Get Adobe Flash player

Čovječanstvo ulazi u zadnju fazu čišćenja i vrijeme je da se usredotoči na bitno: na spasenje svoje duše i duša drugih

 
 
Broj života je 46. To nije ljudski izbor nego odluka našeg božanskog Stvoritelja, jer je u ovom procesu čovjek nije slučajno. Zapravo prva stanica, ona koja daje život sastoji se od 23 očeva i 23 kromosoma majke. „Sve stanice našeg tijela imaju 46 kromosoma koji potječu u jednakim dijelovima od oba roditelja. Gamet /spermatozoid i jajna stanica/ imaju obadvoje po 23 kromosoma koji se sjedinjuju i stvaraju embrion koji smo mi svi jednom bili,“ tumači dr. Jean Pierre Dickes. Tako 46 kromosoma koji čine prvu stanicu predstavljaju i broj zemaljskog života. Ovim kromosomima kojih je 46 treba dodati prapočetni uzrok nematerijalnog života bez kojega tijelo ne može živjeti: DUŠU. Predlažem da ovu DUŠU radno nazovemo kromosom 47. Suprotno tijelu DUŠA je besmrtna: ona čini dvostruku osnovu života: ljudski život  (duša – latinski anima - znači ona koja oživljava, koja čini život) i to ŽIVOT VJEČNI, onaj život koji se nastavlja poslije smrti tijela.
https://www.researchgate.net/profile/Simone_Hernandez_Ruano/publication/268228788/figure/fig2/AS:304651607003152@1449646011704/G-banding-of-chromosomes-revealed-a-ring-chromosome-15-karyotype-46-XX-r15.png
Papa Ivan Pavao II., pripišimo mu tu zaslugu, je prigodom IV. Zasjedanja Pontifikalne akademije za život, 24. veljače 1998., u skladu  s tradicionalnim učenjem Crkve utvrdio da „da se od Boga stvorena duša sjedinjuje i oživljava ljudski genom u trenutku sjedinjenja gameta oca i majke, “dakle od prve stanice“.Drugim riječima ovaj pojam kromosom 47 nam kazuje da je broj ZEMALJSKOG ŽIVOTA 46  a broj NEBESKOG ŽIVOTA je 47. Zašto? Jer je broj 47 ima svoje mjesto iza broja 46 i to nije plod slučaja. Treba znati da je hebrejski osim grčkog jedini jezik na svijetu u kojem svako slovo odgovara broju. Tako je i svaka riječ također i točan broj. Tako ime Isus (Jošua) ima numeričku vrijednost u hebrejskom 47.
 
47 je ISUS; zato je broj 47 broj BOŽANSKOG ŽIVOT.Podsjetimo se svih korisnih detalja koji ovim brojevima daju značenje svetih brojeva jer je židovski narod prvotno bio božji narod i taj jezik ima numeričku vrijednost po svom alfabetu koji je svetog porijekla. To što su se potomci ovog naroda odvojili od Isusa Krista stvarajući ono što danas nazivamo modernim judaizmom ne mijenja prvotnu bitnu vrijednost jezika.
VJEČNI ŽIVOT ILI VJEČNA SMRT?
Dolazimo do presudne točke koju se mora prepoznati i razumjeti. Svatko ima dušu, ali ta duša, kako nas uči Crkva na temelju božanske Objave može krenuti dvama odredištima: prema životu vječnom (Raju) i vječnoj smrti (Paklu). Drugim riječima svi mi imamo mogući kromosom 47 ali u nama nije aktivan. Možemo reći da je u prvom vremenu uspavan. Isus nam to pojašnjava misterioznim riječima koje nam zatim tumači: “Ona nije mrtva, ona spava“ rekao je o Jairovoj kćeri i o svom prijatelju Lazaru. U oba slučaja on govori o vječnom životu koji jedino Njega zanima.
 
Ovaj pojam „živ“ dolazi u pravilu iz Isusovih usta i uvijek se tiče  života duše koja ne može živjeti bez vjere u Isusa Krista: „Ja sma Put, Istina i Život“ kaže On i da bi izbjegao svaku nejasnoću dodaje: “Nitko ne može doći k Ocu osim po Meni.“ Zato je duša koja ima život posvećena po Isusu Kristu što podrazumijeva život vječni.Suprotno tomu, mrtva duša je duša koja nije posvećena od Isusa Krista. Ona pripada demonu čak i onda kada to ne zna ili to ne primjećuje. Ona je predodređena za vječnu smrt. Otud je strašna odgovornost i obveza data kršćanima da obraćaju svijet. Jer sve duše koje ne budu spoznale Isusa Krista kao svog Boga i Spasitelja su duše predodređene za vječnu smrt.
 
Dakle naš kromosom 47 je jedna lijepa formula koja određuje dušu koja živi po vjeri u Isusa Krista, tj. duša koja je predodređena za život vječni. Taj život vječni je ponuđen svakom ljudskom biću u onoj mjeri u kojoj ga aktivira.To aktiviranje se vrši krštenjem koje svakog čovjeka čini djetetom božjim. Krštenje prevodi ljudsko biće od vječne smrti u vječni život, od programiranog pakla u Raj, ukoliko je njen život u skladu s vjerom, s božjim zapovijedima i učenjem Crkve. Krštenje je ili najbolji poklon koji roditelji mogu dati svom novorođenom djetetu ili je voljni čin onog koji je došavši u razumsku zrelost ili prema okolnostima, zatražio krštenje po želji ili po krvi. Budući da postoji samo jedan Bog božanski život se ne može zamijeniti nekim drugim. Zato on ima broj 47 jer je 47 ime Isus. „Postoji samo jedan Bog, samo jedna vjera, samo jedno krštenje. Jedini Bog je Otac svih, iznad je svih, po svem je i u svemu.“ (Efežanima 4:5)
 
U svemu je, ukoliko je netko kršten, podrazumijeva se, u stanju milosti. I taj Bog je Sveto Trojstvo, dakle Isus Krist, jer su Tri Osobe Svetog Trojstva nedjeljive.Druge biblijske navode možemo izložiti u svezi s brojem 46: U evanđelju, židovi koji odgovaraju Isusu da im je trebalo 46 godina da sagrade Hram u Jeruzalemu. Čak štoviše, broj 46 se povezuje sa zemaljskom gradnjom jer on i jest broj zemaljskog života i taj broj se ovdje pojavljuje kao simbol Hrama. Samo on ne može posvetiti ljude ukoliko u njemu ne stanuje Bog – 47, tj Bog sam, prisutan kao Svet nad svim svetima. Duhovni simboli su isti kao i materijalni: Treba građevina (tijelo koje je 46) ali ono nije ništa bez duše (47) koja daje život. Duša živi po 47-om kromosumu, po Isusu.
 
Zašto sada govorimo o ovome?
 
Jer vrijeme istječe, jer čovječanstvo ulazi u zadnju fazu čišćenja i vrijeme je da se usredotoči na bitno: na spasenje svoje duše i duša drugih, počevši od tog da se združe s Bogom, vjerom i ljubavlju Isusa Krista. A oni koji žive ovu ljubav u ovom jedinstvu neka je podstiču u svima kojima je potrebna, ogromnom stadu bez vođe /pastira/ i kompasa, ili u onima koje vode zli vodiči kao što su sve lažne vjere, kršćanski heretici ili idolatri, te ateistički materijalisti. Za to postoji samo jedno sredstvo: voditi duše Djevici Mariji. Ona je prva na putu u Nebo koja će ih voditi osobno svom Sinu. I to samo oni koji imaju 47. kromosoma, i nadasve 47-mi proći će kroz Vrata Neba. I ovdje će biti iznenađenja jer je mnogo pozvanih na svadbu Jaganjčevu a neće biti dostojni ući. Naprotiv, Učitelj će poslati one koji će tražiti one koje se ne očekuje: “prosjake, grbave, slijepe, hrome. “Dodajući „uđite, moja kuća je puna“ (prispodoba pozvanih na gozbu Luka 14) jer do zadnjeg časa bit će spašenih (prispodoba o radnicima zadnjeg časa Matija 20). Uskoro će se dogoditi ova posljednja misija spašavanja čovječanstva i otpočet će ju Bezgrješno Začeće.
 

Louis d Alencourt, https://legrandreveil.wordpress.com/2019/01/28/le-chromosome-47/

(s franc. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Obilježena 150. obljetnica trapističke opatije

 
 
U banjolučkoj trapističkoj opatiji Marija Zvijezda, pod geslom „Marija Zvijezda u Banjoj Luci, Europa u Bosni i Hercegovini“, 21. lipnja 2019. godine, prigodnim programom i otvorenjem izložbe obilježeno je 150 godina od osnutka ove utvrde molitve i rada.
https://www.banjaluka-tourism.com/images/Posjetite/Samostan_Marija_zvijezda_Trapisti.JPG
Banjolučki biskup Franjo Komarica istaknuo je da je djelovanje trapista u banjolučkom kraju jedinstveno u cijeloj jugoistočnoj Europi. „Izuzetna i mnogostruka kulturna i civilizacijska baština rada redovničke braće u ovom samostanu „Marija Zvijezda“ osnovane prije 150 godina, a u kojoj su djelovale desetine i stotine samostanske braće iz 16 europskih zemalja, zadužuju i ovu našu, a i buduće generacije ne samo članova Banjolučke biskupije, nego i drugih stanovnika ovog grada i regije da, ne samo odamo priznanje i zahvalnost ovim izuzetno požrtvovnim, nesebičnim i samozatajnim ljudima, našoj braći u vjeri Bogu i zauzimanju za potrebe ljudi, nego da i u duhu te dragocjene baštine i sami danas i sutra živimo i djelujemo, moleći i radeći za opće dobro ovog grada, kraja, zemlje i regije“, istaknuo je biskup Komarica. „Trapisti su u banjolučkom kraju radili oko mira i zajedničkoga života svih ljudi. To i mi želimo raditi, vjerujući u Boga koji je stvoritelj svih ljudi i svih krajeva. Zato bih volio da današnji dan u ovoj drevnoj opatiji bude poticaj da se svjetlo Marije Zvijezde ponovno razbukta“, poručio je biskup.
 
Državni tajnik dr. sc. Ivica Poljičak kao izaslanik ministrice kulture dr. sc. Nine Obuljen Koržinek otvorio je izložbu „Marija Zvijezda – Europa u Bosni i Hercegovini“ koju je istaknuo kao značajan doprinos vrednovanju kulturnog naslijeđa najšireg europskog kulturnog kruga.
Uputivši čestitke u povodu 150 obljetnice osnutka samostana naglasio je kako je „trapistička baština spona, ona je znamen i potvrda osnovnih zasada europskog duha na prostoru nekada najzapadnijeg dijela Osmanskog carstva. Ona je istina o postojanju kulturnih i civilizacijskih tekovina Europe i unatrag 150 godina od kada je utemeljitelj ovoga samostana otac Pfanner svojim strpljivim predanim radom i snažnom duhovnošću te nesalomljivom upornošću donio europski duh i pokrenuo gospodarski razvoj“.
 
Državni tajnik izrazio je i želju da „na tragu stvaranja integralnog europskog društva poštujući bogatstvo raznolikosti i različitosti te prihvaćajući nove civilizacije tekove, upravo u duhu i svjetonazoru kojim je otac Franz Pfanner strpljivo gradio ovaj samostan i integrirao najsuvremenije civilizacijske domete u zajednicu“ izložba zajedno sa svečanosti obilježavanja potakne nova istraživanja o trapističkom svjetonazoru i njegovoj bogatoj ostavštini koju je nužno promicati i prenositi budućim naraštajima kao simbol ljudske upornosti, pozitivnog nagnuća i nesebične pokretačke snage u gotovo svim sferama ljudskog djelovanja. Izložbom, u organizaciji Hrvatskog povijesnog muzeja, trapistička je baština predstavljana kroz značenja u kontekstu današnjih kulturnih, društvenih i političkih granica Europe i europskog kulturnog kruga. 
         
Trapistički samostan Marija Zvijezda osnovan je 21. lipnja, 1869. u Delibašinom selu kraj Banja Luke. Nekoć najveći samostan strogoga reda reformiranih cistercita, među narodom poznatijih kao trapisti (la Trappe – ime samostana u Francuskoj), čiji je utemeljitelj o. Franz Pfanner (1825.-1909.) za kojega se vodi postupak proglašenja blaženim i svetim, ima neprocjenjiv duhovni i materijalni značaj za banjolučki kraj.
 
Red cistercita strožeg reda, koji je prozvan po cistercitskom samostanu Notre Dame de la Trappe u sjeverozapadnoj Francuskoj , utemeljenom 1664. svaki je trenutak svog djelovanja prožeo jasnim, izvornim geslom benediktinskog reda „Ora et labora“ ostvarivši se u nebrojenim aspektima svakodnevnih aktivnosti prožetim predanom molitvom. Aktivnosti koje su trapisti poduzeli gotovo su nezamislivih razmjera i za današnje vrijeme, a u razdoblju kada su ih realizirali predstavljale su istinsko čudo budeći i dandanas istinsko udivljenje. Tako se, redom, od 1869. tijekom dva desetljeća osnivaju, pokreću i grade: ciglana, kovačnica s radionicom za plugove, žitnica-silos, kamenolom, mlin, sirana, pilana, sušara za šljive, pivovara, sušara za voće, tvornica cigle i crijepa, klaonica, mlin za mljevenje kostiju i tvornica tutkala, voćni i šumski rasadnik, suknara s predionicom i tkaonicom, nova velika štala za krave, tiskara s kartonažom i knjigovežnicom, bačvarska, stolarska i kolarska radionica, pekara, tvornica kože, tvornica stočne hrane, opći rasadnik, nova suknara, tvornica boja s bojadisaonicom i praonicom, hidrocentrala, hladnjača, stolarska radionica i radionica za proizvodnju kalupa, silos za pšenicu, tvornica tjestenine, sapuna, soda-vode i bezalkoholnih pića, most preko Vrbasa – Most sv. Bernarda (početak radova 1904.).
 
Isticali su se i snažnim socijalno-edukativnim radom te tako osnivaju slijedeće ustanove: bolnicu (otvorena je 2. veljače 1879.); sirotište (1. ožujka 1878.) u kojem djeca stječu obrazovanje i izučavaju zanate; grade dom za šegrte – škola je osim za djecu iz sirotišta bila otvorena za svu mušku mladež te su mogli izučavati čak 23 zanata; svakodnevno je radila kuhinja za siromašne kojih je dnevno bilo oko 60, a u Prvom svjetskom ratu čak oko 500 dnevno; azil za radnike (1878.) smješten je u bolničkoj zgradi; izgrađene su obiteljske kuće za radnike (1879.). Trapisti su školovali nadareniju djecu i u svojoj humanističkoj gimnaziji, a također je u samostanu djelovala i visoka filozofsko-teološka škola. Osnivaju i školu za žensku mladež te u tu svrhu dovode u Banju Luku Sestre milosrdnice (1872.) i Klanjateljice kongregacije Predragocjene Krvi Isusove (1879.). Prebrodivši teška vremena nakon Drugog svjetskog rata u kojima gube gotovo sve svoje posjede, doživjevši katastrofu velikog potresa 1969. i tegobe posljednjih ratnih zbivanja, uspjeli su se održati na tako jasnim temeljima predanog vjerskog i toplog, ljudskog zalaganja, te i danas, iako kroz djelovanje tek dva brata, bude nadu u trajnu budućnost svoga poslanja.
 
Dom Armand Veilleux, izaslanik generalnog opata Dom Eamona Fitzgeralda rekao je kako su trapisti u banjolučkom kraju stoljeće i pol bili u misiji duhovne i materijalne izgradnje. „Moć koju su redovnici imali ovdje sada više nemaju, ali vrijednosti koje su utjelovili u svom duhovnom životu ostaju ovdje i nadam se da će biti od koristi i danas ovoj Crkvi“, poručio je Dom Armand.
 

Nives Matijević

Đakovo - Allah u Strossmayerovoj katedrali

 
 
Katedrala u Đakovu ubraja se u najveće katoličke crkve ikada nastale na tlu Republike Hrvatske. Građena je od 1866. do 1882. po nacrtima bečkih arhitekata Karla Rösnera, Friedricha baruna Schmidta i u posljednoj fazi dovršavanja katedrale Hermanna Bolléa. Troškovi izgradnje iznosili su 1.200.000 forinti. Stolna crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije posvećena je svetom Petru apostolu, 1. listopada 1882. Životno je djelo biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
https://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/DJAKOVO/11_Djakovo_katedrala.jpg
Strossmayerova katedrala ukrašena je sa 7 oltara, 43 fresko slike, 31 skulpturom svetaca i 32 reljefa. Oplošja stupova, zidovi i dijelovi svodnih ploha dekorirani su geometriziranim ornamentalnim uzorcima slavonskog narodnog veza (slikar-dekorater Josip Voltolini).
Unutarnje ukrašavanje sakralnih građevina putem slika, skulptura i arhitektonskih elemenata, kroz uporabu simboličkog i mističnog govora, doprinosi kršćanskom bogoslužju u zajednici okupljenoj na molitvu.
 
Tlocrt trobrodne neoromaničke đakovačke katedrale je u znaku latinskog križa. U sjecištu dviju "križnih greda" (glavne i poprečne lađe/transepta), ispod kupole visoke 40 metara, postavljen je glavni žrtvenik/oltar, posvećen sv. Petru apostolu. Po želji biskupa Strossmayera natkriljuje ga 15 metara visoki romaničko- gotički ciborij (nebnica, baldahin), težak oko 80 tona, koji nose četiri stupa od marsejskog crvenog mramora. Ciborij je ukrašen klesanim i pozlaćenim ornamentima, te medaljonima sv. Grgura Velikog, sv. Ambrozija, sv. Augustina i sv. Jeronima. Na svakom uglu ciborija jedan je od četvorice evanđelista (Ivan, Luka, Matej, Marko), a iznad ciborija je kip sv. Petra apostola.
 
Kupola iznad glavnog oltara: "Ti si Petar stijena i na toj stijeni izgradit ću Crkvu svoju i vatra je paklena neće nadvladati"
Serafin, anđeo sa šest krila, ovdje je nebesko modre boje kojom se u ikonografiji slikaju anđeli sa četiri krila (kerubini), a serafini plameno crvene boje. U kupoli je i mozaik s naopako postavljenim križem (crux inversa) – Petrov križ, jer je sveti Petar tražio, kada su ga razapinjali, da ga razapnu upravo na naopako postavljeni križ. No, koga to danas više zanima? Narod je postao nijemi promatrač jer se Zapad odrekao Boga. Glavne ikone Zapada su krv, pjevači, glumci i razvrat s nedužnom djecom, a ne više duh, umjetnici i filozofi. I ta kulturna prijevara se naziva - srećom.
 
Mramornu propovjedaonicu šesterokutnog tlocrta, na stupovima od crvenog mramora, projektirao je Schmidt, a kipove (sv. Ivan Zlatousti, sv. Bernardin Sijenski, sv. Alfonz Liguori, sv. Antun Padovanski, sv. Ignacije Loyolski, sv. Toma Akvinski) i reljefe (Navještenje Gospodinovo, Zaruke Marijine, Prikazanje Isusovo u hramu i Isus na križu) je izradio glavni kipar i upravitelj gradnje katedrale, Riječanin Vatroslav Donegani. Valja napomenuti da je svece, ali i niz likova na freskama, odabrao biskup Strossmayer.
 
Pogled na južnu stranu glavne lađe Strossmayerove stolne crkve
Unutrašnjost katedrale oslikana je biblijskim motivima u fresko-tehnici. Taj su posao radili kroz 12 godina njemački slikari, otac i sin, Alexander - Maximilian Seitz i Ludwig Seitz (dolazili su u Đakovo neredovito i to samo u ljetnim mjesecima), a tri freske potpisuju rimski slikari Ludovico Ansiglioni i Niccola Consoni.
Površine iznad arkada u glavnoj lađi oslikane su s deset odabranih tema iz Starog zavjeta, a u poprečnoj lađi i apsidama redaju se teme Novog zavjeta.

Prva monumentalna freska sa starozavjetnim biblijskim prizorom "Izgon iz raja" (na fotografiji prva desno) naslikana je do pjevališta, a njoj sučelice na južnoj strani "Stvaranje žene" (prizor kako Bog Adamu dovodi Evu).
U glavnoj lađi je osobito zanimljiv jedan detalj: ispod deset slika nalazi se napis samo na jednoj, i to na donjem dijelu okvira slike Mojsije prima zavjetne ploče (na fotografiji prva lijevo) ispisan arapskim pismom – ALLAH E'ATA LI-MUSA LEVHATEJ EL-'AHDI – koji u prijevodu glasi: "Allah poklanja/predaje Musau/Mojsiju Zavjetne ploče".
 
Ispod glavnog oltara i poprečne lađe je velika kripta s grobnicom biskupa Josipa Jurja Strossmayera (Osijek, 1815. - Đakovo, 1905.), veliko ime hrvatske i europske povijesti. Podrijetlom iz pohrvaćene obitelji njemačkog podrijetla, na prijedlog bana Jelačića imenovan je godine 1849. đakovačkim ili bosanskim i srijemskim biskupom, s geslom »Sve za vjeru i domovinu!« Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik Narodne stranke (1860 -1873.), sudionik Prvog vatikanskog koncila (1869 - 1870.) u Rimu (na kojem se suprostavio dogmi o «papinoj nezabludivosti»). Zalagao se za uvođenje hrvatskog jezika u administraciju i škole. O njegovoj političkoj djelatnosti bilo je, a i još uvijek ima, različitih, dijametralno suprotnih shvaćanja i sudova. A neka pitanja o životu i radu su još uvijek otvorena.
Oblikovno rješenje katedrale (vanjsko i nutarnje) bilo je nedvojbeno uvjetovano Strossmayerovim političkim stavovima (jugoslavizam, nova vizija Crkve, ekumenski pokret) u ondašnjem geopolitičkom okruženju.
Novozavjetni ikonografski sadržaj katedralnih fresaka, poredan kronološki, niže se u poprečnim lađama i u središnjoj apsidi iza glavnog oltara.
 
Neobična freska u đakovačkoj katedrali
 
"Sveta tri kralja i hrvatski seljaci iz raznih krajeva klanjaju se Isusu" (Ludwig Seitz, 1878.). Tema za ovu neobičnu fresku na svodu južne apside poprečne lađe je motiv poklonstva Kristu iz Matejeva evanđelja, a biblijskom motivu dodano je pet profanih likova među kojima su dvije žene. Oni Kristu prilaze s desna:
1.- starac (s hrvatskim grbom na torbici) daruje raznobojno grožđe;
2.- žena s maslinovom grančicom u ruci je iz Dalmacije;
3.- mladić s košarom na ramenu predstavlja Hrvata iz Hercegovine;
4.- mlada žena u slavonskoj narodnoj nošnji kleči na šarenom slavonskom "ponjavcu", a na ramenu donosi pšenično klasje;
5.- ovna i dvije ovce prinosi Hrvat iz Bosne, obučen u tursku nošnju.
 
Izidor Kršnjavi (1845 - 1927.), vjerojatno potaknut nekim dubinskim silnicama, dao je drukčiji opis ove slike: mladić s košarom na ramenu je Bugar, a ovna i dvije ovce prinosi Srbin (Listovi iz Slavonije, 1882.). "Nakon njega drugi su takvo tumačenje - već prema potrebama vremena - povezivali s ekumenskim i političkim idejama jugoslavizma biskupa Strossmayera." Među naslikanim simbolima/zankovima zvijezda repatica (betlehemska zvijezda) ima šest krakova, a »frigijska kapa« na glavi kralja Melkiora (na slici srednji kralj) pripada ikonografiji Bizanta (umjetnosti pravoslavnog kršćanstva).
 
Iza glavnog oltara i iznad biskupske stolice (katedre) nalazi se trodijelna kompozicija slika postavljene jedna nad drugom: "Sedam svetih sakramenata", "Apostoli Petar i Pavao" i u tjemenu apside "Krunjenje Bogorodice". To je sažetak cjelokupnog ikonografskog programa u katedrali.
 
"Apostoli Petar i Pavao" nije samo površinom najveća, već je i posvetna, "glavna" slika u katedrali. Uz likove Petra i Pavla naslikani su još i biskup Strossmayer s modelom završene katedrale, sv. Juraj, sv. Josip, sv. Ivan Nepomuk, te sv. Ivan Kapistranski, duhovni predvodnik kršćanske vojne protiv Turaka: u desnici drži križarsku zastavu na kojoj je takozvani jeruzalemski križ, sastavljen od pet križeva koji simboliziraju pet rana Isusovih. I kako onda netko smije reći da je petokraka zvijezda simbol za pet rana Isusovih?!
Obzirom da je biskupija u Đakovu nosila službeni naslov »Đakovačka ili Bosanska«, jer je nastala od prognanih katolika iz Bosne, uz desni rub slike muškarac i dječak u turskoj nošnji simboliziraju kršćane u Bosni koji su stoljećima pod Turcima. Prizor istovjetnog sadržaja naslikan je uz lijevi rub slike: žena-prognanica i njezino dvoje djece.
 
U kršćanskoj ikonografiji Sunce i Mjesec često se pojavljuju u prizorima razapinjanja i označuju žalost svega stvorenog svijeta zbog smrti Spasiteljeve. Anđeli u poklicanju i dubokoj meditaciji drže svijećnjak s plamenom. Lubanja pod križem podsjeća na legendu, da je Krist raspet na mjestu gdje je Adam pokopan. Teološka poruka - svaki čovjek može postići spasenje po Kristovom križu.
*Poklicanje – klečanje na jedno koljeno kao znak klanjanja istočne su Crkve izričito zabranile jer podsjeća na parodiju Kristovih mučitelja koji su pred njim poklicali (način klanjanja Rimljana pred poganskim bogovima i carevima). Papa sv. Pio V. (1566 -1572.) je nakon Tridentskog koncila odobrio poklicanje u liturgiji.
 
Uz kose stranice zabata stepenasto se uzdiže osam polja sa ženskim likovima (svaki pridržava traku s latinskim tekstom jednog od osam Isusovih blaženstava iz Matejeva evanđelja). Deveto polje je u samom vrhu - slika "Nebeskog Jeruzalema", Božjeg grada - raja. Stvarni duhovni cilj kršćanskog življenja.
 
U tradiciji kršćanskog Zapada je do renesanse vrijedilo staro pravilo orijentiranja kršćanskih crkava sa svetištem na istoku i ulazom na zapadnoj strani. Od tada taj pravac istok-zapad, koji ima višestruko značenje u kršćanskoj simbolici (npr. "orantes"), više nije strogo obvezan, no tek je u XIX. stoljeću, osobito u urbaniziranim područjima, prekinuto s takvom tradicijom gradnje Zapadne crkve.
U smislu navedenoga, znakovito je da je Strossmayerova katedrala podignuta na mjestu stare srednjovjekovne (biskup Ponsi, 1239.), i nešto mlađe barokne katedrale orijentirane u skladu s pravilima, suprotno od današnje.
*Turci su 150 godina vladali Đakovom (1536. – 1690.). Nakon oslobađanja od turske okupacije biskup Juraj Patačić je na ostacim srednjovjekovne jednobrodne gotičke katedrale podigao novu katedralnu crkvu (1708.) s tri oltara posvećenim Sv. Petru (glavni oltar), Sv. Križu i Blaženoj Djevici Mariji.
Biskup Josip Antun Čolnić nadogradio je katedralu (1761.) i podigao biskupski, danas nadbiskupski dvor. Godine 1866. počinje kopanje temelja današnje stolne crkve i rušenje kompleksa barokne katedrale unutar biskupske utvrde, a stara barokizirana katedrala srušena je tek 1880. jer se počela urušavati. Današnji ostaci pjevališta i sakristije stare katedrale nalaze se do vanjskog zida poprečne južne lađe, u nadbiskupskoj kapeli.
 
Strossmayer je na novu katedralu postavio ključan element romaničkog i bizantskog graditeljstva – kupolu, koje nema u Rösnerovom projektu katedrale iz 1854.
 
Biskup Strossmayer, poklonivši 10.000 forinti, pokrenuo je gradnju nove župne crkve u osječkom Gornjem gradu. Odabrao je njemačkog arhitekta Franza Langenberga i 7. listopada 1894. blagoslovio kamen temeljac za konkatedralu u neogotičkom stilu, posvećenu (1900.) sv. Petru i Pavlu, danas u okviru đakovačko-osječke nadbiskupije.
 
Prvi projektili upućeni na grad pogađaju osječku konkatedralu.
"U velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku (1991 -1995.) Katolička crkva pretrpjela je teški progon koji se najbolje očitovao u činjenici da je početkom 1992. u državi bilo 324.284 prognanika, od kojih su najveća većina članovi Crkve. Tri su svećenika i redovnika bila ubijena, 17 ih je bilo u srpskom zatočeništvu, a 226 svećenika, redovnika i redovnica moralo je napustiti svoja obitavališta. Uništeno je ili oštećeno ukupno 1426 crkvenih objekata."
 

Ljubomir Škrinjar, https://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/17894-dakovo-allah-u-strossmayerovoj-katedrali.html

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Utorak, 12/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1057 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević