dupcu
»O zgodi u polovici XVIII. st. don Vice Medini, župnik u Mandalijeni, zabilježio je na posebnom papiriću u bilježnici Početak i povijest kapele blažene Gospe od Dupca ovo: Malo prije pada republike dubrovačke neki gospodin iz obitelji Veselčić-Stella, koji je stanovao u kući, sada izgorjenom na Rijeci, blizu Komarde, jašući jedno jutro put Dubrovnika, poplaši mu se konj i baci ga pod put na mjestu, gdje se sada nahodi današnja kapela.'Konj se sruši i svali u ponor, a taj gospodin, zazivajući u pomoć blaženu Gospu, osta čudnovato visjeti na jednom busu. Neki putnici, čujući viku, dobaviše konop iz obližnje kuće i istegnuše ga na put zdrava i čitava. Za hrabrost toga njegova čudnovatog oslobođenja, činio iskopati u stancu kamenu povrh puta jedan izdubak (nikia) i tu postavi sliku b. Gospe darujući ulje, da bi svagdano gorjela jedna svijeća pred njome. Ova slika nahodi se i dandanas u crkvi izgrđena u očima u napadu crnogorskomu.'
Slika nije dugo ostala u izdubini. Za nju je Ivo Veselčić sagradio crkvu na mjestu svoga pada s konja. Za tu se crkvu nije znalo, na nju se zaboravilo jer je srušena u doba zapreme Dubrovačke Republike između 1806. i 1814. Tu je francuska vojska širila put u svoju cestu. Smetala joj je crkva, pa srušila. Preko njezinih temelja prešla je cesta u polovici XIX. st, i oni su pronađeni kada se u naše vrijeme postavljao telefonski vod iz Dubrovnika do zrakoplovne luke u Konavlima. Iz porušene crkve oštećena Gospina slika bi opet postavljena u svoju udubinu.
Porast pobožnosti prema Gospi od Obrane, kako se sada općenito zvala ili još na pučku Gospa od Dupca, potaknu Boška Kolića Đurova s Dupca da na tom mjestu obnovi crkvu. Crkvu sagradi uza same stijene na mjestu gdje je bila udubina i u nadvratnik uklesa: GOSPA OD OBRANE 1849. BOSCHO CHOLICH S DUPZA. Ubrzo se pokaza da je crkvica premalena. Stoga je Boško proširi, upravo više nego potrostruči, razdijelivši je sa dva snažna luka u tri dijela. To je bilo s proljeća 1875. Don Marin Beusan, mandalijenski župnik, na pročelje obnovljene crkve postavi kamenu ploču s natpisom:
MONUMENTUM PIETATIS PRO EXPIANDO SCELERE AB HOSTIBUS FIDEI HIC IN INCONEM DEIPARAE COMMISO NATALIS KOLIĆ CUM BENEFACTORIBUS ANNO JUBILEI 1875. (Spomenik ljubavi za okajanje svetogrđa koji ovdje na slici Bogorodice neprijatelji vjere počiniše. Boško Kolić s dobročiniteljima godine proslave 1875.)
Ta crkvica bi porušena prilikom gradnje Jadranske ceste u siječnju 1965. Nova crkva o trošku oblasti bi započeta 7. III. 1965. Temeljni joj kamen blagoslovi pomoćni dubrovački biskup Ivo Gugić 4. IV. 1965. Dovršena je 11. X. 1965. Blagoslov crkve obavio je dubrovački biskup Pavao Butorac uz pratnju Iva Gugića 1. V. 1966. Bila je to prva svibanjska nedjelja, blagdan Gospe od Obrane. Prigodom blagoslova temeljnoga kamena u njega je u staklenki uzidana isprava s ovim sastavkom:
Godine Gospodnje MCMIXV/ dana četvrtoga mjeseca travnja na I. nedjelju muke / za slavno vladajućeg pape Pavla VI. / za biskupovanja msgra dra Pavla Butorca / kad župom upravljaše vlč. don Petar Butigan / i crkovnara g. Macan Zvonimira Antuna / na čast Trojedinom Bogu/ majci našoj Djevici Mariji / koja se štuje pod imenom bl. Gospe od Obrane na Dupcu/ mjesto ranije starodrevne istoimene Gospine crkve/ koja se morala zbog gradnje Jadranske magistrale porušiti/ bi temeljni kamen ove nove Gospine crkve/ na zemljištu darovanom od g. Macan Zvonimira Antuna, Kolić Bara i obitelji/ od pomoćnog dubrovačkog biskupa msgra Iva Gugića/ u prisutnosti Župljana/ mnogih Gospinih štovatelja/ i svećenika/ blagoslovljen i postavljen/ neka bl. Gospa bdije nad ovim hramom i čuva nas od svakoga zla. Amen.
Sa stare crkve u novu crkvu bi prenesen nadvratnik iz 1849., ploča iz 1875. i predoltarnik s prizorom Veseličićeva pada i poklona Boška Kolića Gospi od Obrane. U novoj crkvi počeli su se postavljati zavjetni natpisi uklesani u kamen. Takvi natpisi (1954., 1957. i 1969.) su u Župi prvi put tu postavljeni. U crkvi se nalazi umjetnička slika 'Gospe od zdravlja', djelo don Marina Beusana iz 1876. U 1806. pogrđenu sliku Gospe od Obrane obnovila je zagrebačka restauratorka Slavka Dekleva 1951. Nakon obnove vraćena je u crkvu u prvu nedjelju svibnja 1952., gdje ju je blagoslovio biskup Pavo Butorac. Kao uspomenu na nestalu crkvicu sv. Stjepana, nedaleko čijih temelja bi podignuta četvrta crkva Gospe od Obrane, akademski slikar Ivo Grbić Matov, Dubrovčanin, starinom Župljanin, naslikao je sliku 'Sv. Stjepan'.Mladi svetac prikazan je u krajoliku Dupca. Slika je donesena u ophodu 7. V. 1968. Njezino je postavljanje zamislio Antun Macan. U novoj je crkvi postavljen kamen oltar okrenut vjernicima sa likom Obraniteljice u pozadini. Slika 'Gospe od Zdravlja' postavljena je s desne strane pred ulazom u svetište, a Gospin kip iz bivše lurdske spilje, koji je u staroj crkvici bio na kamenu podnožju s uklesanim hrvatskim grbom i natpisom 'Kraljice Hrvata moli za nas!', na lijevu stranu ulaza.
Slikar Josip Vučetić izradio je uljanu sliku treće crkvice (iz 1875.). Njegov brat don Frano Vučetić poklonio ju je četvrtoj crkvici. Tomislav Macan spjevao je pjesmu 'Gospa od Obrane na Dupcu'(1965.). Pjevana je prvi put na popodnevnoj misi na blagdan Obraniteljice 1. V. 1966., na napjev pjesme 'Kraljice Krunice' o. Jordana Viculina (na prijedlog isusovca Kukulje). S. Marija od Presvetog Srca (Petričević), redovnica i hrvatska pjesnikinja iz Splita, spjevala je pjesmu 'Gospi od Obrane na Dupcu kraj Dubrovnika' (1967.). Uglazbio ju je o. Kvirin Orlić, dubrovački franjevac. Pjesma je s notama tiskana u dva izdanja 1968, koje je godine prvi put i pjevana na blagdan Gospe od Obrane od franjevačkoga crkvenog zbora u Dubrovniku.
 Mnoge su Gospine slike u južnoj Hrvatskoj snažno povezane uz more. I dubrovačka slika, prema predaji, doplutala je morem. Predaja hoće da je bila bačena s nekoga broda da bi se utišala oluja ili da je bila s potopljenog broda. Naši su je ribari pod Dupcem i smjestili u potkapinu. Odatle je Veselčić dao tri puta prenijeti na mjesto gdje je bio spašen, ali se slika noću vraćala ukraj mora dok je napokon nije prenio na mjesto gdje je poslije izgrađena crkvica.«
Tomislav Macan, Župski puti, Dubrovnik 2001. str. 128.-129.
https://hrcak.srce.hr/165706 (Macanov tekst o Jaroslavu Čermaku u Župi Dubrovačkoj)
 

Teo Trostmann

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Petak, 15/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1421 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević