Get Adobe Flash player

Mons. dr. Petar Palić preuzeo službu mostarsko-duvanjskog biskupa i trajnog upravitelja trebinjsko-mrkanskog

 
 
Mons. dr. Petar Palić u ponedjeljak 14. rujna, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, preuzeo je službu mostarsko-duvanjskog biskupa i trajnog upravitelja trebinjsko-mrkanskog. Svečano preuzimanje službe bilo je u tijeku euharistijskog slavlja ispred mostarske katedrale Marije Majke Crkve u koncelebraciji biskupa dviju biskupskih konferencija (BK BiH i HBK), apostolskog nuncija u BiH, brojnih svećenika, redovnika, redovnica, predstavnika drugih vjerskih zajednica te najviših dužnosnika civilnih vlasti Hrvatske i BiH.
https://kc.org.rs/wp-content/uploads/2020/09/PXL_140920_30140321.jpg
Na misi su koncelebrirali apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini Luigi Pezzuto, biskupi članovi BK BiH: predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić, Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini, banjolučki biskup Franjo Komarica i pomoćni banjolučki biskup Marko Semren, zatim apostolski vizitator s posebnom ulogom za Župu Međugorje Henryk Hoser, biskupi članovi Hrvatske biskupske Konferencije: predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić s nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije i apostolskim upraviteljem Porečke i Pulske biskupije Draženom Kutlešom, krčki biskup Ivica Petanjak, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, varaždinski biskup Bože Radoš, dubrovački biskup Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić, šibenski biskup u miru Ante Ivas, pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić i imenovani križevački vladika Milan Stipić, kao i članovi Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda predvođeni beogradskim nadbiskupom Stanislavom Hočevarom te Mirko Stefković kao predstavnik Subotičke biskupije.
 
Na svečanom misnom slavlju ustoličenja mons. Petra Palića za biskupa Mostarsko-duvanjske biskupije koncelebrirali su također provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra dr. Miljenko Šteko, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić, brojni dijecezanski i redovnički svećenici. Na misi je sudjelovala provincijalka družbe Školske sestre franjevki u Hercegovini Zdenka Kozina, brojne redovnice, bogoslovi i sjemeništarci iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
Misi u Mostaru nazočili su i episkop zahumsko-hercegovački i primorski vladika Dimitrije, veliki broj predstavnika političkih vlasti Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske na čelu s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, predsjednikom FBiH Marinkom Čavarom i predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.
Svečana zvona dopratila su ulaznu procesiju do katedrale koja je, kao majka svih crkava u biskupiji, posvećena na današnji dan prije 40 godina, u čast Marije Majke Crkve. Ulazna pjesma „Šator si Božji” himna je katedrali i slika onoga što ona predstavlja, arhitektonski nalik šatoru, poput starozavjetnog u kojem se čuva Kovčeg Saveza.
 
Misno slavlje započeo je mons. Ratko Perić (76), dosadašnji ordinarij hercegovačkih biskupija (1992.-2020.). Pozdravni govor bio je prožet slavljem Boga koji je po svojem nadahnuću utemeljio mjesne Crkve u Hercegovini: „Neka sve naše biskupsko, svećeničko, redovničko i vjerničko djelovanje bude tebi, Oče, na trajnu slavu, na uzvišenje Svetog križa, Tvoga Sina Krista koje danas blagdanski slavimo, a svima nama bude na spasenje duša.” Izrazio je zahvalnost Isusu Kristu koji ga je prije 28 godina, 14. rujna 1992. godine, obdario sakramentom biskupskog reda, službama poučavanja, posvećivanja i upravljanja po rukama zareditelja kardinala Franje Kuharića, uz posvetitelje nadbiskupa Josipa Uhača i biskupa Pavla Žanića, u Neumu: „Prošlo je od tada 10.225 dana, a bilo je to u jeku rata, u nesigurnosti sa svake strane. Biskupski ordinarijat izgorio, katedrala izranjena s tisuću komadića granata. Kao da je bilo nastupilo vrijeme rušenja i čupanja, vrijeme ratovanja i nemilosrdna uništenja. Koliko god obilovao grijeh rata i uništenja, još je više obilovalo Božje milosrđe”, podijelio je kratko svoja zapažanja mons. Perić i zahvalio Duhu Svetom za sve poticaje u biskupskoj službi, „na svakoj milosti, bilo u obliku radosti ili nevolje s kojom si nas provjeravao, hvala na križu kojim si prokušavao našu vjernost Tvojem spasonosnom djelu. Za vjernosti zahvaljujemo, za nevjernosti molimo za oproštenje.”
 
Završavajući svoju aktivnu biskupsku službu na blagdan Uzvišenja sv. Križa, mons. Perić podsjetio je da u istom znaku, uzvišenja Svetog Križa i njegov nasljednik mons. Petar Palić započinje svoje poslanje: „Uvijek te pratila velika milost Božja, sedmerostruki darovi Duha Svetoga, od mudrosti do bogobojaznosti, i na Kristovu riječ bacao mreže.”
Uslijedio je obred ustoličenja pokazivanjem Papine bule na latinskom jeziku i čitanjem njezinog sadržaja. Tekst je u izvorniku pročitao mons. Amaury Medina Blanco, savjetnik u Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu. Hrvatsku verziju pročitao je ceremonijar don Ivan Štironja, župnik u Studencima. Bulom papa Franjo dosadašnjega hvarskog biskupa Petra Palića (48) imenuje mostarsko-duvanjskim biskupom i trebinjsko-mrkanskim trajnim upraviteljem. Potpisana je 11. srpnja ove godine. Time mons. Palić postaje nasljednik biskupa Ratka Perića. Papa pojašnjava Palićev izbor: „Učinilo nam se prikladnim Tebi,  časni brate, povjeriti narod mostarsko-duvanjskoga i trebinjsko-mrkanskoga stada, jer si se sve do sada u svojem nastojanju uloženu u Hvarsku biskupiju pokazao postojan uresom ljudskih i svećeničkih vrlina, koje se čine neophodnima kako bi ove zajednice prikladno pastirski vodio.” U buli kojom ga ovoj mjesnoj Crkvi dodjeljuje kao „predvodnika na putu vječnog spasenja”, biskupu Paliću Sveti Otac upućuje ohrabrujuće riječi: „A što se Tebe tiče, časni brate, koji si već poslušao Gospodina koji Ti je zapovjedio da izvezeš na pučinu i da baciš mreže, nastoj ondje sada Tebi povjerene duše pomno paziti, dok Krista, koji „je mir naš“ (Ef 2,14), molimo da, po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, izvršavaš službu promicatelja mira i upravitelja iskrene ljubavi, da Te tako Kristovi vjernici prepoznaju kao revna poslužitelja milosti.”
 
Nakon čitanja bule mons. Perić svojem je nasljedniku Paliću predao biskupski štap i dopratio ga do biskupske katedre. Od toga trenutka novi biskup preuzeo je predvođenje euharistije, a obred uvođenja u službu zaključen je pjesmom „Na tvoju Riječ Gospodine, bacit ću mrežu”, glazbeno obrađenim biskupskim geslom mons. Petra Palića. 
Novi biskup hercegovačkih biskupija mons. Petar Palić vjernicima se predstavio u propovijedi oslonjenoj na Riječ Božju liturgije Uzvišenja svetoga Križa. Podsjetio je i na nedavnu povijest mostarske katedrale. Naime, 14. rujna 1980. godine tadašnji biskup Petar Čule posvetio ju je i predao upravu Biskupije biskupu Pavlu Žaniću, a katedralu svećenicima i narodu. No, uslijedile su i ratne godine zbog kojih mons. Ratko Perić nije bio ređen u ovoj stolnoj crkvi: „Mi smo danas u stvarnosti i u gradu mostova. Mostova koji, nažalost, upravo u ovoj zemlji mnogo puta nisu povezivali, nego razdvajali. Prije 28 godina, na današnji dan, nije se u ovoj mostarskoj stolnici moglo slaviti ređenje novoga biskupa hercegovačkih biskupija Ratka Perića zbog ratnih sukoba, opasnosti i razaranja. Međutim, unatoč tim sjenama zla i razrušenim crkvama, unatoč nutarnjoj ranjenosti i podjelama, hrabra Crkva, okupljena oko svoga pastira, nastavila je i u tim uvjetima svoj hod u izgradnji Kristova Kraljevstva.” 
 
Crkva živi u vjernicima koji su povezani s njezinim temeljem Isusom Kristom, oni su Hram Božji: „Kolikogod bila važna ova izgrađena katedrala, mi smo kršćani pozvani shvatiti da smo migrađevina i da svi zajedno gradimo na svojim životima, na kući zajedništva, okupljeni u jednu Crkvu do kraja vremena. Mi, kršćani, smo i njiva koja raste i nitko ne zna kakve će plodove donijeti. Sve će se pokazati jednoga dana. Možemo samo vjerovati da će građevina biti stabilna i useljiva. Možemo se samo nadati da će plodovi koji izrastu iz naših duhovnih sjemenki biti jestivi. Važno je, kaže Pavao, da je temelj ispravan. A temelj je Isus Krist. I tko na njemu gradi, na pravom temelju gradi, bez straha pred budućnošću, unatoč mnogim nevoljama.”
 
Nastavak propovijedi mons. Palić povezao je sa svojim biskupskim geslom „Na tvoju Riječ”, bacit će mreže poput ribara Petra: „U ovom našem slavlju danas svima se nama, braćo i sestre, obnavlja poziv da izvezemo na pučinu i bacimo mreže, da se radikalno povjerimo snazi Kristove ljubavi, da ga pažljivije slijedimo u službi Bogu i ljudima. Upravo tu skromnu i istovremeno veoma veliku službu Isus povjerava svojoj Crkvi, a u Crkvi na poseban i jedinstven način apostolu i biskupu. Danas se to poslanje, nakon služenja biskupa Ratka Perića, povjerava mojoj krhkoj osobi. Svjestan sam činjenice da trenuci poteškoća i kušnje ne nedostaju ili neće nedostajati na mojemu i na vašem putu, a možda i – ne daj Bože! – trenuci umora i izdaje. I jer smo slabi, često nam ruke i koljena zadrhte pred zahtjevom za darivanjem, vjernošću i velikodušnom ljubavlju. Mnoge su osobe tijekom povijesti spasenja, pa sve do Isusovih učenika, pokazale to svojim životom.”
No, uvijek se počinje ispočetka kad se odvažimo na rizik vjere, „jer poput Petra, prepoznajemo da netko poznaje našu prazninu, a opet nam ne dopušta da upadnemo u prazninu, već nas ispunjava poput mreža ribarskih brodova.” U tom kontekstu spomenuo je i sadašnje nove okolnosti uvjetovane zaštitom od širenja koronavirusa: „Prazna mjesta u našim crkvama, posebno u doba epidemije koronavirusa, i prazne blagajne u našem domaćinstvu nisu ni manje ni više nego prazne mreže ribara u Galilejskom jezeru. Isus dolazi i potiče nas da vjerujemo njegovoj riječi i da se ne bojimo.”
 
Mons. Palić je, nadovezujući se na Jakovljev san iz Knjige postanka, priznao da na početku svoje službe pastira hercegovačkih biskupija želi sanjati: „Smijemo li se i možemo li se svi usuditi sanjati, pa i to da će se jednom situacija ‘slučaja’ i ‘fenomena’ pretvoriti u odgovornu stvarnost i novu mogućnost življenja Božje ljubavi i novi ‘kairos’ izgradnje Kristova kraljevstva?”
Proširio je svoj san i na cijelu BiH: „Želim poput Jakova sanjati Bosnu i Hercegovinu kao zemlju, koja ujedinjuje, a ne dijeli, i u njoj ove naše biskupije koje imaju svoju bremenitu, ali ponosnu povijest. Želim sanjati zemlju, u kojoj ima mjesta za dostojanstven život svakoga čovjeka. Želim sanjati o ovoj zemlji kao zemlji mira, sloge i skladnoga napretka, bez ikakvih ucjena, pritisaka i prijetnji, u kojoj ne vlada pravo jačega, nego uzajamno poštovanje i razumijevanje.”
Ove riječi nisu bijeg od stvarnosti i izazova, „kao što ni Krist nije zatvarao oči i bježao pred stvarnošću križa”. Ovo je prilika za javnu potvrdu vjere „da je jedino po Kristovu križu ljudskom rodu darovano spasenje, da je u križu i naša proslava, uskrsnuće, konačna pobjeda nad grijehom i zlom.” I zato je na kraju propovijedi mons. Palić ponovio: Stoga, ne uznosi me „Hosana“ danas, niti dršćem pred onim „Raspni ga“ sutra, sve dok živim za Krista, umrlog i uskrsnulog, i dok na njegovu riječ bacam mreže i činim ono protiv čega se goli ljudski razum buni. Da! Spremni smo, Gospodine, bacati svoje mreže, unatoč podjelama, umoru, nemoći i razočaranosti i samo zato jer nam Ti to zapovijedaš! Želimo, Gospodine, bacati svoje mreže, ne kako bismo drugoga zarobili i ograničili mu slobodu, nego kako bismo ga pozvali u Tvoje zajedništvo, u kojemu nam dopuštaš da budemo bolji ljudi. I sigurni smo, mreže se neće raskinuti, jer si Ti s nama, u euharistiji i zajedništvu koje živimo jučer, danas i sve do svršetka svijeta.
Na kraju euharistije uslijedili su govori. Dosadašnjem biskupu Periću, ali i novom biskupu Paliću obratio se kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup i predsjednik BK BiH. Prisjetio se 1961. godine kada je prvi put u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu upoznao Ratka Perića kao sudionika jedne priredbe u kojoj je do izražaja došao njegov čvrst, prodoran i uvjerljiv glas. „Kakav je bio tada, takav je i do danas.” Kardinal Puljić zahvalio je biskupu Periću na „vjerničkom, svećeničkom i biskupskom svjedočenju”, na „radosnom širenju Kraljevstva Božjega na ovim prostorima” kroz propovijedi, duhovne vježbe, nagovore, predavanja. I u sklopu BK BiH zajedno su surađivali ponekad iznoseći i različite stavove, „ali voljeli smo Crkvu i ovaj narod.”
 
Želeći mu i dalje Božji blagoslov, kardinal Puljić je biskupu Periću još rekao: „Bog koji poznaje što si proživio i preživio, i svu onu hrabrost vjere koju si pokazivao, neka ti on bude nagrada. Uvjeren sam da će to biti kreativna mirovina, da ćeš kao erudita zračiti iz svojega znanja i nova djela stvarati.” A Perićevu nasljedniku Paliću poželio je dobrodošlicu u BK BiH: „Nama valja zajedno kročiti i naviještati Gospodina Isusa Krista, a Crkvi koju preuzimaš preporučujem da te prihvati da zajedno surađujete na dobro našega hrvatskog naroda.”
Zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik HBK, također je govorio o dvojici biskupa, upućujući im čestitke. Uz dosadašnjeg ordinarija mons. Ratka Perića primijetio je: „Crkva u Hrvata zahvalna je Bogu što je u turbulentnom vremenu potkraj XX. stoljeća i početkom XXI. stoljeća imala na čelu hercegovačkih biskupija mons. Ratka Perića koji se nije bojao javno reći što ga smeta i zbunjuje kako u Crkvi tako i izvan nje. Zdravo kritičan prema svakoj vrsti zastranjivanja, on je bio odvažan u susretima s moćnicima ovoga svijeta, te vrlo osjetljiv prema manipulacijama na političkom i medijskom javnom prostoru.” 
 
Bila je primjetna tjeskoba pastira „kojega muči činjenica što je otpisivanje Boga ušlo u ‘program ljudskog umovanja’, a grijeh, nemoral i korupcija ‘stekli pravo građanstva’”. Posebno mu je zahvalio što se „nije umarao ponavljati slušateljima i čitateljima da nam je ‘putovati kroz mnoge nevolje’, i ‘da nam je jedino u križu spasenje’”. A njegovom nasljedniku mons. Petru Paliću zahvalio je za dosadašnji rad unutar HBK, te opisao službu biskupa koji nije privatni vjernik, nego javni svjedok vjere koji je pozvan „ne samo ‘svjedočiti i njegovati ono što vjeruje, već prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati”.
 
Ovo poslanje stavio je u kontekst aktualnog vremena: „Vremena u kojima živimo nisu nimalo lagana. Apostazija je zahvatila dio sekulariziranog svijeta, pa pojedinci otpadaju i udaljavaju se od vjere. A neki odabiru samo istine koje im se sviđaju. U takvim okolnostima uloga je biskupa biti prorok, pa s osjećajem odgovornosti i hrabrosti naviještati cjelovitost istina naše svete vjere. Dok srcem dobrog pastira traži što je izgubljeno, on se neće ustručavati razotkriti krive antropologije i zavodljive ideologije koje šire poluistine o čovjeku i svijetu. Istom jasnoćom i odvažnošću on upozorava i na proces sekularizma koji se uvlači u redove Crkve.”
Uime Crkve mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske prigodnu riječ uputio je generalni vikar don Željko Majić. Prisjetio se ratne 1992. godine, stradanja hercegovačkih biskupija, ordinarijata i zalaganja tadašnjeg biskupa Pavla Žanića da od Svetog Oca izmoli novoga crkvenog pastira Hercegovini. U Neumu, u tada još neizgrađenoj crkvi Gospe od zdravlja, na današnji dan 1992. Ratko Perić zaređen je za biskupa i postavljen koadjutorom biskupu Pavlu, a upravu biskupije preuzeo je godinu dana kasnije. Spomenuo je njegovu obnovu biskupija, propovijedi, desetke tisuće prijeđenih kilometara zbog naviještanja i propovijedanja, osnivanje župa, veliki doprinos koji bi bilo dragocjeno istražiti i vrednovati.
 
Don Željko je mons. Paliću, pak, izrekao dobrodošlicu uime svih svećenika, redovnika, redovnica i vjernog puka: „Crkva u Hercegovini prima vas radosna srca. Zato ovaj dan, nije vrijeme žalosti i plača, nego istinske radosti što ste nam dodijeljeni kao nasljednik apostola u ovoj našoj crkvi.” A hercegovačke biskupije okupljaju 180 tisuća vjernika u 81 župi. Ovdje djeluje više od 200 svećenika, dijecezanskih i redovničkih. Uz biskupijske svećenike, djeluju i dvije muške redovničke zajednice i šest ženskih. Sve crkvene institucije, i biskupijske i redovničke, novom se biskupu stavljaju na raspolaganje, svećenici mu pružaju suradničku ruku, a novog biskupa svojim će molitvama pratiti vjernički puk.
Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, govoreći o biskupu Periću rekao je kako su „rasli na istoj njivi” i „pisali zajedno hercegovačku povijest svojega vremena”. Također je priznao: „Iako nismo, treba biti pošten pa reći, uvijek išli ukorak, pa nismo tu povijest mogli pisati jednoglasno, ipak mogu posvjedočiti, u duhu drevnog pisca – u nužnim stvarima jedinstvo, u dvojbenim sloboda, a u svima ljubav.” Mons. Paliću poželio je dobrodošlicu u krševitu Hercegovinu, zemlju koja će biti „knjiga spasenja iz koje ćete čitati Božju volju za vas i za nas.” Uime franjevaca fra Miljenko je izrazio spremnost otvorenih ruku za zajednički rad na Božjoj njivi, „zajednički rad u kojem ćemo se nadati zajedničkom kršćanskom nadom, vodit će nas međusobna kršćanska ljubav.” 
 
Borislava Šarić, majka četvero djece, u pratnji njih i supruga, biskupima Periću i Paliću obratila se uime vjernika laika dviju hercegovačkih biskupija. Biskupa Perića opisala je kroz tri riječi koje kazuju kakav je rezultat njegovoga rada u njihovim životima: teološki oplemenjeni, moralno hrabri, crkveno jasni. „Svaki dan vaše službe bio je prožet geslom ‘Kroz mnoge nam je nevolje’ kojem ste ostali dosljedni do kraja.” Novog biskupa Palića zamolila je da se za njih zauzima pastirskim i očinskim srcem, a osobito je zamolila vodstvo za obitelji i mlade. „Narod ovdje očekuje mnogo, a mi vjernici laici stojimo vam na raspolaganju u svemu u čemu ćete nas trebati.”
Na kraju mise mons. Petar Palić izrekao je zahvale brojnim dionicima svoga biskupskog puta i današnjeg slavlja: Trojedinom Bogu, Svetom Ocu koji ga je imenovao u novu službu, biskupu Ratku Periću kao prethodniku u biskupskoj službi u Mostaru, braći biskupima obiju biskupskih konferencija, svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, svim vjernicima, obitelji, prijateljima. Zahvalio je i predstavnicima svjetovne vlasti iz Hrvatske i BiH na sudjelovanju u euharistiji, a osobito predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću kojemu je zahvalio za sve što čini za hrvatski narod u BiH, te izrazio uvjerenje da „i ubuduće neće  uzmanjkati podrške Vlade Republike Hrvatske u zaštiti interesa hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.” Dionici slavlja bili su i predstavnici drugih vjerskih zajednica, akademskog i kulturnog života, te brojni gledatelji I slušatelji putem izravnim televizijskih i radijskih prijenosa.
 
Nakon današnjeg preuzimanja službe ordinarija u Mostaru, mons. Palić ostaje apostolski upravitelj Hvarske biskupije koju je kao ordinarij vodio od kraja travnja 2018. godine. Dekret o tome dao mu je papa Franjo preko Kongregacije za biskupe postavljajući mons. Petra Palića apostolskim upraviteljem „sede vacante” Hvarske biskupije „od današnjega dana i dok izabrani biskup ne uđe u kanonski posjed biskupije”. Prema tom dekretu koji je potpisao prefekt Kongregacije kardinal Mark Ouellet, mons. Palić u Hvarskoj biskupiji ima prava, ovlasti i obveze koje pripadaju dijecezanskim biskupima. (ika)

Kardinal Pitro Parolin za nadbiskupa zaredio mons. Antu Jozića

 
 
Mons. Ante Jozić, imenovani naslovni nadbiskup Cisse, apostolski nuncij u Bjelorusiji, zaređen je za biskupa u srijedu 16. rujna, u novoj župnoj crkvi Svete Obitelji Gospina prasvetišta u Solinu. Zaredio ga je državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin, a suzareditelji su bili: splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić i splitsko-makarski nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša. Prezbiteri pratioci bili su: don Josip Dukić, stariji, prof., ravnatelj Nadbiskupske klasične gimnazije „Don Frane Bulić” u Splitu i dr. don Josip Dukić, mlađi, profesor na Katedri crkvene povijesti na splitskom KBF-u.
https://laudato.hr/sites/default/files/styles/emisija_cover_1140x620/public/2020-09/1_17.jpg?itok=y-iqESgd
Mons. Ante Jozić rođen je 16. siječnja 1967. u Trilju u Cetinskoj krajini koja je dala velik broj duhovnih zvanja. Nakon mlade mise u Trilju, tri je godine bio župni vikar u Župi sv. Marka evanđelista u Makarskoj odakle je upućen na Papinsku crkvenu akademiju. Postizanjem doktorata iz kanonskoga i civilnog prava bio je na službi tajnika u Apostolskoj nuncijaturi u Indiji, zatim savjetnik pri Predstavništvu Svete Stolice u Ruskoj Federaciji. U lipnju 2009. povjerena mu je služba voditelja Studijske Misije Svete Stolice u Hong Kongu za Crkvu u Kini gdje ostaje do ožujka prošle godine. Papa Franjo 2. veljače 2019. imenovao ga je naslovnim nadbiskupom Cise i apostolskim nuncijem. Za svoje biskupsko geslo, poput blaženog Alojzija Stepinca, uzeo je redak iz Psalma 31, U Tebe se, Gospodine, uzdam. Teška prometna nesreća 7. travnja prošle godine u tunelu sv. Ilija – Biokovo odgodila je ređenje najavljeno za 1. svibnja, a pandemija koronavirusa odgodila je biskupsko ređenje najavljeno za ožujak ove godine u Vatikanu.
 
Riječ pozdrava i dobrodošlice uputio je domaćin slavlja nadbiskup Marin Barišić, zahvalivši prije svega državnom tajniku pape Franje što je po drugi put u kratkom vremena posjetio Split, a treći put Hrvatsku. „Uzoriti, doista naša Crkva je obitelj s ljudskim i kršćanskim licem. To svjedočite opet danas u svečanom i radosnom događaju kada, uz brojne obveze i dodatnu zapreku pandemije koronavirusa, predsjedate ovim euharistijskim slavljem u ulozi glavnog zareditelja našega don Ante. Hvala Vam na ovoj gesti ljudske blizine i hrabre evanđeoske ljubavi koju očitujete ne samo prema svojim suradnicima, u ovom slučaju mons. Anti, nego i prema Crkvi Božjoj u hrvatskom narodu. Gospodine Kardinale, dok u ovom svečanom slavlju zahvaljujemo na Vašoj nazočnosti u našoj sredini, molimo Vas da, kao najbliži suradnik Svetoga Oca, prenesete naše iskrene molitve i pozdrave te sinovsku zahvalnost papi Franji“.
 
Nadbiskup Barišić podsjetio je da je jedan Petrov nasljednik, papa Grgur VII., 8. listopada 1075. godine poslao „svoga legata – apostolskog nuncija – upravo u Solin, koji je u krunidbenoj bazilici svetoga Petra i Mojsija u ovom gradu okrunio hrvatskog kralja Zvonimira. Danas, u našemu marijanskom Prasvetištu na Gospinu Otoku, u novoizgrađenoj i posvećenoj crkvi Svete Obitelji, za koju ćemo zatražiti naslov basilica minor, zahvaljujemo Bogu i Blaženoj Djevici Mariji te smo ponosni što će mons. Ante, svećenik ove nadbiskupije biti novozaređeni nadbiskup u službi Svete Stolice kao papin delegat – nuncij.“ Svoj je pozdravni govor mons. Barišić završio riječima: „Neka epikleza pod simbolom Presvetog Trojstva, po polaganju Vaših ruku, don Antu obdari darom punine svetoga reda, za njegovo predano služenje u Crkvi – Božjoj obitelji, a nama svima bude na radost, ponos i poticaj življenja Radosne vijesti spasenja u svom pozivu i poslanju.“
 
Poslije Evanđelja kojeg je otpjevao solinski kapelan don Ivan Odrljin pristupilo se obredu biskupskog ređenja: Apostolski nalog pročitao je kancelar nadbiskupije don Ratomir Vukorepa, na koji su svi dali pristanak za izbor nadbiskupa poklikom 'Bogu hvala'.
Budući da je mons. Joziću dva puta bilo odgođeno ređenje zbog prometne nesreće i zbog pandemije koronavirusa, kardinal Parolin je započevši propovijed kazao: „Dragi mons. Ante, zahvaljujemo Gospodinu koji te je u trenutku kušnje pohodio svojom utjehom i koji ti danas daje, po biskupskom ređenju, da mu budeš suobličen u najvišem stupnju svećeništva. Danas, dok budeš primao sveti red biskupstva, ti ćeš očitovati pred Crkvom spremnost da preuzmeš obvezu čuvanja pologa vjere čistim i cjelovitim, da izgrađuješ Tijelo Kristovo koje je Crkva, ustrajavajući u njezinom jedinstvu, da vjerno slušaš Papu, da se s očinskom ljubavlju brineš za Božji narod, da uvijek budeš gostoljubiv i milosrdan prema siromašnima i svima onima kojima je potrebna utjeha i pomoć, da tražiš izgubljene ovce kako bi ih vratio natrag u Kristov ovčinjak te da se neumorno moliš Svemogućem Bogu za njegov sveti narod“.
 
U homiliji koju je na hrvatskom izgovorio svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Mislav Hodžić, na službi u vatikanskom Državnom tajništvu, osvrnuvši se na imenovanje mons. Jozića i apostolskim nuncijem u Bjelorusiji, kardinal Parolin naglasio je da je nuncij pozvan „biti Papin glas u državama i Crkvama u koje si poslan, sa zadaćom da objavljuješ, širiš i, ako je to potrebno, braniš Papino učenje i stav Svete Stolice o glavnim pitanjima o kojima se raspravlja u suvremenom svijetu, s posebnom pažnjom prema dostojanstvu ljudske osobe u svim fazama njezina života i prema potrebama najsiromašnijih, dajući onim kategorijama koje nemaju glasa, Papin glas i glas cijele Crkve. Istodobno, tvoja će briga biti i da izvještavaš Svetu Stolicu o potrebama i problemima, kao i o postignućima i nadanjima pojedinih Crkava i država kojima si poslan, kako bi Papi pružio elemente na uvid i prosudbu, koje su prijeko potrebne za učinkovito vršenje njegove apostolske službe“.
Na kraju misnoga slavlja, svoju zahvalu novozaređeni nadbiskup mons. Ante Jozić uputio je prije svega Trojedinom Bogu, potom Blaženoj Djevici Mariji, roditeljima, papi Franji kazavši:
 
„Nalazimo se na Gospinu otoku u Solinu u novoizgrađenoj crkvi posvećenoj Svetoj Obitelji, na korijenima kršćanstva i hrvatske državnosti.  Drago mi je da se upravo ovdje u Gospinu prasvetištu dogodio i ovaj povijesni čin moga biskupskog ređenja. Jedan od razloga zašto smo se danas okupili ovdje jest rođendan za nebo svete Eufemije, djevice i mučenice, zaštitnice grada Rovinja i moje naslovne biskupije Cisse u Istri. Sveta ranokršćanska djevica rođena je u Kalcedonu u Maloj Aziji oko 290. god. Podnijela je mučeništvo za vrijeme Dioklecijanova progona te je zbog vjere osuđena na lomaču i pogubljena na današnji dan 303. god. Nekako u isto vrijeme podnosi mučeništvo ovdje u Solinu i sv. Dujam, salonitanski biskup. Ovdje dakle smo na korijenima kršćanstva prve Crkve gdje povijest ne samo da nije šutjela nego nam je postala od davnina majkom i učiteljicom kako za vjeru živjeti, kako se za nju žrtvovati i kako za vjeru umirati ako kada to ikad bude potrebno.
Ovo je trenutak kada bih želio izraziti i svoju zahvalnost, prije svega, Trojedinom Bogu na daru života, na daru svećeništva i na daru biskupstva. Bog je htio da preko svojih roditelja započnem život u vremenu ali isto tako On je htio da nastavim živjeti i da se vratim opet svojoj službi u Crkvi gdje sam prije godinu i pol dana morao stati.
Neka je vječna hvala Presvetoj Bogorodici, Blaženoj Djevici Mariji,  koja se na poseban način slavi u ovome Prasvetištu a koja me je sačuvala u vrijeme prošlogodišnje automobilske nezgode.
 
Svoju duboku zahvalnost upućujem Svetom Ocu Papi Franji koji me je prošle godine ubrojio među svoje Legate a nedavno imenovao za Nuncija u Bjelorusiji. Obećavam mu svoju sinovsku poslušnost i nesebično služenje na korist Crkvi Kristovoj kojoj će me Providnost u budućnosti slati. Zamolio bih uzoritog kardinala Pietra Parolina da prenese ove moje osjećaje zahvalnosti Svetome Ocu kao i izraze vjernosti i odanosti cjelokupnog hrvatskog naroda prema Svetoj Stolici.“
Na koncu svečane euharistije otpjevan je Te Deum, a novi nadbiskup Ante Jozić u pratnji suzareditelja nadbiskupa Barišića i Kutleše prošavši bazilikom podijelio je svoj prvi biskupski blagoslov. Misno slavlje završeno je pjevanjem hrvatske himne Lijepa naša domovino.
 

Nives Matijević

U vrijeme Milanovića 10.000 udruga (tzv. nevladinih i neprofitnih) ostvarilo je 4,5 milijardi kuna prihoda iz državnog proračuna

 
 
Don Josip Mužić (Split, 1961.) u knjizi Rat protiv čovjeka razotkriva različite ideologije koje su, pod vidikom tobožnjeg humanizma i napretka, ustvari usmjerene protiv čovjeka, pri čemu najviše stradaju oni najranjiviji, a to su djeca. Podijeljena je u četiri velike cjeline, u kojima Mužić obrađuje neke od gorućih bioetičkih problema današnjice, donoseći najnovije podatke.
https://www.cipfac.org/wp-content/uploads/2019/06/cd-672x297.jpg
Zamislite poluljude poluživotinje kao kućne ljubimce, ili radnike ili vojnike. Da cirkus bude veći pobrinula se socijalistička španjolska Zapaterova vlada dajući majmunima „ljudska prava“. Bizarne i sulude ideje animalista moram citirati jer one pokazuju raščovječenje epohe i odumiranje uma i dostojanstva. F. Pratesi predlaže ukidanje sprovoda iz ekoloških razloga, a pokojnike treba pretvarati u hranu za kućne ljubimce i izumiruće grabežljivce. (supove, T.T.) Engleski filozof D. Pearce smatra da nas treba jednako taknuti. Smrt svinje kao i djeteta, te da razlike između ljudi i živina nisu veće od hetero i homoseksualaca, muškaraca i žena, crnaca i bijelaca, Židova i nežidova itd. To je po meni zooliberalni fašizam. U Veneciji je donesena odluka po kojoj se park u vili Groggia zabranjuje djeci od  2 – 8 godina da ne bi smetali psima.(?!) U Hrvatskoj se od 2001. do 2011. broj obitelji sa djecom smanjio za čak 50.000; od ukupnoga broja obitelji sa djecom pola ima jedno dijete, samo svaka deveta obitelj ima više od dvoje. Statistika je danas još gora jer su mnoge obitelji iselile.
 
U Hrvatskoj se za stimulaciju obitelji daje 7 puta manje nego je prosjek u EU-u. Dotle po riječima (tada premijera) Z. Milanovića 10.000 udruga (tzv. nevladinih i neprofitnih) ostvarilo je 4,5 milijardi kuna prihoda, od čega 1,2 milijardi iz javnih izvora (država, općina).
To znači da 3 milijardi kuna ostaje izvan kontrole.(porezne isl,T.T)
Iznos od 1,8 milijardi kuna osigurao bi svakoj od 60.000 obitelji 2.500 kuna svaki mjesec godišnje.
Nobelovac Gary Becker izračunao je da 30 % ukupne vrijednosti stvaraju majke brigom o djeci i kućanstvu, naravno neplaćenom. Becker tvrdi ono što svi normalni ljudi znaju; da je najveći kapital odgojen čovjek. Etički problem su silovanje, incest ili bolest zametka, Crkva je na strani života; u onim rijetkom slučajevima kada je život majke neupitno i temeljito ugrožen daje se prednost majci nad plodom.
Zbog poremećaja plodnosti (kasnije stupanje u brak, bolesti, infekcije, raniji pobačaji, zagađenje, loše navike) pojavilo se tržište sperme (čak i sa ponudom športaša i nobelovaca), pokušava se stvoriti nadčovjeka!
 
Ako će transhumanizam biti budućnost to će na kraju dovesti i do nestanka čovjeka, barem homo sapiensa kakvog znamo. Nešto slično mislio je Milan Šufflay u djelu “Na Pacifiku 2255“ sigurno kontaminiran britanskom ezoterijom. Spoj čovjeka i životinje, čovjeka i stroja ili usavršenoga čovjeka (lebensborn) već je tu, oko nas. Moralna atrofija, intelektualna plitkost i nedostatak smisla vodit će od bizarnih pojava kao što je homoseksualnost i supstitucija roditeljstva sa njegovanjem psića i mačića do vrlo surovih i podmuklih sukoba kojima će tehnologija dati začin.
 

Teo Trostmann

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Petak, 18/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1487 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević