Get Adobe Flash player

"Istoričari" i nostalgičari protiv hrvatskoga jezika

U Beogradu donesena nova deklaracija o "zajedničkom...

Crno bijelo u Corona koloru

Crno bijelo u Corona koloru

Miroslav Škoro jest onaj koji će krojiti novu Vladu s ambicijama da...

Gospodarsko uništenje Istre od strane IDS-a

Gospodarsko uništenje Istre od strane IDS-a

IDS-ovi autonomaši napadaju sve, pa i Katoličku...

Mitovi i simboli oko nas

Mitovi i simboli oko nas

Živjeti u snovima znači biti mjesečar     "Ne...

Ne stoji Frljićev rasni argument

Ne stoji Frljićev rasni argument

Zar je Aleksandra Zec ubijena, a ostalo 401 hrvatsko dijete poginulo u...

  • "Istoričari" i nostalgičari protiv hrvatskoga jezika

    ponedjeljak, 22. lipnja 2020. 14:48
  • Crno bijelo u Corona koloru

    Crno bijelo u Corona koloru

    četvrtak, 25. lipnja 2020. 14:31
  • Gospodarsko uništenje Istre od strane IDS-a

    Gospodarsko uništenje Istre od strane IDS-a

    ponedjeljak, 22. lipnja 2020. 14:41
  • Mitovi i simboli oko nas

    Mitovi i simboli oko nas

    četvrtak, 25. lipnja 2020. 15:07
  • Ne stoji Frljićev rasni argument

    Ne stoji Frljićev rasni argument

    četvrtak, 25. lipnja 2020. 15:01

U Beogradu donesena nova deklaracija o "zajedničkom jeziku"

 
 
U studenome 2018. godine pisala sam o formiranju zajednice Sveučilišta Zapadnog Balkana i postavila pitanje: »Što to zagovara rektor Damir Boras? S kojim se zajedničkim interesima i ciljevima potpisuje sporazum zajednice sveučilišta "Zapadnog Balkana", kada je RH članica EU-a, a ne "Zapadnog Balkana"«?
https://www.krokodil.rs/wp-content/uploads/2020/06/5-photo-Marija-PIro%C5%A1ki-444x650.jpg
Prvi rektorski forum zapadnoga Balkana održan je u rujnu 2018. na Sveučilištu u Novom Sadu. Drugi, zagrebački skup rektora, održava se u nastavku proslave Dana Sveučilišta u Zagrebu, a u okviru obilježavanja početka 350. akademske godine. Drugi rektorski forum zapadnoga Balkana – skup na kojem je sudjelovalo 20 rektora sveučilišta s toga područja, održao se u subotu 3. studenoga 2018. u 14 sati u auli Sveučilišta u Zagrebu (Trg Republike Hrvatske 14). Veoma čudna, zabrinjavajuća i opasna konstrukcija „zapadni Balkan“ kojom se poslužio ni manje, ni više rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras!
 
Pojam „zapadni Balkan“ je izgleda po rektoru Borasu jako rastezljiv. Poznato je da u zapadni Balkan ulaze Srbija, Crna Gora, Albanija, Makedonija i Kosovo, a Slovenija i Hrvatska kao članice Europske unije, nikako ne mogu biti zapadni Balkan! Poznato je da termin „zapadni Balkan“ označava područje bivše Jugoslavije i stoga još više začuđuje što se rektor Boras poslužio tim nazivom. O kojim to zajedničkim ciljevima i interesima se može govoriti, kada Hrvatska kao članica EU-a, ne pripada zapadnom Balkanu? Tijekom foruma rektori 20 sveučilišta potpisali su Sporazum o osnivanju Zajednice sveučilišta zapadnoga Balkana! Na temelju Sporazuma, potpisnici će surađivati i raditi na ostvarivanju zajedničkih cilјeva i interesa te će svojim aktivnostima pridonositi razvoju akademskih i širih društvenih zajednica. Tako kaže rektor Boras. Rektor Damir Boras trebao bi voditi računa da na ovaj način narušava ugled Republike Hrvatske kao države, koja kao članica EU-a ne može biti doslovno strpana u zapadni Balkan i to na 100-u obljetnicu osnivanja Države Srba, Hrvata i Slovenaca! https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2018/11/02/sto-to-zagovara-rektor-damir-boras-o-kojim-se-zajednickim-interesima-i-ciljevima-potpisuje-sporazum-zajednice-sveucilista-zapadnog-balkana-kada-je-rh-clanica-eu-a-ne-zapad/
 
Kada je 13. lipnja 2020. u Beogradu objavljena Deklaracija "Odbranimo historiju" kao rezultat projekta pod nazivom "Ko je prvi počeo? – Istoričari protiv revizionizma", postalo mi je jasno od kuda i koga potječe ta inicijativa. Počelo je sa Deklaracijom o zajedničkom jeziku, pa Zajednici sveučilišta Zapadnog Balkana i evo završilo sa Deklaracijom "Odbranimo historiju". A ustvari svemu je prethodila vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske 1995. godine pod nazivom Oluja, u kojoj su se raspali srpski snovi o Velikoj Srbiji, na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag, bar za ovu generaciju, jer Srbija (odnosno SPC, kao duhovni vođa velikosrpske ideologije) od te ideje nikada ne će odustati. Stoga je sva ova aktivnost koju su inicirali i započeli srpski intelektualci, a pridružili se i ostali, pa nažalost i iz Hrvatske, bez imalo dvojbi znala sam da su to: Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić, ustvari održavanje kakve takve Jugoslavije, ali u najvažnijim segmentima koji označuju jedan narod, jezik, povijest i književnost.
 
Hrvatima su već oduzeli jezik, svojataju hrvatske pisce, a s ovom Deklaracijom i određuju koje su njihove "povijesne istine" od kojih ne odstupaju, a sve zamotano u celofan brige za mir "održavaju se stari i stvaraju novi mitovi, jačali stereotipi, razvijale predrasude i mržnja prema susedima". Međutim, prava svrha i namjera ovih inicijativa je da se sačuvaju obrisi Jugoslavije, koji bi se kad tad mogli iskoristiti u projektu Velike Srbije, kojem je Jugoslavija bila savršen politički i državni okvir! Nakon poraza, koji ne žele priznati, nego im je uvijek kriv netko drugi, Srpska akademija nauka i umetnosti, donijela je Memorandum SANU 2 po kojem će Srbija skinuti sa sebe odgovornost i krivicu za agresiju na Hrvatsku i BIH i otupiti oštricu osude međunarodne zajednice.
 
Memorandum SANU 2

 

1. Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
2. Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;
3. Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;
4. Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;
5. Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;
6. Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
7. Pomagati otcjepljenje Republike Srpske;
8. Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
9. Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
 
Tako Srbija neprestano radi za svoje interese! Svjesni krivice za počinjene zločine u velikosrpskoj agresiji, podmuklo i prevarantski žele spriječiti da se o tome uopće govori., a ako se i govori onda to treba biti po srpskom tumačenju "povijesne istine", jer svako drugačije tumačenje je povijesni revizionizam.
 
Deklaracija o zajedničkom jeziku
 
Prvo su naravno udarili na jezik, jer jezik definira svaki narod,  sa Deklaracijom o zajedničkom jeziku: DEKLARACIJA O ZAJEDNIČKOM JEZIKU HRVATA, SRBA, BOŠNJAKA I CRNOGORACA koju je inicirala lingvistica Snježana Kordič, hrvatska državljanka, objavljena je 30. ožujka 2017. u Sarajevu. Tu su inicijativu podržali 220 intelektualaca iz “regije”profilirani kao Yugonostalgičari ili Yugofili i svakako oni koji ne priznaju Republiku Hrvatsku kao samostalnu i neovisnu državu.
 
Snježana Kordić je lingvistica koja u svojoj znanstvenoj karijerizastupa tezu da hrvatski jezik ne postoji kao zaseban jezik. Njezina teza o policentričnom srpskohrvatskom jeziku na području bivše Jugoslavije kao jednom jedinstvenom jeziku i da ne postoje nacionalni jezici izazvala je i izaziva mnogobrojne reakcije, od pozitivnih do izrazito negativnih. Pozitivne su naravno reakcije onih koji se osjećaju jugoslovenima i kao takvi žele govoriti jednim jednakim jezikom. Negativne reakcije izazvalo je kod svakog tko osjeća pripadnost jednom od naroda ex Jugoslavije. I kod Hrvata i kod Srba žestoke su reakcije, jer i jedni i drugi brane svoj jezik.
 
Srpski akademik Slobodan Remetić pak kaže da "To jest jedan, u osnovi srpski jezik". Znači potpuno se negira hrvatski jezik, a Srbi do Vuka Karadžića nisu ni znali kojim jezikom govore. Nema dokumenata, jer su 500 godina bili turski vazali! Vuk Stefanović Karadžić prvi je sistematizirao srpski jezik i napisao "Srpski  rječnik" (1818.), drugo, znatno prošireno (1852.), te prijevod Novoga Zavjeta (1847.) i postavio temelje za suvremeni srpski standardni jezik. Dok se za razliku od srpskog jezika, hrvatski jezik izrijekom spominje u Istarskom razvodu 1275.-1375. godine. Istarski razvodje pravni dokument koji je nastajao u razdoblju 1275. - 1375. kojim se utvrđuju granice između feudalnih gospodara i seoskih općina, pisan glagoljicom na latinskom, hrvatskom i njemačkom jeziku.
 
Prvu gramatiku hrvatskog jezika napisao je Bartol Kašić, Bartholomaeus Cassius, Bartolomeo Cassio, ili s dodatkom Pažanin, hrvatski pisac, jezikoslovac i isusovac. Njegovo najvažnije djelo je Prva hrvatska gramatika koju je napisao 1604., dok su Srbi bili dugo pod turskom vlasti!v Srpski teoretičari svojataju i Bartola Kašića;  Vatroslav Jagić je za Kašićevu gramatiku rekao da je to "gramatika srpskog narodnog jezika između štokavice i čakavice", što je logički potpuno nemoguće, gledajući Kačićev životni put. Bio je svećenik isusovac, koji je kratko boravio na misionarskom putovanju u Srbiji, pa ga valjda zato Srbi svojataju! Kako je to jadno i sramotno, krasti pisce!
 
Za razliku od Srba, mi Hrvati ne moramo njima krasti ni pjesnike, ni književnike, ni znanstvenike. Mi imamo bogatu povijesnu plejadu umjetnika, književnika, jezikoslovaca... Među njima svakako je i Radoslav Katičić, lingvist i slavist svjetskog ugleda, član pet europskih akademija znanosti: "Srpski se ne može govoriti čakavski ili kajkavski, pa se onda ne može govoriti ni štokavski. Štokavski je štokavski u odnosu na čakavski i kajkavski. Ako je kao da čakavskoga i kajkavskoga nema, a Srbima jest tako, onda i ono što oni govore nije štokavski. Ako pitaju što ne znači da su štokavci. I Makedonci pitaju što, i Bugari, i Rusi, pa nisu štokavci." Ni 30 godina od raspada Jugoslavije, ta nepostojeća država nikako ne izlazi iz mnogih glava od znanstvenika do tzv. običnih malih ljudi. Na sve se moguće načine i varijante nastoji je se oživiti i reinkarnirati. Međutim nitko još osim samog Božjeg sina, Isusa Krista nije uskrsnuo od mrtvih. Jugoslavija je mrtva,propali velikosrpski projekt, ali nikako da to prihvate. A ovu Deklaraciju koju su potpisali uglavnom Yugofili i Yugonostalgičari vidim kao još jedan od pokušaja oživljavanja mrtvaca, što je naravno ravno utopiji.
 
Navest ću samo neka imena ,među kojima su oni koji Hrvatsku kao samostalnu državu ne prihvaćaju i ne mogu je smisliti. Dakle pored Snježane Kordić potpisali su: Boris Dežulović, Dubravka Ugrešić, Slobodan Šnajder, Vedrana Rudan, Rajko Grlić, Ante Tomić, Dejan Jović (koji čak ne priznaje ni valjanost referenduma o samostalnosti RH), Dragan Markovina, Drago Pilsel, Heni Erceg, Rade Šerbedžija, Boris Pavelić, Vesna Teršelič, Jasmina Žbanić (poznata po tome da je uzela za financiranje filma hrvatske kune, ali joj je zasmetao tadašnji hrvatski premijer Milanović, kojem je rekla MARŠ iz Bosne) do ukupno 220 potpisnika. Svi potpisnici, koji su hrvatski građani, trebali bi kazneno odgovarati, jer svojim potpisom potpisuju kršenje USTAVA RH, zato što je hrvatski jezik, kao što sam na početku teksta napisala u Ustavu RH članak 12 Temeljnih odredbi Ustava. https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2017/03/29/50-godina-deklaracije-o-nazivu-i-polozaju-hrvatskog-knjizevnog-jezika-priznanje-i-negiranje/
 
U Hrvatskoj je Deklaracija naišla na osudu predstavnika državnog vrha, jezične, prosvjetne i kulturne javnosti."Deklaracije o zajedničkom jeziku, na kojoj je radilo 30 lingvista i drugih eksperata i koju je svojim potpisima podržalo oko deset hiljada ljudi iz čitavog regiona Zapadnog Balkana", kaže Vladimir Aksentijević. Da je uistinu riječ o političkoj inicijativi a ne stručnoj, pa i svojevrsnoj provokaciji, moglo bi se povezati i s time što je do Deklaracije došlo samo nekoliko dana nakon što je obilježeno 50 godina od kada je u časopisu Matice hrvatske, Telegramu, objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika, što je bio važan trenutak u razvoju hrvatske jezične i nacionalne samosvijesti. Taj svoj hrabar čin jezikoslovci, književnici, intelektualci platili su na različite načine, ako ne odmah, a onda nakon sloma Hrvatskog proljeća. Jugoslavenski komunistički režim Deklaraciju je osudio, a mnoge njezine potpisnike različitim šikaniranjem i progonom sankcionirao.
 
Podsjetimo, Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika objavljena je u tjedniku Telegram, 17. ožujka 1967. Potpisalo ju je osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana prije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika - Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić i Vlatko Pavletić, a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje. Već 15. ožujka Deklaraciju je potpisalo tadašnje Društvo književnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove.
 
Istoričari protiv revizionizma!
 
Konferencija „Ko je prvi počeo? Istoričari protiv revizionizma“ – na kojoj su sudjelovali povjesničari iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore – održala se 17. i 18. lipnja 2018. u Beogradu. Projekt je vodio pisac Vladimir Arsenijević, iz udruženja KROKODIL pod nazivom „Jezici i nacionalizmi“. Udruženje KROKODIL radi na širokom području bivše Jugoslavije u "smislu regiona". Djelovanje Udruženja je trostruko: "jezik, istorija i književnost".
 
Deklaracija „Odbranimo istoriju“
 
Evo kako tumače svoju" povijesnu istinu": »Istorija Drugog svetskog rata je u svim državama nastalim na tlu SFRJ predmet manipulacije. Revizionističkim postupkom iz istorije su izbačene naučnom metodologijom utvrđene činjenice, a u nju unete one za koje nema podloge u istorijskim izvorima. Time se u našim društvima brišu jasne moralne koordinate, gubi se granica između fašizma i antifašizma i stvara opasnost da se zločini poput onih iz prošlosti ponove"
I naravno zato što se gubi granica između "fašizma i antifašizma" trebali su " renomirani istoričari donijeti deklaraciju "Obranimo istoriju" kao reakciju na Rezoluciju EU Parlamenta od 19. rujna 2019. godine kojom su izjednačeni po zlu svi totalitarni režimi, komunizam, nacizam i fašizam!« Kao nisu drugovi "istoričari" komunisti, oni su antifašisti, a svi su usput i titoisti. Pa pitam ja drugove "istoričare":
"Što bi vam TITO rekao na to da ste ga se odrekli? Što bi rekao da ste se odrekli komunizma? Što bi vam rekao na vaš antifašizam, a on je bio doživotni predsjednik Komunističle partije Jugoslavije, ili Saveza komunista Jugoslavije?
 
Evo što misle postići Deklaracijom ti "istoričari", apologeti jedne propale ideologije i jedne propale države, koju nikako ne mogu konačno spremiti u ropotarnicu povijesti, gdje joj je i mjesto, već nastavljaju sa njenom godinama lažiranom "povijesnom istinom", izmišljaju i manipuliraju zato što nikako ne prihvaćaju da su njihovi očevi i djedovi činili zločine, za koje nikada nisu odgovarali: Zbog svega navedenog, mi, sastavljači i potpisnici ove Deklaracije, tražimo:
1. Od historičara: da se čvrsto drže najviših standarda u utvrđivanju činjenica i da se bore za primjenu naučnih historiografskih metoda, posebno kada su u pitanju osjetljive i kontroverzne teme iz prošlosti;
2. Od političkih elita: da vode odgovorne politike historije, da prestanu sa zloupotrebljavanjem prošlosti i da se ne oslanjaju na historičare, intelektualce i interesne grupe koji potpiruju nacionalističke strasti, međusobno nas sukobljavajući radi jačanja svoje političke pozicije;
3. Od parlamenata, domaćih i europskih: da prestanu usvajati zakone, rezolucije, preambule i druge akte kojima se nameće „povijesna istina“ i podobna interpretacija prošlosti jer se tako izravno uključuju u prekrajanje i opasne manipulacije prošlošću;
4. Od sudskih vlasti: da prilikom primjene zakona vode računa o utvrđenim historijskim činjenicama kako ne bi doprinosili snaženju parahistorije i rehabilitaciji dokazanih kolaboracionista iz Drugoga svjetskog rata, kao i svih odgovornih za ratne zločine u nedavnoj prošlosti;
5. Od ministarstava nauke: da potiču i financijski podržavaju projekte koji će slobodno i kritički istraživati sve teme od naučnog interesa, pa i one o tamnim, kontroverznim stranama vlastite prošlosti; da financijski podrže zajedničke naučne projekte između susjednih zemalja kako bi razvijali multiperspektivni pristup prošlim događajima.
6. Od ministarstava obrazovanja: da nastavu historije ne pretvaraju u predmet koji služi isključivo formiranju nacionalnog identiteta i širenju mržnje. Historija treba biti vodeći školski predmet stjecanja kritičkog mišljenja, zasnovan isključivo na suvremenim pristupima obrazovanju bez tabua. Ministarstva trebaju podržati razmjenu univerzitetskih profesora i nastavnika u školama;
7. Od ministarstava kulture i svih tijela vlasti koja se bave politikom sjećanja:da prestanu s praksom podizanja spomenika i otvaranja novih muzeja posvećenih pojedincima ili organizacijama koji su sudjelovali u širenju mržnje i zločinima. Takva politika sjećanja služi tek širenju i održavanju mržnje, napetosti i ostrašćenih homogenizacija;
8. Od medija:da se odgovorno odnose prema prošlosti, da se kritički odnose prema nadrihistoričarima i historičarima koji promiču netoleranciju i iskrivljavaju prošlost, da ne preuzimaju neprovjerene podatke, prešućuju historijske činjenice i da ne koriste prošlost za raspirivanje antagonističkih politika;
9. Od lokalnih vlasti: da škole, ulice, studentske domove i druge javne objekte ne imenuju po ličnostima koje su tokom Drugoga svjetskog rata i u posljednjim ratovima pozivale na etničku mržnju i antisemitizam te bile odgovorne za ratne zločine;
10. Od nastavnika historije:da prate nove metode predavanja i poučavanja, da vježbaju s učenicima praktične vještine i kritičko mišljenje, da potiču učenike na rad s historijskim izvorima i da preispituju svaku tvrdnju o prošlosti. Bez kritičkog mišljenja u nastavi historije osnažuju se autoritarna svijest i isključivost kod mladih.
 
Zaključak
 
Što sve nisu spremni raditi, zamagljivati i pokrenuti samo da ne provedu u djelo Rezoluciju Europskoga parlamenta od 19. rujna 2019. kojom se izjednačuje komunizam sa fašizmom kao istim zlom? Znaju da im je to kraj, pa sada posljednjim snagama pokušavaju izigravati humaniste sa dobrom namjerom? Na taj način misle spriječiti daljnja istraživanja, utječući na pravosuđe, (čl. 4.) na školstvo, (čl. 10.) na lokalne vlasti, (čl. 9.) na medije, (čl. 8.), na kulturu (čl. 7.) i na političare (čl. 2.), a posebno na Europski parlament koji je bez da njih "istoričare" pita osudio komunizam!
 
Ma zamislite kako su se uopće usudili EU-ovi zastupnici tako nešto izglasati bez njih "istoričara" - krivotvoritelja komunističke povijesti, koji i dalje izmišljaju jasenovačke lažne žrtve. Koji negiraju postojanje Hude Jame i još 600 jama, rovova i rudnika, s desetcima tisuća pobijenih ljudi, staraca, žena i djece, a Romana Leljaka proglašavaju "nadrihistoričarem". Deklaraciju o zajedničkom jeziku potpisalo je deset tisuća ljudi što je u odnosu na broj stanovnika svih država na području bivše Jugoslavije oko 20 milijuna 0,0005 promila. Vidjet ćemo rezultat ove Deklaracije!
 

Lili Benčik

Miroslav Škoro jest onaj koji će krojiti novu Vladu s ambicijama da bude njezine predsjednik

 
 
Izbori srpanjski, u kojima ne će biti bitno hoće li HDZ osvojiti više od 50 mandata ili SDP manje od 60, MOST 5 ili 10, Domovinski pokret (Škoro) 20 ili više od 20; ono što jest bitno je da žetončići i manjinčići ne će igrati ulogu matematički bitnu. Miroslav Škoro jest taj koji će krojiti novu Vladu i to s ambicijama da bude predsjednik Vlade. Vjerojatno će njegov prvi izbor biti HDZ uz uvjet da aktualni predsjednik Vlade Andrej Plenković prihvati neku unosnu sinekuru i ukloni se iz političkoga nadmetanja.
https://www.glas-javnosti.rs/site/thumbs?size=983x755&zoom=1&src=uploads/images/0/2020_06_22/plenkovi%C4%87-%C4%91okovic-insta.png
FOTOMONTAŽA - Novak Đoković i Andrej Plenković
 
Pametan i lukav gourmand premijer radije će izaći iz stranke koja je podijeljena i iz Vlade koju jede Korona i koja ima odgovornost za državu, koja je kroz desetljeća socijalističkoga samoupravljanja i genijalnih menadžera demokracije uništila proizvodnju, poljoprivredu i kulturu pa se svela na goli turizam, zajam i činovničarenje. Naravno, postoji i građevinska mafija koja je mnoge lijepe krajeve pretvorila u ruglo; nije dakle da je sve u turizmu!
 
Škoro je vrlo bistar čovjek koji ekonomiju kuži, prodoran kao jegulja, hladan kao špricer, osoba velike socijalne inteligencije i "tiha voda" koja će obilježiti iduće desetljeće hrvatske politike. Njegov odabir kandidata uglavnom je mudar, organizacijske sposobnosti našega kantautora su dobro poznate - ipak je on od naših političara najmanje nečiji proizvod i dužnik, samostalni je umjetnik. Napadaju Škoru, često i sa pravom, ali ne treba zaboraviti da biramo između ponuđenoga, te da ne namjeravamo kandidata kanonizirati. Kad smo već kod kanonizacije neki Pape bi tu jako loše prošli, a čak i sveci poput svete Hildegard iz Bingena imali bi teškoće objasniti neka svoja ponašanja i stavove, npr. kada se radovala križarskoj vojni na Slavene. Doduše ti Slaveni su (tada) bili jezivi i okrutni barbari, ali i vojska koju su vodili ljudi znakovitih nadimaka Albrecht Medvjed i Henrik Lav nije škrtarila u zvjerstvima.
 
Ipak moj će glas ići MOST-u; neke razloge za izbor navest ću. MOST je zaslužan za odlazak dr. Andre Vlahušića iz politike i za obustavljanje štetnih projekata poput HE Ombla. MOST je ponudio nadu da politika ne će biti puka trgovina i demagogija, njima dugujemo i predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića koji je ekonomski stručnjak i čovjek iz dijaspore a neki crveni kraljević, princ i jugoprincip. Možda su pretjerali tjerajući simpatičnoga Tomislava Karamarka koji i nije tako loš kada ga se usporedi s Ivom Sanaderom i Andrejem Plenkovićem, ali pokušavalo se ići čistih ruku. Ipak su dečki iz MOST-a "friški" u politici, njihov pokušaj da stvore masovni pokret od lijevog i desnog centra je bio nužan, ali se pokazao kao iluzija, kao što je iluzija bio i pokušaj stvaranja Vlade nacionalnog jedinstva koja će rezati administraciju i uvesti reforme.
 
Takve nepopularne poteze ne bi preživjela nijedna velika stranka jer njihovi glasači su velikim dijelom uhljebi, ideologija je tu sekundarna sirovina. MOST je zahvalio na suradnji lijevim i liberalnim elementima i krenuo u ring po svojih poštenih i malenih desetak mandata! Činjenica je da se u okviru MOST-a kao nezavisni kandidat nalazi pukovnik Marko Mišo Mujan, legenda i kremen karakter kakav se danas svijećom mora tražiti u zemlji Hrvatskoj. A tenisač Novak Đoković među premijerom, predsjednikom i Davorom Božinovićem je crno bijelo u koronakoloru, htjedoh reći as među asovima.
 

Teo Trostmann

IDS-ovi autonomaši napadaju sve, pa i Katoličku Crkvu

 
 
IDS sustavno razara Istru, a proklamira da je njezin spasitelj i zaštitnik od Zagreba! Od uništenja industrije, Uljanika i velikog broja manjih poduzeća i koncentracije na turizam, do prenamjena zemljišta, mjenjanje GUP-ova  radi pogodovanja političkoj eliti IDS-a u svrhu  rasprodaje istarske zemlje (projekt Brijuni Rivijera). Projekt Brijuni-Rivijera osmislio je Ivan Jakovčić, kao projekt razvoja turizma na 24 kilometara obalnog pojasa od Bala do Muzila. Međutim taj se projekt pretvorio u izvor bogaćenja političko-partijske lokalne i državne vrhuške, prenamjenom i rasprodajom državnog zemljišta i nenamjenskim trošenjem državnog novca od 2001.godine do danas. Radi se o nevjerojatnoj pljački državne imovine kroz sam projekt Brijuni-Rivijera i Uljanik Grupe, uključivši i Brodogradilište 3. maj iz Rijeke.
https://www.rivijeranews.hr/slike/2019/04/New-Project-11-1.jpg
Dogodila se najveća pljačka u Istri, jedna od najvećih u Hrvatskoj, prenamjenom, odnosno urbanizacijom i prodajom  najatraktivnijih parcela uz more na području Barbarige i Dragonere, sa 1,1 milijun četvornih metara prekrasne i nedirnute istarske obale, koja je bila u sastavu Nacionalnog parka Brijuni, a koja doseže i do 2,5 milijarde kuna. Naravno, na štetu lokalne zajednice koju nitko nije ništa pitao. Zbog jeftine prodaje i naknadne urbanizacije 1,1 milijun kvadrata priobalja osuđena je bivša načelnica Općine Vodnjan Lidia Delton jer je pri sklapanju tog posla oštetila Vodnjan za 47,2 milijuna kuna. Doduše, kažnjena je samo načelnica, ali ne i ostali akteri iz političkog vrha Istre koji su zajedno sa čelnicima Hypo banke izvukli 80 milijuna eura kredita za projekt Barbarige i Dragonere te ga nenamjenski potrošili. Kako na ovom zemljištu i dalje raste tek trava i mediteranska makija pretpostavlja se da će uslijediti daljnja preprodaja projekta. a kolateralne žrtve istraživanja i objavljivanja istine bili su tadašnji novinari i uredni Glasa Istre Igor Brajković i državni odvjetnik Vlatko Nuić, te kasnije potpredsjednik Glasa Istre Đani Bažon koji je počinio samoubojstvo. Od tada IDS preuzima kontrolu nad Glasom Istre i DORH-om u Istri. I ne samo Đani Bažon! Tijekom posljednjih desetak godina pod izuzetno nesretnim okolnostima preminulo je četvero mladih ljudi, svi iz IDS-a, a prema istragama koje su se vodile i informacijama poznatim javnosti svi su izvršili samoubojstvo. Mladi, koliko je poznato zdravi i naizgled uspješni ljudi na pragu ozbiljnih karijera 'nestali' su pred očima svojih obitelji i javnosti?! I to nikomu nije sumnjivo, a svi bliski suradnici Borisa Miletića??? https://www.ipress.hr/vijesti/63273-istra-potresena-cetvrtim-samoubojstvom-mladih-clanova-ids-a
 
Damir Kajin tvrdi: "Pitati i tražiti da dobijemo pun odgovor zašto se ovi suicidi događaju samo u Istri? Ovi nabrojeni nisu svi. Ima ih još!" IDS se ponaša kao da je vlasnik cijele Istre! IDS-ovci se ponašaju kao da su izborima dobili Istru u dotu, a ne da upravljaju zajedno s izabranim gradskim i županijskim vijećnicima. Tako je Ivan Jakovčić, bivši župan Istarske županije, a tadašnji ministar za europske integracije, 8. svibnja 2001. godine, iznio svoju viziju Istre, koja se bazira isključivo na turizmu „Od Bala do Arene, a i Muzil, moraju postati dio Brijuni resorta” https://istarski.hr/node/38868-brijuni-rivijera-15-godina-propustenih-prilika To je samo jedan mali dio IDS-ove promašene politike, kriminala, korupcije i stranačke podobnosti, da ne govorimo dalje o cenzuri, kontroli medija, kontroli sudske i izvršne vlasti!
 
Na ideološko-političkom planu IDS je svojom regionalnom politikom istrijanstva (čitaj: talijanizacije) narušio međunacionalne odnose, mada se svi čelnici IDS-a busaju u prsa svojom multikulturalnošću, tolerancijom i demokracijom. Tu politiku IDS vodi od svog osnutka do danas kroz:
1. Potenciranje i stvaranje regionalnoga identiteta kroz istrijanstvo i stvaranje Istrijana i predstavljanje IDS-a kao jedinoga zaštitnika u očuvanju identiteta Istre;
2. Odnosom prema nacionalnoj državi i državnim institucijama u najosjetljivijim trenutcima njezina stvaranja i borbe za njezin opstanak u Domovinskome ratu i pitanje hrvatskih granica;
3. Po pitanju autonomije Istre i na zagovaranje drugoga državnog ustrojstva Hrvatske kroz transregionalizam Istra regija u Europi regija, odnosno federalizaciju Hrvatske.
4. Odnosom IDS-a prema talijanskoj manjini kao i na stajališta talijanske manjine prema novonastaloj državi Hrvatskoj.
 
Odnos Borisa Miletića prema Katoličkoj Crkvi
 
Svakako treba napomenuti da se Boris Miletić našao mjerodavan bezobrazno kritizirati Katoličku Crkvu i kardinala Josipa Bozanića zato što se u Uskrsnoj propovjedi založio za radnike "Mnogi vapaji govore da radnici u brodogradilištima u Puli i Rijeci mjesecima dolaze na posao, a ne dobivaju plaću. Kako je to moguće? Sigurno da o tome znaju ljudi iz politike, kako iz lokalne tako i one najviše. Moguće je da se trebaju rješavati problemi koji su se dugo skrivali pod tepih zbog interesa moćnika, no u takvim igrama i računicama na kraju strada mali čovjek", rekao je kardinal Bozanić. Samim time što je predsjednik Jadranskog sindikata Boris Cerovac prije Uskrsa uputio pismo kardinalu Bozaniću i papi Franji: "Takvim odnosom prema radnicima Ukrali su nam Božić, a sad će isto uraditi i s Uskrsom. Gladni i izmučeni radnici ponizno Vam se obraćaju da u Velikom tjednu molite za nas i naše članove obitelji, odnosno za rješenje naših problema. Uvjereni u Vašu zauzetost za socijalnu pravdu i za sve obespravljene u svijetu, nadamo se kako ćete uslišiti naš vapaj", zaključio je Cerovac pismo upućenom Papi.
 
Miletić je prozvao kardinala Bozanića, potpuno bešćutan prema radnicima, koji su ostali bez posla, a prije toga su radili mjesecima bez plaće. Miletića ni najmanje nije zanimalo što su ti radnici mogli staviti na uskrsni blagdanski stol, svojoj djeci za ručak! Kud većeg cinizma od ovog Miletićeva! “Ovim putem želimo iskazati žaljenje što je kardinal Josip Bozanić veliki vjerski blagdan Uskrsa instrumentalizirao za slanje pristranih političkih poruka i ciničnu prozivku naših regija, Istarske i Primorsko-goranske županije, koje, kako kaže, predstavljaju ‘najrazvijenije dijelove domovine’, izjavio je tada Miletić.
 

Lili Benčik

Anketa

Za koga ćete glasovati na izborima 5. srpnja 2020.?

Četvrtak, 02/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1171 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević