Get Adobe Flash player

Nakon 400 godina, protestantizam se ispraznio od svojega sadržaja

 
 
"Približavamo se vrhuncu. Danas katolička vjera nije suočena s nekom određenom herezom, poput arijanske, manihejske, katarske ili muhamedanske, ni s nekom vrstom uopćene hereze s kakvom je bila suočena prije tristo do četiristo godina kada se dogodila protestantska revolucija. Neprijatelj s kojim katolička vjera treba odmjeriti snage i koji ću nazvati 'modernim napadom' jest sveopći udar na temelje katoličke vjere, na samo njezino postojanje. Taj neprijatelj sve je snažniji i sve svjesniji činjenice da o neutralnosti ne može biti govora. Sile koje danas udaraju na katoličku vjeru osmišljene su s namjerom da tu vjeru unište. Bitka se od sada vodi na konačnoj crti podjele, koja podrazumijeva ili opstanak ili uništenje Katoličke crkve, i to uništenje cijele njezine filozofije, a ne samo jednog dijela." – proročke su to riječi jednog od najpoznatijih i najutjecajnijih katoličkih povjesničara Hilairea Belloca, napisane davne 1938.g. u svojemu znamenitom djelu "Velike hereze".
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f5/Belloc_side.jpg/220px-Belloc_side.jpg
Hilaire Belloc
 
Crkva je svojoj dvijetisućljetnoj povijesti neprekidno ugrožavana različitim herezama. Opasnost od hereza sastoji se u tome što one uzimaju neke od istina Katoličke crkve, a to im daje posebni snagu i uvjerljivost te vješto ubacuju lažni nauk koji poput novotvorine izjeda tkivo Crkve i prijeti njegovim potpunim razaranjem. Autor izdvaja najznačajnije i najopasnije hereze u povijesti Crkve: arijanizam, islam, katarski pokret, protestantizam te konglomerat najnovijih i najopasnijih hereza koje autor u nedostatku preciznijeg imena naziva "modernim napadom". Svaka od tih hereza, s obzirom da u sebi ima usađen virus neistina, dugoročno je osuđena na samouništenje. Iako je prijetila opasnost da arijanska hereza nadvlada Katoličku crkvu, nakon 300 godina ona se postupno sama od sebe se urušila. Da je nadvladala, njezinu bi sudbina slijedila i Europa kakvu danas poznajemo .
 
Belloc ističe da je islam također započeo kao hereza Crkve. Razlikuje se od ostalih hereza jer je nastao izvan granica Crkve. U sebi sadrži niz ideja Katoličke Crkve, kao što je vjera u jednoga Boga uz niz atributa preuzetih iz Katoličke crkve. Istodobno, islam je odbacio sve one istine koje mu ne odgovaraju te dodao neke svoje. Postupno je prerastao u posebnu vjeru!
Za razliku od ostalih hereza koje su se na ovaj ili onaj način same od sebe rastočile i urušile, islam pokazuje nevjerojatnu vitalnost. Nakon što je dao kratak ali precizan pregled svih onih ugroza kojima je Europa bila izložena punih tisuću godina, Belloc je zapanjujućom preciznošću, prije punih osam desetljeća, naslutio da opasnost od agresivnog islama nije prošlost, nego skora budućnost. Piše:
 
"Uvijek mi se činilo mogućim, čak i vjerojatnim, da će islam 'uskrsnuti' i da će naši sinovi i unuci svjedočiti oživljavanju žestoke borbe između kršćanske kulture i onoga što je više od 1.000 godina bilo njezin najveći protivnik.(...) Budućnost uvijek iznenadi, no politička mudrost sastoji se od toga da pokušamo barem djelomice prosuditi čime će nas to ona iznenaditi. Što se mene tiče uvjeren sam da će naše najveće iznenađenje u budućnosti biti povratak islama." Potom autor iznosi niz snažnih i  uvjerljivih argumenata kojima obrazlaže svoju slutnju.
Katarski pokret sjeme svojega nastanka u manihejstvu. Da je pobijedio, a bio je vrlo blizu pobjedi, bio bi to slom katoličanstva u Europi, a čitava bi europska kršćanska civilizacija bila uništena. Ta se hereza održala u izmijenjenim oblicima, a puritanizam je jedan njezin oblik.
Belloc nas uvodi u izvore i uzroke koji su doveli do nastanka protestantizma, što je dovelo do strašnih vjerskih ratova te do duhovnog i kulturnog raskola nekada jedinstvene Europe.
 
Nakon 400 godina, protestantizam se ispraznio od svojega sadržaja, ali kao i ostale hereze ostavio je trajne posljedice, ne samo u kršćanskoj Europi. Ponajprije doveo je do postupne vjerske ravnodušnosti, posebice u protestantskim zemljama, a što nas je uvelo u vrijeme u kojemu je Europa izložena 'modernim napadima", kako ih naziva autor.
Belloc smatra da je ovo posljednja i najveća bitka u kojoj je riječ o biti ili ne biti za Crkvu. Pozivajući se na Roberta Hugha Bensona, iznosi dva moguća epiloga te borbe. Benson u svojemu proročkom romanu 'Gospodar svijeta' iz 1907. naslućuje da će Crkva biti svedena na na malenu skupnu vjernika koja se vraća svojim korijenima. U drugom romanu predviđa potpunu restauraciju katoličanstva. Bilo kako bilo Hilaire Belloc ne dvoji: "Na djelu je sukob između Crkve i anticrkve, Crkve Boga i antiboga, Crkve Krista i Antikrista. (...) Ovo je borba na život i smrt". Pred nama je ljetni odmor. Nema bolje odluke od ove da pročitate knjigu Velike hereze. Lagano je i čitko napisana, na svega 199 stranica. Na hrvatski je prevedena i objavljena 2012. u izdanju Naklade Benedikta.
 

Marijan Križić, Veritas

Čovječanstvo ulazi u zadnju fazu čišćenja i vrijeme je da se usredotoči na bitno: na spasenje svoje duše i duša drugih

 
 
Broj života je 46. To nije ljudski izbor nego odluka našeg božanskog Stvoritelja, jer je u ovom procesu čovjek nije slučajno. Zapravo prva stanica, ona koja daje život sastoji se od 23 očeva i 23 kromosoma majke. „Sve stanice našeg tijela imaju 46 kromosoma koji potječu u jednakim dijelovima od oba roditelja. Gamet /spermatozoid i jajna stanica/ imaju obadvoje po 23 kromosoma koji se sjedinjuju i stvaraju embrion koji smo mi svi jednom bili,“ tumači dr. Jean Pierre Dickes. Tako 46 kromosoma koji čine prvu stanicu predstavljaju i broj zemaljskog života. Ovim kromosomima kojih je 46 treba dodati prapočetni uzrok nematerijalnog života bez kojega tijelo ne može živjeti: DUŠU. Predlažem da ovu DUŠU radno nazovemo kromosom 47. Suprotno tijelu DUŠA je besmrtna: ona čini dvostruku osnovu života: ljudski život  (duša – latinski anima - znači ona koja oživljava, koja čini život) i to ŽIVOT VJEČNI, onaj život koji se nastavlja poslije smrti tijela.
https://www.researchgate.net/profile/Simone_Hernandez_Ruano/publication/268228788/figure/fig2/AS:304651607003152@1449646011704/G-banding-of-chromosomes-revealed-a-ring-chromosome-15-karyotype-46-XX-r15.png
Papa Ivan Pavao II., pripišimo mu tu zaslugu, je prigodom IV. Zasjedanja Pontifikalne akademije za život, 24. veljače 1998., u skladu  s tradicionalnim učenjem Crkve utvrdio da „da se od Boga stvorena duša sjedinjuje i oživljava ljudski genom u trenutku sjedinjenja gameta oca i majke, “dakle od prve stanice“.Drugim riječima ovaj pojam kromosom 47 nam kazuje da je broj ZEMALJSKOG ŽIVOTA 46  a broj NEBESKOG ŽIVOTA je 47. Zašto? Jer je broj 47 ima svoje mjesto iza broja 46 i to nije plod slučaja. Treba znati da je hebrejski osim grčkog jedini jezik na svijetu u kojem svako slovo odgovara broju. Tako je i svaka riječ također i točan broj. Tako ime Isus (Jošua) ima numeričku vrijednost u hebrejskom 47.
 
47 je ISUS; zato je broj 47 broj BOŽANSKOG ŽIVOT.Podsjetimo se svih korisnih detalja koji ovim brojevima daju značenje svetih brojeva jer je židovski narod prvotno bio božji narod i taj jezik ima numeričku vrijednost po svom alfabetu koji je svetog porijekla. To što su se potomci ovog naroda odvojili od Isusa Krista stvarajući ono što danas nazivamo modernim judaizmom ne mijenja prvotnu bitnu vrijednost jezika.
VJEČNI ŽIVOT ILI VJEČNA SMRT?
Dolazimo do presudne točke koju se mora prepoznati i razumjeti. Svatko ima dušu, ali ta duša, kako nas uči Crkva na temelju božanske Objave može krenuti dvama odredištima: prema životu vječnom (Raju) i vječnoj smrti (Paklu). Drugim riječima svi mi imamo mogući kromosom 47 ali u nama nije aktivan. Možemo reći da je u prvom vremenu uspavan. Isus nam to pojašnjava misterioznim riječima koje nam zatim tumači: “Ona nije mrtva, ona spava“ rekao je o Jairovoj kćeri i o svom prijatelju Lazaru. U oba slučaja on govori o vječnom životu koji jedino Njega zanima.
 
Ovaj pojam „živ“ dolazi u pravilu iz Isusovih usta i uvijek se tiče  života duše koja ne može živjeti bez vjere u Isusa Krista: „Ja sma Put, Istina i Život“ kaže On i da bi izbjegao svaku nejasnoću dodaje: “Nitko ne može doći k Ocu osim po Meni.“ Zato je duša koja ima život posvećena po Isusu Kristu što podrazumijeva život vječni.Suprotno tomu, mrtva duša je duša koja nije posvećena od Isusa Krista. Ona pripada demonu čak i onda kada to ne zna ili to ne primjećuje. Ona je predodređena za vječnu smrt. Otud je strašna odgovornost i obveza data kršćanima da obraćaju svijet. Jer sve duše koje ne budu spoznale Isusa Krista kao svog Boga i Spasitelja su duše predodređene za vječnu smrt.
 
Dakle naš kromosom 47 je jedna lijepa formula koja određuje dušu koja živi po vjeri u Isusa Krista, tj. duša koja je predodređena za život vječni. Taj život vječni je ponuđen svakom ljudskom biću u onoj mjeri u kojoj ga aktivira.To aktiviranje se vrši krštenjem koje svakog čovjeka čini djetetom božjim. Krštenje prevodi ljudsko biće od vječne smrti u vječni život, od programiranog pakla u Raj, ukoliko je njen život u skladu s vjerom, s božjim zapovijedima i učenjem Crkve. Krštenje je ili najbolji poklon koji roditelji mogu dati svom novorođenom djetetu ili je voljni čin onog koji je došavši u razumsku zrelost ili prema okolnostima, zatražio krštenje po želji ili po krvi. Budući da postoji samo jedan Bog božanski život se ne može zamijeniti nekim drugim. Zato on ima broj 47 jer je 47 ime Isus. „Postoji samo jedan Bog, samo jedna vjera, samo jedno krštenje. Jedini Bog je Otac svih, iznad je svih, po svem je i u svemu.“ (Efežanima 4:5)
 
U svemu je, ukoliko je netko kršten, podrazumijeva se, u stanju milosti. I taj Bog je Sveto Trojstvo, dakle Isus Krist, jer su Tri Osobe Svetog Trojstva nedjeljive.Druge biblijske navode možemo izložiti u svezi s brojem 46: U evanđelju, židovi koji odgovaraju Isusu da im je trebalo 46 godina da sagrade Hram u Jeruzalemu. Čak štoviše, broj 46 se povezuje sa zemaljskom gradnjom jer on i jest broj zemaljskog života i taj broj se ovdje pojavljuje kao simbol Hrama. Samo on ne može posvetiti ljude ukoliko u njemu ne stanuje Bog – 47, tj Bog sam, prisutan kao Svet nad svim svetima. Duhovni simboli su isti kao i materijalni: Treba građevina (tijelo koje je 46) ali ono nije ništa bez duše (47) koja daje život. Duša živi po 47-om kromosumu, po Isusu.
 
Zašto sada govorimo o ovome?
 
Jer vrijeme istječe, jer čovječanstvo ulazi u zadnju fazu čišćenja i vrijeme je da se usredotoči na bitno: na spasenje svoje duše i duša drugih, počevši od tog da se združe s Bogom, vjerom i ljubavlju Isusa Krista. A oni koji žive ovu ljubav u ovom jedinstvu neka je podstiču u svima kojima je potrebna, ogromnom stadu bez vođe /pastira/ i kompasa, ili u onima koje vode zli vodiči kao što su sve lažne vjere, kršćanski heretici ili idolatri, te ateistički materijalisti. Za to postoji samo jedno sredstvo: voditi duše Djevici Mariji. Ona je prva na putu u Nebo koja će ih voditi osobno svom Sinu. I to samo oni koji imaju 47. kromosoma, i nadasve 47-mi proći će kroz Vrata Neba. I ovdje će biti iznenađenja jer je mnogo pozvanih na svadbu Jaganjčevu a neće biti dostojni ući. Naprotiv, Učitelj će poslati one koji će tražiti one koje se ne očekuje: “prosjake, grbave, slijepe, hrome. “Dodajući „uđite, moja kuća je puna“ (prispodoba pozvanih na gozbu Luka 14) jer do zadnjeg časa bit će spašenih (prispodoba o radnicima zadnjeg časa Matija 20). Uskoro će se dogoditi ova posljednja misija spašavanja čovječanstva i otpočet će ju Bezgrješno Začeće.
 

Louis d Alencourt, https://legrandreveil.wordpress.com/2019/01/28/le-chromosome-47/

(s franc. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Obilježena 150. obljetnica trapističke opatije

 
 
U banjolučkoj trapističkoj opatiji Marija Zvijezda, pod geslom „Marija Zvijezda u Banjoj Luci, Europa u Bosni i Hercegovini“, 21. lipnja 2019. godine, prigodnim programom i otvorenjem izložbe obilježeno je 150 godina od osnutka ove utvrde molitve i rada.
https://www.banjaluka-tourism.com/images/Posjetite/Samostan_Marija_zvijezda_Trapisti.JPG
Banjolučki biskup Franjo Komarica istaknuo je da je djelovanje trapista u banjolučkom kraju jedinstveno u cijeloj jugoistočnoj Europi. „Izuzetna i mnogostruka kulturna i civilizacijska baština rada redovničke braće u ovom samostanu „Marija Zvijezda“ osnovane prije 150 godina, a u kojoj su djelovale desetine i stotine samostanske braće iz 16 europskih zemalja, zadužuju i ovu našu, a i buduće generacije ne samo članova Banjolučke biskupije, nego i drugih stanovnika ovog grada i regije da, ne samo odamo priznanje i zahvalnost ovim izuzetno požrtvovnim, nesebičnim i samozatajnim ljudima, našoj braći u vjeri Bogu i zauzimanju za potrebe ljudi, nego da i u duhu te dragocjene baštine i sami danas i sutra živimo i djelujemo, moleći i radeći za opće dobro ovog grada, kraja, zemlje i regije“, istaknuo je biskup Komarica. „Trapisti su u banjolučkom kraju radili oko mira i zajedničkoga života svih ljudi. To i mi želimo raditi, vjerujući u Boga koji je stvoritelj svih ljudi i svih krajeva. Zato bih volio da današnji dan u ovoj drevnoj opatiji bude poticaj da se svjetlo Marije Zvijezde ponovno razbukta“, poručio je biskup.
 
Državni tajnik dr. sc. Ivica Poljičak kao izaslanik ministrice kulture dr. sc. Nine Obuljen Koržinek otvorio je izložbu „Marija Zvijezda – Europa u Bosni i Hercegovini“ koju je istaknuo kao značajan doprinos vrednovanju kulturnog naslijeđa najšireg europskog kulturnog kruga.
Uputivši čestitke u povodu 150 obljetnice osnutka samostana naglasio je kako je „trapistička baština spona, ona je znamen i potvrda osnovnih zasada europskog duha na prostoru nekada najzapadnijeg dijela Osmanskog carstva. Ona je istina o postojanju kulturnih i civilizacijskih tekovina Europe i unatrag 150 godina od kada je utemeljitelj ovoga samostana otac Pfanner svojim strpljivim predanim radom i snažnom duhovnošću te nesalomljivom upornošću donio europski duh i pokrenuo gospodarski razvoj“.
 
Državni tajnik izrazio je i želju da „na tragu stvaranja integralnog europskog društva poštujući bogatstvo raznolikosti i različitosti te prihvaćajući nove civilizacije tekove, upravo u duhu i svjetonazoru kojim je otac Franz Pfanner strpljivo gradio ovaj samostan i integrirao najsuvremenije civilizacijske domete u zajednicu“ izložba zajedno sa svečanosti obilježavanja potakne nova istraživanja o trapističkom svjetonazoru i njegovoj bogatoj ostavštini koju je nužno promicati i prenositi budućim naraštajima kao simbol ljudske upornosti, pozitivnog nagnuća i nesebične pokretačke snage u gotovo svim sferama ljudskog djelovanja. Izložbom, u organizaciji Hrvatskog povijesnog muzeja, trapistička je baština predstavljana kroz značenja u kontekstu današnjih kulturnih, društvenih i političkih granica Europe i europskog kulturnog kruga. 
         
Trapistički samostan Marija Zvijezda osnovan je 21. lipnja, 1869. u Delibašinom selu kraj Banja Luke. Nekoć najveći samostan strogoga reda reformiranih cistercita, među narodom poznatijih kao trapisti (la Trappe – ime samostana u Francuskoj), čiji je utemeljitelj o. Franz Pfanner (1825.-1909.) za kojega se vodi postupak proglašenja blaženim i svetim, ima neprocjenjiv duhovni i materijalni značaj za banjolučki kraj.
 
Red cistercita strožeg reda, koji je prozvan po cistercitskom samostanu Notre Dame de la Trappe u sjeverozapadnoj Francuskoj , utemeljenom 1664. svaki je trenutak svog djelovanja prožeo jasnim, izvornim geslom benediktinskog reda „Ora et labora“ ostvarivši se u nebrojenim aspektima svakodnevnih aktivnosti prožetim predanom molitvom. Aktivnosti koje su trapisti poduzeli gotovo su nezamislivih razmjera i za današnje vrijeme, a u razdoblju kada su ih realizirali predstavljale su istinsko čudo budeći i dandanas istinsko udivljenje. Tako se, redom, od 1869. tijekom dva desetljeća osnivaju, pokreću i grade: ciglana, kovačnica s radionicom za plugove, žitnica-silos, kamenolom, mlin, sirana, pilana, sušara za šljive, pivovara, sušara za voće, tvornica cigle i crijepa, klaonica, mlin za mljevenje kostiju i tvornica tutkala, voćni i šumski rasadnik, suknara s predionicom i tkaonicom, nova velika štala za krave, tiskara s kartonažom i knjigovežnicom, bačvarska, stolarska i kolarska radionica, pekara, tvornica kože, tvornica stočne hrane, opći rasadnik, nova suknara, tvornica boja s bojadisaonicom i praonicom, hidrocentrala, hladnjača, stolarska radionica i radionica za proizvodnju kalupa, silos za pšenicu, tvornica tjestenine, sapuna, soda-vode i bezalkoholnih pića, most preko Vrbasa – Most sv. Bernarda (početak radova 1904.).
 
Isticali su se i snažnim socijalno-edukativnim radom te tako osnivaju slijedeće ustanove: bolnicu (otvorena je 2. veljače 1879.); sirotište (1. ožujka 1878.) u kojem djeca stječu obrazovanje i izučavaju zanate; grade dom za šegrte – škola je osim za djecu iz sirotišta bila otvorena za svu mušku mladež te su mogli izučavati čak 23 zanata; svakodnevno je radila kuhinja za siromašne kojih je dnevno bilo oko 60, a u Prvom svjetskom ratu čak oko 500 dnevno; azil za radnike (1878.) smješten je u bolničkoj zgradi; izgrađene su obiteljske kuće za radnike (1879.). Trapisti su školovali nadareniju djecu i u svojoj humanističkoj gimnaziji, a također je u samostanu djelovala i visoka filozofsko-teološka škola. Osnivaju i školu za žensku mladež te u tu svrhu dovode u Banju Luku Sestre milosrdnice (1872.) i Klanjateljice kongregacije Predragocjene Krvi Isusove (1879.). Prebrodivši teška vremena nakon Drugog svjetskog rata u kojima gube gotovo sve svoje posjede, doživjevši katastrofu velikog potresa 1969. i tegobe posljednjih ratnih zbivanja, uspjeli su se održati na tako jasnim temeljima predanog vjerskog i toplog, ljudskog zalaganja, te i danas, iako kroz djelovanje tek dva brata, bude nadu u trajnu budućnost svoga poslanja.
 
Dom Armand Veilleux, izaslanik generalnog opata Dom Eamona Fitzgeralda rekao je kako su trapisti u banjolučkom kraju stoljeće i pol bili u misiji duhovne i materijalne izgradnje. „Moć koju su redovnici imali ovdje sada više nemaju, ali vrijednosti koje su utjelovili u svom duhovnom životu ostaju ovdje i nadam se da će biti od koristi i danas ovoj Crkvi“, poručio je Dom Armand.
 

Nives Matijević

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 22/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1151 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević