Get Adobe Flash player

U blaženikovu mučeništvu sažeta je sva svjedočka i mučenička povijest Hrvata

 
 
U pozadini vidljive povijesti vječni je Božji promisao, Božji plan spasenja i otkupljenja čovjeka i sveukupnog stvaranja. U tom Božjem projektu čovjek, kao slika Božja, ima posebno i neponovljivo poslanje. Jednako tako svaki narod, pa tako i hrvatski, ima posebno poslanje. Na tom tragu možemo iščitati da nam je Bog u presudnim trenutcima ljudske povijesti, na samom kraju drugog tisućljeća darovao slobodu, po kojoj smo postali subjekt međunarodnog poretka. Taj dar, ta milost izmoljena je žrtvama stotina tisuća ljudi tijekom višestoljetne borbe hrvatskoga naroda za slobodnu i neovisnu državu.
https://www.glas-koncila.hr/wp-content/uploads/2017/03/naslovna_w.jpg
Prije punih 60 godina u vječnost se preselio blaženi kardinal Alojzije Stepinac. U njegovu životu, u njegovu mučeništvu sažeta je sva svjedočka i mučenička povijest Hrvata, svih onih koji su kroz čitavu povijest svoje živote darovali za hrvatsku državu i za katoličku vjeru. Blaženi Alojzije Stepinac, najprije kao pomoćni biskup, a potom kao nadbiskup zagrebački, zatekao je težak položaj Hrvata katolika u kraljevini Jugoslaviji. Zbog takvog je stanja Stepinčev prethodnik nadbiskup Antun Bauer, bio prinuđen otići u Beograd i uručiti kralju Memorandum u kojemu je bio popis oko 200 najnovijih i najtežih slučajeva zločina, što su ih nad Hrvatima počinili pripadnici vojske i žandarmerije. „Manje je krvi proliveno za stotinu godina austrougraske vladavine nego za pet godina jugoslavenstva od srpskih žandara", navodi nadbiskup Bauer. Sam Alojzije Stepinac o tome je progovorio u svojoj obrani na montiranom komunističkom suđenju 1946. g.: "Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bi osjetio bilo hrvatskog naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji. Hrvatima se nije dozvoljavalo da napreduju u vojsci ili da uđu u diplomaciju osim da promijene vjeru ili ožene inovjerku. Tu je faktično baza i pozadina mojih poslanica i propovijedi".
U vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, nije se ustručavao propovijedati protiv rasnih zakona. Bio je jedini glas u porobljenoj Europi koji je to tako javno govorio i u kojoj je to smio govoriti. Ta, je li se igdje u Europi pod Hitlerovom vlašću čuo glas, kristalno jasan i nedvosmislen, protiv rasnih zakona,  kao što je bio onaj, koji je izrekao nadbiskup Stepinac u propovijed u prvostolnoj crkvi zagrebačkoj, na svetkovinu Krista Kralja, 25. listopada 1942.:
"Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili ponosni Arijci imadu jednako pravo da govore: »Oče naš koji jesi na nebesima!« (Mt 6,9). A ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati? Svi narodi bez razlike kako se zvali imadu jednaku dužnost, da se udaraju u prsa i da govore: »I otpusti nam duge naše, kao što i mi otpuštamo dužnicima našim!« (Mt 6,12)."
U nastavku jednako napada i komunističku klasnu i nacionalsocijalističku rasnu ideologiju:
"Zato je Katolička Crkva uvijek osuđivala, a i danas osuđuje svaku nepravdu i nasilje, koje se počinja u ime klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija. Ne može se istrijebiti s lica zemlje inteligencija jer to možda prija radničkoj klasi, kao što je učio i učinio boljševizam. Ne može se istrijebiti s lica zemlje Cigane ili Židove, jer ih se smatra inferiornom rasom. Ako se budu na laku ruku primjenjivali principi rasnih teorija, koje nemaju temelja, da li uopće postoji za bilo koji narod još kakva sigurnost na zemlji?"
 
Tijekom čitavog rata nadbiskup Stepinac nije se štedio u zaštiti svih progonjenih, neovisno o njihovoj vjeri, nacionalnoj ili ideološkoj pripadnosti!
U vrijeme komunizma, nije ustuknuo pred užasnim zločinima komunizma, te je već u rujnu 1945. uputio Pastirsko pismo u kojemu je optužio komunističke vlasti zbog masovnih zločina i progona naroda, svećenika i Katoličke crkve.
Posebice je značajno što ni za milimetar nije ustuknuo pred Titovim pritiskom da se Crkva odvoji od Petra, Stijene. Dobro je znao da bi to bio kraj katoličanstva u Hrvata. To su znali i njegovi neprijatelji. Sam Đilas u susretu s Ivanom Meštrovićem je posvjedočio:
"Priznajem vam da je nepravedno osuđen... Da je on čvrst u svom hrvatstvu, to je prirodno i to nas ne bi smetalo, kad samo ne bi bio isto tako čvrst u svojoj odanosti katoličanstvu i papizmu."
Stepinac se nije dao zastrašiti nikakvim prijetnjama i poniženjima. Svu svoju snagu i pouzdanje temeljio je na dubokom pouzdanju u Boga, baš kao što je i sadržano u njegovu biskupskom geslu: U tebe se Gospodine uzdam!
Duhovna baština, koju nam je mučenički posvjedočio i sačuvao bl. Alojzije Stepinac temelj su opstanka i budućnosti hrvatskoga naroda, pa i hrvatske države.
O nama i samo o nama ovisi hoćemo li sačuvati tu baštinu i prenijeti je budućim naraštajima.
 

Marijan Križić, Veritas

Ne služimo kultu bogatih, lijepih ni moćnih

 
 
Apostolska vjera Petra i Pavla je korijen kulture koja je iz Rima i Italije stigla u čitavu Europu dajući joj njen kršćanski identitet. Jedino je u kršćanstvu tvoja budućnost Italijo dok će te neopoganstvo odvesti u sigurnu propast. To je ustvrdio jasno i glasno kardinal Gerhard Müller u svojoj homiliji koju je održao 21. siječnja 2020., za blagdan sv. Agneze, u bazilici čiji je titular, na trgu Navona u Rimu.Ono što ushićuje kod današnje mladeži nije samo njen lijepi izgled nego i njeni sportski i školski uspjesi i otvorenost budućnosti. Neki postaju uzori svojoj generaciji. Švedska šesnaestogodišnjakinja Greta Thunberg, na primjer, postala je uzor svjetskog ekološkog pokreta. Pomolimo se da joj medijske bitke koje su nastale na kraju ne naškode.
https://www.catholicregister.org/media/k2/items/cache/a01064d0a07419d51e28d27ab1b3ccc1_XL.jpg
Gerhard Müller
 
Agneza, dvanaestogodišnja rimska djevojčica, za razliku, nije bila trenutačni idol svog vremena nego je neprolazni ideal kršćanske vjere. Ona još danas nakon 1700 godina od svoje smrti nije zaboravljena. Katolici čitavog svijeta dive se ovoj djevojčici zbog njenog heroizma i časte ju kao svetu. Zbog njene smrti koju je podnijela u patnji zbog vjernosti Bogu, crkveni otac, sv. Ambrozije iz Milana, je ustvrdio: “Evo u jednoj jedinoj žrtvi dvostruko mučeništvo čistoće i vjere. Ostala je djevica i postigla je mučeništvo.“ (De Virg. II, 9)Od djetinjstva je Agneza znala jasnu razliku između jedinog i istinitog Boga i tolikih lažnih idola koje su obožavali pogani. Svijet je stvoren za čovjeka da mu služi za stanovanje i da si priskrbi hranu.  Čovjek postoji u svojoj krjeposti i prirodno je stvoren da se okrene prema Bogu, prema Onom u kome naše srce nalazi pokoj. Oni koji su stvoreni po slici i prilici Boga žive u spoznaji vlastitog dostojanstva da su sinovi i kćeri Božje. I zbog toga se ne bojimo i razornih prirodnih sila, ni hirova sudbine, ni bijesa tirana. Ne služimo kultu bogatih, lijepih ni moćnih. Slava svijeta će proći a svi  ljudi su smrtni. „Stoga je naplata za grijeh smrt; a dar Božji je  život vječni u Isusu Kristu, našem Gospodinu.“ (Rm 6, 23)
 
U Rimu su prvi kršćani postigli slobodu vjere u jednog jedinog Boga žrtvujući svoje živote u borbi protiv nadmoćnih, gotovo nepobjedivih pogana čija je moć bila izražena u kultu imperatora, u visokoj kulturi učenih i praznovjernom mentalitetu silnih masa. Ne predajući se starim oblicima kulta prolaznih idola i njihovim odrazima u slikama, kipovima u drvu, kamenu i kovini, slijedit ćemo njihov primjer /prvih kršćana/: “Nećemo nazivati „našim bogom“ djela naših ruku:“ (Os 14,4) Idolatrija je izazovno uranjanje u egzotične kulture i njihove rituale plodnosti s naznakom seksualnosti. Ustvari, vjera u bogove, demone i šamansko zazivanje elemenata zamračuju istinu spasenja, činjenicu po kojoj smo „oslobođeni ropstva propadljivosti da bismo ušli u slobodu slave djece Božje.“ (Rm 8,21)
 
Žao nam je onih mnogih ljudi našeg vremena koji su zaboravili ili svjesno raskinuli svoje kršćanske korijene. Slijedeći zamjensku neopogansku vjeru otpočeli su iznova uzdizati kao „apsolut“ kozmos, naš planet, evoluciju, internet i tehnologiju. Ponašaju se kao da će ova prolazna stvarnost moći čovjeku dati konačnu svrhu i podršku koja mu je potrebna. U svojoj poganskoj gluposti čestitaju si na tobožnjoj „znanstvenoj spoznaji“ da je čovjek samo životinja i da je smrt kraj svega. Rugaju se našoj vjeri u neprolazno dostojanstvo čovjeka i smatraju da je uskrsnuće tijela priča za malu djecu, zaboravljajući činjenicu da nam i naš razum kaže da priroda ne stvara ništa bez razloga. Ili trebamo možda vjerovati u Stvoritelja prirode koji je uzalud stvorio čovjeka darujući mu neprekidno istraživanje istine i neugasivu čežnju za srećom samo zato da bi ga povukao za nos?
Krvlju svog mladog života sv. Agneza je svjedočila Krista, Sina Božjeg i jedinog Spasitelja svijeta. I tako ohrabruje i nas ovdje u Rimu, u Europi, da propovijedamo našu katoličku vjeru javno i bez straha od ljudi. Vjera apostola Petra i Pavla je korijen kulture koja je iz Rima, iz Italije, stigla i cijelu Europu dajući joj njen kršćanski identitet. Jedino kršćanstvo ima budućnost u Italiji, a neopoganstvo vodi pouzdano u propast. 
 
Svaki mogući dijalog koji je otpočeo stari Scalfari je isprazan ako je bezbožac u svojoj smetenosti zaključio da je papa poricao Kristovo božanstvo. Ustvari, zbog kojeg bi drugog razloga rimsku biskup i papa čitave Crkve katoličke bio ako ne zato da ispovijeda danju i noću zajedno sa svetim Petrom: “Ti si Krist, Sin Boga života.“ (Mt 16,16)
Katolici bi učinili dobro da surađuju sa svima onima koji su duhovno i moralno u mogućnosti preuzeti odgovornost za gospodarsku, političku, kulturnu i vjersku budućnost Europe. Jedini izvor iz kojeg izvire čista voda za preporod Vječnog Grada i čitave italije je kršćanska slika čovjeka. Pouzdanije je povjerenje  u političara koji visoko drži krunicu kao simbolični čin nego u onoga koji obara Kristov križ stvarnim činom.
 
Kako neopoganstvo poriče čovjekovo začeče kao sliku Boga time se prikazuje kao neprijatelj života. Kršćanstvo nasuprot tomu nas uči da je svaki ljudski život svet od trenutka začeća do svog posljednjeg daha. Stoga je naš odgovor na pobačaj i eutanaziju, na promjenu spola i razaranje braka i obitelji može biti jedino NE. Za kršćanina ne vrijede političke ideologije ni ljevice ni desnice. On se ne da zavesti neopoganskom vjerom u prirodu i zaslijepiti se ateizmom neoliberalnog i neomarksističkog tiska. Zreli katolik se ne smije dati nagovoriti za kojeg demokratskog političara treba  ili ne treba glasovati. Onaj tko vjeruje u Boga poznaje jedino zapovijed: Ljubav prema Bogu i bližnjemu.Italija i Europa će imati budućnost jedino ako se usredotoče na kulturnu, moralnu i vjersku obnovu u vjeri Isusa Krista, Sina Boga živoga. Po svom uskrsnuću od mrtvih On je pobijedio mržnju, grijeh i smrt. I u znaku Njegovog Križa je i preporod katoličke Italije. Sveta Agnezo moli Boga za svoje Rimljane, za katoličku Italiju i za kršćansku Europu. Amen.

 

Gerhard Müller, https://www.corrispondenzaromana.it/il-futuro-dellitalia-e-delleuropa-non-e-negli-idoli-ma-in-cristo/

(s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Naš um, osjetila i inteligencija su instrumenti u toj najdinamičnijoj potrazi

 
 
Priroda je ljudske duše istraživati skrivene tajne kako vidljivog tako i nevidljivog svijeta, te istraživati nepoznato i konačno, raspitivati se o prirodi Konačne Stvarnosti ili Boga. Naš um, osjetila i inteligencija su instrumenti u toj najdinamičnijoj potrazi. Znanost je  rođena iz takvog ispitivanja i potrage. Religijsko znanje također pokušava pronaći i spoznati tu istu Konačnu Stvarnost. 
https://pbs.twimg.com/media/EHlgn_zWwAEAhsY.jpg
Prema starim Vedskim spisima postoje četiri nedostatka to jest ograničenja naših osjetila. To su:
1. Iluzija, npr. kada osoba vidi fatamorganu u pustinji;
2. Sklonost činjenju grešaka, npr. kada nam se od konopca učini zmija;
3. Ograničenost, npr. ne možemo čuti zvuke niže od 20 Hz i iznad 20000 Hz
4. Sklonost varanju, npr. kada su osjetila obuzeta ponosom, egom, požudnim željama i arogancijom pa naša sklonost prema varanju postaje jača od nas i postaje naša potreba.
 
 Nekoliko citata poznatih znanstvenika
 
„Slava Bogu našem Gospodinu, njegovoj snazi i mudrosti nema granica”. “Sada vidimo kako Bog, baš kao arhitekt stvorio svijet s takvom preciznošću i temeljitošću”  -  Johannes Kepler (1571.-1630.)
 
“Želim znati kako je Bog stvorio ovaj svijet. Ne zanima me ovaj ili onaj fenomen, u spektru ovog ili onog elementa. Želim znati Njegove misli, ostalo su detalji”.  - Albert Einstein (1879.-1955.)
 
Nikola Kopernik ( 1473 – 1543 )- “Poznavati velika Božja djela, pokušati razumjeti Njegovu mudrost, Njegovo veličanstvo i Njegovu moć i uvažavanje na neki način funkcioniranje Njegovih zakona je svakako način štovanja Boga, za koga neznanje ne može biti cjenjenije od znanja”  
 
“Ovaj divni sustav, svemir sa suncem, planetima i kometima može doći samo iz volje i moći inteligentnog bića … To biće upravlja svim stvarima i ne samo svijet. Priznajući njegovu moć nad svime, moramo ga zvati “Gospod Bog” ili “Univerzalni vladar” … Ovaj vrhovni Bog je vječno biće, opojno i apsolutno savršeno”. - Isaac Newton ( 1642 – 1727 )
  
“Malo znanosti odvlači vas od Boga,  a puno vas vraća njemu”.  - Louis Pasteur 
 
 “Kad meditiram o svim divnim stvarima koje je čovjek stvorio i otkrio, sklon sam prepoznavanju, duboko sam uvjeren da ljudska inteligencija može biti samo rezultat Stvoritelja”. - Galileo Galilei 
 
Želite li zaista znati kako znanstvenici i k tome nobelovci shvaćaju Boga? Na internetu ima jedna knjiga u PDF formatu koju možete besplatno skinuti, zove se: BOG JE OSOBA - Refleksije dvojice Nobelovaca
autor: T. D. Singh, 2010. Izdanje Banja Luka
 Naslov originala: God is person – Reflections of two Nobel laureates Bhaktivedanta Institute, Kolkata – Rome - Denver, 2006.
 
Ovo je moja priča. Putovao sam puno po svijetu. Švicarska, Norveška, Kanada, Turska, Bugarska, Rumunjska, Švedska, Danska, Poljska. Vidio sam New York, Toronto, Paris, Beograd, Novi Sad, Vršac, Smederevo, Vrnjačku Banju, Đerdap, Vatikan, Rim, Prag, Assizi, Zürich, Chicago, Cleveland, Detroit, Kalkutu, Moskvu. No od svih tih mjesta ima samo jedno mjesto koje je zaista posebno i na koje bih se opet žarko želio vratiti. To je Vrindavan u Indiji.  Nije mi drago da se indijska kultura i hinduistička religija koja iz nje proizlazi na ovim našim prostorima bivše Jugoslavije još uvijek doživljaju negativno, kritički, čak i s podsmijehom. Moja iskustva s pripadnicima pokreta koji nazivamo Hare Krišna uvjerila su me u nešto sasvim drugo. Osobno dobro poznajem nekolicinu pripadnika Hare Krišna pokreta. Znam da su mnogi od njih  studenti, obiteljski ljudi, imaju djecu, neki od njih doktori, neki profesori, strojari, inženjeri, poljoprivrednici, znanstvenici. Ne piju alkohol, ne puše, ne kockaju, ne klade se, ne vise po krčmama, ne psuju, ne odlaze u kladionice, vole pjevati, vole plesati, vegetarijanci su, ne jedu meso, pripremaju ukusnu vegetarijansku hranu. Ako je itko ikada probao njihove delicije, to je za prste polizati .Ne odbacuju znanost, nisu isključivi, pozitivni su, vedri, i od njih možemo samo puno toga naučiti i oni nam mogu biti primjer . 
Stoga svakome preporučam kad nađe vremena u ovom užurbanom svijetu da pročita refleksije dva nobelovca i znanstvenika u knjizi koju sam naveo.
 

Jurica Majnarić, Varaždin

Anketa

Oleg Butković veli kako ukidanje plaćanja cestarine na Krčkom mostu nije predizborni trik. Vjerujete li mu?

Ponedjeljak, 25/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1294 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević