Get Adobe Flash player

Hrvatski slikari Medović, Bukovac, Kikerec djelovali su na Cetinju

 
 
Vrlo je zanimljiv Njegošev odnos prema Hrvatima, sa kojima je intenzivno pregovarao, posebno sa Fridrihom Oreškovićem. https://www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr/media/2166/njegos-i-hrvati.pdf Ban Josip Jelačić je boraveći kao časnik u Boki dao paušalne i uglavnom negativne ocjene o Crnoj Gori i Crnogorcima, ali je za vrijeme zbivanja 1848. Njegoš pozivao Bokelje i Konavljane na jedinstvo sa Jelačićem, a ban Jelačić je 1853. radio velike manevre u okolici Bihaća da prisili Turke, tj. poturčenoga hrvatskoga Srbina Miću Omer pašu Latasa da odustane od osvajanja Crne Gore.

General Lazar Mamula imenovan od Jelačića rukovoditeljem Glavnog vojnog stožera Austrijskoga cartsva, od 1857. namjesnik Dalmacije, bio je kum kneza Danila Petrovića, a otok sa lijepom okruglom utvrdom na ulazu u Boku, a nedaleko hrvatske Prevlake je po njemu dobio ime. Prije toga otočić se zvao Lastavica, ali i Žanjica. Na lijepom hrvatskom jeziku je pisao srpskopravoslavni raspop Simo Matavulj koji je nakon sudjelovanja u ustanku 1881. u Boki prešao u Crnu Goru gdje bijaše učitelj crnogorskih kneževića.
 
Hrvatski slikari Medović, Bukovac, Kikerec djelovali su na Cetinju. Bibliofil i doktor filozofije i prava Cavtaćanin Baldo Bogišić autor je Općeg imovinskog zakonika "knjaževine" Crne Gore u kojemu se osobito naslanja na narodnu tradiciju. U vrijeme kralja Nikole stranac nije smio posjedovati nekretninu u Crnoj Gori, uz iznimku dopuštenja kraljeva koje bi  trajalo samo za života povlaštenika. Kao i Bogišić i Lujo Vojnović (Ivov brat) crnogorski ministar i opunomoćenik kralja Nikole u Vatikanu spriječio je da Zavod sv. Jeronima u Rima bude nazvan Hrvatskim! Njegov neslavni diplomatski kraj je uslijedio nakon što su Crnogorci shvatili da osjetljive informacije daje Austriji.

 

Josip Slade iz Trogira napravio je niz sjajnih objekata i cesta po Crnoj Gori:
878. pravac od Njeguša (crnogorsko-austro-ugarska granica) do Cetinja;
1881. pravac Cetinje - Rijeka Crnojevića;
1882. pravac Rijeka Crnojevića - Podgorica;
1884. pravac Kotor - Cetinje (napomena - Slade je, radi ovladavanja okomitim lovćenskim liticama nad Kotorom, projektirao 25 sepertina na trasi u pravoj liniji koja jedna dostiže dva kilometra);
1896. - 1905. pravac Rijeka Crnojevića - Virpazar;
• vjeruje se kako je Slade projektirao 1884. i cestovni pravac Bar - Virpazar;
Zgrade:
1888. zgrada Zetski dom Crnogorskog kraljevskog kazališta na Cetinju;
1899. zgrada austro-ugarskoga veleposlanstva na Cetinju (sada sjedište Zavoda za zaštitu spomenika kulture);
1900. zgarada Dvorac kneza Nikole u Nikšiću (sada Gradski muzej i biblioteka);
1900. zgrada Lazaret u Herceg Novom;
Infrastrukturni objekti:
1880-ih i 1890-ih radovi na izgradnji crnogorske pomorske luke Pristan u suvremenom Baru;
1894. projekt Carev most u Nikšiću.
 
Povjesničar Marko Vego, Hrvat iz Hercegovine i najbolji poznavatelj povijesti srednjovjekovne Bosne bio je profesor na nikšićkoj gimnaziji; tamo je proveo dio Drugoga svjetskog rata (1938. – 1944.).
Dr. Ante Marinović predavao je na Pomorskom fakultetu u Kotoru.
Na gradnji spomenika na Lovćenu crnogorskom vladiki i velikom pjesniku Njegošu sudjelovali hrvatski kipar Ivan Meštrović i maršal Broz koji je navodno podrijetlom Hrvat; tim činom je potvrđena crnogorska obnovljena državnost, a Crnogorci su Broza počastili tako da su glavni grad po njemu imenovali, ali ne u Brozni, ni Josipgrad već u Titograd. Čudnim stjecajem okolnosti upravo Hrvat Stjepan Sarkotić je bio umiješan u rušenje Njegoševe kapelice i gašenje tzv. srpske svijeće. Dragutin Tadijanović je napisao upravo u Crnoj Gori svoju poznatu baladu o ovcama, Ivo Andrić podrijetlom bosanski Hrvat bio je vrlo vezan uz Herceg Novi. Cijeli je niz hrvatskih svećenika djelovao u Crnoj Gori, posebno istaknimo ubijenoga biskupa Gugića. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Kotorska_biskupija; https://hr.wikipedia.org/wiki/Barska_nadbiskupija)
U samom Cetinju živjele su i hrvatske obitelji Talaja (Imotski, Šibenik?) i Vrabec, ali to je već tema koja traži zahtjevnije istraživanje.
 

Teo Trostmann

Godine 1926. Orebić je imao 2000 stanovnika

 
 
Doktor Ivan Bulić u "Jadranskoj straži" iz 1926. godine navodi vrijedne podatke o pomorstvu Orebića, tako da je Pelješko pomorsko udruženje sa sijelom u Orebiću osnovano 1865. sa glavnicom od 2 - 300.000 forinti (autor objašnjava da je to 1926. oko pet milijuna švicarskih franaka, tj. 50 milijuna jugodinara ,zapravo daleko više novca!!!) Društvo je posjedovalo 29 barkova (jedrenjaka na 3 katarke) i 4 brika – škunera (sa 2 katarke). Društvo je imalo u Orebićima (stari oblik, danas kažemo Orebiću) i svoje brodogradilište. Prvi brod zvao se Adam, i ostali su imali biblijska imena.
https://s3-eu-west-1.amazonaws.com/zalinga/800x600/0e511a7f-cc80-48cd-a9b9-67a6a46cea75.jpg
Zapošljavali su preko 600 domaćih pomoraca. Društvo je nakon otpisa od 5,5 % za rezervni fond i nabavke dijelilo 68 % dividende. Pojava parobroda je Društvo natjeralo na likvidaciju, te je ugašeno nakon rasprodaje brodova, Doma i škvera.
U općini Orebića na Pelješcu pred 30 godina bilo je:
pomorskih matrikula /moroplovnica/                            947
kapetana i poručnika duge plovidbe                             316
upravitelja obalne plovidbe                                           63
brodova duge plovidbe                                              105
brodova obalne plovidbe                                              32
parobroda duge plovidbe                                               3
parobroda obalne plovidbe                                             1
Autor ističe da danas (1926.) općina Orebić ima samo 2000 stanovnika, a na Jadranskoj izložbi pomorstvo cijeloga Pelješca bijaše zastupljeno sa slikom jednoj jedinog parobrodića.
Kamo ode taj narod? Odgovara ti suprotni otok Korčula sa kojega se u samoj ovoj godini (1926.)iz sama dva mjesta, Blata i Vela Luke, iselilo u malarični Brazil preko 1200 stanovnika.
Bulić pregledajući modele i slike brodova Pelješkog pomorskog udruženja namjerio se na sliku sa naslovom Bark Jared, a to je jedno od 29 biblijskih imena brodova pripadajućih društvu.
Ime Bark Jared ga je podsjetilo na knjigu nekada popularnu među mladima "Slike iz pomorskoga života" Jurja Carića koje su izlazile prije 40 godina (1886.?) u izdanjima "Matice Hrvatske" u Zagrebu. U prvoj knjizi Carić opisuje putovanja svoja kao mladog poručnika sa Bark Jaredom Jadranom i Sredozemljem,u drugoj Atlantskim oceanom i Crnim morem gdje se išlo po rusko (i ukrajinsko) žito.
Carića uspoređuje sa De Amicisom i Jules Verneom.
 
Juraj Carić (Svirče5. siječnja 1854. - Jelsa5. travnja 1927.), hrvatski je istraživač, pomorac praktičar i znanstveni radnik. Završio je osnovnu školu u Hvaru na talijanskom jeziku. Prva tri razreda gimnazije završava u Omišu, na predjelu Priku, a četvrti razred u Dubrovniku. Školovanje nastavlja u Splitu, gdje pohađa Pomorsku školu. Veliku maturu polaže u Splitu na Velikoj realci. Plovi u svojstvu kadeta na barku "Jared", "Pelješkog pomorskog društva". U Trstu pohađa viši tečaj nautike. Nakon preživljene pogibelji u plovidbi na Atlantiku, napušta pomorsku službu, ali ostaje vjeran pomorskom pozivu. U Grazu studira matematiku, fiziku i astronomiju (3 god). Nakon ispita u Trstu imenovan je nastavnikom "matematičke i nautičke znanosti za nautičke škole". 1882. stupa na dužnost nastavnika u Nautičkoj školi u Bakru, a 1890. prelazi u Dubrovnik na Nautičku školu. 1901. povjereno mu je ravnateljstvo Nautičke škole u Kotoru, gdje radi sve do umirovljenja 1912. godine. Po završetku I. svjetskog rata u Splitu je radio kao inspektor pomorskih i stručnih škola, pri Pokrajinskoj vladi. Među prvim je piscima udžbenika za nautičke škole, na hrvatskom jeziku. 1918. godine Carić izdaje brošuru, tiskanu u Zadru pod naslovom "Na obranu dviju hrvatskih nautičkih knjiga" u kojoj proziva praksu nastave na nenarodnom jeziku i odnarodnjavanje naših pomoraca. 1902. izabran je na listi Narodne stranke u Dalmatinski sabor u Zadru. U prvom svom pristupnom govoru, upozorio je na pomorske škole, propuste i zaostalost sustava osposobljavana pomoraca. Rad Jurja Carića na ponos je hrvatskog pomorstva i pomorskog školstva, a po njemu je nazvan školski brod Pomorske škole u Splitu MB Juraj Carić. Carić piše prvi hrvatski pomorski roman i začimlje hrvatsku pomorsku terminologiju.
 

Teo Trostmann

Tito je kratica koja znači "Tajna internacionalna teroristička organizacija"

 
 
Zanimljivo je da dio memoara Fitzroya Macleana o Jugoslaviji objavljenih u knjižici "Pijesak Orijenta" (1974.) bivša država objavljuje tek nakon diktatorove smrti 1981. godine. Iz diplomacije i kao već izabrani zastupnik konzervativaca Maclean se pridružuje nakon pješačke obuke specijalnoj zrakoplovnoj službi (SAS) koja se kamionima i padobranima ubacuje iza neprijateljskih linija u svrhu špijunaže i diverzija. U Libiji uoči diverzantske akcije u Bengaziju slušali su novu njemačku šansonijerku Lili Marlen preko Radio Beograda, pjesmu posebno namijenjenu pripadnicima njemačkoga Afričkog korpusa. "Činilo se da nas upravo zove nježno hrapavi, razbludni, nostalgično sladunjavi glas dok je pjevala tu privlačnu melodiju i bljutavo sentimentalne riječi pjesme." U proljeće 1942. jedinici se pridružio premijerov nestašni sin Randolph Churchill. Nas zanima što piše u svojim memoarima Maclean o Jugoslaviji i maršalu Brozu.
https://alchetron.com/cdn/sir-fitzroy-maclean-1st-baronet-2784c96d-c2b2-4a3e-b5c6-97393a1b483-resize-750.jpeg
Fitzroy Maclean
 
Kasnije će Broz biti Randolphu baby sitter. Direktno od premijera Churchilla dobio je Maclean zadatak da se poveže sa Titom i partizanima. Ovdje treba napomenuti da je izvjesni James Klugman tobože utjecao na politiku odmicanja Britanije od četnika i potporu istih partizanima. Nije Klugman jedini sovjetski obavještajac u angloameričkim redovima, Nathan Gregory Silvermaster, američki ekonomist rosom iz Odese razvio je cijelu mrežu komunističkih agenata koja je išla do vrhova društva, tj. MMF-a, savjetnika predsjednika Roosevelta, pravosuđa, Hollywooda, UN-a itd. (Venona projekt). I osoba koja je išla sa Macleanom u Jugoslaviju, Linn M. (arkley) Farrish (1901. - 1944.) bio je tajno vezan uz Sovjete. Maclean tvrdi "što se pak tiče Tita postojale su različite teorije o njegovoj ličnosti. Neki su smatrali da on uopće ne postoji. Ti su ljudi tvrdili da je to ime zapravo kratica Tajna internacionalna teroristička organizacija, i da ne predstavlja određenog pojedinca. Drugi su pak smatrali da riječ Tito znači zapravo samo jednu dužnost, i da se u čestim razmacima na tom položaju izmjenjuju različiti ljudi. Konačno ljudi sa više sklonosti za romantiku tvrdili su da Tito nije muškarac, već mlada žena neobične ljepote i silne odlučnosti."
 
Maclean iako je Škot se pravi Englez (šatrovački neobavješten, blesav, neupućen. Premijer ga je primio neposredno nakon što je obavješten o Mussolinijevoj ostavci. (25. kolovoza 1943., op., T.T.) W. C. mu je kazao da se njemačke pozicije u Italiji ruše, zato ih moramo još jače pritisnuti sa one strane Jadranskoga mora. Morate krenuti bez odgađanja. Macleana je iznenadilo neobično Churchillovo poznavanje detalja vezanih uz situaciju u Jugoslaviji. Maclean je pitao W.C.-a treba li ometati uvođenje komunizma u Jugoslaviji, našto je premijer odgovorio da je najbitnije tko ubija najviše Nijemaca i da mi trebamo biti lojalni Sovjetskom Savezu, bez obzira na dalekosežnu politiku. (nakon rata, op., T.T.)
 
Macleanovo izvješće uzimam sa velikom rezervom, kao i cijelu britansku geopolitičku kombinatoriku. Maclean je poliglot, kod učenja "jugoslavenskog" jezika smatrao je da mu vrlo pomaže poznavanje ruskoga jezika. Njegova ideja povijesti Južnih Slavena je netočna i romantična; tipičnu feudalnu anarhiju je smatrao (tj. glumio da smatra, op., T.T.) kao težnju za jedinstvom,i manipuliranje velikim silama, iako je istina upravo suprotna. Po autoru crkveni raskol i širenje islama u Bosni stvorili su različite tipove društava i mentaliteta; tu je u pravu. Dok je Zagreb postao nalik na neki europski grad, Beograd je ostao istočnjačka (turska, op., T.T.) tvrđava.
 
Po autoru rasne (?!), vjerske i jezične veze sa Rusima bile su naročito jake, i tako je nastao panslavizam, sveslavenski pokret. Tako su balkanski rodoljubi odjednom otkrili da imaju moćne prijatelje. (ovdje ću se odreći ironičnih primjedaba o prijateljstvu u politici, posebno engleskoj, op., T.T.) O srbijanskom vođi Karađorđu piše: "bijaše to seljak koji je postao plaćeni vojnik, pa brigant (bandit, op., T.T.), pa gerilac....  vojni nadimak je ... dugovao svom garavom izgledu, kao i svojoj divljoj, mrkoj ćudi. Priča se da je vlastitim rukama ubio preko stotinu ljudi, među njima i rođenoga oca i brata". (Karamazovi?, op., T.T.)
 
Idućih stotinu godina Srbija je bila poprište intriga i meteža. Govoreći o politici velikih sila i srbijanskih dinastija Maclean priznaje: "iz današnje perspektive ti su postupci bili sve prije nego moralni". Misli li autor i na ubojstvo Franza Ferdinanda u Sarajevu i britansku politiku Steeda i Watsona? Vrlo je realan u ocjeni srpske povijesti, a D'Annunzijevo zauzeće Rijeke naziva banditizmom. Jugoslaviju dobro objašnjava na 154. stranici. "Već od samoga početka, Hrvati - koji su ionako bili skloni Srbe smatrati barbarskim parvenijima (fr. skorojević) - gledali su ogorčeno na to velikosrpsko držanje. Zbog toga su počeli ljubomorno braniti sve ono što su smatrali svojim nacionalnim pravima. Neki su od njih tvrdili da su ta nacionalna prava bila više poštovana pod starom i reakcionarnom(?!), ali barem civiliziranom austrijskom carevinom. I tako se dogodilo da se dugo žuđeno ujedinjenje svih Južnih Slavena (a Bugari? op., T.T.) nije ni pravo ostvarilo, a već su se Srbi i Hrvati uhvatili ukoštac na pravi balkanski način." (Hrvat se barem nije hvatao džentlemenski ukoštac sa Indijcima, Ircima, Burima itd. da ne nabrajam sve zemlje svijeta, već je branio svoj Dom, op.,T.T.).
 
"U razdoblju od stvaranja nove kraljevine jugoslavenska unutarnja politika je bila sva u znaku hrvatskoga pitanja..." U vrijeme kralja Aleksandra "gotovo se posve napustilo svako pretvaranje da je Jugoslavija parlamentarno demokratska zemlja. Novi režim je bio tlačiteljski režim, i on je konačno potvrdio srpsku dominaciju." Za ustaše je smatrao da ih Mussolini koristi za ostvarivanje svojih ciljeva na Balkanu. Konstatira da je knez Pavle želio dajući Hrvatima federalnu jedinicu stabilizirati državu i poštedjeti je rata. Knez Pavle je njemačkim ultimatumom primoran pridružiti se Trojnom paktu. Autor laže kada veli da se narod digao spontano; digao se srpski narod uz asistenciju engleske obavještajne službe i potporu nacionalističkih krugova i vojske jer nisu željeli federalnu Hrvatsku! Upravitelja ratne Srbije generala Nedića ne naziva kvislingom već radije Petainom. (francuski general iz Prvoga svjetskoga rata, pa maršal koji je preuzeo od Nijemaca nakon okupacije ograničeni suverenitet).
 
Zanimljiva je ova misao: "Sudeći po njihovoj povijesti od Jugoslavena bi se moglo očekivati da će se za fašizam ili komunizam zagrijati s istim onakvim oduševljenjem s kakvim su u prošlosti prilazili vjerskim trvenjima. Štoviše moglo se od njih očekivati da će u tome nadmašiti čak i svoje uzore. Imali smo poći u Bosnu. Nisu li pak Bosanci gotovo odmah nakon pokrštenja prihvatili bogumilstvo (taj otpad od Rima veliča Krleža kao samosvojnost op., T.T.), jednu naročito vatrenu herezu koja je papi zadala tolike jade? Nisu li ti isti Bosanci, budući su ih kasnije Turci preobratili na muslimansku vjeru optužili samog sultana da nije vjeran islamu i pošli u sveti rat, džihad, da Otomansku carevinu privedu natrag pravoj vjeri? (misli valjda na Gradaščevićev pokret i na opiranje plemstva vjerskoj jednakosti i reformama Porte op., T.T.). Teško je pretkazivati što se ponekad može dogoditi sa idejama na Balkanu? (Balkanac Aristotel živio je u doba dok su u Engleskoj živjela plemena na indijanski način. Doduše kako bi oni primili današnje ideje Dawkinsa i rodno spolnu reformu?) Pustimo sada Macleana da iskoči iz zrakoplova negdje u Bosni i da mu kasnije maršal Titulesku pokloni kuću na Korčuli, donoseći za tu prigodu poseban zakon od jednoga dana trajanja;stranci naime nisu smjeli posjedovati nekretnine i poduzeća!
https://www.google.com/url?sa=i&url=http%3A%2F%2Farhiva.nacional.hr%2Fclanak%2F13108%2Fskotska-lady-koja-obozava-tita-i-mesica&psig=AOvVaw2-TbDa5Q_nrPW5MEjqyaSc&ust=1591116848139000&source=images&cd=vfe&ved=2ahUKEwj84MCliuHpAhUSNhoKHZ3BA9cQr4kDegUIARDRAQ
 
Teo Trostman

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Petak, 18/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1482 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević