Get Adobe Flash player

Miljenko Stojić u Ljubuškom predstavio svoju zbirku pjesama »Jednom«

 
 
Suvremeni hrvatski književnik, novinar i franjevac Miljenko Stojić sinoć je u Ljubuškom predstavio svoju zbirku pjesama »Jednom«. Književna večer održala se u organizaciji JU »Kulturno-športski centar« Ljubuški, odjel Knjižnica Ljubuški, i Grada Ljubuški, u okviru manifestacije »Ljubuško ljeto 2019.«, piše ljportal.com (https://www.youtube.com/watch?v=SABlFJOX3cQ).
https://i.ytimg.com/vi/SABlFJOX3cQ/hqdefault.jpg
Uz samog autora, koji je do sada objavio deset zbirki pjesama, dvije zbirke priča, četiri romana za djecu, šest slikovnica, te brojnih ogleda i kritika, u programu predstavljanja ljubiteljima pisane riječi svoj osvrt na književno djelo »Jednom« dali su prof. Mate Grbavac i urednik knjige Ljubo Krmek.
 
Miljenko Stojić piše jezikom svakodnevice, jezikom opominjućeg priopćavanja. Pjesnik traži, pronalazi, dopunjuje i slavi hrvatsku zemlju, hrvatskog čovjeka i hrvatsku žrtvu, ispreplićući pritom svoj zacrtani mozaik. Pjesme su osebujnog izričaja u kojima njihovi stihovi znaju kadšto teći naoko mirno, a onda nas nenadano prenu pršteći snagom i porukom. Kroz sve njih, više ili manje očito, provlači se, pak, pouzdanost i vjera u Boga.
 

M. J., http://www.hrsvijet.net/index.php/kultura/27-knjievnost/54605-miljenko-stojic-u-ljubuskom-predstavio-svoju-zbirku-pjesama-jednom

Milo Đukanović prozvao SPC da služi ideji Velike Srbije!

 
 
U Crnoj Gori se ne stišavaju reakcije na izjavu crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića da će obnoviti autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) optužujući Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) da “služi da bi čuvala infrastrukturu ‘Velike Srbije’”.Dugogodišnji pobornik autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, publicist i književnik Rajko Cerović, tvrdi da je danas pravi trenutak da se ispravi “povijesna nepravda”. “Pojedine eparhije Srpske crkve u Crnoj Gori nemaju centar u crnogorskoj državi, nego u Hercegovini ili Srbiji. To je iscrtana karta ‘Velike Srbije’. Srpska crkva najviše zbog toga postoji, to je njena uloga”, kazao je Cerović.
https://i.ytimg.com/vi/9RCUSI-uTnM/maxresdefault.jpg
Đukanović otvoreno napao Srpsku pravsolavnu crvu i ideju Velike Srbije! Milo Đukanović je iskoristio stranački skup u Nikšiću, da praktično najavi obračun s Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori. Zastrašujuće huškačke izjave patrijarha Ireneja protiv Crne Gore. “Priča o prekograničnim eparhijama je suprotna osnovnim principima organizacije pravoslavlja svuda u svijetu, a Srpskoj pravoslavnoj crkvi služi da bi čuvala infrastrukturu ‘Velike Srbije’ u koju oni vjeruju. Jer vjeruju da je Crna Gora greškom postala nezavisna i da će nas navodno vrijeme dovesti do spoznaje te grješke i do potrebe da se ponovo okrenemo izgradnji ‘Velike Srbije’. Moramo naravno svojom postojanošću, odlučnošću i vizionarstvom da im kažemo da od toga nema ništa”, rekao je Đukanović. U prvoj reakciji na ovu Đukanovićevu izjavu, poglavar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori mitropolit Amfilohije Radović kazao je da je zapanjen izjavom crnogorskog predsjednika.
 
“Ja sam bio zapanjen ovim što sam čuo od predsjednika Crne Gore, čovjeka koji je nasljednik komunističke vlasti i koji se javno deklarira kao ateist. To je prvi put u povijesti da ateist stvara crkvu”, priopćio je mitropolit Amfilohije.
Mitropilit SPC-a Amfilohije Radović, bez straha Božjeg, proklinje Crnogorce koji nisu vjerni Rusiji!
U obranu Srpske pravoslavne crkve uključio se prosrpski Demokratski Front koji je, kako je navedno u priopćenju te oporbene stranke, “snažno podržao SPC u odbrani od režimskih nasrtaja na njenu imovinu i svećenstvo”.
U vrhu Crnogorske pravoslavne crkve pozdravljaju najavu Đukanovića i vide je kao još jednu dobru vijest nakon najave usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, prema kojem bi u državnu imovinu bili upisani svi vjerski objekti za koje vjerske zajednice ne mogu dokazati vlasništvo.
“Mislim da je ovom izjavom poručio da ne stvara crkvu nego pomaže crkvu jer hoće mir u zemlji. Mislim da je ovom njegovom izjavom pitanje obnove crnogorske crkve potvrđeno”, priopćio je mitropolit Mihailo, poglavar Crnogorske pravoslavne crkve.
Crnogorska pravoslavna crkva bit će autokefalna i SPC to ne može spriječiti!
 
Crnogorska vlada vraća u vlasništvo države crkvene objekte
 
Crnogorska Vlada sredinom svibnja usvojila je prijedlog zakona o slobodi vjeroispovjesti kojim je predviđeno da će svi vjerski objekti koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njene neovisnosti 1918. godine, a koji kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u vlasništvo neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina i bit će upisani kao kulturno blago.
“Međutim, ako neka vjerska zajednica raspolaže dokazima da je na osnovu nekad ili danas važećih propisa postala vlasnik neke imovine, država će to priznati i poštovati”, priopćeno je tada iz crnogorske vlade.
Zakon o slobodi vjeroispovjesti pripreman je četiri godine, a javne rasprave su bile praćene i incidentima. Od početka se ovom zakonu snažno suprotstavila Srpska pravoslavna crkva, najbrojnija vjerska organizacija u Crnoj Gori koja raspolaže s blizu 700 pravoslavnih vjerskih objekata u toj zemlji.
„To je suprotno Ustavu Crne Gore i zdravom razumu i mi ćemo se braniti na svaki način. To znači i pravno, ali pružit ćemo i građanski otpor”, priopćio je pravni zastupnik SPC Velibor Džomić..
Predstavnici Katoličke crkve u Crnoj Gori još uvijek nisu komentirali prijedlog zakona, a ranije je medijima iz Barske nadbiskupije priopćeno da će to “učiniti kada detaljno prouče dokument.”
Reis Islamske zajednice Rifat Fejzić kazao je da je dobro da se krenulo s mrtve točke, jer je do sada vrijedio zakon iz 70-tih godina prošlog stoljeća.
“Novi zakon ima i dobrih i loših strana. Kao sve što je ljudsko, podložno je pohvalama i kritikama”, priopćio je Fejzić.
Dodatak: SPC postaje autokefalna tek stvaranjem Jugoslavije – izmišljotine o svetom Savi i autokefalnosti
Top of Form
Recimo da su u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi odavno oplakali gubitak Makedonije, ali Bartolomejevo (carigradski patrijarh) priznavanje Ukrajinske pravoslavne crkve otvorilo je nevjerojatnu Pandorinu kutiju udarivši u jedan od najvećih srpskih crkvenih i nacionalnih mitova. Naime, Bartolomej je rekao i ovo prošle godine: “Ako Bog da, doći u Beograd jesenas na poziv patrijarha Irineja jer sam pozvan na proslavu 800 godina od rukopoloženja sv. Save. Kada me pitaju hoću li ići, kažem, ako me je patrijarh pozvao, doći ću sa zadovoljstvom”. Što je tu sporno?
 
Prvi čovjek svjetskog pravoslavlja otvoreno je srpskoj javnosti u lice rekao kako dolazi samo na proslavu tzv. hirotonije sv. Save (rukopolaganje), ali ne i na izmišljenu 800. obljetnicu srpske autokefalije koju je spomenuti Nemanjić izmislio. Kaotični, autarkični i neumreženi srednji vijek bio je idealan za izmišljanje svakojakih laž i mitova. Srbi su se tako počastili bezočnom laži o autokefaliji koju je navodno sv. Sava izborio 1219. u Niceji kamo su se pred križarima, Mlečanima i Francuzima sklonili bizantski car i patrijarh. No, navodni tomos o srpskoj crkvenoj samostalnosti nije nigdje ostao zabilježen čak ni u prijepisu ili u bilješkama suvremenika. Zbog laži oko autokefalije ohridski arhiepiskop Dimitrije Homatijan (Demetrios Chomatenos) čija se vlast protezala i na srednjovjekovnu Rašku zaprijetio je “arhimandritu Savi” prokletstvom i izopćenjem. Svoj prvi i jedini tomos u povijesti Srpska pravoslavna Crkva dobila je tek 1922. kada je voljom Carigrada došlo do legalizacije srpskih vojnih osvajanja u Prvom svjetskom ratu odnosno do ujedinjenja svih pravoslavnih crkava na prostoru novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Nije nikakva tajna da je Srpska pravoslavna Crkva za taj “paket aranžman” isplatila tadašnjem carigradskom patrijarhu milijun i pol švicarskih franaka na ime izgubljenih crkvenih prihoda.
 

Petar Horvatić, https://narod.hr/svijet/koraci-prema-autokefalnosti-crnogorske-pravoslavne-crkve-milo-dukanovic-prozvao-spc-da-sluzi-ideji-velike-srbije

Antonio Socci: Sindone - Dokaz Uskrsnuća Kristovog

 
 
"Čitava zemlja želi vidjeti Tvoje lice". Ovom rečenicom iz liturgije započinje tajna Sindone. (Sindone – platneni pokrov u koje je bilo uvijeno i u kojemu je sahranjeno tijelo Kristovo). Taj pokrov je sačuvan i putovima sudbine je iz Jeruzalema stigao u maloazijski grad Edessu tadašnje veliko kršćansko središte, da bi s bijegom kršćana pred osmanlijskom opasnošću dospjelo u Konstantinopolj. Iz Konstantinopolja ga je jedan templarski vitez donio u Francusku, u Chamberry. Templar je pogubljen kad je Filip Lijepi izvršio egzekuciju templara. Sindone – pokrov, je iz Chamberryja stigao u posjed talijanske dinastije Savoia. Umberto Savojski je pokrov poklonio Papi. Pokrov se čuva u katedrali u Torinu. Ivan Pavao II. je odredio nadbiskupa torinskog kardinala Severina Poletta za njegovog čuvara.  Pokrov je do sada bio samo u dva navrata prikazan javnosti.
 
Godine 1997. je kapela u kojoj se čuva platneni pokrov pretrpjela veliki požar i platno je bilo oštećeno i dano na restauraciju. Nije samo izvršena restauracija nego su uzorci platna dani na ispitivanje starosti, a zatim su najpoznatiji stručnjaci sudske medicine s najsuvremenijim sredstvima kojima danas sudska medicina raspolaže ispitali platno, krv, i sve drugo sto se nalazilo na platnu. Svi dokazi potvrđuju da je Isus Uskrsnuo i da je platno autentični svjedok tog Uskrsnuća. Platno je čudesno i od 10. travnja do 23. svibnja 2010. može se posjetiti i vidjeti. Na www.sindone.org  se mogu naći svi podaci o sindonu. Posjetiti sindone se može samo uz predbilježbu koja je besplatna i može se izvršiti e-poštom i dobiti ulaznicu. Do 10. travnja se bilo predbilježilo milijun i šesto tisuća ljudi. Kako vidim da toliki interes za jedan izuzetan događaj nije bio nikakva vijest za Hrvate. Dok ovdje imamo znanstveno dokazano uskrsnuće zabavljamo se s tri pitanja o postojanju Boga.
https://www.repstatic.it/content/nazionale/img/2019/05/20/164108512-de236ffd-c3f7-4c44-87cb-8ce7e212ccdf.jpg
Evo što Antonio Socci, jedan od najpoznatijih talijanskih katoličkih intelektualaca i novinara, profesor novinarstva na akademiji RAI piše o Sindonu:
 
Antonio Socci: Sindone: Dokaz Uskrsnuća Kristovog
 
Libero: 11 travnja 2010
"Čitava zemlja želi Tvoje lice". U ovoj rečenici iz liturgije se nalazi tajna Sindone koje nastavlja privlačiti milijune ljudi. To je privlačnost koju Biblija definira kao "Najljepšim od ljudskih sinova". To je lice ovdje "fotografirano" kao čovjek zvjerski izmrcvaren.Sindone je danas samo jedna vijest jer tek danas započinje njegovo prikazivanje. Međutim ta vječna novost dokumentira znanstveno jednu jedincatu vijest - kroz tamu vremena do kraja svijeta - vijest doista važnu: Smrt Sina Božjeg i Njegovo Uskrsnuće koje je poraz same smrti.
 
Da dobro ste pročitali. Jer sindone ne prikazuje toliko samo zvjersko mrcvarenje koje je podnio Isus 7 travnja godine 30 s najsitnijim detaljima koji savršeno odgovaraju priči Evanđelja, nego dokumentira također i Njegovo Uskrsnuće: najvažniju povijesnu činjenicu svih vremena koja se dogodila u rano jutro 9. travnja godine 30. u onom grobu nedaleko od Jeruzalema.Da je Isus živ doista može se provjeriti tokom 2000 godina kršćanskog iskustva s preko tisuće znakova koji su novi život. No samo platno - sindone - u sebi nosi trag upravo Njegovog Uskrsnuća. Što o tom platnu kaže sudska medicina i znanstvena otkrića nastala najdetaljnijim proučavanjem najsuvremenijim i najsavršenijim uređajima. Tim proučavanjima ovo misteriozno platno postaje specijalno "pismo" poslano prije svega ljudima naše generacije jer po prvi puta u povijesti je zahvaljujući modernoj tehnologiji moguće otkriti sve ovo.
 
Što su doista dokazali specijalisti? U sažetku tri stvari:
 
1. Da ovo platno potječe s Bliskog Istoka  iz I. stoljeća, da su ga otkali židovski tkalci i da je pouzdano ovijalo tijelo ubijenog tridesetogodišnjaka (umro od posljedica presude na razapinjanje s dodatkom muka koje se mogu povezati jedino s osobom Isusa iz Nazareta). Platno sa sigurnošću govori da je omatalo mrtvaca i pokazuje "rigor mortis" tijela, tragove krvi na rebru (mrtvačeve krvi) istu ranu na rebru koja je otvorila srce.
 
2. Saznajemo s jednakom sigurnošću da to mrtvo tijelo nije bilo umotano u platno više od 36 - 40 sati jer se mikroskopskom analizom nije otkrio nikakav trag raspadanja / koje nastupa upravo nakon ovog perioda /. Ustvari je Isus - prema Evanđelju - ostao u grobu od petka 18 sati do ranog jutra u nedjelju. U svemu 35 sati
3. Treća činjenica koja najviše impresionira. Ovo tijelo se je - nakon tih 36 sati - provuklo kroz povoj platna - sindone, ali to se dogodilo bez ikakvog fizičkog pokreta samog tijela koje nitko nije pokrenuo niti se samo pokrenulo: kao da je doslovce prošlo kroz pokrov.
 
Kako to sindone dokazuje? O tome govori mikroskopija ugrušaka krvi.O tome piše Barbara Frale u svojoj najnovijoj knjizi: "Ogroman val krvi je prodro u vlakna lana na različitim točkama stvarajući velike ugruške. Kada su se osušili postali su veliki grumeni tvrdog materijala koji je bio vrlo krhak i koji je zalijepio meso tijela uz tkaninu upravo kao da se radi o pečatima od voska. Nijedan od ovih ugrušaka nije slomljen ili oštećen. Ostali su cijeli kao da je tijelo - meso - uz koje su bili zalijepljeni ostalo na svom mjestu."
 
Proučavanje ugrušaka pod mikroskopom otkriva da se ovo tijelo provuklo kroz pokrov / platno / bez ikakvog pokreta kao da je prošlo kroz njega. Ali ovo nije fizičko svojstvo prirodnih tijela. Ovo odgovara fizičkoj karakteristici samo jednog povijesnog slučaja i ovog puta dokumentiranog u Evanđeljima.U njima se opisuje kako se Isus  pojavljuje nakon Uskrsnuća u istom svom tijelu koje još nosi rane na rukama i nogama. To je tijelo od krvi i mesa tako Isus da bi uvjerio svoje da nije utvara jede s njima ribu. Jedino što je njegovo tijelo postiglo nova fizička svojstva - nije više bilo određeno prostorom i vremenom. Može se pojaviti i iščeznuti kad i gdje hoće, može proći kroz zidove. To je proslavljeno tijelo kao što će i naša tijela biti proslavljena nakon uskrsnuća. Ovdje se radi o slučaju sasvim drugačijem od uskrsnuća Lazarovog kojega je Isus jednostavno vratio u život. Uskrsnuće Isusovo - kako izvještavaju Evanđelja i kako dokumentira sindone je glorifikacija tijela koje više ne podliježe fizičkim ograničenjima triju dimenzija nego je početak " novog neba i nove zemlje".
 
Iskustveni dokaz ove misteriozne prisutnosti Isusa je upravo kršćansko iskustvo: Isus nastavlja objavljivati svoju prisutnost među svojima nastavljajući činiti čudesa kakva je činio i prije 2000 godina i još veća.Ali sindone dokumentira na znanstveno još uvjerljiviji način jedini slučaj smrti koji se, prije nastupa raspadanja, vraća u život provlačeći se bez pokreta kroz povoj zahvaljujući novozadobivenim misterioznim fizičkim svojstvima koja mu omogućuju iznenadno dematerijaliziranje i prolaz kroz fizičke prepreke (kao sto je to u ovom slučaju platno pokrova). To je upravo ono o čemu izvještava Evanđelje po Ivanu: Kada su Petar i Ivan ušli u grob kamo su trčali nakon novosti što su je donijele žene, shvatili su da se dogodilo nešto nevjerojatno jer su našli platno točno onako kako je bilo vezano oko tijela ali kao uleknuto jer unutra vise nije bilo tijela. Kasnije, uzevši platno otkrili su i jednu drugu misterioznu stvar, lik. I danas, nakon 2000 godina znanost i tehnika ne znaju reći kako se lik mogao oblikovati. Ne znaju ga reproducirati. Ustvari nema traga boji ni pigmentu. Jedino su vidljivi tragovi gorenja lana, ali se čini kao da se trenutno oslobađa nevjerojatan i nepoznati izvor svjetla koje izlazi iz samog tijela koje je bilo umotano u četverokutnom platnu. (Neobjašnjivo.)
 
Lik koji nije usmjeren isključuje mogućnost primjene nanosa tvari kistom, postiže najveći intenzitet svjetlosti, kao da se iz lica oslobađa više energije i više svjetlosti.Ovo što se dogodilo nije prirodni fenomen ne proizlazi iz dodira jer inače ne bi bilo trodimenzionalno i ne bi se oblikovali oni dijelovi koji zasigurno nisu bili u dodiru s povojem / predio između nosa i obraza/. Danas kompjutori omogućuju ulaženje u trag i drugim detaljima koji su u sindonu a koji svi vode k Njemu: Isusu iz Nazareta. 77 polena od kojih su neki tipični za područje Jeruzalema /kao Zygophilum dumosum koji se nalazi isključivo u okolici Jeruzalema i na Sinaju/, tragovi / na koljenima, peti i nosu/ zemlje tipične za Jeruzalem. Tragovi aloje i smirne koji su koristili židovi pri ukopu. Na kraju su tragovi napisa na grčkom, latinskom i hebrejskom utisnuti na gornjem dijelu platna.
 
Barbara Frale je posvetila knjigu njihovom proučavanju: “ Sindone Isusa Nazarećanina”. Iz utisnutih slova izranja ime Isus, riječ Nazarećanin, izraz “innecem” koja se tiče osuđenih na smrt, zatim vrijeme u kojem se moglo tijelo vratiti obitelji.Frale, nakon najpreciznijih ispitivanja pokazuje da se moralo raditi o birokratskom dokumentu o pogubljenju i ukopu Isusa iz Nazareta. Povijesna činjenica. Događaj koji je sve izmijenio. (Barbara Frale je izvanredno nadareni paleograf – (specijalista za čitanje starih pisama). Radi u Tajnim arhivima Vatikana. Posebni joj je interes istraživanje Sindone – torinskog platna koje je ovijalo mrtvo tijelo Isusa Krista.)
Video prikaz iz 2010. godine, http://www.studiosindone.it/pages/video.php#ost2010
Najnovija forenzička istraživanja potvrđuju autentičnost torinskog platna sindone.
https://youtu.be/E_fSgPQYxkk?t=9
Znanstvenici potvrđuju da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Hologram i kvantni skok.https://youtu.be/_voTiCTqv4Q?t=165
 

Tekst Antonia Soccia objavljen u dnevniku “Libero”, 11. travnja 2010. (tekst s talijanskog prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 22/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1353 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević