Get Adobe Flash player

Radni dokument Sinode svjedoči o nastanku protukršćanske katoličke teologije

 
 
Nadbiskup Carlo Maria Viganò izjavio je kako je nadolazeća amazonska sinoda pobjeda višedesetljetnih napora isusovaca i njihovih pristaša da preoblikuju Katoličku Crkvu. „Gdje je ovdje kršćanska poruka?“ upitao je talijanski nadbiskup Viganò govoreći o radnom dokumentu sinode. “Zapravo lik Isusa Krista je odsutan”, primijetio je.„Radni dokument Sinode svjedoči o nastanku postkršćanske katoličke teologije, sada, u ovom trenutku. A to je vrlo zabrinjavajuće. Ovo se protivi svemu za što sam radio cijelog života i u što sam vjerovao.”
https://www.corrispondenzaromana.it/wp-content/uploads/2018/08/Archbishop_Carlo_Maria_Vigano_810_500_75_s_c1.jpg
Carlo Maria Viganò
 
Viganò je također optužio da radni dokument pokazuje utjecaj teologije oslobađanja, teologije razvijene u Latinskoj Americi 1960-ih koja je željela uskladiti katoličko učenja s elementima revolucionarnog marksizma. Viganò sugerira da papa Franjo, isusovac, simpatizira teologiju oslobađanja. Isusovački svećenici su dugo bili aktivno uključeni u socijalna zbivanja u siromašnim mjestima Latinske Amerike, poput regije Amazonije. Viganò je priznao da sada proučava povijest Isusovačkog reda. Nazvao je trenutnu situaciju “pobjedom 60-godišnjeg plana, uspješnim izvršenjem dobro osmišljenog plana za uvođenje nove vrste razmišljanja u srce Crkve, razmišljanja ukorijenjenog u elementima teologije oslobađanja koja sadrži dijelove marksizma, koje malo zanima tradicionalna katolička liturgija ili moral ili teologija, već se usredotočuje na „praksu“ na području socijalne pravde. I sada je ovaj plan postigao jedan od svojih vrhovnih ciljeva, s Isusovcem na Petrovoj stolici…“
 
Biskup Athanasius Schneider dodao je da zagovornici amazonske sinode malo brinu za duhovne potrebe domorodačkih naroda Amazonskog područja. Oni, umjesto toga, žele nametnuti “vlastiti ideološki plan, koji za Europu podrazumijeva oženjeno svećenstvo, i potom ga uvesti u cijelu Latinsku Crkvu”. Julio Loredo, autor knjige Teologija oslobađanja, spasilački pojas od olova za siromašne (Teologia della liberazione. Un salvagente di piombo per i poveri)(Cantagalli, 2014.) izjavio je kako je “neizrečena” pozadinska priča oko amazonske sinode zapravo namjera „promijeniti cijelu Crkvu“ u skladu s „takozvanom autohtonom i ekološkom teologijom“ i to s „amazonskog“ stajališta, što nije ništa drugo nego vrhunac teologije oslobađanje.“Amazonska sinoda održat će se u Rimu od 6. do 27. listopada.
 

Quovadiscroatia, https://croativ.net/radni-dokument-sinode-svjedoci-o-nastanku-postkrscanske-katolicke-teologije-bez-krista-2366/

"Ovo je dan što ga učini Gospodin!"

 
 
Nes(p)retna promjena datuma državnih blagdana, koju je 2001. donijela Račanova vlada rezultirala je općom zbrkom od koje se još uvijek nismo oporavili. Čini se da niti jedan datum u kojemu se po "novom" kalendaru obilježavaju ti veliki i slavni događaji uspostave neovisne hrvatske države nije zaživio. Izuzetak je 5. kolovoza, Dan pobjede. Toga dana slavimo veličanstvenu, najveću pobjedu hrvatskoga naroda u hrvatskoj povijesti. Kada znamo u kakvim smo se okolnostima morali braniti od "konačnog rješenja", u kojemu su ideolozi velikosrpske politike Hrvatsku već vidjeli poraženu, raskomadanu i slomljenu, ne možemo u toj pobjedi ne prepoznati veličanstveni Božji zahvat. Jednak onome u kojemu su Izraelci izašli iz egipatskog ropstva ili onaj u kojemu je mladi pastir David pobijedio profesionalnog vojnika, strašnog gorostasa Golijata, pred kojim se i najodvažnijim ratnicima ledila krv u žilama.
https://frlouis.com/wp-content/uploads/2014/03/Triumph-Of-Christianity-Detail.jpg
Ima u tom hrvatskom plebiscitarnom opredjeljenju za Dan pobjede velike simbolike. Hrvati su napokon odlučili slaviti pobjedu. Ovo je posebno važno, jer se u našem narodu, zbog njegove mučeničke povijesti, ukorijenilo prekomjerno obilježavanje pa čak i "slavljenje" naših tragedija, među kojima svakako dominira ona najtragičnija, Bleiburg i Križni put u kojemu je nakon Drugog svjetskog rata izvršen genocid nad hrvatskim narodom.
 
Poruka svih događaja i patnji kroz koje je prolazio Izabrani narod, a o čemu Biblija iscrpno svjedoči, uvijek je pobjeda. Izraelci ne slave sužanjstvo, nego Izlazak iz sužanjstva, događaj koji je u  Novome Zavjetu poprimio eshatološku dimenziju. Pashalna večera u Isusovoj Posljednjoj večeri predokus je vječnoga slavlja u Kraljevstvu Božjem. Kristova muka i smrt na križu ne bi imala nikakva smisla da Krist nije pobijedio smrt, da ga Otac nije "uskrisio od mrtvih i posjeo zdesna Sebi (...) i sve podložio pod noge Njegove..." (Usp. Ef 1,20-22)Stoga niti naša povijesna patnja, od tragedije na Krbavskom polju, do Križnoga puta i stradanja stotina tisuća Hrvata, a o čemu svjedoči više od dvije tisuće masovnih grobnica ispunjenih kostima hrvatskih vojnika i civila, te naposljetku svih žrtava srpske agresije u Domovinskom obrambenom ratu, ne bi imala nikakva smisla da nisu ovjenčana veličanstvenom pobjedom u vojno redarstvenoj operaciji Oluja.
 
Treba jasno istaknuti da ta velika, povijesna pobjeda nije nikakvo diviniziranje naravnih događaja, nego nešto posve sukladno kršćanskom poimanju povijesnih zbivanja. Za razliku od različitih gnostičkih sljedbi, koje sav tvarni svijet smatraju zlim i bježe u neki duhovni svijet u kojemu se ne žele "zaprljati" ovim materijalnim, mi katolici vjerujemo da je tvarni svijet veliki Božji dar, zapravo naš jedini put k Vječnoj domovini. Štoviše, Riječ Božja se utjelovila i posvetila ovu našu materijalnu stvarnost i našu povijesnost. Biblija nam kroz povijest Izabranog naroda svjedoči da je Bog naš pratitelj koji ljudski rod, svaki narod, pa i svakoga čovjeka prati ljubavlju dobroga Oca, koji brine o svakom svom stvorenju, a posebno o čovjeku, stvorenom na sliku Božje besmrtnosti. Zato je Božja nazočnost i ljubav dobila svoj konačni pečat u utjelovljenoj Božjoj Riječi, Isusu Kristu, koji je s nama jednak u svemu osim u grijehu (usp. Heb 4,15)!
 
Svi sakramenti po kojemu nas prati Božja milost, popraćeni su fizičkim znakovima i materijalnim česticama: vodom kod kršenja, kruhom i vinom kod euharistije, uljem kod bolesničkog pomazanja. Ovo treba uvijek iznova posvješćivati kako ne bismo upali u zamke onih koji s prezirom gledaju na Božje stvarateljsko djelo. Naposljetku, mi vjerujemo da je čovjek jedinstvo duha i tijela i da duhom i tijelom uskrišava na život vječni.
 
Stoga se niti mi ne trebamo ustručavati slaviti Dan pobjede, koji uza sve naše žrtve ne bi bio moguć da nam ga Bog nije darovao. Riječima psalmista: "Ovo je dan što ga učini Gospodin" (usp Ps 118, 24).
Podsjetimo, puni naziv tog veličanstvenog događaja, kojega smo i ove godine na dostojanstven način proslavili, glasi: Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, dan hrvatskih branitelja! U njemu je sve rečeno: Slavimo pobjedu i zahvaljujemo hrvatskim braniteljima i svima onima koji su svoje živote ugradili u slobodu hrvatskoga naroda i uspostavu hrvatske države.
Ništa u tome nije slučajno i bez veličanstvenog Božjeg nauma. Hrvatska kao međunarodno-pravni subjekt, zasigurno je po Božjem planu pozvana biti sudionikom iznimno važnih događaja koji se, nama naočigled, otvaraju kako na svjetskoj tako i na europskoj, pa i nacionalnoj razini. To je ujedno i poziv nama da ne sustanemo umorni od puta, nego poput Ilije okrjepljeni krenemo na naš Horeb i prepoznamo što je volja Božja i za nas i za naš narod!
 

Marijan Križić, Veritas

Smješten devet kilometara jugoistočno od grada Vana u današnjoj Turskoj

 

 

Samostanski sklop (kompleks) Varagavank (ili Crkva sedam crkava, arm. Jot Jekeheci) smješten je devet kilometara jugoistočno od grada Vana (Turska), nekadanje provincije Vaspurakan. Samostan se sastoji od Gornjega Varagavanka (na visokoj južnoj padini planine Varag) i Donjega Varagavanka (oko zapadnoga podnožja planine Varag). Utemeljili su ga 653. god. pustinjaci, koji su živjeli na planini Varag, nakon otkrića dijela sv. križa (pravoga Isusova križa). Prema predaji sv. Hripsime je skrila sv. križ u nekoj gorskoj pećini. Otkriće je praćeno pojavljivanjem 12 svjetlosnih stupova, a na to mjesto su došli hodočasnici na čelu s katolikosom Nersesom III. (641. - 661./62.) i vojvodom Vardanom Rštunijem. Na tom je mjestu podignuta crkva Surb Nšan (crkva svetoga Božjega znamenja).
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/19/Varag1_1.jpg
Svetomu križu je posvećen blagdan Varaga Surb Khač/Hač (javljanje sv. križa na gori Varag). Armenska apostolska crkva svetkuje taj dan između 25. rujna i 1. listopada. U čast je blagdana Nerses III. sastavio šarakan (šarakan - duhovno srednjovjekovno pjesništvo koje je stvoreno uz pomoć sinteze pjesništva, glazbe i profesionalnoga glazbenoga stvaralaštva). Nakon pripojenja armenske provincije Vaspurakan zbog bizantske najezde 1021. god. kralj Senekerim Arcruni (968./969.-1024. ili 1026./1027.) je premjestio sv. križ iz Varagavanka u Sebastu gdje je njegov sin Atom utemeljio samostan Surb Nšan. Nakon smrti 1025. god. kralja Senekerima njegovo tijelo premješteno je i pokopano u Varagavanku. U Varagan su premjestili i svetinju. Prije najezde sultana Horasana Džalaleddina Mangubertija 1231. god., sv. križ su premjestili u kraljevstvo Kjurikida (sjeverni dio današnje Armenije), gdje je izgrađen samostan Nor Varagavank (‘Novi Varagavank’) koji se nalazi sada blizu sela Varagavan u Tavuškom marzu (županiji) Armenije.
 
Samostanski sklop čini sedam crkava: Surb Astvacin (crkva sv. Bogorodice), Surb Gevorg (sv. Jurja), Surb Khač/Hač (sv. Križa), Surb Nšan (sv. Božjega znamenja) iz 11. st., Surb Ovanes (sv. Ivana) iz 10. st., crkve sv. Siona i sv. Sofija iz 10. st. Prvih pet crkava je sagrađeno sasvim blizu jedna drugoj. Glavna je i najljepša crkva Surb Astvacin (svete Bogorodice) iz 11. st., koja je sagrađena od krupnih obrađenih kamenih ploča i arhitekturom je nalikovala na crkvu svetoga Križa na otoku Aghtamar,
 
Samostan je cvao u 13. st., a nakon tatarskoga osvojenja obnovljen je od 1320-ih - 1350-ih god. U 17. st. Varagavan je pregrađen nakon potresa 1648. godine i k središnjoj crkvi je dograđeno četverostupno predvorje (gavit) s dvjema crkvama sa strane i trijemom galerijom s trima stupovima. Za vrijeme prirora Hrimjana Ajrika (1820.-1907., katolikos Mkrtič I. Vaneci, 1892. - 1907.) je utemeljio školu s europskom naobrazbom, gdje je poučavao poznati armenski književnik Raffi (1835. - 1888.). Godine 1880. uz školu otvara se poljoprivredno učilište. Samostan je dobio zemljište za školsku praksu učilištaraca. U crkvi sv. Križa bio je smješten jedan od najvećih u srednjevjekovnoj Armeniji matenadaran (rukopisna riznica), a također i tiskara s tiskarskim strojem koji je dovezen iz Europe. U matenadaranu početkom 20. st. se je čuvalo oko 400 rukopisa i 1000 tiskanih knjiga. U tiskari su izdavali časopis “Arciv Vaspurakan”. U samostanski sklop su ulazile različite građevine civilne namjene: jednokatne stambene prostorije za redovnike i učenike, školska zgrada, kupalište, sobe za prepisivača, pekara, a također prostorije za varagavansku biskupiju. Postojala je i lončarska radionica. U dvorištu samostana se je nalazio izvor i lijep vrt. Samostan je bio okružen debelom zidom s tornjevima.
 
U samostanu su pokopani kralj Vaspurakana Senekerim Arcruni, njegova supruga, kraljica Hušuš, nekoliko armenskih katolikosa. Samostan Varagavank se je više puta odolijevao naletima, poglavito tijekom pokolja 1896. i 1915. god. Varagavan je porušen u razdoblju od 1915. – 1921. god. i nalazi se sada u ruševinama.


Artur Bagdasarov, HKV

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Nedjelja, 08/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1055 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević