Get Adobe Flash player
Aktualni Normalni opet nenormalan

Aktualni Normalni opet nenormalan

Neposredni izbor predsjednika RH treba "negdje...

Zbog

Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

Zbilja hrvatskog biračkog tijela u svijetlu filozofije Hannah...

George Soros -

George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

»Zamišljao sam sebe kao neku vrstu...

Politička trgovina cvjeta

Politička trgovina cvjeta

Kupuje se i prodaje izravno i(li) uz...

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Je li previše toga znao, ipak je bio dobar i s Bakarićevom...

  • Aktualni Normalni opet nenormalan

    Aktualni Normalni opet nenormalan

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:54
  • Zbog

    Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:28
  • George Soros -

    George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:03
  • Politička trgovina cvjeta

    Politička trgovina cvjeta

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:20
  • Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 10:59

Neposredni izbor predsjednika RH treba "negdje baciti"

 
 
Tko bi rekao da će se „tamo gore“ naći netko nenormalan koji će se u vrijeme globalne Corona krize, koju bi mogla slijediti glad, usuditi podgrijati tradicionalnu partizansko-ustašku kašu (možda pasulj, tko zna). Al' našao se i to ne bilo tko već onaj koji je u kampanji uporno trubio kako će biti - „normalan“. Aktualni predsjednik, recimo, države. Prvo si je priredio nenormalno, privatno, ustoličenje u budućoj „svojoj kući“ zvanoj Pantovčak - osrednju kućnu „žurku“, valjda bez dodatnih stimulansa. Pritom nit' je „kuća“ njegova, nit' stolica-funkcija, pa dakako i ustoličenje - sve je to „funkcijino“, pripada dužnosti predsjednika republike, kao takvoj, bezličnoj. Ne znam zašto je „inauguracijska žurka“ prošla tako mimo javnosti, valjda zbog Corone koja je već jahala.
https://www.hrt.hr/media/tt_news/milanovicincident0105.jpg
Zatim je Inaugurirani (na „žurki“) iz nje -kao da je kuća njegova, a ne dužnosnička, pa radi proljetno pospremanje - pobacao biste hrvatskih velikana koje su tamo njegovi prethodnici postavili, čime je smislio novi baš ono nenormalni šport: „biste s ramena“. Hrabrosti, političkih muda, za vratiti Titu od kuće (Kumrovec) kamo ga je poslala Kolinda nije bilo, pa onda -  marš svi van. Povijest će početi od Njega. Ujedno je prostor očistio za samo jednu bistu – svoju, pače za grandiozni kip kojega bi nasljednik morao iznositi dizalicom. Ako će poslije njega tamo uopće više biti koga inauguriranog. Možda guverner?
 
Strašno oružje - značka HOS-a
 
Činilo se da nešto  nenormalnije Aktualni Normalni ne će moći smisliti, što još baciti, nu ispostavilo se kako on ima toga još za bacanje. Nakon polaganja vijenaca u Jasenovcu ničim izazvan je izjavio kako spomen-ploču poginulim HOS-ovcima, premještenu iz Jasenovca u Novsku svojedobno, treba maknuti, točnije „negdje baciti“. Od ove, blago rečeno, nenormalnosti normalnog čovjeka podilazi jeza, a nadire mu i niz emocija, koje ćemo skroz prigušiti. Valjda je Aktualni svjestan kako je time pokrenuo „proljetni val“ tzv. ustašizacije RH, a zatim se javljaju deratizatori Hrvata znani ovdje kao  deustašizatori. Pridružio se onim istaknutima, pače izabranima, koji baš vole svoj  narod.
 
Ni tu se Aktualni Normalni nije zaustavio. Na obilježavanju oslobodilačke akcije HV-a „Bljesak“ Gospoda Normalni su okrenula leđa polaganju vijenaca na spomenike vojnika poginulih u njoj i Lijepoj našoj. Uvrijedila su se, politički, Gospoda  Aktualni jer su suborci poginulih HOS-ovaca i vojnika u akciji Bljesak, prosvjedno, obukli majice HOS-a i napustila komemoraciju hrvatskim poginulim vojnicima. Apsolutno nenormalno, blago rečeno, Gospoda su, pored i usuprot HOS-ovim majicama - tom „strašnom oružju“ - trebala položiti vijenac poginulim hrvatskim vojnicima i odslušati himnu. Čim bi ta, kratka, komemoracija završila mogao je primiti ove hrvatske vojnike, osim ostaloga i sudionike „Bljeska“, s HOS-ovim majicama „za uši“, dati ih „prebiti k'o mačke“, 'apsiti, tužiti, ako je ta  namjerna provokacija to zaslužila. Inače odgovor na njegovu „uputu“ bacanja spomen-ploče poginulim HOS-ovcima - koju oni nisu zanijekali, dapače - za kaštigu su bili spremni. („Upute“ o postupanju su za različite su sustave, ne znam kako ovaj Aktualni doživljava.)  Ali ne on kao On, već kao Predsjednik RH. Ovako - ništa, samo je dodao ulja na vatru deratizacije, poznatije ovdje kao deustašizacija. I dodatno snizio „rejting“ stolice na Pantovčaku do mjere da će nju iz „te kuće“, kojoj mi odavno inače tepamo „Farma Pantovačak“,  trebati  baciti na hrpu glomaznog otpada, pa kad „Čistoća“ bude prolazila da ju pokupi. I odveze u onu famoznu ropotarnicu. Ili na Jakuševec, virtualna je pa ne bi dodatno zagađivala okoliš.
 
Predsjednik u ostavci?
 
Kad pomisliš kako naš Izabrani Aktualni Normalni nema u džepovima više iznenađenja, prevariš se gadno - on je kao neki mađioničar. Ne treba mu ni šešir za novo iznenađenje, a još je virtualno doba u kojemu je zadnjih mjeseci samo Corona stvarna. Sad, abrakadabra, da l' od šišmiša, da l' joj malo dodalo od HIV-a, čega li, gdje kad i kako, kad će novi val, hoće ne će, abrakadabra… Samo eto ljudi umiru, neki, kao Šveđani ti razvijeni socijalni demokrati. One malo postarije puštaju da odu, onako, čisto eugenički, pa nacistički, pa… na što Corona i inače zaudara. U ta doba ovdje će biti parlamentarni izbori, raspisao ih Predsjednik RH za 5. srpnja 2020. ali on na njih, najvjerojatnije, ne će izlaziti. „Ne mogu izbrisati što sam bio, ali pitanje je hoću li uopće glasovati na ovim izborima…“ - rekao je Bagi na Novoj TV. Što je sad ovo: Izabrani Aktualni se više ne bi igrao izbora? Raspisao ih jest, „slagat“ će poslije vladu, ustvari davati mandat(e) za njezino sastavljanje, ali u njima ni kao Predsjednik RH, ali ni kao građanin ne će (ne bi) sudjelovao.
 
Istina je, svaki građanin koji ima pravo izlaska na izbore na njih ne mora izlaziti, zbog niza razloga, od spriječenosti (građani s prebivalištem u inozemstvu i zbog realne zapriječenosti!) ali i tako može u njima sudjelovati - ne sudjelujući naime. Izabrani, a osobito Predsjednik države nema taj luksuz - on u toj igri u kojoj je sudjelovao i eto pobijedio jednostavno mora sudjelovati i tako barem malo poštovati tzv. pravnu državu, pa i tzv. demokraciju u kojoj su izbori, barem formalno, glavni događaj. Ostavimo po strani što je demokracija, globalno, odavno postala demokratura (kreatura i sl.) nu ovdje je poprilično „mlada“, a dok ta igra i njena pravila postoje Predsjednik države je taj koji u njoj, prije svih, mora sudjelovati. A što, dat će se birati, raspisivat će izbore, udjeljivat' mandate za sastav vlade, a biti izvan igre… Pa to je kao da je dao pola (pedeset posto) plus 1 ostavke na funkciju (na stolicu). Stvarno nenormalno. 
 
Čekamo, a mislim kako ne će dugo trebati, novi biser iz  kuće Pantovčak, novi koji će nam potvrditi kako neposredne izbore za onoga koji bi tamo sjedio treba ukinuti. Nekamo (iz) baciti, mislim iz Ustava RH. Što se pak samih izbora i njihovih rezultata tiče, sudjelovao u njima i Aktualni Normalni, ne sudjelovao, želim vam, a i njemu, glede vlade sljedeći sastav: Bernardić premijer (budući šef, kako god okrene i Normalnome !), ministar vojni Milorad Pupovac, poljoprivrede i sitnog „obrta“ Krešo Beljak, vanjskih poslova IDS… i tako redom. Mogao bih još nabaciti „biserja“, ali i ovo je previše.
 

Mato Dretvić Filakov

Zbilja hrvatskog biračkog tijela u svijetlu filozofije Hannah Arendt

 
 
Velika njemačka filozofkinja židovskog podrijetla Hannah Arendt, koja je bila proganjana od Gestapoa već 1933., i koja je emigrirala iz Njemačke u SAD 1941., najbolje godine svog produktivnog znanstvenog rada posvetila je istraživanju fenomena mehanizma koji obične ljude dovode u takva stanja svijesti da su sposobni i spremni činiti stvari koje inače ne bi činili da su u neometanom posjedu svoga normalnog moralnog i intelektualnog habitusa. Jedna od njenih revolucionarnih filozofskih teza sadržana je u sintagmi „banalnost lošeg“. Naime, Arendt smatra da i sasvim obični i prema svim društvenim normama zdravi i psihički normalni ljudi u stanovitim okolnostima, ako su dio ili smatraju da su dio jednog sustava, mogu biti uvjereni da sa svojim ponašanjem služe ostvarivanju nekog „višeg“ cilja. I u tom slučaju nemaju ni osjećaj krivnje ili grižnje savjesti, jer sve što čine unaprijed opravdavaju postizanjem takvog umišljenog ili čak njima nametnutog „višeg cilja“.
https://yalebooks.files.wordpress.com/2013/05/hannah_arendt.jpg
Hannah Arendt
 
Do ovakve teze je Hannah Arendt došla pod dojmom sa suđenja najodgovornijim nacistima za istrjebljenje Židova, koji su po njoj na prvi pogled odavali dojam običnih ljudi, ali koji su se svi odreda pravdali time da su samo obavljali svoju dužnost, poput birokrata koji pedantno obavljaju postavljene zadatke. Upravo je ta „plitkost“ i nesposobnost preispitivanja vlastitih postupaka, navela Hannah Arendt da imenuje „banalnim“ loša ponašanja koje nije izraz neke posebne zloće ili pokvarenosti, već proizlazi iz dubokog nedostatka i odsustva vlastitog mišljenja i rasuđivanja. Pojedinac se dragovoljno stavlja na raspolaganje režimu i sudjeluje u onome što režim radi, poput običnog kotačića u stroju, pri čemu se smatra potpuno oslobođenim od bilo kakve odgovornosti za ono što režim čini, ili bi trebao da čini a ne čini, i to radi postavljene hijerarhije unutar sustava i važećih zakona. Pojedinac se pri tome ne suočava s moralnim dilemama i dimenzijama svojih postupaka, jer nema priziv savjesti, budući da samo izvršava postavljene zadatke. Stoga Arendt smatra da autoritarnim režimima nije potreban „demonski“ karakter vladanja, već samo potpuna pokornost zakonima i poslušnost običnih ljudi. I to je taj paradoks banalnosti lošega, u kojem nasuprot zdravom razumu i logičnom rasuđivanju vezano za ono što je dobro, a što loše, i što je istina, a što laž, imamo banalnog izvršitelja lišenog savjesti i moralnog preispitivanja svojih djela, koja u konačnici mogu biti i loša.
 
U svezi te teme valja navesti i neke znakovite misli iz djela Hannah Arendt: „Autoritarizam je zlo koje totalnom dominacijom nad svakim pojedincem nastoji mnoštvo i različitost ljudskih bića tako  organizirati kao da su svi oni samo jedan pojedinac. Za takve režime je pojedinac suvišan“.
„Prvi korak se sastoji u tome da se ubije pravna osoba u pojedincu, a to se postiže time što su svi pripadnici režima u potpunosti izvan nadležnosti bilo kakvog zakona. Ustav postoji ali se ne poštuje, niti ga vodstvo provodi, čime se direktno daje do znanje da je on nevažeći za „elitu“. Jedini zakon koji postoji je zakon vođe. U takvom sustavu nijedan običan pojedinac nije siguran“.
„Učinkovitost upravljanja masom temelji se na različitim sredstvima kontrole, poput propagande, medija, tajne policije i sudstva“.
Manipulatori takvih sustava vjeruju u svoju „bezgrešnost“ i u suvišnost ostalih i zato bi autoritarne solucije mogle nadživjeti pad totalitarnih režima, u svim slučajevima kada nekom društvu zaprijete snažna iskušenja, koja nastupaju kada god se učini nemogućim u društvu popraviti političku, društvenu ili ekonomsku bijedu, na način dostojan čovjeku.
 
Privlačnost koju autoritarni režimi imaju za mentalitet stada nije ništa novo. Oduvijek je vrijedilo da stado pozdravlja ono što radi autoritarni režim, uz primjedbu: “možda je ovo i loše, ali je korisno za stado“. Toliko o nekim mislima iz filozofskog opisa Hannah Arendt, a kakve to veze ima s ponašanjem biračkog tijela u Hrvatskoj, pokušat ću na osnovi njenih razmišljanja i teza objasniti kako slijedi. Ne tvrdeći da je negdje drugdje puno bolja situacija, ovaj put se budem držao samo onoga kako 'funkcionira' hrvatsko biračko tijelo, za koje politika, propaganda i mediji tvrde da ima „odlučujuću“ ulogu u tome kakvo nam je društvo, kakva nam je ekonomija/gospodartsvo i kakva nam je situacija s funkcioniranjem institucija u društvu.
 
Općeprihvaćenu tezu da smo do 1990. živjeli u sustavu totalitarnog komunizma/socijalizma, te smo se radi prelaska na sustav višestranačkih predstavničkih parlamentarnih izbora, konačno oslobodili autoritarno/totalitarnog upravljanja društvom i ostvarili demokratsko društvo, valja u svjetlu onoga o čemu je govorila Hanna Arendt, podvrgnuti logičkoj analizi i kritičkom preispitivanju.
 
Da odmah u početku ove analize razjasnimo nešto što je za razumijevanje onoga što će biti dalje rečeno, od suštinske važnosti, a to je sljedeće: „Pojam demokracija označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi direktno ili indirektno većina njenih građana kroz poštene izbore“, ili „Pojam demokracija označava pluralistički oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz izbore. Kada su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska“ (vikipedija).
Na osnovi ovakvog određenja pojma demokracija, riječ odnosno pojam koju naši političari prečesto i neprikladno rabe da bi opravdavali svoje postupke, možemo s puno razloga tvrditi da u nas demokracije u pravom smislu te riječi NEMA, pa na osnovi toga logika nalaže da se ustvrdi da u nas NEMA ni demokratske vlasti u pravom smislu te riječi.
 
Drugo što valja uvodno razjasniti je pojam 'većina građana', koji političari sustavno zlorabe, i raznim zakonskim, medijskim i propagandnim manipulacijama, zlorabljuju da bi postizali svoje, većinom prikrivene ciljeve, pozivajući se na ono što oni nazivaju demokracijom, a što zapravo nije to. Prihvaćajući kao realnu činjenicu da ni u kom društvu nikada nije moguće postići da svi njeni članovi misle isto i žele isto, budući da realno postoji različitost interesa, mentaliteta i onog što bi se moglo nazvati obrazovanjem, tradicijom i kulturom svakog pojedinca, kao izražavanje volje „većine građana“ ne bi se smjelo prihvatiti  NIŠTA, ako na izjašnjavanje/glasanje izašlo manje od 90 % građana sa pravom glasa, i od njih se najmanje 75 % izjasnilo za neko predloženo rješenje. Obzirom na prethodno rečeno u Hrvatskoj je samo jedan jedini put bila na djelu pravo demokratsko donošenje odluke, a to je bilo na referendumu za izjašnjavanje o odcjepljenju od SFRJ, kada je ogromna većina građana izašla na glasanje, i ogromna većina glasala ZA odcjepljenje od SFRJ! NIKADA VIŠE posle toga demokratskog odlučivanja ni o čemu nije bilo u Hrvatskoj, jer su se političkim i medijskim makinacijama, javnost i građani uvjeravani i 'kondicionirani' da iz „praktičnih razloga demokraciju u njenom izvornom smislu NIJE moguće provoditi, pri čemu se argumentira s „velikim troškovima, s 'nepotrebnošću' da se građani izjašnjavaju 'o svemu' jer nisu kvalificirani za to, i sa argumentom da političke stranke su te koje izražavaju volju građama“!
 
Od početka ustrojavanja funkcioniranja institucija ove nove hrvatske države, građani su odnosno javnost je od strane onih koji su došli na vlast, podvrgnuti sustavnom „pranju mozga“ da je HDZ, stranka sa najbrojnijim članstvom predstavnik volje najvećeg dijela hrvatskih građana, a SDP kao druga stranka po broju članstva ona koja se „bori“ za neki pravi socijaldemokratizam. No ništa od toga nije točno, jer od samog početka višestranačja, ove dvije stranke su sustavno prilagođavale zakone tako da mogu naizmjenično ostajati na vlasti, bez obzira što i kako radili, demotivirajući gotovo 50 % hrvatskog biračkog tijela da uopće izlazi na izbore jer „ništa se i tako ne može promijeniti“, a članstvo HDZ-a i SDP-a glasa po nekoj inerciji i stranačkoj stezi uvijek za njihove „liste“, a njima se pridružuje dio glasačkog tijela koji nije član niti jedne stranke, ali iz logički nepojmljivih razloga vjeruje' listama tih stranaka. I došli smo točke kada postaje jasna poveznica filozofije Hannah Arendt i ponašanja hrvatskog biračkog tijela.
 
Naime, prema Hannah Arendt lako je objasniti ponašanje članstva HDZ-a i SDP-a, time što „oduvijek je vrijedilo da stado, a oni to jesu, pozdravlja ono što radi autoritarni režim/vodstvo „njihove“ stranke, uz primjedbu: 'možda i griješe ali su oni ipak najpametniji'“, jer je nemoguće da članstvo stranke ne vidi što to „njihovo“ vodstvo radi i dopušta da se radi loše, nezakonito  i čak kriminalno, pa je rezultat rasprostranjenost korupcije kao nikada u povijesti Hrvatske. No, budući da u Hrvatskoj niti jedna stranka nema toliko članova da samo s njihovim glasovima može pobijediti na izborima, postavlja se pitanje kako objasniti da za njih glasaju i oni glasači koji nisu stranački umreženi i bez kojih ne bi mogli imati, makar i relativnu većinu, nakon provedenih izbora?
 
Hanna Arendt ima i za to objašnjenje, a svodi se na to da, kako ona kaže, to ponašanje „proizlazi radi nedostatka i odsustva vlastitog mišljenja i rasuđivanja, ili oportuniteta da ga javno iskaže. Pojedinac se dragovoljno stavlja na stranu i raspolaganje režimu i sudjeluje u onome što režim radi, poput običnog kotačića u stroju, pri čemu se smatra potpuno oslobođenim od bilo kakve odgovornosti za ono što režim čini, ili bi trebao da čini a ne čini“! A osobni izgovori zašto se glasuje za HDZ ili SDP, iako netko nije član tih stranaka, je obično ono što Hannah Arendt naziva „banalnošću lošeg“, a to je 'nema nikog drugog za koga bi se glasalo?!', mada postoje i druge liste i stranke, ali njihovi 'isprani' mozgovi funkcionirajući neracionalno, ne vide sve loše koje su te dvije stranke do sada učinile, počevši od pljačkaške privatizacije, nepotizacije i korupcionalizacije u cijelom hrvatskom društvu, sve do odobravanja selektivne primjene zakona obzirom na to je li neku nepodopštinu uradio netko podoban, ili netko nepodoban sa stranačkog stajališta.
 
Oni koji nisu „uspješno“ lobotomizirani, vide sve što je loše u društvu i politici, ne izlaze na izbore, smatrajući da i tako ne mogu ništa promijeniti, ne uviđajući da tako potvrđuju svoju „plitkost“, kukavstvo i nesposobnost za preispitivanja vlastitih postupaka i nemoralnost toga što dopuštaju da sve ostane status quo! Za one koji vide što je loše, i koji su oni loši, ali ne čine ništa da se to eventualno promjeni, važi svevremenska izreka: ZLO/LOŠE VLADA SAMO AKO DOBRI LJUDI NE ČINE NIŠTA DA GA ZAUSTAVE! Zato svatko tko ne izlazi na izbore, i svatko tko glasa za listu one stranke čija je Vlada u mandatu morala radi dati „vritnjak“ 15-orici ministara od njih 20, koja samo priča o korupciji, ali ne čini ništa da je barem pokuša suzbiti, i koja od reforme pravosuđa i reforme državne uprave bježi kao vrag od tamjana, te koja nepotizam, korupciju i podržavanje u svojim redovima „vlastitih mangupa“ smatra normalnim, time ustvari zabija dodatne čavle u lijes one Hrvatske za koju su dečki ginuli po hrvatskim bojišnicama! I prema Hannah Arendt je time sudionik u takvoj sramotnoj politici, i predstavlja najgori oblik oportunističkog ponašanja koji je moguće zamisliti!
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.

»Zamišljao sam sebe kao neku vrstu Boga«

 
 
Ovih sam dana pročitao vrlo zanimljivu i poučnu  knjigu, meni do tada nepoznatog autora, Dinesh D'Souza: Velika laž, razotkrivanje nacističkih korijena ljevice. Riječ je o američkom piscu, predavaču i filmskom režiseru. Knjigu je prošle godine objavila naklada Benedikta iz Velike Gorice. S engleskog je prevela Neđeljka Batinović a predgovor hrvatskom izdanju napisao je Zvonimir Hodak. Uz zanimljiv prikaz idejnih utjecaja nacističke i fašističke ideologije i njenih protagonista: Hitlera i Mussolinija, na idejne i aktivističke temelje američke ljevice, i tri moderna intelektualna europska stupa Heidegger, Marcuse i financijski guru Georg Soros, na svoj osobiti način daju pečat toj lijevoj markaciji. Dakako, knjigu valja pročitati, kako se to kaže od korica do korica! Meni je za oko palo nekoliko stranica (296.- 303.) u kojima autor objašnjava uspon i djelo Georga Sorosa: Rizično razbojništvo Georgea Sorosa i Hitlerov dostavljač. Kako vrlo dobro znam kako se u nas malo ili ništa ne čita, a istovremeno Sorosovim financijama se ideološki i materijalno uzdižu brojne anacionalne snage i u našoj zemlji, odlučio sam upoznati javnost s tih nekoliko stranica. U nekim je zemljama, poput Madžarske i Rusije, postao persona non grata. S druge strane naš premijer Andrej Plenković se s osmijehom, od usta do usta, naslikava sa Sorosom – juniorom. Vjerojatno će obitelj i dalje pripomagati u skladu sa svojim interesima. Naravno, ne hrvatskim udrugama, tiskovinama, društvima, ukratko nikome i ničemu što odiše hrvatskim duhom.
https://katalog.kgz.hr/pagesresults/cover.aspx?bibliografskiZapisId=370015276&thumb=0&pozivatelj=bibZapis
Autor nas podsjeća da je Soros rodom iz Mađarske i da je postao milijarder lukavim ulaganjima po cijelome svijetu i manipuliranjem valutama. Njegov Quantum Fond jedan je od prvih privatnih mešetarskih fondova na svijetu. Glavni je financijaš dvjestotinjak ljevičarskih organizacija i brojnih ljevičarskih organizacija za zaštitu okoliša i ljudska prava. Kako sebe vidi u oblikovanju Amerike i svijeta? Soros znakovito odgovara: Zamišljao sam sebe kao neku vrstu Boga. Da kažem istinu, od djetinjstva sam sa sobom nosio neke prilično moćne mesijanske tlapnje. (str. 297.) Soros ne financira samo organizacije, stranke, aktiviste nego i remetilačke nasilnike koji se pojavljuju na svim stranama svijeta. Njegovih kostimiranih odreda s palicom ima toliko da bi gotovo mogli biti jedna privatna vojska, spominje autor. No Soros voli igrati i na nacističku kartu! Na tu sekvencu iz vremena Drugoga svjetskoga rata, čega se Soroš ne odriče, autor nas podsjeća na Sorosov intervju za Siksty Minutes televiziju, 1998.  (novinar Steve Kroft).
Kroft: Vi ste mađarski Židov.
Soros: Aha.
Kroft: … koji je izbjegao Holokaust.
Soros: Aha.
Kroft: … tako… tako što ste se prikazivali kao kršćanin.
Soros: Da.
Kroft: I gledali ste dok su mnoge ljude odvozili u logore smrti.
Soros: Da. Imao sam 14 godina. I rekao bih da je tada moj karakter formiran.
Kroft: Na koji način?
Soros: Da čovjek mora razmišljati unaprijed. Mora razumjeti i previđati događaje kad je u opasnosti. Bila je to golema opasnost od zla. Mislim, bilo je to vrlo osobno iskustvo zla.
Kroft: Koliko razumijem, izlazili ste sa svojim zaštitnikom koji se zakleo da ste mu vi posvojeno kumče.
Soros. Da, da.
Kroft: Izlazili ste, u biti, i pomagali plijeniti imovinu Židova.
Soros: Da. To je točno. Da.
Kroft: Mislim, to je … to zvuči kao iskustvo koje bi mnoge ljude poslalo na psihijatrijski ležaj na mnogo godina. Je li to bilo teško?
Soros: Ne. Uopće nije. Možda kao dijete ne vidiš, ne vidiš vezu. Ali to je bilo, to nije stvorilo nikakav problem, uopće.
Kroft: Nikakav osjećaj krivnje.
Soros: Ne.
Kroft: Primjerice, kao „Ja sam Židov i evo me, gledam kako ti ljudi odlaze. I ja bih lako mogao biti među njima. Trebao bih biti. Ništa od toga?
Soros: (…) Pa nisam imao nikakav osjećaj krivnje. (str. 300.-301.)
 
Autor knjige upozorava: Ovdje me nije zanimalo što je Soros kao dječak radio, ne želim pridavati veliku pažnju ponašanju dječaka od 14 godina, nego me zanimalo kako Soros kao zreo čovjek retroaktivno interpretira ono što je nekad radio kao Hitlerov dostavljač. Soros očito misli da odlaženje s nekim službenikom iz neke fašističke vlade koji surađuje s nacistima u svrhu uručivanja obavijesti Židovima da će im oduzeti nekretnine i ostalu imovinu nije nešto zbog čega treba imati osjećaj krivnje.
 
U jednom pak Sorosovu profilu u New Yorkeru, novinarka Jane Mayer, među inim je napisala kako je 1944. godine Sorošev otac spasio svoju obitelj tako što je osigurao lažne osobne papire koje je radio i naplaćivao i od drugih židovskih obitelji. Dakle, profitirao na nesreći drugih. Na to Soros odgovara: Imao sam sreću što sam imao oca koji je razumio da to nije normalno stanje pa ako ideš po normalnim pravilima umrijet ćeš. Bilo je mnogo Židova koji se nisu tako snašli. (str. 302.) Soros ne vidi ništa loše u onome što je njegov otac radio. Naprotiv, ponavljajući njegove riječi autor knjige, oca doživljava kao svoga heroja?!
Pročitajte od korica do korica. Toplo preporučujem napose korisnicima Sorosovih usluga.
 

Mijo Ivurek

Anketa

A. Plenković je u tajnosti dozvolio MOL-u da u Mađarskoj i Slovačkoj prerađuje hrvatsku naftu. Je li to izdaja nacionalnih interesa?

Petak, 29/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1590 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević