Pravosuđe u Karlovcu, a krivosuđe u Osijeku i Rijeci

 
 
Hrvatski nogometni sudac Josip Strmečki (Varaždin, 1927.) u razgovoru za portal 100posto.hr rekao je puno toga što će zasigurno zanimati naše čitatelje. Sudionik bleiburške klaonice i o tomu je progovorio. Evo nekih naglasaka.
https://100posto.hr/datastore/imagestore/1440x620/1440x620_1526910414bibic_strmecki1-211211.jpg?v=1526910485
Josip Strmečki: Bezočni napadi na Zdravka Mamića
 
"Iako, bojim se da sada padamo. Ne znam točno zašto, ali i zbog lošeg instruiranja naših sudaca i nogometaša. Pa kako se može dogoditi da Dinamo izgubi četiri utakmice? Di su bili Rudeš i Lokomotiva? Bili su treća podsavezna liga i sad tuku Dinamo. Tu nešto ne štima. Doduše, nije tu samo trener kriv, već i taj bezobrazni napad na Dinamo i Mamića. Tu ga tretiraju kao ratnog zločinca. Pa čekajte, mi smo ozbiljni ljudi, ako ja prodajem igrača, pa jedan postotak ću si sigurno uzeti. Pa kaj bum badava delal? To su gluposti. On je sakupil novce jer je znal trgovati. Stvorio je jedan jaki klub i umjesto da mu pomognu da ga međunarodno afirmira, oni su ga počeli ganjati. Nisu mogli skroz uništiti savez i klub, a sad budu po Mamiću udarili. To je sramota. Zašto on mora ići na suđenje u Osijek? Naše sudstvo sam podijelio na pravosuđe, to je ona žena u Karlovcu koja je ocijenila da 'za dom spremni' nije ustaški pozdrav i na krivosuđe,Osijek i Rijeku. Rijeka je inače komunistički totalno nastrojena, a sad je i Osijek. To je krivosuđe."
 
Beusan – oko kurje
 
- Onog mojeg kolegu na televiziji Beusana zovu 'oko sokolovo', a ja ga zovem kurje oko zato što često krivo interpretira pravila. Sad je prekršaj, sad nije. Sve kako njemu odgovara. Krivo podučava ljude.
 
Ministri trubači
 
- Kod nas su za ministre došli trubači koji nisu nikad loptu udarili. Da mu date nogometnu loptu da ju udari, ako ju baci u zrak, on bu opal, a loptu nebu pogodil. Prvo su počeli hajku na nogomet, a onda na Dinamo. Pa kako može jedan Jovanović reći da je Hrvatski nogometni savez močvara? Hrvatski nogometni savez je bio najpreciznije organiziran i to ne samo kao nogometni savez, nego i jedna od najboljih organizacija općenito. Pa vjerojatno su i ti ljudi koji rade tamo doprinijeli da napredujemo u nogometu.
 
Pozdrav Za Dom spremni je povijesni pozdrav
 
"Sramotno je da danas predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ne zna, sramota je da šef Ustavnog suda ne zna, sramota je da doktor Židov Kraus ne zna da je 'za dom spremni' stoljetni hrvatski pozdrav. Za vrijeme NDH je ustaška promidžba, što oni vele propaganda jer ne znaju što je promidžba, iskoristila taj pozdrav kao: 'Za poglavnika i dom spremni' uz podizanje ruke. To je ustaški pozdrav, ali badava ja pišem svima mogućima i nitko ne trza. Svi se prave pametni. Danas svakoga tko se smatra Hrvatom proglašavaju ustašom. Pa to je notorna glupost".
 
Šuker je jedan od naših najvećih nogometaša
 
"Želim dodati da su krasni ljudi Srebrić i Šuker. Prvo Šuker je znalac. Jedan je od naših najvećih nogometaša, a uz to je i dobar čovjek. Takav je i Srebrić. Ja svoju mirovinu potrošim na lijekove, a kad ih nešto zamolim, uvijek mi daju. Moram ih pohvaliti jer su to divni ljudi. Imaju osjećaj za nekoga tko je ipak nekaj športu dal. Pa da sam u 76 godina samo loše radio, opet sam bio tu toliko dugo. Pazite,Janica Kostelić je veliki športaš. Nisam od Jovanovića očekival ništa."
 
Gorana Marića sam ja spasil
 
- Goran Marić, ministar, on je zabremzal da moj sin ne dobije posao. Da bude još veća sramota, pop Miklenić, urednik Glasa Koncila, i on je bil protiv. Gorana Marića sam ja spasil. On je trebal pasti na utakmici u Sesvetama, al ja sam rekel da da neću rušiti našeg suca i izvukli smo ga. Ljudi kad dobiju neko zvanje više nikoga ne poznaju."
 
Kako su nas partizani ubijali na Bleiburgu
 
"Ja sam bil maratonac. 1945. godine trebao sam ići u časničku školu za intendante. Nismo ni predavanje imali, a već su rekli da moramo bježati u Bleiburg kod Engleza da nas spase od partizana. Oni su nas prevarili. Ja nisam ni imal oružje jer sam došao četiri dana prije kad trebala početi škola. Predstavnici vojske NDH i partizana su pregovarali u dvorcu. Rekli su da odložimo oružje, a kad su ljudi odložili oružje nagrnuli su partizani sa svih strana. Klasificirali su nas. Sve naše časnike i mladiće koji su imali ustaške uniforme stavili su na jedan kup i počeli ih tući. Jedan časnik intelektualac se pozvao na vojnu konvenciju, a partizanski oficir mu je spremio kuglu v čelo. Vidio sam kako ubijaju petoricu ispod starog grada Bleiburga."
 
Ranković je radio za četnike
 
"Pavelić je dozvolio da s nama idu četnici izHrvatske, Bosne, Srbije, najviše ih je bilo izCrne Gore. Oni su bili izdvojeni i za njih su došli posebno kamioni. Oni su odvezeni u Maribor, a od tamo u Beograd. Tamo ih je Ranković sve pustio kući. On je radio za četnike. Nama je tek onda počelo. Prvo su odganjali oficire, časnike i to, a onda smo mi obična vojska i civili išli u bleiburšku dolinu. Tamo su sve svlekli s nas i pokrali nam sve kaj smo imali. Kaj god smo imali, satove, lančiće, sve. Prešao sam od Bleiburga do Apatina na nogama. To svojoj ženi i djetetu nisam nikada pričao da ne bi nastradali."
 
Spasio me samo lijepi rukopis
 
"Mene spasio lijepi rukopis. Ne bih bio ubijen, ali umro bih od sunca. Morali smo okopavati kukuruz u poljima po salašima. To zovu križni put. Ja to zovem krvavim Titovim križnim putem. Vodili su nas u kolonama. Onda kad ni stražari nisu mogli ići su dali odmor. Kad je odmor završio, tko nije mogao ići dalje, kugla v čelo i gurnul ga je u kanal. Ubijalo se na veliko. Ja sam igral nogomet pa sam imao kondiciju. Na koncu me skoro u Osijeku u logoru ubio moj prijatelj iz Varaždina, partizanski major. Spasio me samo lijepi rukopis".
 
Milan Basta se hvalio klanjem Hrvata
 
"Od mojih maratonaca nitko nije živ više. A taj gangster koji je uživao u tome što nas je prevario, zamislite, ja se s njim sretnem. To je bio general Basta. Bio je predsjednik nogometnog kluba Crvenka. Sudio sam njihovu utakmicu protiv Niša. Nakon utakmice su nas počastili. Bilo nas je za stolom 20-ak i ne znam kako je došlo do priče o Bleiburgu, a on kaže kako su nasamarili ustaše: 'Mislili su da će ići kući kada su bacili oružje, ali išli su k... kući. Tek smo ih onda naganjali po Jugoslaviji'. Kad sam bježal preko mosta iz Slovenije u Austriju me pogodio šplinter i nosio ga sve dok nisam došao iz logora. Doktor koji mi je to vadio kaže da ne bi bil živ da me to pogodilo u glavu. Kasnije me jedan partizan zaposlio u bolnici u Varaždinu kao pisara, ali me upozorio da ne govorim da sam bio u logoru".
 
Sto godina sudačke organizacije
 
"Ove godine sudačka organizacija slavi 100. obljetnicu postojanja. I to nam žele ukrasti. Ne daju nam ni lipu da barem objavimo nešto. 22. listopada 1918. godine oformljen je zbor nogometnih sudaca u Zagrebu. On se raspršio po čitavoj Jugoslaviji. Od tada de facto počinje organizirano igranje nogometa. Igral se nogomet i prije, ali nije bilo organizirano. No, sad nogometna organizacija želi da mi zaboravimo na taj datum i da oni 2019. godinu proslave kao 100 godina organiziranog nogometa. Za 90 godina smo napravili monografiju, a ako bum živ barem ću objaviti da slavimo 100 godine".
 

Slaven Knežević, https://100posto.hr/sport/bilo-je-uvijek-namjestanja-zbog-rijeke-sam-zavrsio-na-udbi-a-danas-suci-nemaju-pojma-posebno-beusan