Miroslav Škoro špekulira prema Jasenovcu i prema Titi

 
 
„Tko god je dao glas HDZ-u ili je član ili je podržao, amnestirao je komunističke zločine i velikosrpski imperijalizam. Hrvatske 'Jude', dali ste glas za kulturni marksizam, boljševički sotonizam i uvođenje kulture smrti. Kad prispiju plodovi ovih pošasti, ne možete reći da niste znali“, kaže Željko Glasnović, što nisam od njega očekivao. Iako sam od Hrvatskog svjetskog sabora dobio preporuku da ne izlazim na izbore, ipak sam izašao. Bježeći od Milorada Pupovca i HNS-a, dao sam svoj glas, baš Miroslavu Škori. Protiv kojega sam pisao, od samog početka njegova političkog uspona. Pa sam pisao da Miroslav Škoro špekulira prema Jasenovcu i prema Titi. Te da je njegovo obećanje pomilovanja Tomislava Merčepa veleizdaja, što je bilo na ovom portalu pod naslovom Pomilovanje u službi blaćenja Hrvatske objavljeno prije dvije godine. Što neprijatelj Hrvatske stalno koristi kao državni hrvatski ratni zločin. Kao i kapu Zlatka Hasanbegovića. Zato se opet izlažem statusu Jude i izdajice.
https://www.total-croatia-news.com/media/k2/items/cache/e394bd42962ea12f953bdd9997cadaae_XL.jpg
Pišući i protiv ikone hrvatskog domoljublja - Marka Perkovića Thompsona. Kao protiv Ruže Tomašić i Ante Prkačina, kao istaknutih članova Domovinskog pokreta. Zbog austrijske zabrane komemoracije na Bleiburgu. Da, da, gospodine Glasnoviću, ja i Zlatka Hasanbegovića teretim za austrijsku zabranu komemoracije na Bleiburgu. Kao i Ružu Tomašić, Antu Prkačina i Antu Đapića. Pa i Velimira Bujanca. Koji bi mogao (morao) otkriti istinu o Hasanbegovićevoj kapi, kojom Milorad Pupovac ucjenjuje Hrvatsku. Poseban slučaj, za mene Marko Perković Thompson. Gdje se nameće pitanje, je li Marko Perković „politički nepismen“? Kada kaže da on osuđuje sve ratne zločine. Bili to fašistički, komunistički ili bilo koji drugi. Baš za uši „antifašista“.
 
Hrvatski domoljub u crnoj majici viče Za dom, i osuđuje sve ratne zločine. Fašističke i komunističke. Ustvari, kada ikona hrvatskog domoljublja osuđuje fašizam, on osuđuje NDH. Što se uklapa u branjenje povijesti Ive Goldsteina, Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića i Vesne Teršelić nedavno u Beogradu. I što je suprotno žrtvovanju Brune i Zvonka Bušića. I onih koji danas pobijaju napisanu laž o NDH.  
 
Iz Zagreba se ići slikati sa nekim u Split, kada se nije moglo preko Knina, treba gledati kao neku politiku, ne kao neku avanturu. Uostalom, ako je to bilo za nečije osobne potrebe, ta je slika trebala ostati u kući tog zaljubljenika u jednu kapu. Kako, zašto je dospjela u javnost. To bi mogao (morao) reći i Velimir Bujanec. Koji je sa Zlatkom Hasanbegovićem išao na to slikanje u Split. Iako se na toj slici, na kojoj je desetak osoba, kao nogometna ekipa, ne može nikoga prepoznati. Kamoli da se može vidjeti kapa na nečijoj glavi, ta se slika koristi kao političko oruđe protiv Hrvatske. Pa bi Velimir Bujanec morao reći, kako je nastala ideja o onom slikanju u Splitu. Sve, od početka do kraja.
 
Danas, kada je svima jasno da je HRT glavni krivac za austrijsku zabranu komemoracije na Bleiburgu. Kada je svima jasno da su one osobe koje u crnoj odjeći dolaze na Bleiburg, suradnici HRT-a. Vjerojatno, sami novinari HRT-a. Kada bi se, baš Ante Prkačin i Ruža Tomašić, kao snažno pojačanje DP-a, morali odreći onih osoba koje u crnoj odjeći dolaze na Bleiburg, Ruža Tomašić i Ante Prkačin šute. Od tih, najvećih hrvatskih domoljuba, nitko ne traži reviziju suđenja Andriji Artukoviću i Dinku Šakiću. Nitko ne spominje „Bajramovićev intervju Feralu“. Iz kojeg su nastale, i optužnica i presuda Tomislavu Merčepu. Još gore i „pomilovanje Tomislava Merčepa“. I drama Obitelj Zec, koju svijet gleda kao Hamleta. A pali li tko svijeće ispod one ploče u Jasenovcu? Umjesto ekspertize „Bajramovićeva intervjua Feralu“, DP i HDZ traže Jude i izdajice, jedni kod drugih. A Ivica Đikić (novinar Ferala, koji je radio intervju s Bajramovićem?) sa Stjepanom Mesićem uživa. I piše knjige.
 
Eto vidite, što se tiče Juda i izdajica, te znanja za koga glasati, tu sam zatečen Glasnovićevom tvrdom podjelom. Kao što vidite, ja bježim od HDZ-a zbog Pupovca i HNS-a, a Domovinski pokret teretim za austrijsku zabranu komemoracije na Bleiburgu. A što se tiče Juda i izdajica koji su svoj glas dali HDZ-u, te o znanju za koga glasati, iznosim svoje mišljenje. Kad sam izašao iz prostorije u kojoj se glasovalo, pita me rodica za koga sam glasovao. Ja kažem za DP. Ona  nekako ružno pogleda. Ja sam za nju izdajica. Jer sam tako dao mogućnost SDP-u da dođe na vlast. Prema tome, Glas za HDZ je bio strah Hrvata da SDP ne dođe na vlast. Da se ne ponovi slučaj Milanović.
 
I na kraju, izludi me moljenje Milorada Pupovca da on 5. 8. dođe Knin. Na dan oslobođenja Hrvatske od Milorada Pupovca. Nikad se nikoga ne moli da ti dođe mami na sprovod. Nikad ubojica (ako je na slobodi) ne dolazi na sprovod ubijenom. Moliti Milorada Pupovca, koji se tereti za smrt (klanje) doktora Ivana Šretera da dođe na komemoraciju u Vukovar i 5. 8. u Knin, kada je zaustavljen genocid nad Hrvatima je drugo ubijanje doktora Šretera. Onda nikad kraja. Nikad pomirenja. Tako je. Nikad pomirenja s Miloradom Pupovcem. Umjesto traženja isprike od Milorada Pupovca, treba tražiti registraciju HPC-a (Hrvatska pravoslavna crkva). Umjesto traženja isprike od Milorada Pupovca, treba tražiti (otvoriti) jasenovačke i UDBA-ine arhive. Hrvate i Srbe samo arhivi mogu pomiriti. Pa i HDZ i DP, odnosno HDZ i SDP. Arhivi i revizija suđenja Andriji Artukoviću i Dinku Šakiću. Kao ekspertiza „Bajramovićeva intervjua Feralu“ su uvjet pomirbe Hrvata i Srba, te pomirba među Hrvatima. Isprika Katarini Kosači. Pače, Karolini Vidović Krišto. Zbog ovakvog stava prema DP-u.
Opet se pitam: Čita li tko ovo što ja pišem? Ja pišem da je film Dnevnik Dijane Budisavljević srpski ratno-huškački pamflet u Hrvatskoj, te da je Vladimir Putin spasio Hrvatsku, što nije pustio Zadomaše na SP-u u Rusiju 2018. I nitko ništa. Pa ja preporučam Karolini Vidović Krišto, da ona u Hrvatskom državnom Saboru zatraži istragu austrijske zabrane komemoracije na Bleiburgu. Kao i istragu političkih i financijskih malverzacija u hrvatskoj kulturi (HAVC-u).
 

Jure Vukić, Tribanj