Get Adobe Flash player

Sagrađena 2001. godine u čast 1700. obljetnice proglašenja kršćanstva državnom religijom u Armeniji

 
 
Katedrala sv. Grgura Prosvjetitelja je najveća armenska saborna crkva u Erevanu. Sagrađena je 2001. godine u čast 1700-e obljetnice proglašenja kršćanstva državnom religijom u Armeniji, petnaest godina prije negoli je to učinio car Konstantin I. Veliki u rimskoj carevini (Sveti Grigor Lusavorič – prosvjetitelj Armenije).
https://www.hkv.hr/images/Davor/KatedralaGrg.jpg
Katedrala je također mjesto za čuvanje relikvija sv. Grgura Prosvjetitelja koji su dovezeni iz Napulja. Poticaj za izgradnju katedrale pripada katolikosu svih Armenaca Gareginu I. (1932. - 1999.). Gradnja je počela 1997. god. uz blagoslov katolikosa Garegina I. Dobrotvori u izgradnji crkve su obitelji Manukjan, Nazarjan, Gevorgjan i E. Jernekjan.
 
Katedralni sklop se sastoji od triju crkava: crkve sv. kralja Trdata III. Aršakunija (287. - 330.), crkve sv. kraljice Ašhen (IV. st.) i katedrala s tisuću i sedamsto sjedala. Kralj Trdat i njegova supruga kraljica Ašhen su pomagali sv. Grguru Prosvjetitelju u širenju kršćanstva u Armeniji. Zvonik katedrale se ima više od trideset lukova. Na donjem su katu smještene dvorane za bogoslužje i doček.
Površina katedralnoga sklopa iznosi 3.822 m2, a visina od tla do križa je 54 m. Arhitekt katedrale je Stepan Kjurkčjan.
 

Artur Bagdasarov

Do V. stoljeća sve kršćanske crkve svetkovale su Božić i Bogojavljenje isti dan - 6. siječnja

 
 
Armenska apostolska crkva slavi rođenje i krštenje Gospodinovo (Bogojavljenje) u isti dan, 6. siječnja, prema staroj kršćanskoj tradiciji. Smatra se, prema Bibliji, da nitko nema pravo propovijedati prije navršenja 30. godine života. Upravo je u tim godinama nakon krštenja Isus počeo propovijedati. Do 5. stoljeća sve kršćanske crkve, prema pojedinim istraživačima, svetkovale su Božić i Bogojavljenje isti dan - 6. siječnja. U Rimskoj crkvi blagdan rođenja Gospodinova odvojen je od krštenja Gospodinova u prvoj polovici 4. stoljeća. Tada je uvedeno svetkovanje Božića na 25. prosinca, kada su Rimljani slavili rođenje nepobjediva boga Sunca (Sol Invictus). Nadnevak 25. prosinca prvi put se spominje u rimskom Kronografu 354. god. (lat. Chronographus anni CCCLIV) (starorimski oslikani rukopis) koji se temelji na kalendaru iz 336. god. Armenokatolička crkva za razliku od Armenske apostolske crkve slavi Božić 25. prosinca, a Bogojavljenje - 6. siječnja.
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/19/Armenija1_1.png
Blagdani idu jedan za drugim i počinju od večeri 5. siječnja (nakon zalaska sunca) do večeri 6. siječnja. Uoči 4. siječnja Armenci su pekli u vrućem pepelu obredni kolač krkeni na biljnom ulju sa zapečenom u njem monetom, biserčićem ili grahom. Ovaj su kolač svečano, u prisutnosti cijele obitelji, rezali na dijelove i davali svima, uključujući i odsutne članove obitelji. Dio božićnoga kolača davali su čak i domaćim životinjama. Istodobno su za svakoga člana obitelji pekli posebne kruščiće "na sreću" - za žene u obliku pletenica, a za muškarce u obliku novčanika.
 
Navečer uoči Božića u svim armenskim crkvama služi se liturgija i pale svijeće uljanice. Te večeri armenski vjernici pale svijeće i nose ih kući za blagoslivljanje doma i pripravu za Božić. Zapaljene uljanice simboliziraju sjaj Božićne zvijezde koja se je pojavila na nebu i dovela tri mudraca u mjesto Isusova rođenja.
 
Dalje počinje blagdan Krštenja Gospodinova i crkveni obred blagoslivljanja vode u koju dodaju sveto ulje. Voda se blagoslivlja zajedno s Biblijom, križem i uljem. Prema tradiciji, nakon liturgije vjernici nose doma malo blagoslovljene vode. Voda se naziva bogojavljenska i smatra se da liječi bolesnike, te se čuva u kući.
 
Tradicijski na božićnom će se stolu najčešće naći riba, pilav sa suhim grožđem i sušenom marelicom, crno vino i slatka gata od lisnata tijesta. Riba je još od davnine u kršćanstvu bila tajni znak raspoznavanja, simbol kršćana. Riža simbolizira narod, suho grožđe i marelica simboliziraju Isusove učenike, a crno vino - Kristovu krv.
 
U Armeniji kao i u Hrvatskoj Božić je obiteljski blagdan koji okuplja obitelj. Svim vjernicima u Armeniji i Hrvatskoj te našim sunarodnjacima u Hrvatskoj i izvan nje želim čestit i blagoslovljen Božić i Bogojavljenje!

 

Artur Bagdasarov, HKV

On je jedini koji to može

 
 
"Ekološka je kriza ponajprije kriza morala
i zbiljski prijezir spram čovjeka."
(papa Ivan Pavao II., 1990.)
 
U svakoj sunčevoj zraci, kapljici rose, povjetarcu, bjelini oblaka i igri sjena pod krošnjama, u svakome cvijetu, listu, grmu,  razgranatom drvetu, u napuklinama stijena i mahovini koja se iz njih promalja, u planinskim vrhuncima i prostranim ravnicama, u bistrini i žuboru rijeka i potoka, u šumu mora, u dugi čije nas čarobne boje opijaju i zanose, u pahuljama snijega što nam spletom svojih jedinstvenih i neponovljivih filigranskih ornamenata šalju tajnovitu poruku i plijene ljepotom, čistotom i bjelinom, u harmoniji kitnjastih zimskih pejzaža čiji uresi izazivaju divljenje i nevjericu, u zelenilu travnatih i mirisnih pašnjaka, u hladovini stoljetnih šuma i huku slapa koji se razbija o litice, u prostranom nebeskom plavetnilu, smaragdnoj modrini jezera i tajnovitosti morskih dubina, u pjevu ptica, šarenilu krila leptira i glasanju cvrčka, u titraju vilinog konjica, šumu povjetarca i zavijanju sjeverca, u tromom hodu surog medvjeda i gracioznom skakutanju šumske košute, u zenici oka koje sve to vidi…gdje god se osvrnemo, što god rukom taknemo, na što god pomislimo, gdje god nam pogled padne, vidi se i osjeti Božji prst.
http://www.szolgalohittan.hu/+WEBTAR/Keptar-Biblia/BM-keptar/K.B-21.Oszov1/O-13.Tizparancsolat.jpg
Samo je ruka svemoćnog Tvorca u stanju izgraditi ovako čaroban, savršen svijet i stvoriti tako jedinstvenu i neponovljivu harmoniju. Samo On koji vlada prostorom i vremenom, materijalnim i onostranim mogao je tako minuciozno, nepogrešivo, filigranski točno i precizno posložiti kockice ovog nevjerojatnog mozaika do najsitnijih detalja: stvoriti nas i svijet koji nas okružuje, ono što još uvijek ni izbliza nismo u stanju pojmiti i sagledati, pa u konačnici niti dokučiti svrhu njegova i našeg postojanja. Ostajemo bez daha i riječi zadivljeni i opčinjeni Njegovim djelom i s pravom osjećamo strahopoštovanje, a u nama se javlja bezbroj pitanja bez odgovora.
 
Kako? Zašto? Čemu sve to? Gdje je početak a gdje kraj? Bogu je bilo dovoljno šest dana da bi stvorio svijet i nas u tom svijetu, a mi ga otkrivamo već desetke tisuća godina i ne znamo gotovo ništa o njemu. I tako malo o sebi samima. Slabo poznajemo i svoje tijelo. Nije nam poznata funkcija najvećeg dijela sive tvari ljudskoga mozga. Za nas su i vlastite misli i snovi još uvijek zagonetka. Gubimo se u labirintima vlastite svijesti i podsvijesti tragajući za odgovorima. Vrtimo se u začaranom krugu. Teško nam je priznati da nešto ne znamo. I nismo u stanju prihvatiti svoja ograničenja i shvatiti koliko smo krhki i maleni pod zvijezdama. I prolazni - poput putnika na peronima. Zanosimo se osvajanjem drugih planeta a ne poznamo ni ovaj na kojemu živimo. Još uvijek otkrivamo nove biljne i životinjske vrste i skrivene tajnovite oaze u predjelima o kojima ne znamo ništa. I dalje drhtimo i strijepimo pred olujama, poplavama, potresima, požarima, kao i prije pet tisuća godina. Nismo čak u stanju definirati ni svoje osjećaje i pojmove kojima se svakodnevno služimo i smatramo ih tako važnim za vlastiti bitak (ne znamo objasniti sebi ni drugima što su: emocije, misao, ljubav, istina, sreća, vrijeme, prostor, materija, energija…). Nemamo odgovor ni na temeljno pitanje naše egzistencije: Što je život?
 
Ne znamo gdje prebiva ono što zovemo "dušom" i zašto kad nas to "nešto" što zovemo "dušom" napusti više nismo ljudska bića nego mrtva materija. Ne znamo kako nastaje niti kako nestaje, ali smo itekako spremni poigravati se životom. Znamo da je nešto posebno, dragocjeno, jedinstveno i neponovljivo, a ipak smo ga tako često spremni uništititi. Gotovo ništa ne znamo o sebi i svijetu koji nas okružuje, ali želimo se igrati „boga“. I pokušavamo to. Relativiziramo prirodne datosti i zakonitosti i zanosimo se time kako smo sve u stanju prilagoditi svojim interesima i potrebama. Eksperimentiramo s ljudskim, životinjskim i biljnim genima, nastojimo „modelirati“ ljudsko biće i uskladiti ga s nametnutim shvaćanjem„idealnog“ i „savršenog“ pri čemu gubimo iz vida kako je to put ka njegovoj potpunoj, posvemašnjoj i nepovratnoj dehumanizaciji i degradaciji. Čovjeka želimo „ukalupiti“ u unaprijed nametnute sheme, zagovaramo potpunu slobodu a odavno smo robovi svojih materijalnih prohtjeva i nametnutih klišeja življenja i ponašanja, dekadenciju i destrukciju proglasili smo „progresom“, a zdrav pogled na život i ljudsku egzistenciju „opasnošću“ i „nazadovanjem“.
Kreacionizam je za mnoge opasnost, a banalna i do krajnosti banalizirana teorija evolucije spasonosno „rješenje“ i "objašnjenje" misterija svijeta i života. Svojim nesavršenim i ograničenim umovima nismo u stanju shvatiti i razumjeti ništa, a uvjeravamo sami sebe kako sve znamo. I možemo.
 
Mi ljudi slovimo kao jedina razumna bića na planetu. No, ponašamo li se tako? Je li razumno voditi ratove i ubijati ne samo živi svijet oko sebe nego i vlastitu vrstu, je li moralno otimati, varati, krasti, mrziti se, činiti zlo? Nismo li dobili razum upravo zato da budemo u stanju održati međusobnu harmoniju i ravnotežu s okruženjem? Zašto uporno režemo granu na kojoj sjedimo? U ime "napretka" već stoljećima uništavamo vlastiti embrij, ovu oazu života što nam ju je darovao Stvoritelj, zaboravljajući da Zemlju nismo naslijedili od predaka nego je pozajmili od potomaka (kako jednom davno reče mudri poglavica Siouxa, Bik Koji Sjedi). I što smo postigli? Jesmo li sretniji nego prije 200, 300, 500 ili tisuću godina? Okružili smo se strojevima kojima smo sluge, a ne gospodari! Što smo više "napredni" sve smo manje ljudi, jer usporedo s gomilanjem materijalnih dobara duhovno siromašimo, odričemo se moralnih normi i etičkih načela i prestajemo biti ono što još uvijek mislimo da jesmo.
Pokretači našeg „progresa“ su pohlepa, proždrljivost, bezglava utrka za materijalnim, profit po svaku cijenu. No, kad dođe vrijeme, Tvorac će svojim moćnim prstom ponovno sve dovesti u savršeni red. On je jedini koji to može.
 

Zlatko Pinter

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Nedjelja, 19/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1141 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević