Get Adobe Flash player
Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Pogledajte kako Jelena brani ubojice hrvatskih redarstvenika, a kroz njih...

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Godine 1964. Jugoslavija je objavila da je u Drugome svjetskom ratu...

Srpski

Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

Taško Vasiljev: Partizanska djeca dobro su izbrojila broj ubijenih...

Politika trula – šport zdrav!

Politika trula – šport zdrav!

Čekam dan kada će hrvatska država početi promišljati kako je...

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Nenadana muškost anemičnog Ive, od milja zvanog...

  • Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    četvrtak, 22. kolovoza 2019. 10:04
  • Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:20
  • Srpski

    Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:24
  • Politika trula – šport zdrav!

    Politika trula – šport zdrav!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:16
  • Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:10

Pogledajte kako Jelena brani ubojice hrvatskih redarstvenika, a kroz njih sve srpske agresore na Hrvatsku

 
 
Evo nam opet Jelene Lovrić. Pojavila se u poslijepukanićevskom nekrofilskom Nacionalu. Napada aktualnu hrvatsku predsjednicu. Napada ju prosto, primitivno i "antifašistički". Ovaj ju put napada što je opravdano p(r)ozvala aktualnu sudbenu vlast da već jednom kazni ubojice 12 redarstvenika u Borovu Selu početkom svibnja 1991. godine. A sada pogledajte kako Jelena brani ubojice hrvatskih redarstvenika, a kroz njih sve srpske agresore na Hrvatsku:
https://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2017/05/1.Mural-u-Vinkovcima-sa-slikama-poginulih-hrvatskih-redarstvenika-660x330.jpg
»Nije prvi put da se šefica države spotakne na Borovu Selu. Početkom svibnja, na obilježavanju obljetnice masakra hrvatskih specijalaca, posebno je istakla svoje nezadovoljstvo dosad provedenom istragom u tom mjestu počinjenog zločina. „Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom! Zločinci ne smiju mirno spavati, ali ne smije spavati ni hrvatska država!“. Velike riječi koje iz njenih usta posve lažno zvuče. Jer istine i pravde radi, valja podsjetiti da hrvatskoj javnosti nije nepoznato kako spirala zločina u Borovu Selu nije pokrenuta kada su početkom svibnja 1991. pripadnici srpskih paravojnih jedinica i teritorijalne obrane iz zasjede pobili hrvatske specijalce, nego se to dogodilo dvadesetak dana ranije kada su na to selo sa srpskim življem tri granate iz čista mira ispalili tadašnji ministar obrane Gojko Šušak, onodobni osječki gospodar života i smrti Branimir Glavaš te Vice Vukojević, jedan od najopskurnijih HDZ-ovih desničara, koji će ostati upamćen po tome što je u vrijeme hrvatsko-bošnjačkog rata, kada je Hrvatskoj prijetilo uvođenje sankcija, po hrvatskom Saboru paradirao u uniformi HVO-a. O njihovim granatama lansiranim na Borovo Selo, navodno, kako bi se isprovocirao rat, govorili su ne samo inozemni mediji, nego i domaći izvori. O toj je ludosti svojedobno svjedočio ratni ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac, ali detalje tog pohoda uredno je u svom izvještaju evidentirao i tadašnji šef osječke policije Josip Reihl-Kir koji je nedugo potom izgubio život u atentatu organiziranom s hrvatske strane«, napisala je ona (https://www.nacional.hr/linija-zivota-lazes-kolinda/).
 
I nakon ovih laži za koje bi se trebao zainteresirati i DORH, Jelena nastavlja s laganjem i vrijeđanjem Predsjednice: »Njene laži nisu neutralne. Tvrdnjama o neprocesuiranju ratnog zločina u Borovu Selu, kao i sijanjem straha od izbjeglica, predsjednica se ponaša kao diler antisrpskih i antimigrantskih raspoloženja. Raspiruje nepovjerenje i mržnju prema Srbima u Vukovaru i prema nesretnicima koji su zaglavili na granici Hrvatske. Njene su izjave huškačke«. Što reći nakon ovoga? Pozvati DORH da ju ispita od kuda to ona sve ovo „zna“ i otkuda je izvukla ove svoje „istine“ nakon 28 godina. U suprotnome ove će laži ostati nezaustavljene. I zato bi ju DORH trebao priupitati nije li joj te njezine „istine“ prišapnuo nekada i očito i sada (pre)dragi Miroslav Lazanski, koji je ovih dana nagrađen u Srbiji veleposlaničkim mjestom u Rusiji. A čime bi trebala biti nagrađena Jelena Lovrić, neka odluče oni kojima je u opisu posla čuvati dignitet države koja ih plaća.
 
A da ove protuhrvatske, odnosno velikosrpske laži Jelene Lovrić nisu bezazlene, potvrđuje i nedavna vijest u petlipačkom mediju 24 sata, pandanu jugo-srbijanskom pod nazivom 24 časa (https://www.24sata.hr/news/noc-prije-oluje-nismo-spavali-ujutro-su-nam-rekli-krece-se-642603?utm_campaign=Partnerski+portali&utm_medium=Widget&utm_source=Tportal). U napisu o Zdrugu koji je čuvao predsjednika Franju Tuđmana saznajemo kako su ga čuvali za posjeta Vukovaru nakon Oluje i kasnijem nasilnom „umirovljenju“ Zdruga od strane udbaša Stipe Mesića i njegovih nelustriranih satrapa. »Tijekom sastanka smo cijelo vrijeme bili skriveni u bolničkom helikopteru. U slučaju napada na predsjednika, plan je bio da ga izvlačimo i ostanemo se braniti u Vukovaru dok ne stigne pojačanje. Nakon smrti Gojka Šuška, a potom i Franje Tuđmana, nastala je prava hajka na pripadnike Zdruga. Dolaskom SDP-a na vlast i po zapovijedi tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića, postrojba Zdrug biva ugašena i njezini pripadnici raspoređeni su po raznim postrojbama - mirnim glasom priča Anri, koji je završio u 350. vojno-obavještajnoj bojnoj. Kako nam kaže, u toj bojnoj osjetila se velika netrpeljivost prema pripadnicima Zdruga. Prisilno je umirovljen 1. siječnja 2005. godine Anri Targuš (45). Ovaj pripadnik 1. hrvatskog gardijskog zdruga, najelitnije postrojbe HV-a, pod direktnim zapovjedništvom tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana, obrani domovine dao je svoju mladost. Velikogoričanin rodom iz Osijeka domovinu se prijavio braniti kao 16-godišnji mladić«, piše 24 sata.
 

Pavao Blažević

Godine 1964. Jugoslavija je objavila da je u Drugome svjetskom ratu stradalo 1500 Cigana

 
 
U hrvatskom medijskom prostoru previše neselektivno se upotrebljava riječ genocid! Genocid se naglašava sa ciljem stigmatizacije hrvatskog naroda i izjednačavanja današnje Hrvatske sa NDH, što je povijesno nemoguće.
Slikovni rezultat za nomads gypsies europe
Odjednom su svi zločini genocid, treba znati što je genocid, pa tek onda tu riječ koristiti. A u svezi zločina počinjenih u NDH genocid naglašava se sa ciljem stigmatizacije hrvatskog naroda zbog ustaških zločina i izjednačavanja današnje Hrvatske sa NDH. Stoga treba naglasiti da današnja država  Hrvatska nije državno-pravni sljednik  NDH!
 
Definicija genocida
 
Izraz genocid je prvi put upotrijebio židovski odvjetnik  u Poljskoj Rafael Lemkin 1943. godine, na osnovi grčke riječi genos = pleme, rod, narod + lat. occidere = ubiti. Ujedinjeni narodi po Međunarodnom zakonu iz 1951. godine, genocid smatraju zločinom.
Genocid je zločin usmjeren na uništavanje, u cijelosti ili dijelom, neke nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine ubijanjem njezinih članova, nanošenjem teških fizičkih ili psihičkih ozljeda, stavljanjem skupine u takve uvjete života koji mogu dovesti do njezina uništenja, nametanjem mjera što dovode do sprječavanja rađanja u skupini ili prisilnim odvođenjem djece u drugu skupinu. Navedena definicija genocida utvrđena je Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, koju je prihvatila Opća skupština UN-a 9. listopada 1948. Republika Hrvatska prihvatila  je Konvenciju od svojega nastanka!
 
Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida, iz 1948. godine
član 2 opisuje dva elementa zločina genocida:
1) mentalni element , znači "namjera da potpuno ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva" i
2) fizički element koji uključuje pet djela opisanih u sekcijama, a, b, c, d i e. Zločin mora uključivati oba elementa da bi se zvao "genocid".
član 3 opisan sa pet kažnjivih oblika zločina genocida: genocid, konspiracija, podsticaj, pokušaj i saučesništvo.
 
Dijelovi Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida
"član 2: U ovoj konvenciji genocid znači bilo koji od ovih djela izvršenih za namjerom da se potpuno ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa, kao takva:
(a) Ubijanje pripadnika grupe (određenog naroda);
(b) Uzrokovanje teških tjelesnih i mentalnih povreda pripadnicima grupe;
(c) Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uvjetima koji prouzročuju njeno potpuno ili djelomično uništenje;
(d) Uspostavljajući mjere s namjerom spriječavanja rađanja u okviru grupe;
(e) Prinudno premještanje djece iz jedne u drugu grupu.
član 3:
 
(a) Genocid;
(b) Plan za izvršenje genocida;
(c) Direktno i javno podsticanje na izvršenje genocida
(d) Pokušaj genocida;
(e) Sudjelovanje u genocidu."
 
Ključni pojmovi koje treba razlikovati su „holokaust", „genocid", „zločin protiv čovječnosti" i „ratni zločin".Holokaust, nacistički program prema kojem je trebalo ubiti sve europske Židove tijekom Drugog svjetskog rata sada je definiran kao genocid. Međutim, tijekom Nürnberških suđenja u neposredno poslije Drugoga svjetskog rata počinitelji nisu bili optuženi za zločin genocida nego umjesto toga za agresiju, ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i druge zločine (razlog tome je što zločin genocida nije uveden u međunarodno pravo do UN-ove Konvencije o genocidu iz 1948. godine).
 
Holokaust se često naziva paradigmom genocida. Holokaust služi na mnogo načina kao mjerilo za druge genocide. Neki od razloga za to su:
• naziv "genocid" nije postojao prije holokausta, a skovao ga je 1943./1944. godine poljski židovski pravnik Raphael Lemkin kao odgovor na nacističke zločine
• holokaust je bio ekstremni oblik genocida u kojem su počinitelji htjeli uništiti skupinu ljudi nastojanjem da ubiju svakog člana te skupine
• holokaust je dobro dokumentiran, istražen i publiciran
 
Genocid se odnosi na koordinirano i planirano uništenje skupine osoba (prema tome kako počinitelji definiraju "skupinu"). Dok je genocid gotovo uvijek popraćen masovnim ubojstvima, ovaj je zločin pokušaj uništenja skupine, ne nužno ubojstva svakog člana te skupine. Neki nazivaju genocid "zločin nad zločinima". Drugi etiketiraju genocid kao krajnji zločin protiv čovječnosti jer je cilj genocida izbrisati dio čovječanstva. Zločini protiv čovječnosti su rasprostranjeni ili sustavni napadi na civilno stanovništvo, bez obzira radi li se o državljanima ili strancima i bez obzira jesu li napadi počinjeni u vrijeme rata ili u mirnodopskim uvjetima. Napadi mogu primjerice poprimati oblik ubojstva, istrebljenja, prisilnoga raseljavanja, ropstva, silovanja, mučenja i drugih neljudskih djela. Kod zločina protiv čovječnosti, radi se u biti o kršenju zajedničkih ljudskih prava i vrijednosti. Ovo je također krovna kategorija pod koju spadaju i „ratni zločini" i „genocid" u međunarodnom pravu.
 
Ratni zločini su kaznena djela koja su počinjena tijekom oružanih sukoba, a naziv se odnosi na teška kršenja pravila ratovanja. Ta su pravila određena u nizu međunarodnih sporazuma, a ponajprije u Ženevskim konvencijama. Namjera pravila ratovanja je zaštita civila, žena, djece, ratnih zarobljenika te bolesnog ili ranjenog vojnog osoblja tijekom oružanih sukoba. Djela kao mučenje, uništenje imovine i ubijanje civila ili taoca može se definirati kao ratni zločini kao i neodgovorno razaranje gradova, naselja i sela ili svaka vrsta pustošenja koja nije opravdana vojnom potrebom. Ratni zločini se čine kao dio veće političke ili vojne kampanje.
ttps://www.holocaustremembrance.com/hr/educational-materials/holocaust-i-drugi-genocidi
 
Pravna definicija genocida
 
Dok je važno naglasiti da je ovo jedina pravna definicija genocida, ipak se mora napomenuti da se mnogi znanstvenici ne slažu s tom definicijom, smatrajući da je popis mogućih žrtava previše uzak ili da je potreba za dokazivanjem namjere previše zahtjevna.
Mrežne stranice na kojima se istražuju specifični slučajevi zločina protiv čovječnost
Američki Indijanci: http://www.nmai.si .edu/ 
Armenija: http://www.armenian-genocide.org/ 
Bosna: http: //www.cco.caltech. edu/~bosni a/ 
Kambodža: http://www.yale.edu/cgp 
Istočni Timor: http://www.yale.edu/gsp/east timor/ 
Ruanda: http://www.hrw.org/reports/1999/rwanda/ 
Sudan: http://www.darfurgenocide.org/ 
Ukrajina: http://www.infoukes.com/history/famine/index.html 
Znači to su područja gdje je definiran genocid.
Genocid u Srebrenici
Do sada je 47 osoba osuđeno za genocid u Srebrenici
https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/za-genocid-u-srebrenici-do-sada-osudeno-47-osoba-20190710
Ove se godine obilježava 24. godišnjica najvećeg ratnog zločina na europskom tlu od kraja Drugog svjetskog rata, a Sarajevska istraživačka mreža (BIRN), portal specijaliziran za praćenje suđenja za ratne zločine u regiji, podsjeća da je svojom presudom od 26. veljače 2007. zločin u Srebrenici također prepoznao i   Međunarodni  sud pravde (ICJ). presuda po tužbi BiH protiv Srbije zbog agresije i genocida.
Iako su beogradske vlasti oslobođene optužbi za izravno planiranje i podsticanje genocida, ICJ je ipak utvrdio odgovornost Srbije za kršenje Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida, pri čemu je vojska i policija Republike Srpske označena kao izravni počinitelji genocida. No, genocid u Armeniji nije jedini slični povijesni događaj koji se ili ignorira ili je naprosto zaboravljen. Dvadeseto stoljeće bilo je krvavo i vrlo nasilno i dok su neki od najvećih zločina jako dobro poznati, poput holokausta Židova i genocida u Ruandi i Kambodži, neki su jedva spomenuti.
• Genocid naroda Herero i Nama Između 1904. i 1908. ubijeno je na desetke tisuća pripadnika naroda Herero i Nama na području današnje Namibije. Genocid se dogodio u vrijeme dok je Njemačka na tom području bila kolonijalistička sila. General Lothar von Troth je 2. listopada 1904. izdao naredbu da se puca na svakog pripadnika Herera i Nama bili oni naoružani ili ne. To se područje nekad zvalo Njemačka jugozapadna Afrika i bila je prva njemačka kolonija. Ubijeno je oko 70.000 Herera i 7.000 Nama.
• Ubojstava Asirijaca i Grka Armenci nisu bili jedina meta u vrijeme kaotičnog pada Osmanskog carstva. Pretpostavlja se da je 250.000 Asirijaca, uglavnom kršćana, koji su živjeli u Mezopotamiji ubili pripadnici otomanske vojske u periodu oko Prvog svjetskog rata. Većina preživjelih raspršila se po istoku, a većina vlada priznala je da je to bio genocid.  U isto vrijeme u Anatoliji  je ubijeno  stotine tisuća grčkih kršćana. I njih je ubila vojska Osmanskog carstva, a iako službene brojke ne postoje, procjenjuje se da je ubijeno više od milijun ljudi. Grčka od 1994. taj masakr i službeno obilježava kao genocid.
• Holodomor, poznat i kao Gladomor između 1932. i 1933. oko deset milijuna Ukrajinaca, što je u to vrijeme bila trećina ukupne ukrajinske populacije umrlo je od stravične gladi. Masovna glad nadmašila je najgore noćne more – ljudi su pribjegavali kanibalizmu i nestajala su cijela sela, a 25.000 ljudi dnevno umiralo je od gladi. No, ono zbog čega se taj period nazvan genocidom jest činjenica da je to bila umjetno stvorena glad, koju je smislio Staljin. Razlog je otpor ukrajinskih seljaka da prihvate rusku gospodarsku politiku, te čistka nepodobnih nakon čega je Ukrajina ostavljena u stanju političke, socijalne i psihološke traume. Ukrajina je 2006. službeno Holodomor proglasila genocidom, ali Rusija, kao i Sovjetski Savez  odbija da se obiteljima žrtava plati odšteta.
• Masakr u Nankingu Nanjing je nekad bio glavni grad Kine i u njemu su Japanci 1937. pobili više od 300.000 ljudi, najviše zarobljenih kineskih vojnika i civile. Pokolj je trajao punih šest tjedan nakon čega je grad ostao potpuno devastiran. Povijesničari ovu tragediju zovu i “Silovanje Nankinga”, te navode da je ravan holokaustu.
• Progon Nijemaca - Sa zločinama nacističke Njemačke smo jako dobro upoznati, ali ono što se manje zna su progoni Nijemaca koji su protjerani iz Istočne Europe nakon što je Njemačka izgubila rat. Nijemci, koji su živjeli na području Poljske, Češke i Slovačke, Jugoslavije  te Rusije morali su se vratiti u Njemačku i Austriju jer su silom istjerani iz svojih domova. Na taj je način nasilno iseljeno 12 milijuna Nijemaca, a na putu prema Njemačkoj i Austriji 473 tisuće Nijemaca izgubilo je život.
• Posljedice neuspjelog državnog udara u Indoneziji Nakon što grupa poznata kao “Rujanski pokret” nije uspjela izvesti državni udar 1965., general Suharto je poveo antikomunistički progon u Indoneziji, koji se na kraju pretvorio u masakr diljem zemlje. Na kraju je indonezijska Komunistička partija, koja je nekoć u Indoneziji bila najbrojnija doslovno nestala. Ubijeno je preko pola milijuna komunista. U Indoneziji su i do danas zabranjene bilo kakve komunističke organizacije.
• Genocid u Bangladešu Dio Indije je nakon 1947. doživio jednu od najvećih migracija u povijesti i tada je oko dva milijuna ljudi izgubilo živote u kaosu koji je nastao. Nakon toga je i Pakistan ostao podijeljen između svoje matice i Indije, te male provincije, Istočni Bengali koji se kasnije preimenovao u Istočni Pakistan. Podjela nije trajala i imala je velike posljedice. 1971. Zapadni Pakistan je krenuo prema Bengaliju vojnom silom i nakon devet mjeseci rata nastao je Bangladeš. Sukob je rezultirao s deset milijuna izbjeglica, silovano je 200.000 žena, te se procjenuje da je ubijeno oko tri milijuna ljudi.
• Crveni teror u Etiopiji Između 1976. i 1978. etiopijska vlada provela je brutalnu operaciju koju su nazvali “Crveni teror”. Nakon svrgnuća kralja Hailea Selassiea kojeg je srušila vojna hunta 1974., nova marksistička vlada koju je vodio Mengistu Haile Mariam krenule su u progon svih opozicijskih skupina. Neke procjene govore da je tada ubijeno 10.000 ljudi, te da se radilo o najsistematičnijem masovnom ubojstvu u povijesti Afrike, dok neki tvrde da je ubijeno i do 500.000 ljudi. Mengistu je srušen s vlasti 1991., nakon čega je pobjegao u Zimbabve. Etiopijski sud ga je 2006. osudio kao odgovornim za genocid, no Mengistu je ostao živjeti slobodan u Zimbabveu.
Pročitajte više na: https://www.express.hr/top-news/zaboravljeni-genocidi-o-kojima-se-ne-govori-796 - http://www.express.hr
 
Genocid nad Romima?
 
Međunarodni dan sjećanja na 2. kolovoza 1944. kad je u Auschwitzu ubijeno 2897 Roma Autor Danijel Prerad
Osmi je put u Uštici, selu pokraj Jasenovca, obilježen Porajmos/ Samudaripen, Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve holokausta Taj dan obilježava se kao sjećanje na 2. kolovoza 1944. godine kada je 2897 Roma ubijeno u koncentracijskom logoru Auschwitz.
„U Uštici 21 masovna grobnica - Od svibnja 1942. godine svi su Romi s područja NDH deportirani u teretnim vagonima u koncentracijski logor u Jasenovcu. Za razliku od drugih grupa zatočenika, oni nakon dolaska u logor nisu uvijek bili upisivani po imenu tako da je gotovo nemoguće utvrditi stvarni broj ubijenih Roma u tom logoru. Poimenice su na cijelom području nekadašnjeg jasenovačkog ustaškog logora evidentirana imena 16.173 ubijena Roma, od kojih je 5608 djece, a pretpostavlja se da je njihov stvarni broj nekoliko puta veći. Ovdje je u NDH, u ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac, gotovo nemoguće utvrditi stvarni broj ubijenih Roma u tom logoru Tu je napravljen genocid nad romskim drugim narodima. Ubijani su Romi na najbrutalnije načine, a pravi broj ubijenih nikad se neće saznati jer je dehumanizacija Roma bila na toj razini da nisu imenima popisivani, nego vođeni po broju vagona u kojima su dovezeni „– rekao je komemoraciji na romskom memorijalnom groblju u Uštici saborski zastupnik Veljko Kajtazi, inicijator ovog obilježavanja u Hrvatskoj.
Kajtazi je rekao kako o razmjerima genocida nad Romima u vrijeme NDH govori i činjenica da je, prema popisu stanovništva iz 1948. godine, na području sadašnje Hrvatske živjelo samo 405 Roma u odnosu na prijeratnih više od 15.000 Roma. Romi su ispočetka bili deportirani i smješteni u Uštici, selu nadomak Jasenovca gdje postoji 21 masovna grobnica s tijelima Roma.
Na komemoraciji su bili predstavnici veleposlanstava te romski predstavnici iz više država. Izaslanik predsjednice bio je sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, a premijera ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.
U sklopu napora za spašavanjem od zaborava tragedije hrvatskih Roma, nedavno je u izdanju Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i njemačke Zaklade Erinnerung, Verantwortung und Zukunft objavljena knjiga "Romi u Drugom svjetskom ratu u NDH 1941.– 1945.", zamišljena kao priručnik za učitelje i nastavnike. Knjiga je predstavljena tijekom ovogodišnjeg Kliofesta, najvažnije hrvatske manifestacije za popularizaciju povijesne znanosti, koja se održava u Zagrebu.  Povjesničar Danijel Vojak iz Instituta "Ivo Pilar", suautor je, urednik knjige i vodeći autoritet za povijest Roma u Hrvatskoj. On kaže: „Sam broj ubijenih Roma teško je saznati, već se sve te brojke temelje na određenim procjenama. Naime, problemi u utvrđivanju stvarnog broja ubijenih Roma su nedostatak ustaške, posebice jasenovačke logorske dokumentacije. Sljedeći problem je bio taj što 1941. nije bio proveden popis stanovništva, uslijed izbijanja Travanjskog rata u Kraljevini Jugoslaviji.
 
Tako ne znamo koliko je Roma živjelo na početku rata na području kasnije osnovane NDH. Treći razlog je etnička mimikrija, tj. skrivanje vlastitog etničkog identiteta uslijed straha od diskriminacije. Nažalost takva mimikrija je i danas prisutna među romskom zajednicom u Hrvatskoj. Tako neki znanstvenici procjenjuju od nekoliko tisuća do 100.000 broj ubijenih Roma na području NDH. Spomen – područje Jasenovac je unatrag nekoliko godina uspostavilo bazu žrtava Drugog svjetskog rata i u njoj navodi brojku od 16.173 ubijena Roma. Ne želeći ulaziti u dodatne analize, mislim da je negdje između 15.000 i 30.000 Roma ubijeno u NDH.
 
Osim toga, smatram da hrvatske vlasti moraju otvoriti i pitanje odgovarajuće odštete romskim žrtvama i njihovim potomcima, posebice imajući na umu kako postoje dokumenti koji potvrđuju kako su ustaške vlasti nasilno oduzimale imovinu Roma i njome se koristile, a ta imovina nije Romima bila vraćena nakon završetka rata“, „RH treba platiti odštetu Romima čije je obitelji pobila NDH“ (https://www.express.hr/top-news/rh-treba-platiti-odstetu-romima-cije-je-obitelji-pobila-ndh-22237 - www.express.hr).
Veljko Kajtazi učinio je puno za romsku zajednicu, kao saborski zastupnik i predstavnik romske nacionalne manjine, međutim izlaziti javno na komemoraciji sa neprovjerenim i nepouzdanim podacima o broju žrtava je manipuliranje i ponovno viktimiziranje samih žrtava. Kajtazi i sam navodi kako je „gotovo nemoguće utvrditi stvarni broj ubijenih Roma u tom logoru“ i onda manipulira iznoseći da je „njihov stvarni broj nekoliko puta veći“ ! Ako je nemoguće utvrditi stvarni broj žrtava, kako može biti nekoliko puta veći?
 
Našla sam podatak koji se podudara sa brojkama po popisu stanovništva iz 1931. godine. U knjizi Narod i zemlja Hrvata, dr. Mladen Lorković, navodi podatak da je po popisu stanovništva iz 1931.godine u Banovini Hrvatskoj živjelo 14.830 Cigana (što je bio ondašnji naziv za Rome). I povjesničar Danijel Vojak isto manipulira brojem žrtava, nabacuje brojke od 30.000 do 100.000 stradalih, a kao povjesničaru dobro mu je poznat podatak o 14.830. Roma iz 1931. godine. To preuveličavanje je najobičnija politička manipulacija. Tim više što naglašava da bi država Hrvatska trebala platiti odštetu, jasno je sa kojim ciljem se manipulira brojkama. Međutim Danijel Vojak kao da zaboravlja da Republika Hrvatska nije državno pravna sljednica NDH, niti ima nikakve pravne ni moralne obveze prema njoj. Na ovaj perfidan način žele optužiti Republiku Hrvatsku i stigmatizirati hrvatski narod!
 
Sljedom takvog razmišljanja postavlja se pitanje tko je platio ili će platiti odštetu i drugim žrtvama Drugoga svjetskog rata, Bleiburga, Križnog puta ili još svježije žrtvama Domovinskog rata?Evo što je napisao Igor Vukić predsjednik  Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac: I romska komemoracija poziv je na istraživanje povijesti jasenovačkog logora. "Postoje još živi svjedoci iz tog vremena po kojima u Uštici uopće nije postojao romski logor, kako je to tvrdila komunistička historiografija. Groblje u Uštici na kojem se održala komemoracija također je suspektno: bez ikakva forenzičkog istraživanja govori se o 21 grobnici na relativno malom području, i o tisućama žrtava…
Jugoslavija je 1964. provela popis žrtava rata u kojem je nastojala povećati brojeve stradalih do krajnjih granica. Prema tom popisu u Jasenovcu je bilo oko 1500 Roma. A sada, u samostalnoj Hrvatskoj, broj je narastao na 16.173.
Sve su to samo dodatni poticaji da se napokon prione sveobuhvatnom istraživanju jasenovačkog logora. Sudbina Roma u drugom svjetskom ratu, kao i ostalih skupina stanovništva, zaslužuje primjereno prisjećanje, a ne preuveličavanje i političke manipulacije." Igor Vukić, 3. kolovoza 2019. godine.
 

Lili Benčik

Taško Vasiljev: Partizanska djeca dobro su izbrojila broj ubijenih Srba u Jasenovcu i NDH

 
 
Ispod članka srbijanskoga povjesničara Nenada Lajbenšpergera u beogradskoj Politici od 26. IV. 2019., http://www.politika.rs/sr/clanak/427995/Pogledi/Tesko-do-tacnog-broja-jasenovackih-zrtava, pod naslovom »Teško do točnog broja jasenovačkih žrtava«, nalazi se nekoliko komentara koji održavaju stanje svijesti običnih Srbijanaca i Srba izvan Srbije. Evo nekih od njih.
Slikovni rezultat za serbian lies
Stevan Marković – Pariz: »Mi danas znamo, a to je nepobitna činjenica, da je porast stanovništva od 1921. do 1991. bio linearan(!), tj. na svakih 10 godina, iznosio oko 2 milijuna. Kada imamo popis iz 1931. može se predvidjeti koliko je stanovnika trebalo „očekivati“ 1941. i 1945., a također i upravo na popisu 1948. (uključujući Istru od 1945. godine) i smanjeni broj na tom popisu bi morao odgovarati stvarnim demografskim gubicima 1941.-1945. Popis iz 1948. daje brojku koja je manja za bar 2,3-2,5 milijuna od „očekivane“ brojke. Ako je totalan broj demografskih žrtava u Jugoslaviji u Drugome svjetskom ratu bio bar 2,3-2,5 milijuna, onda je na teritoriju NDH – a to su te žrtve ustaških zločina o kojima postoji neprestana polemika – moralo biti bar oko 600.000 od ustaša ubijenih (uglavnom) Srba«.
 
Stevan Marković – Pariz: »Matematičar Vladeta Vučković, kojega sam sreo 1991. u Parizu, odmah je poslije Drugoga svjetskog rata izračunao – procijenio, da su demografski gubitci (znači manjak stanovništva prouzrokovan ratom, dakle ubijeni, poginuli, nerođeni i sl.) bili oko 1,7 milijuna. To je državna vlast protumačila kao izravne žrtve rata. Kasnije, totalni demografski gubitci za cijelu Jugoslaviju bili su opet „slobodno“ procijenjeni na 1,9 milijuna (Žerjavić, Kočović) i to je bio uzrok vjerojatno pogrješnih procjena broja ustaških žrtava u Jasenovcu i Nezavisne Države Hrvatske – NDH«.
 
Popivić M.: »Pa, prema našim izvorima u IIWW je kod nas poginulo oko 1,8 milijuna ljudi, prema UK izvorima oko 1,4 milijuna a prema izvorima njemačkih historičara 1,2 milijuna. Neka su recimo Nijemci u pravu - 1,2 milijuna. Hajde sada da vidimo koliko bi tu moglo biti Srba a koliko ostalih, onih njemačkih dočeklija i đuvegija. Nije ispod milijun Srba. Ne, naravno, u Jasenovcu već u državi zločincu, NDH«.
 
I novokomponovana istorija šalje pouke: »Zagrebačka "Mala školska enciklopedija" štampanа je 60-ih godina u SFRJ kaže da je bilo oko 700.000 žrtava u Jasenovačkom logoru. Baš nešto razmišljam zbog čega bi ondašnji „nosioci“ bratstva i jedinstva imali rzloga da taj užasni broj preuveličavaju. Čini mi se da su mnogo više imali potrebu da ga umanje. Nažalost, cijenu pristanka na višedesetljetnu trulu zajednicu sa svojim dželatima u ime „svijetle budućnosti“ Srbi će još vrlo dugo skupo plaćati na raznorazne načine«.
 
Taško Vasiljev: »Ako su komunisti krili brojke žrtava Jasenovca ne znam otkud mi u glavi brojka od 600.000 likvidiranih!? Valjda sam ja nešto sanjao. Ono što je simptomatično za cijelu ovu „papazjaniju“ je tendenciozno minimiziranje žrtava ustaškog terora u Drugom svjetskom ratu cijelih 74 godine poslije njega. Što je još gore, to se plasira kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Ovakve pričice i nagađanja ni u kojem slučaju ne idu u korist Srba, već je to ponovljeni (produženi) pokušaj da se oni predstave svijetu kao genocidni, čak i kao jedini genocidni, narod na bivšim prostorima Jugoslavije vjerojatno u produženom Haško-natovskom pokušaju da se opravda sva akcija NATO-a i Haške presude Mladića, Karadžića i ostalih osuđenika (koji su 90 % Srbi) i da se Srbi žigošu kao jedini krivci za krvavi raspad Jugoslavije – što je suprotno faktičnom stanju i povijesnim činjenicama«.
 
Milamajka: »Osobno sam gledao Dedijera kad je na tv-u pokazao faksimil pisma njemačkog komandanta za Zapadnu Bosnu Hitleru u komu ga izvještava da je u jasenovačkim logorima pobijeno, citiram, tri četvrtine milijuna žrtava!«
 
Mile: »Točan broj žrtava nikada ne ćemo moći doznati jer nam to partizanska djeca i danas ne dozvoljavaju. Najviše Srba je stradalo od ustaša 1941. i 1942. godine, poslije su ih više pobili partizani. Ako se istinski želi utvrditi broj žrtava Jasenovca može se doći do makar približnog broja, potrebno je malo tu poslužiti se i matematikom i doći do približnog broja stanovnika tadašnje Hrvatske i tadašnje Bosne odakle je najveći broj srpskih žrtava. Koristiti popis iz 1921. i 1931. godine i napraviti pretpostavku stanovništva 1941. godine. Novi popis je bio 1948., od 1941. će se vidjeti značajno usporavanje stanovništva i tako će se doći do nekog broja žrtava, točno ne, ali približno da. Postoje cijela sela koja su ustaše zbrisale i može se vrlo približno utvrditi broj. U što približnijem izračunu stradanja od ustaša i tadašnje NDH moraju se otvoriti arhivi da se dođe do točne brojke partizanskih žrtava kao i stradalih od četnika te muslimanskih ekstremista i balija. Žrtve ne zaslužuju nikakve manipulacije«.
 
Taško Vasiljev: »Partizanska djeca su prebrojila više od 600.000 Srba u Jasenovcu – to je službena brojka stradalih Srba u Jasenovcu do 1990. godine. Poslije su došli „demokrati“ koji su iskazali sumnju i brojku umanjili na četrdesetak tisuća (Tuđman), a očito su igricu prihvatili i nove vlasti u Srbiji poslije 2000. godine. Ne znam čemu ovakve igre brojkama!? Radi se o ogavnom novokomponiranom pokušaju minimiziranja ustaškog zločina, postavljanju sumnje samog njegovog postojanja i traženju opravdanja preko smanjenja broja likvidiranih. Očito da neki ne broje žrtve ubijene na ulazu logora, ne broje one koje su klane i bacane u Savu da bi služili za opomenu Srbima, a za razliku od Nijemaca koji su doslovce bilježili svaku pojedinost logoraša Auschwitza i drugih logora, Hrvati su kao i ostali Balkanci iskazali svu aljkavost na tu temu, pa im žrtve vjerojatno nisu ni bile bitne. Očigledno, Mile, partizanska djeca su ih izbrojili i vodili kao službeni broj dok nisu došli potomci onih s druge strane«.
 
Što nakon svega reći? Da se u Srbiji nije ništa promijenilo od 1945. godine. I dalje nastavljaju s lažima u i oko Jasenovca i tzv. višemilijunskih srpskih žrtava u jugoslavijama. Mitomanija je pobijedila razum i onemogućava bilo kakav oblik dijaloga. Nu, nisu nama Hrvatima problem Srbija i srpski mitomani, problem su nam Hrvati, oni na vlasti, i oni u oporbi koji žive na lešinarenju i laganju.
 

Zrinko Horvat

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Petak, 23/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1272 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević