Optužba za reviziju povijesti reže glavu u sadašnjosti

 
 
Od pojave marksizma-lenjinizma puni su, uglavnom neobilježeni grobovi „revizionista“. Od Petrograda (Lenjingrada) do Jakutije, južno od Vladivostoka do Bajkala, pa preko središnjooazijskih stepa, nazad do ukrajinskog „černozema“, pa sve do Golog otoka, pri čemu sam mnoge države i mjesta, primjerice Kinu, ispustio. I tako od konca XIX. stoljeća, pa sve do danas. Bauk, sablast revizionizma - optužbe za revizionizam - kruži već godinama i nad i po Hrvatskoj, i po danu i po noći. Dakle, tipična boljševičko-staljinistička, dakako i jugokom socijalistička inačica sablasti. Zid pao, komunizam, navodno propao, ali njegovi bauci, njegov krvavi rječnik je opstao?! Pa što je to, zar nam se on vraća, zar se reinkarnirao u „liberalni“ totalitarizam.
http://ciml.250x.com/cwish/images/frauen-internationale_sh.jpg
Jasno je kako ovo, teoretski, zvuči kontradiktorno, ali je reinkarnacija baš takva. Jednostavno čim čuješ riječ „revizionizam“, čuvaj glavu. Općenito, raznih je revizionizama i revizija (recimo najaktualnije su financijalne, kopanje po knjigama, potraga za utajama…), ali svakako je najslavniji i najvažniji komunistički sadržaj ovoga pojma, skraćeno, optužba, zatim i kazna bez suda zbog „desnog skretanja“: iz revolucije kao „rodilišta“ komunizma u socijaldemokraciju, kao sastavnicu parlamentarne borbe i demokracije.
 
Bilo je i niz drugačijih „skretanja“, čak i „lijevih“, nu svi „revizionizmi“ su se svodili na „neprijatelje revolucije“, pa čak i „narodne neprijatelje“, ma što to značilo, osim smrti. „Revolucionari“ (vlast) i „revizionisti“ (oporba) sukobljavali su se, prvenstveno na terenu ideologije. Danas je isto - „post-revolucionarci“, ideološka vlast i medijska, ratuje protiv tzv. revizionista prvenstveno na terenu povijesti. Oni smatraju kako imaju „gruntovno“ vlasničko pravo na tumačenje hrvatske povijesti, poglavito one od 1918. (prosinac, do 1945. (svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz…, pa nadalje). Tko u njega takne „revizionist“ je i treba ga za glavu - jer „revizionist“ (i) sada znači“ desničar“, „konzervativac“, i da ne nabrajam - „ustaša“. Kao da je povijest (1918.-1945. nekakav fosil. Pa čak i da je fosil nove metode analize mogle bi u njemu i o njemu pronaći nove činjenice. Tu smo dakle: revizija činjenica, među kojima je mnoštvo lažnih ogrnutih ideologijom komunizma i četništva i jugoslavenstva, sada liberalnog globalizma (to li je tek pravi totalitarizam) strogo je zabranjena.
 
Revizionizam je pak dopušten samo toj „povjesničarskoj bratiji“ - ali revizija Domovinskog rata. Kad se njega razcrvotoči, ne će biti više ni potreba za njihovu aktualnu borbu protiv „revizionista“. Ovi povjesničari pravovjerci smatraju očito kako nit' u povijesti ima nit' - smije biti „revizija“, pa držim kako oni i danas vjeruju da je Zemlja ravna ploča, nalik na palačinku. Jer do „kugle“ se došlo em znanstvenom „revizijom“, em revizijom povijesti. Razvoj, evolucija, pa i re-volucija u znanosti, recimo, dakako i u izučavanju povijesti je zabranjena. Ah koliko su popularni ovdašnji „historiobranitelji“ okamenjene povijesti iz razdoblja nekoliko Jugoslavijâ u današnjoj Srbiji! Povjesničar Klasić i neki novi Jurić tamo su popularniji i od Karleuše i kad pjeva i kad uzdiše na internetu: „puše“ ih i „snifaju“ tako masovno da je to za nevjerovati. Kako i ne bi kad je revizija povijesti tamo najrazvijenija, ali jednosmjerna antihrvatska. „Liberal-totalitaristi“ inače dopuštaju razne „revizije“, tako primjerice i spola i roda, braka, obitelji… samo povijesne laži ne. Njih ne smije ni propitivati jer tako jedino mogu opstati. Njih se mora držati „k'o p'jan plota“.
 

Mato Dretvić Filakov