Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

Glumac koji Hrvatsku nije htio, a Hrvatska mu je sve dala!

 
 
O Radi Šerbedžiji napisano je mnogo tekstova, kritika i pohvala! Ne ulazeći u njegov privatni život, pitanje je je li zaslužio da ga Hrvatska toliko časti? Čime je to Rade Šerbedžija zadužio hrvatsku državu da mu ona daje besplatno na korištenje dio otočja Brijuni za njegovo kazalište? Čime je zadužio državu Hrvatsku za 20 godina kazališta Ulysses na Brijunima? Čime je zadužio hrvatski narod da mu iz proračuna sve bude plaćeno? Naime, godine 2001. Mali Brijun i tvrđava Minor dati su na korištenje kazalištu Ulysses koje je osnovao Rade Šerbedžija. Postavljam pitanje čime je to Rade Šerbedžija zadužio hrvatsku državu da mu ona daje besplatno na korištenje taj dio otočja za njegovo kazalište?
https://images-na.ssl-images-amazon.com/images/I/81XDjZsKxrL._SY445_.jpg
Šerbedžija Hrvatsku nije želio, njemu je bila draga Jugoslavija. Tadašnja je Jugoslavija njemu bila i država i domovina. Kada je počelo stvaranje Hrvatske, Rade Šerbedžija se kao velikan hrvatskoga glumišta i kao hrvatski Srbin našao pred sudbinskom, hamletovskom dvojbom: „Morao sam napustiti Hrvatsku jer je ona napala moju državu Jugoslaviju. Strašno je da ovdje ima toliko talentiranih i vrijednih ljudi, vrhunskih športaša i umjetnika, a da smo mi ipak uspjeli zaratiti s vlastitom braćom. Uz sve te naše divne talente mi smo ostali nekako zaostali, čim smo se mogli krvavo pobiti na kraju XX. stoljeća”, rekao je Šerbedžija za srpski Mondo.
 
Rade Šerbedžija je hrvatski filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik srpskog podrijetla. Pamtim ga kao vrsnog glumca, a najupečatljiviju ulogu odigrao je u seriji Prosjaci i sinovi. Međutim, početkom velikosrpske agresije, pobjegao je u Beograd i jasno odabrao stranu. Opredijelio se sam, znao je što radi. Pored Malog Brijuna koji je dobio na korištenje bez naknade, 21. travnja 2011.  glumac Rade Šerbedžija “Odlukom Senata riječkoga Sveučilišta” izabran je na radno mjesto redovitog profesora (glumačke akademije.) u trajnom zvanju Na nezakonitost ovoga imenovanja javno je upozorio Enes Midžić, dekan Akademije dramske umjetnosti i predsjednik Matičnoga odbora za umjetničko područje” na istoj Akademiji u Rijeci. Dekan je “iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je Šerbedžija izabran, te je svoju funkciju predsjednika stavio na raspolaganje”. Ostavke dekana nisu česte i ne daju se bez razloga. U Rijeci je, očito, na djelu izigravanje zakona RH. Dekan Midžić je obrazloženje ostavke napisao vrlo oprezno, što ukazuje na političku pozadinu cijele priče.
 
Međutim, nije gospon Rade bio zadovoljan tretmanom u Rijeci, pa je u veljači ove godine napustio Studij glume i medija u Rijeci, zajedno sa suprugom Lenkom. „Valja reći da nismo dobili pravu podršku ni od gradske uprave. Iako ne mogu reći da nam je gradonačelnik Vojko Obersnel bio nesklon, ali bilo je očito da nismo na listi njegovih prioriteta. Upućivao nas je na pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara, koji baš i nije imao razumijevanja za naše probleme, a ni pravog interesa da nam pomogne. Njegovi prijedlozi za eventualne prostore gdje bi se mogla odvijati nastava glume – bili su potpuno neadekvatni. Jedinu konkretnu pomoć dobili smo od župana Zlatka Komadine, koji je zajedno sa suradnicima uspio iz fonda Županije izdvojiti za Studij glume 200.000 kuna godišnje, bez kojih bi on već odavno bio ugašen. Ali ono što je glavno pitanje Studija glume u Rijeci nije moje i Lenkino odustajanje od toga projekta, nego pitanje treba li Rijeci kao gradu profesionalna škola za kazališnu umjetnost”, izjavio je Šerbedžija uz tvrdnju da Rijeka mora konačno dobiti pravu kazališnu dvoranu za suvremene predstave.
 
Ističe da od silnog novca koji će se utrošiti na Rijeku kao Europsku prijestolnicu kulture u 2020. godini nije predviđeno izdvajanje za jednu suvremenu kazališnu dvoranu, prostor za akademski teatar, kazalište koje će mladi ljudi praviti za mlade “. Sav novac s kojim oni u gradu raspolažu za kazališne aktivnosti odlazi u HNK Ivana pl. Zajca, koje je velika rupa bez dna. A neke mrvice se daju alternativnoj riječkoj sceni i amaterskim udrugama”. I tako je Rade Šerbedžija napustio Rijeku, jer nisu njegovoj glumačkoj veličini izgradili novo kazalište!
 
Ne smeta meni njegovo kazalište, ni njegova umjetnost, smeta me što je na Brijunima! Znam da će mnogi njegovi idokopoklonici reći da ne razumijem umjetnika i njegovu umjetnost, razumijem i to veoma dobro, ali ne na Brijunima, Neka si nađe sponzore koji će ga financirati, a ne da mu Hrvatska za koju nije učinio ništa u jeku rata, iz proračuna plaća njegovo bahaćenje na Brijunskom otočju. Ničim nije to zaslužio! Da rečeno je u jednom intervju, da je na Brijune doveo eminentne umjetnike iz svijeta, a koja je korist od njih? Opće je poznato da je u vrijeme bivše juge Brijunsko otočje bila zatvorena Titova rezidencija. Oko samog otočja ophodili su vojni brodovi, osiguranje je bilo nevjerojatno jako. Osim zaposlenih i pozvanih nitko drugi nije imao pristup na otoke. Kažem na otoke, jer je Brijunsko otočje skupina od 16 otoka i otočića. Ono što me izrazito smeta i smatram nepravednim je ljetovanje političke elite i to pretežno lijeve za bagatelu. Poznato je ljetovanje saborskog zastupnika SDP-a Nenada Stazića po 7 kn dnevno. Doista tako obezvrijediti Otočje je izvan svake pameti. Umjesto da se naplati puna cijena ovisno o kategoriji objekta, političari kao povlaštena kasta plaćaju smiješno malu cijenu boravka na Otočju.
 
Rade Šerbedžija može biti vrstan glumac i umjetnik, ali to ne znači da može imati takve privilegije koje niti jedan hrvatski umjetnik nema. A da još bolje pojasnim kazalište Ulysses ima na raspolaganju bez naknade i brod HRM-a kojim se prevoze glumci, osoblje i gledatelji na Brijune i natrag. I još nešto: da se ne bi mučili tražiti parking za vozila koja ostave u Fažani, općina Fažana im je besplatno ustupila 20 parkirnih mjesta na parkingu bivše tvornice Badel. Da vidimo čime je nas Hrvate zadužio Rade Šerbedžija, da smo mu se na takav način odužili i odužujemo se već 20 godina. Rade Šerbedžija je u jeku agresije na Hrvatsku pobjegao u Beograd, pa u Sloveniju, London i SAD. Nikada se nije izjasnio tko je agresor na Hrvatsku ni tko se branio. U emisiji Tihomira Ladišića na N1 TV u studenom 2016., ni nakon direktnog pitanja nije odgovorio, već je zaprijetio da će napustiti studio ukoliko mu se budu postavljala takva pitanja. „Ne želim govoriti o tome uopće. Ono što radim cijeli život jest da pokušavam činiti ovaj svijet boljim, i to svojim djelima, predstavama, pjesmama koje pišem i pjevam, nastojim doprinijeti pozitivnoj energiji. Jedina budućnost svih ovih naroda je suradnja”. Ne želi o tome govoriti, on je za mir, a što je učinio za taj mir u Hrvatskoj? Pobjegao dok su drugi stvorili taj mir, da nakon povratka u Hrvatsku, on mirno može  u njemu uživati. Je li to moralno, ljudski, etično da on kao umjetnik izjavi da pokušava svojim umjetničkim izričajem svijet učiniti boljim!
 
Sukobio se Rade i sa Stožerom za obranu Vukovara. Ma kakvi, ne srami se Rade! Što bi se sramio kada mu je sve omogućeno besplatno!
„Doveo je i Miru Furlan, koja je isto kao i on napustila Hrvatsku. Tada sam naišla na članak o gostovanju Mire Furlan u predstavi Medeja, koji je u dvotjedniku Zarez napisala Andreja Dragojević: „Umjesto da Grad Zagreb Miri Furlan vrati stan, da je nekadašnja matična kuća HNK vrati na posao, današnja vlast se odlučuje za bezbolniju – kulturnu soluciju”. Mira Furlan na ovaj zaobilazni, kompenzatorni način naplaćuju svoje duševne boli, a da na isplatu, ma kolika ona bila, današnji vlastodršci lako pristaju. Njima su Brijuni pak neka vrsta ispovjedaonice, tamo misle da nalaze mjesto za svoj otkup grijeha“, piše dalje Andreja Dragojević.
 
Eto ti i takvi, koji nisu željeli Hrvatsku, vladaju Hrvatskom. Ti i takvi gaze hrvatske žrtve, izjednačavaju ih s agresorskima i donose ovakve odluke da se nagrade dodijele onima koji slobodnu Hrvatsku nisu htjeli, koji za tu slobodu nisu ničim doprinijeli! I to će mi neki zamjeriti, ali mi imamo već reputaciju u svijetu, kao samostalna država, pa je Šerbedžija trebao promovirati Hrvatsku u vrijeme dok smo se borili za priznanje neovisnosti! No, tada Hrvatska nije bila njegova domovina! A sada nakon svega on je za mir i ljubav među narodima! Po meni licemjerno i beskrupulozno! Jer i Šerbedžiji i njemu sličnima svako hrvatsko obilježje smeta, tada su Hrvati nacionalisti, fašisti, ustaše i koješta još, ali hrvatske kune i hrvatsko otočje Brijuni im ne smetaju, hrvatsko bogatstvo koje oni koriste im ne smeta, ono oni prisvajaju , oni na njega polažu pravo, kao da su se oni za Hrvatsku borili i izborili. Na žalost, ovakva politička rješenja, ovakvo sprdanje s demokracijom, ovakvo ruganje hrvatskom narodu, ovakvo omalovažavanje hrvatskih žrtava ne vode pomirbi, već u nove sukobe. Pomirbe bez pravde nema! Zbog toga i jesmo zabrinuti i ogorčeni. Udara se na same temelje Republike Hrvatske, a to je Domovinski rat, kojega sve više pretvaraju u građanski rat, da bi se izjednačili agresor i žrtva!
 

Lili Benčik

Kadroviranja je uvijek bilo i sada ga također ima

 
 
Neki dan je u javnost procurila snimka privatnog razgovora ministra Vilija Beroša i doktorice Dijane Zadravec iz bolnice Sestre milosrdnice, vođenog  negdje s proljeća, prije parlamentarnih izbora, koji se uglavnom odnosi na raspisan natječaj za ravnatelja spomenute bolnice. Razgovor sam po sebi ništa novo, ništa posebno, ništa neočekivani i ništa neobično, nikakav presedan. Takvih i sličnih razgovora je u našoj prošlosti, one i ove države bilo bezbroj. Ti i takvi razgovori smatrali su se normalnim, nužno potrebnim, uobičajenim, naročito među partijskim drugovima, rođacima, kolegama, kumovima,  poznanicima…
https://www.racunalo.com/wp-content/uploads/2019/02/Car-Handsfree-Bluetooth-Speakerphone-praktican-dodatak-za-automobil-jeftiniji-na-eBayu-01.jpg
Svi znamo da nisi ništa i nigdje mogao postići, ako negdje gore nisi imao nekog “svoga” po bilo kojoj liniji i odrednici. Od rođenja do smrti trebalo je koristiti razne i različite veze i vezice da bi ostvario svoja osnovna prava i došao do onoga što ti treba, za što imaš uvjete, čak i najbolje moguće. Ti bi svakome  trebala osigurati pravna država, bez obzira na njeno uređenje i poziciju na vlasti. Međutim, jedno je teorija, a drugo praksa. Imam neka osobna iskustva s tim, koja sad ne bi isticala i ponavljala. U dva natječaja za ravnatelja škole u onoj i ovoj državi imala sam najbolje uvjete, ali... onda sam bila ustaška kći, dok u slobodnoj suverenoj, neovisnoj, demokratskoj Republici Hrvatskoj sam bila komunjara. Onda je reagirao i pogodovao CKH, a u “novoj” državi HDZ, odnosno njihovi aparatčici, od vrha do baze i obrnuto. Uvijek postoje “žnore” po kojima  se krećeš, ulazna vrata, cijena… Sve se to zna. Sve nije normalno. Većina je protuzakonita. I nikom ništa. Uhodani utilitarni sustav, koji melje one koji nisu u njemu.
 
Bilo pa prošlo. Ništa se nije promijenilo, naročito s javnim natječajima, posebice prilikom zapošljavanja. Ne možeš niti spremačicu nigdje zaposliti, bez nečijeg osobnog posredovanja ili plaćanja u obliku keša ili neke druge usluge. Ne možeš napredovati u zvanju, upisati dijete u vrtić, školu, faks, dobiti krevet u bolnici, toplicama, grobno mjesto, specijalistički pregled, doći do stana uz APN, najma stana…, ako negdje nemaš nekog tajnika, ministra, stranačkog lidera, gradonačelnika, upravitelja, šefa pogona,  administratora. Kod ovog najnovijeg pokušaja iznuđivanja posredovanja, uz određenu skrivenu ucjenu i prijetnju, javlja se pitanje: za što i zašto je to izašlo u javnost upravo sada? Komu to koristi? Mislim da svima šteti, ali moje gledište nije bitno niti važno. Bitno i važno je da se sada uglavnom sve snima, čuva i koristi, ovisno o potrebama, vremenu i prostoru. Nitko nikome nigdje više ništa ne vjeruje. Svatko gleda isključivo svoje i eventualno stranačke interese. Igraju se razne igre i igrice, po poznatim scenarijima, koristeći nove tehnike i tehnologije, pri čemu je sve dozvoljeno, prikriveno i skriveno, dok ne dođe optimalno vrijeme da se to “unovči”. Sigurno da sve nije dozvoljeno, a još manje humano, zakonito, prijateljsko, drugarsko, kolegijalno, partijsko.
 
Nekada su postojale profesije, struke, zajednice udruge i društva,  gdje se njegovala profesionalnost, ugled, zaštićenost, povjerenje, vjerodostojnost pomagali su jedni drugima i sve probleme rješavali unutar “obitelji”. Sad se prljavo rublje pokušava prati i oprati u javnosti. Javnost ga zgrabi, zakotrlja i zamaže još više. Nova prljavost je razmjerna vremenu pranja  i broju ruku kroz koje rublje prolazi.  Ne samo da je taj veš  sve više zaprljan već su to i oni koji su to rublje htjeli oprati, tuđim rukama, besplatnim sredstvom, u stroju za miješanje betona. Možda zbunjuje i pomalo čudi što se to događa u struci koja bi po defaultu trebala i morala biti iznad svih drugih. Jedno je što bi morala biti, a nešto sasvim drugo je li to zaista je tako, pogotovo kad se u struku umiješala politika, bilo koja, ne nužno visoka. Mnogi vrsni stručnjaci, specijalisti i znanstvenici su ulaskom u politiku stvorili određenu sumnju u svoje stručnost, osobnost i vjerodostojnost. Struka je izgubila, politika ništa novo i dobro nije dobila. Dapače! Izuzeci su rijetki. Pitanje je samo što to liječnike (doktore) vuče u politiku. Zar se nisu ostvarili u zvanju i struci? Zar nisu dovoljno moćni? Iskreno, mislim da su zalutali u struku i profesiju. To ih nije zadovoljilo i ispunilo. Politika im popunjava određene praznine i čini ih cjelovitima. Čudno! U struci su uglavnom sami sebi bili šefovi. U politici su odgovorni i podložni stranci, visokopozicioniranim članovima stranke i stranačkom lideru, čije naredbe bespogovorno izvršavaju, pozivajući se na demokraciju i lanac odgovornosti.
 
Zar u lanac odgovornosti, odanosti i podložnosti spada i snimanje nepodobnih ili manje podobnih? Zar se time ne bave niže rangirani, posilni, uslužni, poluobrazovani, pohlepni, trgovački nastrojeni, amoralni pojedinci, koji se na taj način ulizuju, zarađuju, ucjenom, difamacijom onih koji su pali u nemilost, koji bi trebali nestati s javne i političke scene, ili ne daj Bog u slučaju osobnog pada tim snimkama se osiguravaju. Pomalo mi je nespojivo s ministrom Berošem, njegovom funkcijom, ugledom i osobnosti, da bi on snimao kolegicu s kojom je nekad radio, koliko god ona bila naporna, dosadna i uporna. To nije kolegijalno, ljudski, niti džentlemenski. To je nisko, gnjusno, pokvareno, daleko od njihove struke i položaja. To je nivo ulice, placa, sajmišta, kasabe… primitivna razmjena dobara, uz  rječnik prekupaca, nakupaca, kramara, svodnika i kurvi. Gospođa doktorica, nekadašnja zamjenica ravnatelja bolnice, je upala u klasičnu namještaljku. Međutim, nije se ona ogriješila o zakon, već oni koji su to snimali, očito s predumišljajem. Ta gospoda su sami sebe tim činom sebe diskvalificirali, kao osobe, eminentne stručnjake, visoke državne dužnosnike i političare.
 
“Nisam je snimio. Stavio sam je na spikerfon”, rekao je ministar Beroš. To je kakti manji grijeh od snimanja. U prostoriji je bilo više ljudi, koji su je slušali. Je li to fer i pošteno? U kakve smo se to osobe pretvorili? Ili je to možda novo normalno? Ništa to nije novo i ništa to nije normalno. To je uhodana špranca i praksa HDZ-a i većine njegova članstva, bez obzira na stručnu spremu, društveni, ekonomski,  vjerski i politički status pojedinca, koji vjerno služi stranci, za svoju i stranačku korist. Nismo toliko naivni kako bi povjerovali da stranka na vlasti, odnosno njezin vrh i lider ne kadroviraju. Time vraćaju usluge ili ulažu u budućnost. Tako se širi stranačka baza, dobivaju ruke u saboru, glasovi na izborima, donacije i podrška stranci. HDZ nikada tako dobro nije stajao kao danas. Nije to zbog lijepog izgleda premijera ili pojedinih ministara, nije to niti zbog nekakvog posebnog rada, zalaganja, pozitivnih ishoda, vrhunskih postignuća. Nije to niti zbog pridržavanja izvornih načela  stranke, smjera i puta predsjednika Franje Tuđmana, stranka, odnosno njeno vodstvo sve više skreće ulijevo, od kuda potiskuje SDP. Zašto je to onda? Zbog “mudre” politike vodstva stranke, podržavanja “svojih”, držanja u strahu od korone, recesije, gubitka radnih mjesta, pružanja državne pomoći najugroženijima, monitoringa nad ovrhama, obećanja, obećanja, obećanja, povišice plaća, mirovina, davanje bonusa, uživanje benefita…
 
Kad je svima dobro, a slijedi još i bolje, zar je onda važno tko je ravnatelj koje bolnice, škole, tko je ministar čega, tko komu pakuje, tko kome pogoduje…. Kad neki od tih zaborave tko su i kako su do toga došli, kad se osile i počnu smatrati jednaki onima koji su ih stvorili,  procuriti će neke nove snimke, netko će u Remetinec, netko u diplomaciju, netko u mirovinu. Idemo dalje! Plešemo s koronom u ritmu muzike za ples, na fizičkoj distanci, od dva metra, s maskama na licu, s figom u džepu, stranačkom iskaznicom u novčaniku, podebljim bankovnim računom doma i vani, s himalajskom ohološću, s plemstvom bez pokrića, s karakterom i bez karaktera, s platforme tvrde kohabitacije, pod egidom zajedništva, praštanja… Uz put potiho odlazimo, tamo gdje više nisu “gorki zalogaji hljeba”, gdje sunce jače grije, gdje se čovjek osjeća čovjekom, stručnjak stručnjakom, liječnik liječnikom, učitelj učiteljem, političar političarom, novinar novinarom, bez da jedan drugom sole pamet, da  jedan odlučuje umjesto svih, preko posrednika, odnosno menadžera, u ime demokracije, oskimoronske kohabitacije i liberalne tehnokracije, u Europi, što graniči s Balkanom iliti jugoistočnom Europom.
 

Ankica Benček

Poslušajmo Josipa Mužića i uložimo kune potrebitim obiteljima, a ne "nevladininim" i "neprofitnim" udrugama
 
 
Što je danas naš izvozni proizvod? Hrvatski čovjek; naš trošak školovanja, liječenja, hranjenja dok netko pametan na naš račun zasluženo dobiva stručnjaka, radnika, građanina. Svećenik i doktor teologije Josip Mužić užasnuo me jednostavnom računicom. Kada bi 60.000 obitelji dobivalo godinu dana svaki mjesec 2.500 kuna to bi bilo svega 1,8 milijardi kuna godišnje. To je nešto malo više od polovice onoga što dobivaju "nevladine i neprofitne" udruge, i na račun čega uprihode neoporezovanih preko 4 milijarde kuna, pretežno za proizvodnju antikulture i intelektualne provokacije. Tih 1,8 milijardi moglo se dati i stočarima,voćarima, ili kreativcima dokazane vrijednosti poput Miroslava Gavrana za promicanje stvarnih kulturnih projekata, ili obrtnicima, ili zdravstvu.
Vidi izvornu sliku
Taj novac bi se opet vratio u sustav i oplodio kroz domaću potrošnju i proizvodnju. Ne ću pisati o prolivenome mlijeku, tj. privatizaciji hotela, banaka, PLIVE, INA-e, HEP-a, telefonije ili o prevelikom broju  mladih umirovljenika i činovnika. Banke i hoteli isisavaju novac iz države, ali i hoteli nabavljaju stranu robu i građevinske i elektroničke usluge. Agrokor je nastojao preživjeti šireći se na susjedna tržišta Slovenije i Srbije, ali veliki sustavi (automobilska industrija, prehrambena i dr.) ne mogu opstati bez državne pomoći, tj. za vraćanje kredita trebao bi dvostruki rast profita od najmanje 10 posto godišnje, ne računajući devizni tečaj, ratove, epidemije, potrese, nacionalizacije, nelojalnu konkurenciju... Država treba imati strateški plan što proizvoditi. Proizvodnja hrane i energenata je pitanje suverenosti. Vojska mora nešto imati, recimo brodogradilišta mogu imati manje narudžbe od vojske (podmornice, patrolni čamci) što bi im osiguralo prihode i u doba krize. Zar nije bolje imati radnika i poljoprivrednika koji rade uz umjereni gubitak, nego li trajno nezaposlenog čovjeka ili iseljenika.
 
Pitanje tečaja je također zanimljivo. Italija je držala viši tečaj lire u doba turističke sezone, a niži preko godine koji odgovara izvoznicima. Veća država može kontroliranom inflacijom smanjiti unutarnje dugove. Tečaj se može održavati i prodajom državne imovine, te intervencijom Narodne banke. Porezne olakšice mogu ići i na ljude koji žive na selu ili u manjem mjestu ili na otoku. Zdravstvo je također mjesto gdje se mogu postići uštede. Često liječnici preporučuju skuplje (ne i efikasnije lijekove), javne nabavke idu za jeftinoćom a ne za kakvoćom (uz minimalnu razliku cijene), sistematski pregledi javnih poduzeća i državnih službi obavljaju se u privatnika.
 
Teško je izračunati koliku štetu narkomani i kockari nanose sebi, obitelji i društvu, svakako je bolje spriječiti nego liječiti. Ukidanje fakulteta koji nisu izvrsni ili proizvode nezaposlene, smanjenja kvota na fakultetima, poticanje ljudi da se bave pomorstvom i obrtom su ono što država može učiniti. Možda bi namjesto vrhunskoga športa trebalo ulagati u projekte rada sa mladima, namjesto megalomanskih... Ali o tome bi trebali pisati Slavko Kulić, Marijan Ožanić, Igor Ćatić, Nenad Raos i ljudi koji imaju puno toga za reći o sustavu kakav jest danas, nakaradan posljedak jugosistema.
 
Teo Trostmann

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Subota, 19/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1328 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević