Get Adobe Flash player
Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Uskoro "lijevo-liberalna" kandidatkinja kod Velimira...

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dok mi moramo stalno dokazivati da nismo fašisti, zlatousti Vučić...

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Srpska politika petokrakom je otkrila svoje maskirano lice...

Svjedok istine i glas savjesti

Svjedok istine i glas savjesti

Dr. Esther Gitman Hrvati prihvatili čista i otvorena...

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Mediji stvaraju uljepšanu sliku druga...

  • Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    četvrtak, 14. veljače 2019. 14:45
  • Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:12
  • Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    četvrtak, 14. veljače 2019. 19:33
  • Svjedok istine i glas savjesti

    Svjedok istine i glas savjesti

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:07
  • Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:01

Uskoro "lijevo-liberalna" kandidatkinja kod Velimira Bujanca

 
 
Ako Žarko Puhovski kaže na N1 TV i HR-u kako Dalija Orešković ima „neviđenu podršku medija“, kao nitko prije, pritom još i potpuno nekritičku, onda stvari „glede toga mede“ stoje još i gore. Ovdašnja medija s Dalijom Orešković jednostavno je poklopila  javnost pa jedva diše. Ne dira ju čak ni „ljutiti“ medijski desničar Velimir Bujanec, a čini mi se kako ni ne će. Trenutno se gadno ljuti na Kolindu Grabar-Kitarović („nezahvalnica“) a kako bi i inače kad mu „desničar“, prof. Slaven Letica može uvijek uskočiti u emisiju - u nedostatku sugovornika iz „desne“ galaksije. Pojavu Dalije Orešković, fol nezainteresirano, prati i čelništvo HDZ-a, vjerojatno kako bi Predsjednici ukazalo da mora shvatiti gdje joj je mjesto - u HDZ-ovu zapećku - ako želi podršku stranke u predizbornoj kampanji za drugi mandat. A možda i navija protiv. Promiče ju eto i Hina, dajući joj prostor  za veliki intervju (10. 2. 2019.), kao nekakvoj već „debelo službenoj“ osobi. (Čija je ta agencija i komu ili čemu služi, i inače se valja upitati.)
https://i1.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2017/12/Slaven-Letica-u-Bujici.jpg?fit=780%2C476&ssl=1
Kod Velimira danas Slaven, sutra Dalija
 
Nedostaje joj još nastup u Bujici, a skoro bih se kladio kako će ga i biti. Sve u svemu kako smo ovdje i pisali čim je „zakukurikala“ kod Ace-Face na HRT-u (Bože, taj me najviše podsjeća na - Vuka Karadžića), prije koji mjesec, dva radi se o Projektu „Dalija“. Već je dogurala do izbornog praga, a nejasno je je li stranka Start i registrirana kod ministra Lovre. Barem simbolički, građanska stranka „lijevo-liberalne“ orijentacije osnovana je u - ličkom selu. Onako, čisto populistički, pa ako netko ne zna što je to „populizam“ samo neka prati Daliju vidjet će ga u „lijevo-liberalnoj“ izvedbi. „Lijevo-liberalno“ je inače ništa - ta dva pojma se politički poništavaju; jer ili si „ljevičar“, najmanje socijalist sve do maoista, ili liberal, a njihov „spoj“ daje matematički nulu.
 
Ali, dobro, ovdje sve može proći, pa i ništice u politici. Dalija Orešković je  inače pristigla iz parasudsko-parapolitičkog tijela tzv. Povjerenstva za sukob interesa. Još jednoga izmišljenog „tijela“ koje parazitira na proračunu za čije se ukidanje odavno zalažem. Pored „živoga“ sudstva još i neko „povjerenstvo“ koje će parazitirati na „interesu“ toj elementarnoj čestici, atomu, a možda i Božjoj čestici, bozonu, kapitalizma (hiper liberalnog ponajprije). Licemjerje sustava, plus demagogija - i populizam samo takav. Utoliko je, kidajući iz kvazi politike i kvazi sudstva („povjerenstvo“) u politiku „na lijevo“ Dalija Orešković zagazila duboko u „sukob interesa“, daleko dublje nego što je to bio „zagazio“ u slučaju supruge Tomislav Karamarko.
 
Nu, ostavit ću to njenim budućim suparnicima i suparnicama da „slučaj“razrađuju u protupropagandne svrhe, dok se budu „interesno“ sukobljavali. Ne ću im ja to činiti - badava. Ipak ovolika medijska halabuka, i to izrazito pozitivna, zapravo propaganda u punom značenju tog pojma, košta. Teško me se može uvjeriti kako medija promiče Daliju samo stoga što je „mlada, lijepa i pametna“ - besplatno. Zato mi se u Berinom stilu mota pitanje: Od kud pare? Tim prije i više što nitko, osim tog populističkog govora, najviše u primitivnim napadima na „Kolindu“, kako ju ona naziva, od Dalije nije vidio nikakav program. Osim ako „Start“ ujedno nije i program - znači najprije „ustanak“, a poslije će se vidjeti kamo sve to vodi. Osim do vlasti, dakako.  Zanimljivo je kako ni druge stranke, strane drugačijih „interesa“ navodno, ne vide opasnost u pojavi, pa ni u načinu i brzini javljanja konkurencije - kao da je na djelu neka tiha predizborna koalicija s Dalijom. Ona, zasad, najavljuje suradnju s „Možemo“ i „Pametno“ s dvije strančice, ako ništa, barem pretencioznih imena.
 
Moglo bi se pretpostaviti kako Dalija Orešković izdaleka krči put i za Zorana Milanovića, ako ne već i za sebe kao predsjedničku kandidatkinju. Spanđala se i s udrugarskom frontom („lijevo-liberalnom“) pa joj je tako Hrvoje Prkut „čitav niz godina aktivan u udruzi Gong“ (D. O. u intervju Hini) u vodstvu stranke. A gdje su takvi udrugari tu „trava“ demokracije ne raste. Kako bilo sve izgleda i poprilično mistično, kao da djeluje neka politička magija. Padaju mi na pamet i ovdje možda djelatne - vještice, možda ju i one guraju, kad je poguranac totalan? Ne treba se ovome ni čuditi ni smijati, potaknuo me tekst u FAZ-u o „vješticama iz Moskve“. U Moskvi se nedavno susrelo nekoliko desetaka, kako su govorile, djelatnih vještica, različite životne dobi kako bi podarile magijsku moć Vladimiru Putinu za njegovo dugo i učinkovito vladanje Rusiijon („Xexenhilfe für Putin“, FAZ, 9. 2. 2019.). Ako može tamo, zašto ne bi i ovdje. Ipak u političkom usponu Dalije Orešković, a posebno u medijskom pogurancu, možda me i ponajviše zanima uloga „dinastije Letica“, točnije „Cerjan - Letica“. U navedenom intervjuu Daliju su pitali je li joj svekar, Slaven Letica, svojevrstan uteg“ kao osoba „konzervativnih stavova“. „Niti najmanje“, odgovorila je. Pitanje ciljano postavljeno, a odgovor namijenjen „lijevo-liberalnim“ naivcima kao lagano distanciranje - da bi pravilno „zablejali“ nad glasačkom kutijom.  Inače, kakav „uteg“, teško mi je vjerovati kako on ne sudjeluje u Projektu „Dalija“, suviše ga „svrbi“ politika, nevažno „lijevo“, desno“ il' u „sridu“. Našega Don Bana koji je jurišao na Svetu Geru. Bilo bi tu posla zanimljivog za istraživačko novinarstvo - kad bi ono ovdje postojalo. Što se nas tiče  mi ćemo Projekt pratiti u nastavcima.
 

Mato Dretvić Filakov

Dok mi moramo stalno dokazivati da nismo fašisti, zlatousti Vučić se ponaša kao da nije potekao iz Šešeljeve kućne radionice

 
 
Postoje li slučajnosti i postoje li beznačajne stvari pokušat ću razmotriti u ovom tekstu. Po mojem mišljenju, ovi naizgled mali incidenti imaju višestruko značenje u nečemu što admiral Davor Domazet-Lošo zove asimetrični rat, ali i duboka, ponekad i plitka država. S jedne strane barbarski napadaj na mlade srbijanske športaše dolazi u vrijeme kada se vrši pritisak na hrvatsku Vladu da ne dopusti olako ulazak Srbije u EU, dok ista država ne riješi svoju domaću zadaću, tj. conditio sine qua non - rješenje nestalih osoba, odštete za hrvatske logoraše (kada već reparacija nije izgledna), poštivanje tzv. avnojevskih  granica (dunavski "džepovi"), povrat otete imovine i podjela zajedničke imovine itd. S druge strane, Vladi dobro dođe da se ne priča puno o dvije milijardi kuna za Uljanik, o Agrokoru, uništavanju referendumskih listića o Istanbulskoj konvenciji...
http://i40.tinypic.com/xyrkp.jpg
U veljači 1969. automobil beogradskih registracija bačen je u Splitu u
more nakon prekinute utakmice između Hajduka i OFK Beograda
 
Sjetiti se je golemoga kukastoga križa na Poljudu i nesposobnosti ministra MUP -a Ranka Ostojića da se nađe krivac; naravno da sigurnosne kamere nisu radile i da je bilo nekih slučajnih bliskih susreta u to vrijeme... Stajale iza navijača paraobavještajne službe ili bili oni prirodno blesavi svakako da su pokazatelj moralne i intelektualne degradacije društva, od kućnoga odgoja do školstva, sudstva i policije koje se više nitko ne boji. Kada sam vodio srednjoškolske izletnike na Kupres vozač (sredovječan čovjek vrlo inteligentan i iskusan) se čudio kako to da se mladi ljudi pristojno ponašaju i u hotelu i na skijalištu. Danas je to čudno, pa glavna stvar na ekskurzijama zna biti disco klub i pivnica, to je udarni dio skoro svakoga aranžmana.
 
I tako s predsjednikom Vlade, koji je iz antifašističke obitelji, s HNS-om, koji je jugoliberalna tehnokratska strana, s Miloradom Pupovcem koji je onaj koji jest, mi moramo dokazivati da nismo fašisti; dočim zlatousti Aleksandar Vučić kao da nije potekao iz Šešeljeve kućne radionice; njega (tj. Srbiju) EU želi iz strateških interesa! Eto i Budimira Lončara odlikuju u 95. godini za sva dobra koja je učinio, samo ne znam koja. Nije naivno da ove provokacije mogu naići na istovjetnu reakciju u Srbiji, što bi joj otežalo odnose s Hrvatskom upravo u procesu pristupa EU-u, ali i pokvarilo proces normalizacije odnosa BiH Hrvata i BiH Srba koji imaju zajednički interes u otporu centralizaciji i unitarizaciji zajedničke države BiH. Kada starinom neprijatelji Rusi i Nijemci rade zajednički plinovod žuti prsluci sprječavaju Francuze da ometaju ekonomsku integraciju šireg europskoga prostora. Talijanski politički vođe istodobno podržavaju žute prsluke i javno se sastaju s njihovim predstavnicima, što je diplomatski presedan. Ne radi se o tome da je u talijanskoj Vladi pokoji katolik, a u francuskoj pokoji mason, već je to politička osveta za francusko usmjeravanje arapskih migranata prema Italiji.
 
Stvari se ne događaju slučajno, još je Heraklit napisao da se svjetska vatra s mjerom pali i s mjerom gasi. Kao u kultnom američkom filmu, kod nas nespretno naslovljenonom "Predsjedničke laži" (Wag the dog, 1997.) kada se skreće pozornost s unutarnjih problema stvarajući fiktivnu napetost SAD-a i Albanije! Srbijanski turisti, umjetnici, športaši moraju u Hrvatskoj biti kršćanski primljeni, pa i u nevolji im treba pružiti pomoć. Krasno je to kazao pukovnik Marko Mišo Mujan kada je odgovorio srbijanskim medijima da on i njegovi vojnici ne bi otvorili vatru na vojnike JNA da su oni došli u Hrvatsku s ruksacima i priborom za kupanje, već bi zajedno popili piće. Očito da tada nisu s puškama, topovima, tenkovima i zrakoplovima dolazili brati jagode.
 

Teo Trostmann

Srpska politika petokrakom je otkrila svoje maskirano lice fašizma

 
 
Mladost ne odrasta u slobodi mišljenja, nego u slobodi ponašanja, u raznim oblicima nasilja o kojima, između brojnih incidenata, svjedoči napad na vaterpoliste Crvene zvezde iz Beograda (Split, siječnja 2019.), a ništa manji incidenti nisu,  u približno isto vrijeme, zabilježeni nacrtanim srpom i čekićem na tek postavljenom spomeniku Franje Tuđmana ili pak utisnutog slova „U“ na ruci učenice srednje škole u Zadru. Nitko pametan to niti može, niti smije tolerirati, a posve je drugo pitanje stupnja nacionalizma ili zajebavanja s njim samih prijestupnika, ali ništa manje i njihovih interpretatora.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/ae/Coat_of_Arms_of_Aleksandar_Pavlov_Karadjordjevic.png
Incidenti su prikazani kao nacionalni problem mada je u pitanju  pamet što stanuje u glavama nacionalistički orijentiranih novinara i njihovih urednika; oni su se potrudili, nakon incidenta, otvoriti prostor, moš misliti što bi rekla Tanja Torbarina, Miloradu Pupovcu i sličnim likovima koji jedva čekaju da se Hrvatsku prikaže onako kako odgovara političkoj igri ustaške i četničke simbolike. Takvima ne smeta kad se međusobno do krvi potuku domaći navijači, evo sad već dvadesetak godina, bez posljedica i uz blagu podršku dijela medija. Posljedica je to traljave Hrvatske politike koja se obranila od srpske agresije, ali ne i od politike koja je zadržala elemente monarhofašizma kralja Aleksandra Karađorđevića. Taj, zamračeni, dio povijesti više od pedeset godina bio je, a i danas je, most preko kojeg se srpska politika bavi hrvatskim umjesto svojim fašizmom“! Nije li kokarda i četnički pokrtet bio maskiran petokrakom u Titovoj Jugoslaviji?
 
Za nevjerovati je kojom se lakoćom srpska politika odrekla petokrake kao simbola čuvanja Jugoslavije nakon neuspjele agresije. Bez otpora i čak zadovoljstvom odbacila je petokraku kao čuvara bratstva i jedinstva da bi se poklonila kokardi monarhije kralja Aleksandra Karađorđevića i njegova četničkog pokreta. Zar u ime borbe protiv hrvatskog fašizma ili protiv njene samostalnosti? Nitko i nikad ne spominje činjenicu da su četnici s kokardom s poraženim ustašama marširali prema Bleiburgu na čijem je polju izvršena odmazda na koju se četnici nikad nisu žalili baš kao što ni logor na beogradskoj Banjici nisu priznali kao mjesto zločina u kojem su skončali Židovi Beograda. Stvarno, zašto izbjegli četnici poraženi Drugim svjetskim ratom nisu se nikad žalili na partizansku odmazdu izvršenu na bleiburškim poljima?
 
Vrlo dinamična i nadasve kaotična stvarnost kojoj svjedočimo puna je paradoksa, a svakako među najvećima je, rekli bi, unisono osuda izjave o Dalmaciji i Istri predsjednika Parlamenta EU-a Antonija Tajanija, pa se valja pitati: kako se nitko i nikad nije oglasio ovako jasno i neupitno protiv četničkog pokreta i srpske agresije kao što su protestirali gotovo svi naši političari. Nije se nikad i nitko oglasio tako jasno i jedinstveno kad je na poljudskom stadionu uoči utakmice protiv Italije osvanula svastika ili kad je u svečanoj loži napadnut Zdravko Mamić, ili kad je... Što bi rekao Shakespearov junak Hamlet: „Nešto je trulo u državi...“ ili „Maslina je neobrana...“ ili naši mediji služe politici trenutka ili stranke koju mediji simpatiziraju do crte, recimo, Dalije Orešković koja je grubo osudila trepavice aktualne Predsjednice i sve ono što znamo iz retorike Živog zida?
 
Odrasli na služenju politici trenutka umjesto državi trajanja imamo samo privid slobode bez sposobnosti usvajanja bar tri nacionalna interesa što bi ih podržali svi građani neovisno o nacionalnosti, vjeri ili o svjetonazoru. Pa ako Milorad Pupovac misli da je dužan reagirati samo kad ON ocijeni da su ugroženi pripadnici srpske nacionalne manjine a ne i građani Hrvatske onda se ne razlikuje od bilo kojeg nasilnika, drznika ili, kako već nazvati, one što golom guzicom napadaju ježa onako kako je to započeo ex ministar znanosti, obrazovanja i športa Željko Jovanović kad je napao HNS, a kraju priveo sudac Krušlin osudom Zdravka Mamića kvalifikacijom zločinačkog udruživanja. To zločinačko udruživanje nije otkrila oštećena stranka nego pravosudna birokracija koja nije uzela u obzir da je Zdravko Mamić transferirane igrače materijalno situirao, klubu osigurao materijalno poslovanje, a reprezentaciji Hrvatske omogućio profitabilnu igračku vrstu koja HNS i klub GNK Dinamo čini materijalno neovisnim asocijacijama o proračunu RH i Grada Zagreba. Socijalna nezrelost ili programirana zloća medijskih timova i njihovih mentora ni jednom se nije kritički osvrtala na ministrovu nekompetentnost. Naprotiv! Hvalili su njegovu, rekao bih, “Boško Buha“ hrabrost. Mediji nisu ovladali temom ili su, što je vjerojatnije, bili tendenciozni u svojim objavama.
 
Odrastanje s dječjim bolestima socijalizma ne uspijeva ustupiti mjesto komercijalizmu u kojem su se, kad je naš šport u pitanju, prilagodili jedino, od ministra Jovanovića i medija, napadani HNS i GNK “Dinamo.” Postali su, neovisni o politici nesposobnoj procesuirati krivce za stanje u, valja to naglasiti, korumpiranom gospodarstvu i suspektnom pravosuđu. Drugim riječima, jedino je šport, i to najpopularniji nogomet u njemu, idealan prostor u kojem će se za ukupno loše stanje okriviti, zar baš Zdravko Mamić kao generator zločinačkog udruživanja? Dosta naivno, ali vrlo učinkovito za puk koji novine čita od športske stranice! Pa koga bi onda valjalo optužiti i kazniti? Zar osobu koja je pridonijela športskom uspjehu i koja nije oštetila, a još i manje ugrozila egzistenciju nekoliko tisuća radnika naše brodogradnje ili pravosudnu birokraciju koja zločinom kvalificira uspješni šport umjesto likove neuspješnog gospodarstva?
 
P.S. Monarho-fašističku kokardu nije pobijedio, niti je se odrekao, srpski antifašizam; ona je danas simbol koji nastavlja tamo gdje je srpsku hegemoniju, u Kraljevini Jugoslaviji, zaustavio Drugi svjetski rat. Jednako tako je neuspjeloj srpskoj agresiji nad ostatkom Titove Jugoslavije, pokazalo se, srpska politika otkrila svoje, petokrakom, maskirano lice fašizma.
 

Željko Mataja

Anketa

Treba li M. Bandić podnijeti ostavku na dužnost gradonačelnika zbog odlikovanja Budimira Lončara?

Ponedjeljak, 18/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1113 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević