Get Adobe Flash player

Dobra je Freemanova usporedba arhitekture Dubrovnika i Venecije, gdje su Mleci lošije prošli

 
 
Edward Augustus Freeman (2. kolovoza 1823. – 16. ožujka 1892.), bio je engleski povjesničar, "arhitektonski umjetnik", i liberalni političar (liberal tada nije značilo isto što i danas!) u zenitu XIX. stoljeća, tj. u vrijeme Williama Gladstonea. Bio je profesor povijesti Regius Professor of Modern History at Oxford, gdje uzgaja čuvenoga arheologa i špijuna  Arthura Evansa; kasnije će (1974. - 1878.) djelovati obojica kao "aktivisti" protiv Otomanskoga carstva, posebice u BiH. Nakon Evansove ženidbe s Freemanovom kćeri Margaret, oni surađuju na Povijesti Sicilije u 4 toma. Freeman je napisao 239 značajnih radova od kojih je najpoznatiji onaj o normanskom osvajanju Engleske, The History of the Norman Conquest of England (6 tomova, 1867.– 1879.). 
https://d3d00swyhr67nd.cloudfront.net/w250/collection/OU/TRIN/OU_TRIN_T337-001.jpg
Nas će zanimati Freemanova knjiga koju slobodno možemo prevesti kao "Skice o temi i susjedne zemlje venecijanske" (Sketches from the subject and Neighbourd Lands of Venice) jer se tu spominju naši krajevi, pozabavit ću se samo Dubrovnikom, ali dajem poveznicu onima koji bi odradili ostalo ili htjeli pročitati Freemanovo djelo.
https://books.google.hr/books?id=_mQ7jr6rqMsC&pg=PT147&lpg=PT147&dq=ragusa+1881&source=bl&ots=Mgn-0N5ERG&sig=ACfU3U04YjIJ5oDzH9kztNmHzj5VwBE9LA&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjmqJ_GlbPqAhXIs4sKHU_JDOk4ChDoATAEegQIChAB
Prije poglavlja o Dubrovniku na Korčuli se Freeman iščuđava da u maloj gostionici visi otisak slike koja prikazuje kako talijanski domoljubi 1848. osvajaju Arsenal u Veneciji. I meni je to čudno, možda se to dopustilo povodom ulaska Kraljevine Italije! (1881.) u Trojni savez s Austro-Ugarskom i Njemačkom? Taj "sljepački" savez je štetio Dalmaciji, a pogodovao talijanskoj trgovini i vinima. Krivo razmišljanje, kao i toleranciju velikosrpske i jugoslavenske propagande i mađaronstva je Austrija platila 1914. godine. Napuštajući Korčulu poetski kaže kako njeni mletački lavovi prijeteći gledaju na jezičac zemlje koji čini Pelješac, te da od Pelješca nadalje  ne štiti sv Marko već sv. Vlaho (Blaž). Mogao je napisati direktno da lavovi nemoćno sline za Dubrovačkom republikom, ali iz pristojnosti nije. Slijedi opis otoka koji se pružaju od Mljeta pa sve do gruške luke i zaljeva Rijeke Dubrovačke za koju rabi izraz Ombla. Zaključuje da je dubrovačka luka dobra za barke, ali da brodovi idu u Gruž, posebice parobrodska linija do Trsta.
 
Ističe ljepotu Dubrovnika s morskog gledišta, te da nema tehničkih neugodnosti koje su pratile prije 30 godina drugoga engleskoga putnika sir Gardnera Wilkinsona (Dalmatia and Montenegro, London, 1848.). Posebna ljepota Dubrovnika po Freemanu nije u pojedinačnoj utvrdi zvoniku ili kakvom spomeniku već u jedinstvenome skladu cjeline kojom ona izranja iz mora sa prirodnim bedemom stjenovitog zaleđa, što ga doima poput kakva talijanskoga ili švicarskoga jezera (zapravo je takva više Boka, op., T.T.). Tumači Freeman da Dubrovnik nije u zaljevu kao Split, poluotok kao Zadar niti duboka uvala kao Kotor. Lokrum (zove ga La Croma namjesto Lacroma?!) stoji pored Dubrovnika kao brod čuvar na pučini. Lokrum štiti i obalu od nevremena, kao što i mali otočić (Daksa, danas poznata ne po starim redovnicima već kao partizansko stratište nad civilima, op., T.T.) štiti suvremenu dubrovačku luku Gruž.
 
Grad Dubrovnik autor piše kao city of argosies, što znači grad dobrih jedrenjaka, ali asocira i na mogući (vjerojatno pogrješan) grčki korijen imena Ragusa od Argos, šalje i slao je svoje dobre jedrenjake (engleska igra riječima argosy, što je engleska riječ za solidan brod, nastala upravo iz imena Ragusa - množina, argosies) po svim morima. Oduševljava ga slikovita tipično dalmatinska razuđena obala sa kapelicama i vilama između Gruža i grada sa obrubom plodne zemlje između visokih brda i mora. Poetski se izražava o Dubrovniku kojemu odgovara istočnjačka hiperbola o gradu ograđenom do nebesa, govori o haranju Crnogoraca u doba napoleonskih ratova koje se još vidjelo na predgrađu u vrijeme putovanja Wilkinsonova koji navodi duhovito da je Dubrovnik obavještajno središte u kojem možete čuti najnovije vijesti i najnovije bajke. Freeman zlobno i istinito govori o austrijskom zaposjedanju Dubrovnika kojemu ne treba drugi motiv do uzimanja dobara slaboga susjeda,što je u svakom slučaju dovoljno. Englezi bar u tome imaju svjetskih iskustava! Podsjećam, u doba kralja Edwarda VIII. (1936.?) htjeli su kupiti Lokrum od Kraljevine, time bi kontrolirali Grad, ali i daleko važniji ulaz u Jadran!
 
Ističe da su barbari, pretežno Slaveni osvojili davno okolicu Dubrovnika koji je de facto bio zbjeg starosjedilaca; danas (1881.) u Dubrovniku vlada panslavenski osjećaj i nema talijanske stranke (netočno, bilo je i autonomaša, pa i Talijana, op., T.T.). Dubrovnik je slavensko ime, a slavenski jezik i kultura dugo cvjetaju u Dubrovniku koji je stoljećima nezavisan, tu se i vlastela smatrala Slavenima iako su normalno rabili i talijanski jezik. Spominje priču o Richardu Lavljega srca, engleskome kralju koji se spasio na Lokrumu vraćajući se sa kižarske vojne i financijski pomogao gradnju dubrovačke romaničke katedrale uništenu u potresu 1667. Spominje na Lokrumu i nesretnoga nadvojvodu Maksimilijana koji je stradao kao vladar Meksika. U lokrumskom samostanu svidio mu se klaustar i ostaci troapsidne bazilike u kojoj (po Freemanu) ima nadometaka iz vremena kralja Richarda! Naime on smatra da široka osnova sa tri apside nije dalmatinska tradicionalna gradnja iz toga vremena. Maksimilijanov klasicizam i romantizam nije mu se svidio, čemu se čudim.
 
Roger of Howdon navodi u kronici da se Richard iskrcao kod Gazere blizu Raguze. Gazera na arapskome znači otok. U Cavtatu je našao skoro ništa antičkoga, tek pokoji natpis. Opisuje položaj Cavtata koji ima dvije luke i temeljito je zaklonjen od nevremena,upravo kako su stari Grci to voljeli. Cavtat ga baš nije impresionirao, spominje Cezara, Belizara i sl. antikne uspomene. Gledajući Gruž i Omblu on Grčku i Dalmaciju uspoređuje sa zapadnom engleskom obalom, brežuljcima Mendip. Ombla ga je podsjetila na izvor rijeke Axe u Dorsetu, Wookey hole (nešto kao Vještičja rupa?). Ombla je sigurno nastala od podzemne Trebišnjice koju zove Freeman Trebenica. Piše da je donedavno Trebinje bilo u Turskoj a sad kao austrijska pokrajina ima Rudolfsplatz i puno je čišće nego nekad.
 
Dubrovačke starine nedostupne su engleskome studentu i zato ih Freeman uz ilustracije opisuje, poznaje radove Eitelbergera (Rudolf von) koji se puno bavio spomenicima južne Hrvatske. Smatra da iza i između građevina i formi baroka izbija originalni renesansni plan i pokoji prozor venecijansko gotički u uskim nepravilnim ulicama. Sviđa mu se zvonik franjevaca za kojega smatra da je relativno kasno nasađen na gotičku osnovu, Crkva kao takva mu se ne sviđa. Smatra da su romanički tipovi tornjeva znatno duže bili u modi nego li je to povijest umjetnosti precizirala. Smatra izuzetno uspjelim klaustar dominikanaca i vidi da su razni stilovi u suglasju, jer građevine su stoljećima nadograđivane i obnavljane. Osobito mu se svidio "romanički" izgled franjevačkoga klaustra za kojega ispravno smatra da ne može biti iz XIII. stoljeća. Talijansku gotiku naziva primitivnom, čudan je ukus gospodina Freemana! Dubrovačka renesansa se teško se po autoru može nazvati renesansom u lošem smislu(?!), ona je tu slijed romanike, živo dijete klasične forme a ne tek puka imitacija inozemnoga stila. Dobra je Freemanova usporedba arhitekture Dubrovnika i Venecije, gdje Venecija unatoč veličanstvenosti i raskoši slabije prolazi (u Freemanovu gledištu, naravno) videći dubrovački strogi smisao za red i cjelinu. Po meni ta određena tvrdoća, strogost, konzervativnost, škrtost i promišljenost dobro opisuje plemstvo staroga Dubrovnika.
 

Teo Trostmann

Sin dubrovačkoga preporoditelja nalazi se u austrijskoj vojsci nakon sjajne pobjede

 
 
Što su mislili i osjećali, kako su politički disali dubrovački preporoditelji, u ovom slučaju otac Antuna Kaznačića Ivo, koji je također i sin istoimenoga utemeljitelja osnovnih kulturnih institucija u Dubrovniku i političkoga Hrvata, možemo vidjeti iz pisama koja su očuvana u fondu Ernesta Katića, također "kulturtregera", dramskoga  pisca. Fond je u DADU 276. kutija 9, D -6, CXCIII., što je sve izvrsno složio kolega Zoran Perović, vrlo zanimljiv čovjek i samozatajan stručnjak.
https://www.antikvarijat-vremeplov.hr/image/cache/products/10448/4u7wahbm-800x800.jpg
Pismo započinje: "Moj ljubljeni sinko!
Od 8ga prošastoga lipnja nijesam ti piso. Veliki događaji koji su zastupice sliedili od 19 ga onog mieseca, dana objavlenja rata, do 12 ga Serpnja kad sam primio prvi telegram Rothmunda, kojijem mi naviestiva da si živo i zdravo,bili su bacili moju dušu i serce u taki moralni položaj da nijesam baš(?) u bitju razabrati se i pisat ti.
Zahvaljujem dobrome Bogu i blaženoj Gospi, da su se uslišiti svakidašnje naše molitve i spasiti Te čudnovatim načinima, od toliko pogiba! Uzdržo Svemogući Ti i unaprieda našoj ljubavi i koristi naše domovine. Da si u boju pao tvoja slavna smert nebi bila spasila Austriju niti poništo odalečila nesrećne posliedice bitke kod Koenniggraetza, (bitka 3. srpnja 1866. Austrija je izgubila 44.000 ljudi, imala preko 20.000 zarobljenih!!!, T.T.) no bi bila gorko ožalostila za vas (sav) život tvoje roditelje i pospiešila smert Nona Antuna, koji omalo da nije životom zaplatio jad kojega je one dane podnio. Od kada sam primio tvoja pisma iz logoru u Sulnici(?) i iz onoga u Bilančicu kod Opočnoga, sliedio sam najvećom pohlepom svaki korak tvojega Korp'a (vojne jedinice, T.T.). Novine su me oviestile o bitki na 27 mi i 28 mi kod Trautenona (Trautenau, tj. Trutnov, T.T.), tako junačko započetom i tako nesretno sveršenom, i bojao sam se da okruženi mnogovećijem silam pruskijanskijem, nijeste usilovani bili položiti oružije i predati im se. Nakon toga prispio nam je onaj žalostan Boletin (tal. izviješće, bilten) iz Koenniggraetza, po kome sam razumio da je sve izgubljeno. Ne znajući ili si među mrtvijem, ili među ranjenijem, ili među uhfaljenijem (nestalima, T.T.), ili među spasenijem, okušo sam one sve dane gorke muke, ali podložujući se posve božijemu hotjenstvu, pohlepno sam izčekivo jeda li bi mi kakav glas prespio.
 
Rafo Šarić (poznati ljekarnik, op., T.T.) i Mato Zamanja (dubrovački plemić) videći naš jad i onoga Saraka (vlasteoski dubrovački rod), koji također nijesu mogli ništa da obaznaju od Enrika, zaključili su telegrafirati Rothmundu jeda li bi on mogao štogod obaznati. Njegov pervi odgovor dobio sam na 8 mu Serpnja, on je govorio (moj prijevod sa njemačkoga je nepotreban, ništa konkretno u tom izviješću).
- Drugi paka primiem na 12 ti. Rallegratti, Toni salvo! (Raduje se, Toni spašen!) Pak onaj isti dan u večer, dobili smo i tvojega iz Badena, to još ne razumijem kako) koijem si me naviestivo da si zdravo u logoru kod Beča.
Nemam rieči da ti izusti našu radost, spoznajući toliku sreću kao osobiti dar Božije dobrote, zahfalili smo mu iz dna duše naše. Ali miso (misao) pogibelji produženja ovog nesrećnog rata, ogorčavala je naše veselje. Sada zahfala Bogu, možemo se uzdati u pomirenje. Mir koji ne će dugo trajati, istina je kerpi (krpi) položaj a ne lieči ga temeljno, ali mir koji bi mogo okoristiti Austriju izkustvom, ako ljudi koji su na čelu vladanja budu postupati razumno, iskreno i pošteno, drugčije možemo se nadati do ne dugo drugome Koeniggraetzu. Sad si ti, moj dragi Toni, mnogo vidio, kušo i preterpio za tvoje 19 godina. Ako nijesi dobitnikom osto, to malo mari, ti nijesi bio vođa naše vojske, ti si junački izveršio tvoje deržanstvo, kad čovjek može rieti = Durum certamen certavi, fidem servavi, vitam non curavia.
(Tvrd sam boj bio, vjeru sačuvao, o životu nisam brinuo, parafraza poslanice sv. Pavla Timoteju). (Otac ga sokoli na latinskome da je sada zaslužni građanin, savjetuje da traži duži zimski dopust i da doma sve potanko ispripovjeda, a Frano i Tile "izčekivaju te napetijem ušima". Traži od sina da posjeti dobroga Rothmunda i izjavi tvoju i našu veliku harnost, a Nono Antun i otac će još R.-u pisati.
Vidio si kako junaštvom i vieštinom Tegethoffa (admiral kod Visa) smo slobođeni bili Talijanskijeh napadnutja i kako su oni ružno i sramotno iztučeni bili kod Visa od naše escadre. Velika sreća! Jer inače tvoj bieli Dubrovnik bio bi pretrpio njihove bombe,a što je još gore njihove smargias? erie i spavalderie (smrdarije? i šepurenje).
 
Neka sada dobiju Mletaško iz ruku Prusie kako su Lombardiju iz ruku Francuske, ali neka budu tverdo uviereni da nezavisnost jednoga naroda, koja se nije stekla svojom kreposti nego koju ti dodieljivaju kao prošnjaku druzi, sramotnija je od istoga ropstva. Neka mi se pazu!
Počuj mene luda,pa hodimo da vidimo na što će ih dovestit "plan akcije i jednoglasna  politika njihovog protektora." (Pruske, riječi u navodnicima prevedene sa tal., T.T.)... su Bogme! Meni je drago da ih se Austrija oslobodila i također da su je usilovali (prisilili) da izađe iz Niemačkog Bunda (saveza) jer i s jedne i s druge strane smatram gubitak kod Koeniggraetza kao pobiedu. Netom se mir sklopi i svi ostali Dubrovčani koji su u vojsci kući će doći. Ako potrebuješ novacah (za putnje troškove, piši mi da ti ih navrieme posljem. Još nešto da te molim. Ako ti je ikako mogučno izvadi jednu tvoju fotografiu ali u kojega od najvieštijeh fotografah i pošalji mi je, jer sam baš željan da vidim kako izgledaš u bieloj uniformi iza kako si primio un cosi solenne battesimo di fuoco (tal. jedno tako svečano vatreno krštenje, T.T.).
Mi smo svi dobro. Augusto je dospio danaske njegovu IV. gimnazialnu godinu i podnosi verlo dobro, ali ove godine nijesu im Jezuiti dielili medalje jer je valjalo da pobjegnu iz Verone i iz Padove innanzi i nuovi Apostoli della toleranza italiana! (tal. ironično "prije/nego postanu/ novi apostoli talijanske tolerancije, T.T.).
Niko Lepeš bna pervi ovoga mieseca posto je kontrolorom, tako uhfam se da ću sav počinuti. Gospar Miho non sa capacitare della disfatta di Lissa, (tal. ne može razumjeti poraz kod Visa (tko je taj Miho, zacijelo ne Klaić ili Pavlinović, vjerojatno autonomaš ili Talijan) isto kako i Talianci koji su imali bozočantvo (bezočnost?) trubit po svietu da su oni dobitnicim ostali.
U naprieda pisat ću ti čestije i u dulje, za dana, budi ti ovo dosta. Čuvaj zdravlje i gle što prije možeš da se kući vratiš, jer nas je prevelika želja od Tebe.
Zdravo moj dragi i mili Toni tvoj Otac!"
 

Teo Trostmann

Kako su nekada konzervatori radili u Općinskoj Upravu Dubrovnik?

 
 
Kako su nekada konzervatori radili u Općinskoj Upravu Dubrovnik? Najprije moram izraziti nelagodu što su autori pisali na vladajućem jeziku, tim prije što je slikar Marko Murat Dubrovčanin, a Kosta Strajnić rodom iz Križevaca hrvatski Srbin. Strajnić je vrlo zaslužan za dubrovački koloristički krug, ali je kao konzervator imao pogrješne ideje o nacionalnom stilu (Plečnik, Meštrović, Dobrović itd.) te su srećom njegove ideje o Kursalonu na Pilama i lungomaru (uzobalnoj šetnici) od Lazareta do sv. Jakova dobačeni; o čemu vidi polemiku s urednikom splitskoga Novoga doba Vinkom Brajevićem.
https://www.liberoportal.hr/libero_arhiva/foto41100.jpg
Polemika iz koje bi i današnji urbanisti imali što naučiti; to je sjajno uočio Vinko Srhoj; kasnije priredio Ivan Viđen.
 
Općinskoj Upravi Dubrovnik
 
Pogledavši predloženi novi nacrt zida vile g. Zimdina (Šeherezada, op., T.T.), Nadleštvu za Umetnost i Spomenike čast je izjaviti:
1. da se ne može nikako dopustiti da se zid gradi u tolikoj visini, jer bi on prečio prolaznicima vidik na vegetaciju i more, i zamarao svojim velikim i monotonim kamenim površinama (do oko god. 2000. pazilo se da kuće u Ulici Petra Krešimira IV. ne prelaze krovištem razinu ceste!, op., T.T.).
2. da bi neprekidna jednaka visina zida bila u disharmoniji sa ogradama okolnih vila, karakterom terena i arhitekturom same vile
3. kada bi se usvojio predloženi nacrt, izvedeni zid odgovarao bi više jednom manastiru, tvrđavi i tamnici, nego jednoj vili uz more
4. da je neophodno potrebito da zid bude mnogo niži i da se komponuje bezuslovno na etaže
5. vlasniku vile se preporuča da iza zida zasadi zelenila koje bi mu ostajalo da se sa puta ne mogu direktno gledati u njegovu vilu i park
6. visina punog zida ne sme nigde prekoračiti 1m 20 cm
7. bilo bi poželjno da završni ukrasi na zidu ne budu  masivni, već da njihove površine budu probušene prikladnim ornamentima, kako bi sami završni ukrasi delovali što lakše
8. Nadleštvo (ob)vezuje da će se i arhitekt i vlasnik složiti sa gornjim primedbama i da će uvideti kako su one u direktnom interesu estetskog i umetničkog izgleda i arhitekture zida i same vile
 
Dubrovnik, 5. marta 1929.
                                           Marko Murat
                                           Kosta Strajnić
                                        s.r. (svojeručno)
 

Teo Trostmann

Anketa

Hoće li predsjednik Vlade A. Plenković, zbog afere Josipe Rimac, prvoga smijeniti ministra Tomislava Ćorića?

Petak, 18/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1470 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević