Get Adobe Flash player

Petanjek: Ne dozvoljavamo da njihova žrtva bude izbrisana iz sjećanja našeg naroda

 
 
Istoga dana kada se u Bleiburgu obilježavala 74. obljetnica Bleiburške tragedije, u dva se hrvatska grada održao već tradicionalni Hod za život. Iako je na prvi pogled riječ o dva različita događaja, između njih postoji golema poveznica.
- Naš narod je poratnu sudbinu vezao uz križni put Isusa Krista. Prije nego će se predati u ruke neprijatelja... Ovdje slavimo euharistiju za sve stradalnike našeg naroda. Dok njihovu žrtvu poistovjećujemo s Isusovom žrtvom, ne dozvoljavamo da njihova žrtva bude izbrisana iz sjećanja našeg naroda – istaknuo je krčki biskup Ivica Petanjek na početku svoje propovijedi na Bleiburškom polju.
https://www.hercegovina.info/img/repository/2019/03/medium/bleiburg-3-696x464_45485548.jpg
U toj uspomeni ne vodi nas mržnja nego ljubav prema nevinim žrtvama, rekao je biskup Petanjek te nastavio: "Pokojnici nisu pokopani onda kad ih se pokopa nego kad ih se zaboravi. Molitva i uspomena na njih, jedino je što im možemo dati i što nam nitko ne može oduzeti. Uspomena ili sjećanje je temeljno obilježje čovjeka koje daje smisao cjelokupnom njegovom životu. Ako se čovjeku oduzme sjećanje svodi ga se na razinu ispod životinje, koja također ima neki oblik pamćenja."
 
U Bleiburgu se okupila i nekolicina tzv. "antifašista" koji su s jugoslavenskim zastavama žustro prosvjedovali protiv molitve za mučki pobijene stotine tisuća Hrvata. Zanimljivo je kako austrijske vlasti nemaju ništa protiv isticanja jugokomunističke  zastave s crvenom zvijezdom petokrakom, iako je to u izravnoj suprotnosti s Rezolucijom Vijeća Europe 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, koja je usvojena 25. siječnja 2006. u Strasbourgu.
 
Nasuprot tako benevolentnom ponašanju austrijskih vlasti prema znakovlju jedne zločinačke komunističke tvorevine, zaprijetili su drastičnim kaznama prema onima kod kojih bi se našlo znakovlje koje bi i u neznatnim tragovima podsjećalo na NDH. Čini se da  Austrija na Hrvatima liječi svoje nacističke komplekse, s obzirom da su se 1938.g. odrekli vlastite države i uz veliko oduševljene priključili nacističkoj Njemačkoj. U kakvom mi to svijetu živimo kada se progone oni koji se u molitvi spominju svojih predaka i rođaka, koji su zvjerski pobijeni i zatrpani u protutenskovske rovove ili živi zazidani u rudarska okna, a mediji besramno afirmiraju oni koji opravdavaju te zločine. Znači li to da bi ti sljedbenici jugokomnistikih zločinaca i sami na isti način ubijali? Zapravo da, jer jedan zastupnik Hrvatskoga sabora, javno je poručio kako žali što su Titovi odredi smrti bili šlampavi i što pokolj nisu izvršili još temeljitije. Istoga nada u dva dva hrvatska grada, Rijeci i Osijeku, održan je već tradicionalni Hod za život, koji promiče pravo na život nerođene djece.
 
Sudionici Hoda za život nosili su transparente s natpisima "Nisam izbor, nego dijete", "Jednaka prava za nerođene", "Moj život je u tvoji rukama", "Život je svet i nepovrediv", "Život je temeljno ljudsko pravo", "Žena ima pravo na svoje tijelo i kada je u majčinoj utrobi", "Život je vrijedan borbe"... Iz navedenih poruka jasno je što promiču i što zagovaraju sudionici Hoda za život, među kojima je bilo mnoštvo mladih bračnih parova s djecom. I ovaj puta, sada već također "tradicionalno" njima su se ispriječili malobrojni, ali agresivni prosvjednici mrknutih lica, sa svojim morbidnim porukama. Vole se kititi epitetima kao što su tolerancija, ljudska prava, pravo na izbor, ali su vrlo isključivi prema onima koji drukčije misle. Teško je naći razliku između njih i njihovih ideoloških srodnika koji s komunističkim znakovljem, u ime tolerancije i ljudskih prava demoniziraju žrtve i žele zabraniti mirno okupljanje i molitvu za pobijenu hrvatsku mladost na Križnome putu.
 
Zapravo, iza svega stoji duhovna potka, onih koji slave život, od rođenje do prirodne smrti, kao i dostojantvenu smrt, što podrazumijeva i pravo na obilježen grob, koji je uskraćen stotinama tisuća pobijenih Hrvata na Križnome putu. Nasuprot njima ispriječili su se oni koji zagovaraju smrt, štoviše koji i u svojemu ideološkom pokliku pozivaju na smrt prema svojim protivnicima, koje su prethodno depersonalizirali, etiketirali i demonizirali. Proslava života svake godine u Hrvatskoj širi se na sve veći broj gradova. Uz spomenute gradove narednoga tjedna održane su i veličanstvene proslave života u Zagrebu, Zadru i Splitu. Posve je jasno da će u ovom srazu i između života i smrti pobijediti život, ili kako je  u svojoj propovijedi na Staru godinu 1935. rekao blaženi Alojzije Stepinac: ‘Samo je Bog vječan! To je, braćo, naša utjeha i naša snaga, kad gledamo pred sobom toliki niz protivnika Božjih, što otvorenih, što sakrivenih.(...) Gospode, da će oni proći, a Ti ostaješ!"
 

Marijan Križić, Veritas

Duboka meditacijska promišljanja koja nadahnjuju

 
 
"Temeljnu tvrdnju teološke antropologije, da je čovjek slika Božja i da je tijekom svoga postojanja u neprestanom odnosu prema svome Stvoritelju, osim dogmatskim i svetopisamskim postavkama, moguće je izreći i poetskom riječi. Rimski triptih odraz je takve sinteze, a potpisao ga je Ivan Pavao II., filozof, teolog i zaljubljenik u riječ koja za njega postaje otajstvo. U njegovu se pjesništvu otkriva ljubav prema riječi usađena u rodnoj Poljskoj za vrijeme mladosti i studija na Jageionskom sveučilištu, potom se obogaćuje filozofskim i teološkim spoznajama, a svoju puninu nalazi u susretu stvorenoga i Stvoritelja." (Iz Uvoda prikaza Zbirke pjesama Ivana Pavla Drugoga, Rimski triptih; "U Rimskom triptihu", autorice Tanje Popec - https://hrcak.srce.hr/file/180942)
https://www.medjugorje-info.com/images/Vatikan/Ivan-Pavao-II.jpg
Svetac u čijem smo srcu mi Hrvati imali posebno mjesto, Ivan Pavao Drugi, vodio je našu Katoličku Crkvu 26 godina, 5 mjeseci i 17 dana i za to vrijeme postao nespornom moralnom vertikalom svijeta. Papa putnik, filozof, teolog, svećenik, apostol i propovjednik vjere, vjerni Kristov sljedbenik, čovjekoljubac, neumorni borac za istinu, pravdu i jednakost svih ljudi, ekumenist, pomiritelj nacija i religija, pored enciklika, apostolskih pisama, pobudnica, konstitucija, motu proprija i knjiga što ih je napisao, ostavio nam je u naslijeđe i svoju poeziju - meditacije pretočene u čarobne stihove koji veličaju Tvorca, i Njegovo djelo: Čovjeka i Prirodu. Duboka su to meditacijska promišljanja koja nadahnjuju, oplemenjuju i potiču traganje za odgovorima što ih tako pomno krije tajna našega ljudskog bitka i svijeta koji nas okružuje…
 

"POTOK

 

1. Čuđenje

 
Obronak šumski silazi
u ritmu bujica gorskih
a taj mi ritam objavljuje Tebe,
Predvječna riječi.
Kako je predivna šutnja Tvoja
u svemu, čime se odasvud javlja
stvoreni svijet…
što zajedno s obronkom šumskim
silazi u dolinu svakom njegovom padinom…
sve što sobom nosi
srebrna kaskada bujice,
koji se u ritmu s gore obrušava
nošen svojom vlastitom maticom…
- nošen kamo?
 
Što mi pripovijedaš, potoče gorski?
na kojemu mjestu sa mnom sresti se imaš?
sa mnom koji također prolazim -
slično kao i ti…
Zar slično kao ti?
 
(Dopusti mi ovdje zastati -
dopusti mi na pragu se zadržati
ovo je jedno od najčistijih čuđenja.)
Bujica se ne čudi dok se nadolje ruši
i šume šuteći silaze u ritmu bujice
- ali, čovjek se čudi!
Prag koji svijet u njemu prekoračuje,
prag je čuđenja.
(Nekoć je upravo tom čuđenju ime 'Adam' dano.)
 
Bio je osamljen s tim svojim čuđenjem
posred bića, koja se nisu čudila
- bilo im je dosta da postoje i da protječu.
Čovjek je prolazio zajedno s njima
na valu čuđenja.
Čudeći se, stalno je izranjao
iz toga vala koji ga je uzdizao,
kao da govori svemu naokolo:
'zaustavi se! - pristan u meni imaš'
'u meni je mjesto susreta
s Predvječnom Riječju' -
'zaustavi se, ovo prolaženje ima smisao'
'ima smisao…ima smisao…ima smisao!'
 

2. Izvor

 
Obronak šumski silazi
u ritmu potoka gorskih…
Želiš li pronaći izvor,
moraš ići uzgor, protiv struje.
Probijaj se, traži, ne odstupaj;
znaš, da on mora tu negdje biti -
Gdje si izvore?…Gdje si izvore?!
 
Tišina…
Potoče šumski, potoče
otkrij mi tajnu
svoga početka!
(Tišina - zašto šutiš?
Kako si brižljivo skrio tajnu svoga početka!)
 
Dopusti mi usne uroniti
u vodu s izvora
oćutjeti svježinu,
svježinu životvornu."
(Ivan Pavao Drugi, RIMSKI TRIPTIH - meditacije, Glas Koncila, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2003.; str. 11.-13.)
 

Zlatko Pinter

Armenska katolička crkva u Libanonu

 
 
Proganjanje kršćana u Osmanskom Carstvu dovelo je do masovnoga iseljavanja armenokatolika u Libanon, Siriju, Irak i Iran. U tim su zemljama armenokatolici organizirali svoje zajednice, premda su armenske zajednice postojale u tim područjima i ranije. Izbjegli armenski biskupi su u svibnju i srpnju 1918. god. u Rimu pod vodstvom kardinala Luigia Sincera održali brojne konzultacije. Odlučeno je da se reorganizira Armenska katolička crkva. Sinod u Rimu odlučio je 1928. god. premjestiti katedru armenokatoličkoga patrijarhata iz Carigrada u Libanon. Papa Pio XI. (1857. - 1939.) je potvrdio odluku armenskih biskupa i 25. siječnja 1929. god. izdao breve (Litteris apostolicis) kojim je utemeljio arhieparhiju u Beirutu kao arhieparhiju Cilicijskoga armenskoga patrijarhata.
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/11/12/Arm_bijel.png
Arhieparhija Armenske katoličke crkve sa sjedištem u gradu Beirutu širi svoju jurisdikciju na cijelo područje Libanona. Katedrala arhieparhije u Beirutu je crkva sv. Ilije i Grgura Prosvjetitelja.
 
Na čelu Armenske katoličke crkve je patrijarh. Od 9. kolovoza 2015. god. patrijarh je Grigor Bedros XX. (Krikor/Grgur Gabrojan). Službeni patrijarhov naslov je Njegovo Blaženstvo Katolikos - Patrijarh Cilicije.
 
Patrijarhat izdaje tjednik "Masis". Bratstvo svećenika u Bzumaru ima veliku knjižnicu i sjemenište. Brojnost vjernika Armenske katoličke crkve u Libanonu iznosi oko 12.000 ljudi, a opća količina od 140 do 165 tisuća Armenaca. Većina živi u Beirutu, u četvrti Matn. Libanonski Armenci služe se zapadnom inačicom armenskoga jezika, imaju nekoliko listova, radijsku postaju "Vanadzajn" ("Glas Vana"). Od 1937. god. u glavnom gradu izlazi list "Ararad Daily Newspaper". Zanimljivo je da su dva libanonska predsjednika imala armensko podrijetlo: Elias Sarkis (od 1976. do 1982.) i Emile Lahoud (od 1998. do 2007.).
 

Artur Bagdasarov, HKV

Anketa

Završio je štrajk prosvjetara "kompromisom". Tko je gubitnik "kompromisa"?

Subota, 07/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 985 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević