Get Adobe Flash player
Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

Kako su se 1997. mogle spojiti srpske stranke SDS i SDSS, kada je SDS...

Novi napad na hrvatsku Wikipediju

Novi napad na hrvatsku Wikipediju

Pokrenuli su ga domaći i inozemni leftardi, serbokroatisti,...

Red laži, red apsurda

Red laži, red apsurda

Plenkoviću »Čega bi se pametan stidio, time se budala...

"Labrador" po drugi puta u Zagrebu

Večernji list i 24 sata objavljuju subverzivne...

Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

Ili nije svjestan, ili ne želi vidjeti kako srpska manjina provodi preko...

  • Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

    Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

    srijeda, 18. studenoga 2020. 10:20
  • Novi napad na hrvatsku Wikipediju

    Novi napad na hrvatsku Wikipediju

    srijeda, 18. studenoga 2020. 11:58
  • Red laži, red apsurda

    Red laži, red apsurda

    nedjelja, 15. studenoga 2020. 18:00
  • "Labrador" po drugi puta u Zagrebu

    četvrtak, 19. studenoga 2020. 14:30
  • Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

    Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

    nedjelja, 15. studenoga 2020. 17:55

Vrijeme je da napokon počnemo stvarati kulturu sjećanja na žrtve

 
 
Ne postoji životna situacija u kojoj čovjek ne može ostati častan i dostojanstven. Onda kad ga žele poniziti, kad vrijeđaju, lažu, kad raspolažu silom i koriste ju kako bi ga progonili… Uvijek se može ostati častan i dostojanstven. Pitanje je samo cijene koju je spreman platiti. Mi Hrvati, čini se, ponekad to zaboravljamo. I dopuštamo sebi da nas oni koji nam nisu skloni uvaljaju u vlastito blato. Umjesto da ostanemo izvan te kaljuge, mi bez mnogo razmišljanja spremno ulazimo u nju, iako bismo trebali znati kako je to najčešće i cilj onih koji nas pokušavaju u nju uvući.
http://arhiva.dalje.com/slike/slike_3/r1/g2015/m05/x30392572898354133_4.jpg
Punih 45 godina u Hrvatskoj nismo smjeli niti spomenuti Bleiburg, Križni put, Jazovku, Macelj i stotine drugih stratišta, mjesta pokolja i stradanja kroz koja smo prolazili u poraću. Ali, uspomenu su čuvali i sačuvali naši iseljenici, progonjena i žigosana hrvatska emigracija koja se nije mirila s komunističkim lažima i krivotvorinama - i oni malobrojni domoljubi koji su čamili u jugoslavenskim kazamatima zbog istine koju su zastupali i nisu je se htjeli odreći ni po cijenu života. Danas, 2019. godine, Katolička Crkva u Koruškoj brani održavanje svete Mise na Bleiburškom polju. I nije to zasigurno ideja koja je potekla iz glava tamošnjeg svećenstva. Oni su samo provoditelji političkih naloga - čijih, to i nije tako važno.
 
Uglavnom, nakon reakcije HBK koja je u Hrvatskoj naišla na gotovo jednodušnu potporu, pa i u samom političkom i državnom vrhu, uslijedila je reakcija glasnogovornika nadležne dijeceze Gurk-Klagenfurt, Matthiasa Kapellera koji je u ime onih koji su uskratili dozvolu za daljnje održavanje svete Mise za žrtve Bleiburga izjavio kako oni nemaju namjeru nastavljati dijalog s HBK-om po tom pitanju, te da su sve rekli u svome nedavno objavljenom priopćenju. I što sad? Naravno da ne trebamo odustati od pravednih zahtjeva za komemoracijom na mjestu stradanja, ali mali su izgledi da oni koji su postupili po političkom nalogu jačih i moćnijih popuste i prihvate naše argumente. Ne zaboravimo kako Austrija po mnogim pitanjima nije svoj gospodar, kao što ni Vatikan (nažalost) danas nije ono što je bio u vrijeme Ivana Pavla Drugoga.
 
I što nam je činiti? Umjesto jalovog prepucavanja u kojemu su nam male šanse da istjeramo pravdu a velike da se uvaljamo u blato, mogli bi možda to riješiti mnogo elegantnije. U dogovoru s bližnjima i rodbinom žrtava, kao i Počasnim Bleiburškim Vodom i svim drugim udrugama koje njeguju kulturu sjećanja na naše od krvničke komunističke ruke umorene žrtve, razmisliti o tomu da se spomenik oko kojega smo se do sada okupljali na Bleiburgu možda prenese u kompleks Crkve Hrvatskih Mučenika na Udbini ili na Jarun, u crkvu Sveta Mati Slobode. Nije li vrijeme da konačno počnemo stvarati kulturu sjećanja na žrtve tako što ćemo im odavati počast, izražavati pijetet i držati svete Mise na jednom mjestu - svima koji su se kroz našu krvlju i patnjama ispunjenu povijest tijekom stoljeća žrtvovali za svoj rod, dom, Domovinu i vjeru katoličku?
 
Kršćani smo i dobro znamo da molitva jednako vrijedi gdje god je izgovorili i da pijetet i štovanje žrtve naših mučenika ne određuje ni vrijeme ni mjesto - nego osjećaj koji nosimo u duši. Ako se iskreno i čista srca moli, Bog to vidi i čuje, bili mi na Bleiburgu, na Udbini, u Zagrebu ili ma kojemu drugom mjestu. Na kraju, zar i ta simbolika duhovnog povezivanja nas živih i onih koji više nisu s nama, na jednom mjestu - u svetištu nacionalnih mučenika, ne bi bila korak ka onom toliko željenom zajedništvu koje nam nedostaje i još uvijek ga nismo u stanju postići?
 

Zlatko Pinter

Ponedjeljak, 23/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2423 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević