Get Adobe Flash player

Približavanje Kristova utjelovljenja razlog je osvješćivanja važnosti blagdana i njegova značenja za čovjeka

 
 
Proslava blagdana Kristova rođenja stvara ozračje iznimne radosti. Božje djelovanje i njegova Objava postaju čudesni instrument i način kojim radost postaje dio čovjekove stvarnosti. Po slavlju božićna radost postaje dio Crkve i života vjernika.
https://ballycastlesdlp.files.wordpress.com/2011/11/nativity-scene.jpg?w=530&h=336
U današnjem svijetu Krist je, međutim, neprimjetan u slavljenju svetkovine Božića i božićnoga vremena. Unatoč boljitku i sveprisutnomu božićnom ugođaju, dominira kriza radosti: umjesto radosti i ispunjenosti, nakon gašenja božićnih lampica i pospremanja božićnih ukrasa, javlja se osjećaj ispraznosti i tuge. Približavanje  Kristova utjelovljenja razlog je osvješćivanja važnosti blagdana i njegova značenja za čovjeka današnjeg svijeta i za njegov način življenja. Uobičajena je pojava u gotovo svakoj kršćanskoj zemlji da se rijetko može čuti čestitka: »Sretan Božić« ili spomen na proslavu svetkovine Isusova rođenja. Opće je prihvatljivo, politički korektno i neutralno poželjeti »ugodne praznike« ili blagdane te tako ukloniti sve svojstvene elemente za blagdan Božića kako se nitko ne bi osjetio ‘isključenim’ ili ‘marginaliziranim’. Na taj se način dolazi do paradoksa da je Božić slavlje bez slavljenika. Postoji proslava i ozračje ljudske radosti, a pritom se zaboravlja tko je temeljni izvor Božićne radosti. Božić nije ponajprije slavlje događaja, već slavlje Osobe.
 
Blagdan Božića u svojoj je naravi ostao blagdan dobrote i ljubavi. I dalje se čestita, izmjenjuju se dobre želje, no često se ne izlazi izvan okvira tog jednoga dana. Blagdan Božića tako je postao blagdan sentimentalnosti jer se slave dobri osjećaji, prilika da se obitelj okupi, slavlje je to dječje radosti... Postao je i blagdan konzumerizma jer se za Božić kupuje mnoštvo poklona. Na kraju, postao je i blagdan društvenosti jer obitelji često odlučuju ići na putovanja ili provode blagdane izvan obiteljskoga doma. Proturječje Božića u modernome svijetu jest da je Krista kao slavljenika premalo, a božićnog ugođaja kao slavlja previše.
Blagoslovljen Božić!
 

Lili Benčik

Nakon revolucije nastoji uvesti pomirljivost između novih ideja parlamentarizma, nacionalne države i tradicionalnog učenja Crkve

 
 
Dubrovački dominikanac, Korčulanin Markolin Padovan preveo je  Lacordaireovu knjigu "Sveti Dominik" (Tiskara Jadran, 1921.), točno 80 godina nakon izlaska izvornog djela. Iako je ova knjiga umnoga francuskoga dominikanca ponešto zastarjela, ipak podržavam njezin pretisak jer me fascinira umjetnička vrijednost, goruće srce i blistav intelekt pisca, te objektivni prikazi života sv. Dominika temeljeni na povijesnim vrelima 13. stoljeća. S vremenom se slika sv. Dominika dosta zamutila te je Lacordaire brižljivo počistio naslage vremena i dopustio da izvori ispričaju priču, ne podliježući pritom poput velikoga povjesničara Julesa Micheleta emocijama i mašti u interpretaciji činjenica. Ipak oboje imaju zajedničku strast za gotovo slikarskom koloraturnošću teksta.
http://jesusmarie.free.fr/henri_dominique_lacordaire.jpg
Kada sam kazao ponešto zastarjela knjiga to znači da je uspoređujem s kasnijim autorima koji su na osnovu objavljenih dokumenata lakše stvarali sinteze, pa i odbacivali ili ublažavali teze koje su npr. u 19. stoljeću iz nacionalnog ili ideološkog razloga ili neznanja postavljane i bile opće prihvaćane. Svakako da se ograđujem od stavova autora prema braći muslimanima; njegov prijezir prema turskom i arapskom svijetu plod je njegova vremena kada je europska civilizacija (znanstveno tehnička prije svega) trijumfirala; arapski astronomi, liječnici, geografi, i dr. učenjaci i znanstvenici su sve do 12. stoljeća nadkriljivali europske, pa i tolerancijom i civiliziranošću. Sad jesu u određenoj krizi, od velikih imena danas mogu se sjetiti samo Halila Džubrana.
 
Naglašavam da smo svi djeca svoga vremena (Lacordaire je živio sredinom XIX. st.), ali i da današnje nepromišljene velike migracije i vojne intervencije mogu jako razdražiti gotovo zaspale antagonizme; jer svijet nije naša volja, željica i predodžba! Tisućljetne kulture ne treba podcjenjivati. Značajni belgijski frankofoni povjesnik Henri Pirenne s naglaskom na ekonomiji i strukturi društva nešto drugačije vidi papinstvo i svjetovno kraljevstvo i carstvo; Barbara Tuchman se divi vanjskoj ljušturi kulture viteštva i trubadurstva, Huizinga pokušava uhvatiti trenutak u kojem Srednji vijek prelazi u moderno doba, na sličnom tragu je i Braudel, pa i nenadmašni Burckhardt. Henri Dominique Lacordaire je predstavnik katoličkih intelektualaca koji živeći nakon sloma napoleonštine i građanske revolucije nastoji uvesti pomirljivost između novih ideja parlamentarizma i nacionalne države i tradicionalnog učenja Katoličke Crkve.
 
Sklon mudrosti i sentencama, erudit i gorljivi vjernik on je prethodnik katolicizma Lava XIII. i Pija XI. i Pija XII., katolicizma koji je u dijalogu sa znanošću i s demokratskim težnjama društva koje je izašlo iz feudalnoga oklopa, ali u što? Možda tek u nešto fluidniju formu prisile "Das Kapitala"? Lacordaire mudro zbori: "čim jedno društvo koje se temelji na zabludi postane samo,tim se izlaže kušnji koju ne može izdržati nego kratko vrijeme, to kraće što se zabluda temelji na protuslovnijim temeljima i sadrži nemoralnije posljedice". O ulozi velikih povijesnih osobitosti smatra "kako se često malo razlikuju ideali što stvaraju velike ljude od ideala ljudi što samo uznemiruju svijet".
 
Dobro je usporediti autora sa suvremenim dominikanskim učenjakom (Guy) Bedouelleom koji je također želio približiti Lacordairevog sv. Dominika suvremenom čitatelju vrlo znalački, duhovito, jasno i točno, svjesno usredotočen samo na čvrste činjenice, ali tako da sa plodnom vodom legendi i spekulacija otječe i poezija života sv. Dominika neuhvatljiva krutim rešetkama logike i matematike. I Bedouelle ističe da su Lacordaireove stranice poetske i nadahnute, te da je sjajno opisao pokrete albigenza i katara (bogumila) južne Francuske. Razmišljanja Lacordaireova o ratu su naivna i idealistična; za državnika rat je pragmatična stvar, za obrtnika, industrijalca i bankara izvor dobiti (vidi polemiku Solovjeva s Tolstojem o ratu).
 
Uživajmo u hitrom umu prekrasnoga pripovjedača Lacordairea: "ako se jedna stvar ovjekovječi i postigne općenito odobravanje, očevidan je to znak da se ona nalazi u nekom nužnom i otajstvenom skladu s potrebama i sudbinom ljudskom."
"Kako malo poznaju narav trajnih stvari oni koji se previše žure na svom hodu".
"Po stalnom zakonu kojem su podložne sve stvari,ondje gdje prestaje napredak počinje smrt".
"Istina na ovom svijetu može gospodariti duhovima jedino pod uvjetom da ih neprestano osvaja".
"Ljudi male vjere čekaju, kako oni vele mir, da se prihvate rada; apostol naprotiv sije u burno doba da može požeti u mirna vremena"
"Prijateljstvo nam otkriva duboka skrovišta u kojima su pokopane tajne prošlosti i budućnosti..."
Sveti Dominik na pitanje zašto je "raspršio" dominikance kaže: "sjeme rodi ako je posijano, kada se drži u spremištu tada se pokvari".
Neki mladić zanesen rječitošću sv. Dominika zapita ga iz kojih je knjiga učio.
"Dragi sinko više sam ja naučio u knjizi ljubavi nego u ijednoj drugoj, jer ona sve naučava".
Bio je sv. Dominik sa svakim ljubazan, s bogatima i siromašnima, Židovima i nevjernicima i od svakoga je bio ljubljen. Neprijatelje Crkve je svladavao svojim raspravama i propovijedanjem. Veličina Lacordaireova je što u njegovom djelu može uživati i teolog i neuka osoba i povjesničar i filozof; moguće je on daleko ogledalo svetoga Dominika u svome nastojanju da bude vrlinama "imitatio Christi". Kao u Borgesovoj priči o Al Mutasimu! Kao u želji Rudolfa Steinera da bude idealni rabin.
 

Teo Trostmann

Molitvice ili svete pismice

 
 
U želji da se zaštiti i sačuva od zaborava duhovna ostavština naših predaka koja je iz naraštaja u naraštaj prenošena usmenim putem, nakladna kuća Verbum izdala je monografsko izdanje 'Najljepše molitve naših starih' u suradnji sa znanstvenom savjetnicom Instituta za etnologiju i folkloristiku prof. dr. sc. Ljiljanom Marks.
https://verbum.hr/media/catalog/product/cache/6b552494e4d4a60152e5cee20c61d11a/n/a/najljep_e-molitve-na_ih-starih.jpg
Drevne narodne molitve koje se usmenom predajom prenose s koljena na koljeno u našim hrvatskim obiteljima, one koje su djedovi ostavljali u nasljeđe unucima, koje su unuke s udivljenjem slušale od svojih baka prije spavanja i koje su majke kćerkama predavale kao dragocjenu baštinu za njihove nove obitelji, sada su po prvi put sabrane i sačuvane u ovoj iznimnoj knjizi. Noseći u sebi dašak minulih vremena, ove se molitve istovremeno odlikuju neprolaznom svježinom i ljepotom. Ova jedinstvena knjiga oblikovana je iz same naše zemlje, izrasla je iz srdaca i vjere naših obitelji i narodnog spomena na ono najvažnije što imamo i što želimo prenijeti naraštajima koji dolaze.
 
Molitvica je obilježje intimna govora kršćanina s Bogom, obilježje revnosti i velikodušnosti prema Bogu i bližnjemu. Hrvatski je vrijedan, i iznimno darovit narod, nabožnim pjesmama prenio svoje osjećaje, misli i raspoloženja svakodnevnog života. Riječ je o književnome tekstu koji se prenosi usmenom predajom pa je za usmenu poeziju (kao i za narativne tekstove) karakteristično da, osim estetske funkcije, u sebi objedinjuju i niz drugih funkcija relevantnih za identitet zajednice u kojoj su u optjecaju te da su izraz vjerovanja zajednice u kojoj žive. Tako usmenom lirskom pjesništvu pripadaju i nabožne usmene pjesme ili molitvice. Nabožne pjesme, molitvice kao sastavni i korijeniti dio usmene baštine pojedinog naroda, zanemarivan je žanr u hrvatskoj usmenoj književnosti. One su iskaz pučke pobožnosti koja se u pravilu oslanja na zavičajnu i nacionalnu religioznost. Duboko su utkane u čovjekovo biće i njegovo povijesno trajanje, i kao fenomen najneposredniji su odraz konkretne egzistencije čovjekova života.
 
Molitvice ili, kako ih u narodu zovu, „svete pismice“ stoljećima su se prenosile od starijih na mlađe i činile sastavni dio života naroda. One kao usmenoknjiževni žanr pripadaju usmenim tekstovima u stihu, a ponajviše u ritmičkom govoru te su glavni pokazatelj vjerskoga duha samog kazivača. To su oni motivi s kojima narod živi stoljećima, odnosno oni motivi koji se ponavljaju u raznim prigodama života. Motiv Gospe, Isusa, križa, motiv rađanja, smrti i uskrsnuća. Stvaraoci takvih usmenih tekstova nastojali su da im govor bude slikovit, a zgoda koju oblikuje poučna. Molitvice su se najčešće govorile navečer, prije spavanja. One su utjeha i smiraj, nada i izbavljenje. Narod se njima diči i vjeruje im, pa ih moli u crkvi, kući, pri napornom radu i uz razna slavlja i tuge.
 
Postanak molitvica istraživači su različito tumačili: jedni su tvrdili da je hrvatski narod tijekom povijesti sam svakodnevno stvarao velik broj molitvica. Neki istraživači nastanak molitvi traže u radu svećenika koji su ih sami stvarali te ih prenosili narodu, a narod ih je kazivanjem mijenjao i neke nove sam stvarao. Mnogim molitvicama izvor je u umjetnoj poeziji hrvatskih starih svećenika i redovnika, koji ni sami nisu bili originalni, jer su dobrim djelom prevodili latinske crkvene pjesme. Nakana im je uvijek bila kroz stihove tumačiti vjeronauk. U njima se ocrtava hrvatski pojedinac i kršćanin. Molitvice su povezale i ujedinile cijelo hrvatsko područje od samih početaka naše književnosti te ih danas u sličnim varijantama nalazimo u svim dijelovima Hrvatske i dalje.
 
Molitvice kao jedinstveni žanr u hrvatskoj vjerskoj usmenoj lirici, nisu tek ostatak hrvatske tradicijske prošlosti, folklorni ornament, već dragocjen putokaz iz prošlosti u budućnost. Na zalasku postmoderne, u post–postmodernome razdoblju, ponovo se traga za autentičnošću. Molitvice se u tom kontekstu iskazuju kao jedan od oblika povratka korijenima.
Monografija 'Najljepše molitve naših starih' puno je više od knjige: njezine stranice s prekrasnim narodnim molitvama iz svih hrvatskih krajeva i obogaćene dojmljivim fotografijama iz narodne baštine, sadrže istinsko hrvatsko duhovno blago za sve naraštaje.
 

Nives Matijević

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Četvrtak, 23/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 937 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević