Get Adobe Flash player
Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

Konrád: Naoružani Hrvati protjerali iz Krajine i Slavonije...

Duhačeku odličje Ante Tomića!

Duhačeku odličje Ante Tomića!

Provokativnoga skitnicu hrvatska policija neka otprati u njegov...

Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

Debilni uradak protiv zdrave pameti     Opskurni lik...

Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

Postaje sve jasniji ovaj kaos kojega neki nazivaju obrazovnom...

Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

Primjeri kršenja prava od strane nacionalnih...

  • Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

    Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

    utorak, 17. rujna 2019. 18:38
  • Duhačeku odličje Ante Tomića!

    Duhačeku odličje Ante Tomića!

    četvrtak, 19. rujna 2019. 16:14
  • Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

    Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

    četvrtak, 19. rujna 2019. 16:32
  • Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

    Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

    srijeda, 18. rujna 2019. 19:01
  • Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

    Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

    srijeda, 18. rujna 2019. 18:54

Konrád: Naoružani Hrvati protjerali iz Krajine i Slavonije istojezične pravoslavce koje bismo mogli nazvati Srbima

 
 
Jugo Hina objavila je vijest da je umro mađarski pisac i disident Gyorgy Konrad (Berettyóújfalu). U kratkoj krajnje nepismenoj vijesti puno je pogrješaka i puno je skrivanja bitnoga. Krivo je napisano i ime i prezime ovoga osebujnoga Mađara. Piše Gyorgy Konrad, a treba György Konrád. Pogrješno je napisano njegovo mjesto rođenja. Piše: Berettyoujfau, ispravno je Berettyóújfalu. Piše da je njegov rodni grad blizu Debercena, a ovaj se mađarski grad hrvatski piše Debrecin, a mađarski Debrecen.
https://cdn-istoe-ssl.akamaized.net/wp-content/uploads/sites/14/2019/09/756b57b3ff8b34ad9d5b690e5a06d3c52d5336c2.jpg
U nastavku vijesti hvali se ovaj mađarski pisac židovskih korijena, a, siguran sam, namjerno prešućuje ono najbitnije, a to je da mu je jedna od dviju žena bila Srpkinja i da je prezirao i jako loše pisao o Hrvatima, pa i u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku. A što je i kako loše György Konrád pisao o Hrvatima pogledajmo iz pera hrvatskoga, crnogorskog i srpskog pisca Mirka Kovača (Petrovići, Crna Gora, 26. XII. 1938. – Rovinj, 19. VIII. 2013.), koji je 1991. pobjegao iz Srbije jer nije podržao agresiju Srbije na Hrvatsku i BiH.
 
Mirko Kovač o srbofiliji Györgyja Konráda
 
Pišući o Konrádovoj knjizi Jugoslovenski rat i šta bi posle moglo da usledi Kovač je napisao kako mu se čini da je knjiga napisana »na brzac i u kabinetu Dobrice Ćosića«. »György je Konrád ponudio pregršt dvojbenih, malne i površnih spoznaja. Katkad mi se učini da je sve pisano na brzac i u kabinetu Dobrice Ćosića. Već za rata u Hrvatskoj nisu mi se sviđala Konrádova razmišljanja, ali tada se još moglo polemizirati s njegovim pristranim i krivim prosudbama, a sada mi se čini da bi takvo što bilo dosadno, pa ću ostati tek na popisu nekih njegovih proizvoljnosti, bezvoljan da štogod popravljam - od toga sam davno, već davno digao ruke. Pa ipak sam, čitajući ovu knjižicu, podcrtavao neke iritirajuće pasuse, jer sam bio začuđen kako autor takvog kalibra rabi loše klišeje. Nisam kanio sačiniti polemičan tekst, niti mi je do polemike, nego sam jedino bilješke s margine uredio i pretočio u svojevrsnu recenziju.
Lakše bi mi bilo i bolje bi mi leglo da je György Konrád sačinio neku svoju intimnu priču i smjestio je, kao i ovu brošuricu, u vremenski okvir od ožujka do lipnja 1999. godine, te da je NATO-bombardiranje Srbije upisao u neki svoj dnevnik i dao mu kakvu zgodnu i izazovnu literarnu formu, ali kad se stvarima prilazi socio-psihološki, kad se autor trsi povijesnim činjenicama, onda se tu mora dobro zaorati i jače zagristi. U svakom slučaju, zanimljive mislioce i pisce, a György je Konrád jedan od tih, moramo ozbiljno i s dužnim štovanjem tretirati, čak i onda kad griješe.
György Konrád bez mnogo zazora obrazlaže da je međunarodna zajednica rasturila Jugoslaviju, jer joj se, kako veli, "dopao raspad". Nije valjda netko moćan donio odluku o rasapu jedne države samo zato što mu se to sviđalo, zabave radi, "hajde da se zavalimo u fotelju i gledamo što će nam taj raspad donijeti", povikaše mudraci međunarodne zajednice. Pisac veli da su bili protiv Jugoslavije kao "umjetne tvorevine", a potom silom oružja podržali novu državu Bosnu, koja je također "umjetna tvorevina". Takav književnik, te političar i filozof, ne bi smio prihvaćati natuknice o državama kao "umjetnim tvorevinama", jer su te i takve rabljene i zlorabljene floskule svojstvene banalnim tipovima koji vole klišeje i ne prepoznaju glupost, a uza sve, može se mnogo toga nazvati "umjetnom tvorevinom", i je li uopće nužno razarati ono što je "umjetna tvorevina", ako kao takvo funkcionira.
Ne samo što je međunarodna zajednica zabave radi rasturila jednu državu nego se stavila na stranu "albanskih terorista", veli pisac, i to na isti način kako se prije toga stavila na stranu slovenske i hrvatske secesionističke politike. Autor nadalje zbori da su Zapadnjaci sve svoje greške prebacili na Miloševića i proglasili ga zlotvorom samo zato da bi okrivili "vaskoliki srpski narod", te da bi proizveli glavnog demona protiv kojega će onda pokrenuti zračnu kampanju. Ispada kako je u ovoj balkanskoj priči najnevinija domaća politička stoka koja je na ovim pustim poljima harala, ili još hara, eto više od deset ljeta.
Analitičar György Konrád tvrdi da su "zapadni političari priznali etnički nacionalizam", što je neminovno vodilo u etničko čišćenje, pa su tako "naoružani Hrvati protjerali iz Krajine i Slavonije istojezične pravoslavce koje bismo mogli nazvati Srbima". Ne shvaćam kako bismo ih mogli drukčije nazvati, ali dopuštam da Konrád zna još neko ime za prognane pravoslavce. On dalje veli da su i "naoružani Srbi sa srpskih teritorija u Bosni protjerali istojezične muslimane i katolike koje bismo mogli nazvati Bošnjacima i Hrvatima".
Čim analitičar dvoji kako nazvati istojezične prognanike, biva očito da je to za njega jedno te isto, te da se to jedno te isto može i drukčije nazvati, a može i ostati tako kako je. Jedino je autor nešto više siguran u to da su Muslimani zapravo Srbi, pa veli kako su Hrvati i Srbi "protjerivali muslimanske Srbe koji se drukčije zovu i Bošnjacima i koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili na strani ustaša". Ovo je toliko nevjerojatno da sam pomišljao kako je prijevod falsificiran i u službi propagande, ali znajući da je Vicko Arpad prevoditelj, temeljit i jedan od ponajboljih, onda sumnje ne stoje, neznanje je autorovo.
Čudi me da je jedan Konrád tako slasno pokusao bajato jelo iz srpske političke menze, te da je uzeo zdravo za gotovo žvaku o "muslimanskim Srbima", uz to još i ustašama. Kad se već piše ovakva studija, onda se moraju sve finese ozbiljno uzimati i pedantno složiti. Pisac brošure Jugoslovenski rat danomice zaobilazi Srbiju, koja je zapravo najozbiljniji krivac rata, valjda samo zato da bi je kasnije prikazao što nevinijom žrtvom "NATO-agresije". Zločini JNA nisu mu bitni, a za nasilje nad Albancima krivi su sami Albanci, jer su bojkotirali izbore i nisu se "udružili s opozicijom kako bi na vlast u Srbiji možda doveli neke druge ljude". Konrád bi morao znati da je srpska opozicija nacionalistička i još više protualbanska. Ona Miloševiću zamjera što Albance nije davno poubijao i protjerao. Ali jedan takav mislilac kao što je Konrád, ipak znade najednom odbrusiti, i tu smo odmah suglasni, kako mu se nimalo "ne dopada kada veliki udari na manjeg i slabijeg". To ugledni pisac misli na moćni NATO koji tuče malu Srbiju, ali taj princip ne vrijedi kad jaka Srbija udara na slabe i male Albance.
 
Doduše, on veli na jednom mjestu da je NATO-intervencija vodila k tomu da će "mali tući još manjeg", kao da je do tada vladala idila među njima, pa je NATO sve pokvario i potaknuo osvetu. Isto tako, u suglasju sam s piscem Konrádom kad veliča "duh samoodređenja" koji je zahvatio Srednju i Istočnu Europu nakon propasti komunizma, ali me čudi što niječe taj duh ako su u pitanju narodi nekadašnje jugoslavenske federacije i naziva ga secesionističkim. Nije valjda "duh samoodređenja" privilegija za jedne, a mana za druge.
Pisac Konrád okomio se u svojemu uratku na one površne i neuke koji Srbiju prokazuju kao fašističku, a Miloševića uspoređuju s Hitlerom. U njegovoj argumentaciji najjači je adut da Srbi nikoga nisu napali, nego su "napadnuti avijacijom NATO-a". Ljutito je osporio da Srbi istrjebljuju Albance, nego je slika posve drukčija, jer je "pola milijuna Srba iskusilo ubojstva i etnička čišćenja u Slavoniji, u Krajini i u muslimanskim i hrvatskim dijelovima Bosne i Hercegovine". On veli da je Zapadu bio potreban Milošević kao zlotvor, eda bi "lideri NATO-a blistali u moralnoj dobroti". Miloševića okrivljuje samo zato što se sam uklopio "u sliku đavola", i to po mjeri Zapada, i "tako im došao kao naručen".
Naravski, György Konrád ima umjesnih prosudbi i dobrih pasusa, a svatko razborit s njim će se složiti da je nasilje neprihvatljivo ma s koje strane dolazilo, ali neka su njegova tumačenja u najmanju ruku neobična ili neduhovita, kao, primjerice, kad kaže da je čitav taj rat "proveden i da se vodi zbog nas televizijskih gledatelja". Zazirem od mišljenja koje hoće po svaku cijenu biti zabavno ili "šokirati prostotu". Tko bi to u svijetu ratovao kako bi nama, televizijskim gledateljima, priuštio zabavu? I kakav je to onda svijet u kojemu živimo i tko je taj monstrum koji poradi naše zabave i valjda vlastita profita odluči poubijati nekoliko tisuća djece samo u Sarajevu. Možda ja ne kužim te "sinarhijske dramaturge" koji sjede u nekoj loži i vuku sve konce toga jedinstvenoga i globalnoga programa smrti. Ta mi je dramaturgija neprihvatljiva, jer nivelira zbiljno i fiktivno, istinito i lažno. Ili nas mislioci tipa Konráda zafrkavaju.
Prostor mi je ograničen, pa je nemoguće navesti mnoge citate iz ove knjižice, katkad zapanjujuće originalne, poput onih da je "kalašnjikov modni detalj u izgledu mladih ljudi", ili da je normalno divljaštvo i okrutnost srpskih vojnika, jer su i sami prognanici, a albanski su im gerilci spalili domove. Konráda najviše boli to što se "NATO stavio na stranu albanske nacionalističke diktature", a to mu je još čudnije kad se zna da je za "vrijeme Drugog svjetskog rata albanski nacionalizam bio saveznik hrvatske fašističke države". Nije li ovdje autor nasjeo na srpske mitove i upao u istu prazninu? A onda, pomalo posprdno, nagađa kako zagovornici zračnih udara "toliko suosjećaju s kosovskim Albancima da će se i rasplakati". Ma koliko se vrli književnik rugao suzama, moram priznati da me jad i bijeda albanskog izgona, tragičnost njihova egzodusa, toliko puta potresla i rasplakala«. (Mirko Kovač, Elita gora od rulje (7), Đerđ Konrad, srpska majka, E-novine, 2. XI. 2009., http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/31709-Konrad-srpska-majka.html)
 
Tako je Mirko Kovač pisao o Györgyju Konrádu. Tako je trebala i Hina ukratko napisati o drugoj strani ovoga mađarskoga pisca u svojoj kratkoj vijesti, koja je u cijelosti ista kao i Tanjugova vijest koju su prenijeli srbijanski mediji. A zašto Hina nije napisala istinu? Zato jer su je preuzeli ljudi koji još uvijek žale i žive u nepostojećoj jugo tvorevini, ili kako bi slikovito rekao ne tako davno preminuli hrvatski književnik, pjesnik, novinar, karikaturist, humorist, satiričar, aforističar, dramatičar Janko Bučar (Barovka, 26. VI. 1952. – New Delhi, 20. VI. 2016.) u: jugotvorovini.
 

Pavao Blažević

Provokativnoga skitnicu hrvatska policija neka otprati u njegov roditeljski zavičaj

 
 
Gordan Duhaček podrijetlom je Pemac-Čeh, a po majci Srbin, 'Tuzlak'-imigrant, taj vagabund bez boravišne adrese, našao utočište u 'indeksu' - tom gnijezdu protuhrvatske opačine - ne bi li dao svoj pedersko-prostački doprinos u učestalom sprdanju s hrvatskim svetinjama! Lijepo je to društvo opskurnog portala čiji je vlasnik notorni kriminalac, osuđen i zatočen, dužan platiti državi pozamašne iznose od više stotina tisuća kuna; od financijskog bankrota spasio ga svojedobno potencijalni predsjednik s karakterom!  
https://tuzlanski.ba/wp-content/uploads/2019/09/gordan-duhacek-index.jpg
Osude zbog zastrašivanja medija: uhićenje slobodoumnog Duhačeka izazvalo konsternaciju Pupovčeve dragane Slavice Lukić i Hrvoje HND Hrvoja Zovka, u ničemu 'meritornog' GONG-a, te svekolike pedersko-lezbijske zajednice… Duhačeka u zaštitu uzeo čak i nekadašnji mentor, navedeni predsjednički kandidat s karakterom a da je vrag odnio šalu javila se i nahuškana povjerenica VE-a osuđujući privođenje ovog jadnog tuzlanskog migranta, notornog skitnce 'bez kuće i kućišta'!? Nije li to uistinu smak demokracije, jer pritvoren je, eto, predvodnik nedodirljive slobode javne riječi, doslovno rečeno - riječi s vonjom fekalija!
 
Gordan Duhaček je prije nekoliko dana, prema tvrdnjama policije, priveden zbog neodazivanja na poziv da dođe na razgovor. Prekršajni sud nepravomoćno ga je proglasio krivim nakon što je zbog objave u kojoj je napisao akronim ACAB ('All cops are bastards' tj. 'Svi murjaci su kopilad'). Za to mu je predviđena uistinu smiješna novčana kazna od 750 kuna koja će biti umanjena za 300 kuna jer je dan proveo u zatvoru, dok će presuda zbog satiričke obrade(!?) pjesme 'Vilo Velebita' biti donesena u četvrtak. Sve u svemu, bit' će to još jedan benigni prekršaj poznat kod naše policije kao 'remećenje javnog reda i mira'.
 
Vjerojatno čitatelji znaju kako glasi ta takozvana 'satira' a za one koji to ne znaju nije naodmet ponoviti tu 'satiričnu go*nariju' koju može smisliti i nekažnjeno javno objaviti samo bolesni um jednog morbidnog obožavatelja analnog ventila, muškog šupka! Obeščašćena hrvatska svetinja, Vila Velebita!
Priča mi jedan dobar prijatelj: „Bilo je to s početka sedamdesetih godina prošlog vijeka, nas desetak što studenata, što simpatizera 'Hrvatskog proljeća', sjedili smo uz bakalar na večeri kod 'Pere ustaše' u restoranu/na terasi navrh Šloserovih stuba, u Zagrebu. Uz večeru popili smo i čašicu dubrovačke malvazije te na kraju i zapjevali dragu nam i domoljubnu 'Oj, ti vilo, vilo Velebita...' Nije trebalo dugo čekati na budne 'organe javnog reda i mira', milicajce, koji nas i bez suđenja privedoše u 'Petrinjsku' kako bi nam rebra pobrojili narodnim palicama, pendrecima…, probajući nam ugušiti slobodu javne riječi samo stoga što se u pjesmi spominje stih 'ti vilo svih Hrvata'! Eto, što sam dočekao, danas se nađe jedna, figurativno rečeno 'vreća go*ana' koja se usuđuje izrugivati hrvatskim svetinjama poput 'Vile Velebita' a zbog privođenja tog opskurnog pedera skočiše na noge svekolike parazitske udruge koje itekako muzu ovu državu smatrajući sebe bogomdanim arbitrima demokracije; mo**š mislit'! Ako tom ugojenom pederu ne će presuditi naši 'organi' u cilju dužne zaštite svetih hrvatskih znamenja, presudit će mu hrvatski narod pa makar to bilo i punom kantom fekalija kako je to narod' nagradio' Antu Tomića.
To nije nikakva prijetnja nego moja iskrena želja. Uostalom, ako Duhaček nema boravište u Hrvatskoj onda nema ni Hrvatsku domovnicu, pa zašto tog provokativnog skitnicu hrvatska policija ne otprati u njegov roditeljski zavičaj, u Tuzlu, pa nek' tamo pjeva 'Cijela Tuzla jednu kozu muzla pa se hvali da se, kozjim drekom hrani…'“, zaključio moj ogorčeni prijatelj, hrvatski domoljub i branitelj!
 
Prisjetimo se, usporedbe radi, slične a tobožnje satire koju su nam prezentirale opskurne Pupopvčeve 'Novosti', 7. kolovoza 2015., izrugujući se nekažnjeno s Hrvatskom himnom:
Lijepa naša haubico,
Oj ti švapska cijevi mila,
Stare salve djedovino,
Da bi vazda sve pobila...
Pa, kad mogu Pupovčevi novinari pljuvati po hrvatskoj himni, mogu i ja po 'Go*nu Velebita', uvjeren je 'indeksov' Gordan Duhaček u čistoću slobode javne riječi makar bila i s okusom dreka! Jer za hrvatsku, po njemu zvanu policijsku kopilad kao i za Bošnjakovićevo pravo-suđe, to je tek benigno 'remećenje javnog reda i mira'; blago si ga nama!
 

Damir Kalafatić

Debilni uradak protiv zdrave pameti

 
 
Opskurni lik koji piše za još opskurniji Index.hr, Gordan Duhaček, nova je zvijezda lijevo-liberalno-anarhističke javne scene za koju je nabacivanje fekalijama na sve što se ne uklapa u njihov bolesni sustav vrijednosti „sloboda mišljenja i izražavanja“ – a svako protivljenje tom primitivizmu, vulgarnostima i zloćudnim lažima, klevetama i blaćenjima, znak „zaostalosti“, a ne rijetko i „udar na slobodu“.
http://images.newindianexpress.com/uploads/user/imagelibrary/2018/3/1/w600X300/MINHAZA.jpg
Koju i čiju slobodu? Slobodu kojoj su temelj vulgarni izrazi, gadosti, psovke, primitivni vokabular kakav normalni i pristojni ljudi sa samopoštovanjem i elementarnim kućnim odgojem ne koriste ni u birtijama? To jednostrano poimanje slobode – pri čemu je jednima (ljevičarima, liberalima, anarhistima) dopušteno sve (pa i ono što nigdje, ni u najdemokratskijim zemljama na svijetu nije), a nama drugima („desničarima“ i „konzervativcima“) se čak uskraćuje i pravo na obranu od tog vala primitivizma, u Hrvatskoj je postala neka vrsta „norme“ javnog ponašanja i komunikacije. Dakako da je sloboda misli i izražavanja (pa i izgovorenom i pisanom riječju) neupitna tekovina demokracije i slobode i to nitko ne dovodi u pitanje.
 
No, što ćemo s odgovornošću za javno izrečenu ili napisanu riječ? Može li se (bilo koga!) bez posljedica javno vrijeđati, izvrgavati ruglu, blatiti, klevetati, ponižavati i to na najprizemniji, najsiroviji i najvulgarniji način nepriličan javnoj komunikaciji? Je li i to stečevina demokracije? Jesu li to civilizacijski dosezi naprednog i progresivnog društva? Bljuvotine i fekalije? Ako jesu – što ćemo s temeljnim načelom slobode i demokracije po kojemu je sloboda svakoga od nas ograničena jednakom takvom slobodom drugog pripadnika društva? Već je, nažalost, postalo uobičajeno da se bez ikakvih ograničenja i skrupula mogu kršiti temeljna ljudska prava (na dostojanstvo) i to čitavoj jednoj naciji i vjerskoj zajednici i to je čak hvale vrijedno, „napredno“ i „progresivno“ – naravno, kad su u pitanju oni koje se smatra „desničarima“ odnosno „konzervativcima“, ili točnije kad je riječ o Hrvatima i katolicima. U svim drugim slučajevima to je „rasizam“, „ekstremizam“, „ksenofobija“, „fašizam“. Čak se i svaki pokušaj otpora (na pristojan način i rječnikom uobičajenim u javnoj komunikaciji) osuđuje kao „štetan“ i „nazadan“ i kvalificira kao „napad na slobodu mišljenja“. Je li takvo stanje normalno i do kada ćemo mi Hrvati i katolici trpjeti ovu perverziju (ne nalazim primjereniju riječ, jer jedino ova barem donekle može izraziti ono što mislim)?
 
Zašto se sve uvrjede i vulgarnosti koje se izraze (izgovore ili napišu) na račun većinskog hrvatskog naroda i katolika a priori i uvijek promatraju kroz prizmu „ljudskih prava i sloboda“ i „prava na javno izražavanje mišljenja“, a u obrnutim slučajevima – kad su meta neke druge ideološke, svjetonazorske, nacionalne ili vjerske skupine – to postaje „ekstremizam“, „rasizam“, „šovinizam“, „ksenofobija“, pa ne rijetko i „fašizam“? Novi „mučenik“ lijevo-liberalno-anarhističke „slobodoumne“ i „progresivne“ scene (već spomenuti ospkurni tragikomični lik G. Duhaček) tvrdi kako se protiv njega vodi „kafkijanski proces“. I time se bave svi – od premijera do ministra policije, pravosuđa...i, naravno, medija. I to naveliko. I sva ta buka „samo“ zato što je naš „Kafka“ javno (putem Twittera) izvrgnuo teškom ruglu jednu domoljubnu pjesmu („Vilo Velebita“) a time i sve one koji do nje drže - i ništa drugo. To što pjesma uživa kultni status u hrvatskome narodu, izraz je njegova ponosa i dostojanstva i što se zbog nje nekad robijalo po komunističkim kazamatima, koga briga?
 
Debilni uradak – kojega nitko sa zrncem zdrave pameti i mrvicom ljudskog dostojanstva ne bi bilo gdje objavio niti anonimno, a kamo li pod svojim imenom i u kojemu sve vrvi od fekalija (a one su sinonim za Hrvate i sve što je hrvatsko) – mogu braniti i zastupati samo jednako primitivni i beskarakterni pojedinci bez imalo morala, etike i savjesti. I tu je u svemu najmanje kriv nesretni marginalac, najamnik i ekshibicionist koji radi za honorar i jedino uz pomoć takvih vulgarnosti i incidenata može privući pozornost javnosti. Pravi krivci su oni koji čuče u busiji, potiču i stimuliraju ove bolesne pojave i potom svaki put spremno skaču u obranu takvih marginalaca i primitivaca, stoje iza objavljenih vulgarnosti i uvreda, zastupaju ih i brane i povrh svega promoviraju kao vrhunac „slobode izražavanja“. Kako je vidljivo, takvih ima, itekako, na sve strane, pa i u „našem“ HND –u.
 
I nitko Hrvoja Zovka i njegove suradnike (koji su oštro i na prvu skočili u obranu svoga bacača fekalija Gordana Duhačeka – kako bi prevenirali svaku moguću društvenu osudu tog primitivizma i blaćenja cijelog hrvatskog naroda) ne pita, kako to da oni kao „legalisti“ i moralizatori koji nam drže lekcije i prijete prijavama međunarodnim asocijacijama ne poštuju vlastita pravila: Statut HND-a i Kodeks časti? Pa eto (naravno, ne zbog Duhačeka, Zovka i njima sličnih, nego radi čestitih, savjesnih, moralnih i razumnih ljudi u ovoj zemlji koji se ne mire s pljuvanjem na bilo koga pa ni na Hrvate i katolike), podsjetimo kako u Statutu HND-a  i Kodeksu časti postoje odredbe u kojima se govori i o etičnosti novinarskog poziva, čuvanju dostojanstva i ugleda novinarske profesije, nužnosti poštivanja Ustava i zakona Republike Hrvatske, o njegovanju kulture i etike javne riječi, uvažavanju civilizacijskih dostignuća i vrijednosti – i sve to, vjerovali ili ne, ide u korak sa slobodom javne riječi.
 
STATUT
HRVATSKOG NOVINARSKOG DRUŠTVA
OPĆE ODREDBE

 

Članak 9.
Ciljevi i svrha djelovanja HND-a su:
a) ostvarivanje profesionalnih interesa, etičnosti i slobode javnog izražavanja;
b) promicanje Ustavom zajamčenih prava javnosti da bude izvještena o svim zbivanjima u društvu, te prava svake osobe na slobodu izražavanja, mišljenja i dostupnost svim javnim glasilima;
c) čuvanje ugleda i dostojanstva profesije;
d) zaštita novinara od samovolje izdavača i vlasnika medija;
e) materijalna i socijalna zaštita novinara.
Članak 47.
1. Novinarsko vijeće časti prati poštivanje načela i normi Kodeksa časti hrvatskih novinara te povodom prijave o povredi Kodeksa donosi odluku o tome je li novinar povrijedio norme i načela Kodeksa časti.
2. Kodeks časti hrvatskih novinara je akt koji donosi HND, a kojime se utvrđuju etička,  strukovna i druga pravila ponašanja u medijima. 
3. Novinarsko vijeće časti može samostalno pokrenuti ili zatražiti internu ili javnu raspravu od drugih tijela HND-a o pojavama u javnom informiranju i medijskom prostoru kojima se teško krše norme i načela Kodeksa časti hrvatskih novinara, a koja su ujedno temeljna i opća načela profesionalnog novinarstva.
(Vidi: https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=6&ved=2ahUKEwj3g_KwkdrkAhVSKuwKHbc-AUMQFjAFegQIARAC&url=http%3A%2F%2Fwww.hnd.hr%2Fstatut-hnd-procisceni-12-2018&usg=AOvVaw2vpCqTOSvMy638GiBVIkbC;)
 
KODEKS ČASTI HRVATSKIH NOVINARA
OPĆA NAČELA
Pravo na točnu, potpunu i pravovremenu informaciju te slobodu mišljenja i izražavanja misli jedno je od temeljnih prava i sloboda svakog ljudskog bića, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, naobrazbu, društveni položaj ili druge osobine. Iz tog prava javnosti da bude upoznata s činjenicama i mišljenjima proizlazi i cjelina obveza i prava novinara. U svom su radu novinari dužni braniti ljudska prava, dostojanstvo, slobode i vrijednosti, uvažavati pluralizam ideja i nazora, opirati se svim oblicima cenzure, pridonositi jačanju pravne države i kao dio javnosti sudjelovati u demokratskoj kontroli moći i vlasti. Novinari se pridržavaju Ustava i zakona Republike Hrvatske, njeguju kulturu i etiku javne riječi i uvažavaju civilizacijska dostignuća i vrijednosti. Njihova je obveza pridržavati se profesionalnih etičkih načela. Ovim se Kodeksom utvrđuju ta načela te štite neotuđiva prava pojedinaca i pravo javnosti na informaciju.
NOVINARSKI POZIV
1. U svom se djelovanju novinari vode etikom novinarskog poziva. Oni čuvaju ugled, dostojanstvo i integritet svoje profesije, međusobno surađuju i njeguju kolegijalne odnose i profesionalnu solidarnost.
2. Polazeći od načela da su u demokratskom društvu javna glasila slobodna, samostalna, istraživačka i otvorena za različita i raznolika mišljenja, novinar za svoj rad snosi odgovornost pred javnošću, zakonom i svojom profesionalnom organizacijom. Iznošenjem vlastitog i kritičkog stajališta u traganju za istinom, kao osnovnim načelom u profesionalnom radu, novinar aktivno sudjeluje u stvaranju javnog mnijenja i kolektivnom rasuđivanju o temama od javnog interesa.
3. Novinar ima pravo i dužnost odbiti radni zadatak koji je u suprotnosti s profesionalnim etičkim standardima novinarskog posla.
4. Rad novinara podliježe kritici javnosti. Novinari i uredništva obvezni su pažljivo se i kritički odnositi prema svim primjedbama i preporukama koje im se upućuju.
(Vidi: https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=2ahUKEwj3g_KwkdrkAhVSKuwKHbc-AUMQFjAAegQIAhAC&url=https%3A%2F%2Fwww.hnd.hr%2Fkodeks-casti-hrvatskih-novinara&usg=AOvVaw36YwCJkT1-2nUgXP2vnfOY;)
Čita li tko u HND-u vlastiti Statut i Kodeks časti – koji su temeljni dokumenti ovog strukovnog udruženja? Čisto sumnjam, jer to bi značilo da namjerno krše ova akta. Jesu li teško vrijeđanje, ponižavanje i grubo omalovažavanje hrvatskog naroda i katolika „etičnost“ kojom se oni rukovode, jesu li to njihovi „civilizacijski dosezi“, je li to „čuvanje ugleda novinara“ i „zaštita dostojanstva profesije“ i na kraju, je li takav odnos prema većini građana u ovoj zemlji na tragu poštivanja Ustava i zakona Republike Hrvatske i doprinosi li harmoničnim i skladnim odnosima u društvu? Nema apsolutne slobode – jer sloboda svakoga od nas ograničena je istom takvom slobodom drugog pojedinca. A ono što vrijedi za pojedince, vrijedi i za narode, rase, vjerske zajednice i društvene skupine. Bez izuzetka. Krajnje je vrijeme da se postavi pitanje: do kada će Hrvati u vlastitoj zemlji trpjeti ovaj barbarski primitivizam i poniženja svake vrste? Je li vrijeme da se tomu stane na kraj i konačno počne s primjenom zakonskih odredbi – ali, bez diskriminacije, jednako prema svakomu, koje god nacije, vjere, rase, vjerskog, ideološkog ili svjetonazorskog opredjeljenja bio? Gospodine predsjedniče Vlade, ministre pravosuđa, gospođo predsjednice, saborski zastupnici, gospodo iz DORH-a, VAS PITAM!
 

Zlatko Pinter

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Petak, 20/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1323 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević