Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

U Rijeci griješe kada tvrde da je samo lijevom spektru dopušteno propitivati, pritom zanemaruju činjenicu da konzervativnost predstavlja očuvanje trajnih vrijednosti

 
 
U razgovoru novinarke Novoga lista Mirjane Grce s Giorgijom Grljem, pastorom riječke Baptističke crkve čuli smo ono što u crvenoj Rijeci i isto takvom Novome listu ne žele čuti (http://novilist.hr/Vijesti/Rijeka/GIORGIO-GRLJ-Pastor-Baptisticke-crkve-u-Rijeci-o-Bozicu-i-kulturi-koju-zivimo?meta_refresh=true). U razgovoru o Božiću s protestantskim svećenikom Mirjana Grce i Novi list dobili su ono što ne žele čuti.
https://i.ytimg.com/vi/Zapx9prvhZk/maxresdefault.jpg
Na pitanje u kakvoj kulturi danas živimo, Grlj je odgovorio: »S jedne strane imamo judeo-kršćansku kulturu koja je tijekom dvije tisuće godina bila temeljem zapadne civilizacije. Istovremeno se od prosvjetiteljstva naovamo polako stvara drugačiji pogled na svijet, za koji ne mislim da je po sebi loš. No, danas se ide na dekonstrukciju svega, od čovjeka koji više nije "muško i žensko stvori ih" kako to bijaše na početku, nego je sada sve to relativizirano i atomizirano do mjere da je svaka individua svemir za sebe. Radi se o dekonstrukciji države, dekonstrukciji društva. S jedne strane imamo kulturu u koordinatama dekonstrukcije, i s druge vjerske zajednice koje su po svojoj naravi konstruktivne, stvaralačke, koje imaju pamćenje, metanarativ, veliku priču koju se danas dekonstruira«.
 
Uslijedilo je pitanje »Netko je rekao da čovjek nije stvoren za relativizam« na koje je pastor odgovorio: »Mislim da je čovjek stvoren za apsolut, a ne za relativizam. Bez apsoluta, bez uporišne točke, čovjek gubi svoj identitet, i koliko god ga pokušavao naći u parcijalnim stvarima, ostaje sam i bez uporišta«. Sada je uslijedilo pitanje o Rijeci kao Europskoj prijestolnici kulture u 2020. godini i kako su uključene vjerske zajednice u taj projekt? Giorgio Grlj je odgovorio: »Bilo je iznenađujuće da se vjerske zajednice uključuje, i to naprosto zbog svjetonazorskih različitosti. Rekao bih da se "luka različitosti" razumije prilično jednostrano, jer osjećaj je cijelo vrijeme bio da je uključivanje vjerskih zajednica zapravo bilo samo jedna "ispričnica". Razmišljajući što i kako tu doprinositi došli smo na ideju koju su iz Barcelone "donijeli" mons. Matija Matičić i bivši glavni riječki imam Hajrudin Mujkanović. U Barceloni su vidjeli ekumensku i međureligijsku molitvenu kapelu koja je bila privremene naravi, od godine dana. Ta se ideja svidjela ljudima iz EPK 2020., ali su išli za tim da se stvori nešto što su zamislili kao trajno međureligijsko mjesto molitve. Mi smo se kao predstavnici vjerskih zajednica – Rimokatoličke crkve, Židovske zajednice, Islamske zajednice, Srpske pravoslavne crkve i Baptističke crkve – nekoliko puta zbog toga sastali i zaključili da to iz nekoliko razloga nije najbolja ideja. Umjesto da se radi takva kapela – koja je skupa i u gradnji i u osiguranju i u održavanju – predložili smo da se na Molo longu, kao moguće najljepšoj šetnici u gradu, urede klupice za odmor šetača. Da budu prikladno dizajnirane i obilježene te s ispisanim određenim tekstovima koji bi šetačima bili i poticaj za razmišljanje. I to bi bila trajna i korisna uspomena na EPK 2020. U ime svih nas uputio sam dopis odgovornima u Rijeka EPK 2020., no nikakav odgovor do sada nitko od nas nije dobio. Žalosti nas da unatoč potpisanom sporazumu, u ovom trenutku, koliko znam, vjerske zajednice nisu više ni o čemu obavještavane, niti su uključene«.
 
Ovdje nas je baptistički pastor podsjetio na pokušaj riječke crvene vlasti da na "ekumenski" način pojača svoju multikulturalnu politiku na štetu većinskoga hrvatskog naroda u Rijeci i Istri. Srećom čelnici pet crkava i vjerskih zajednica nisu se dali preveslati od potomaka jugoslavenske vrlo lukave škole. Nakon toga uslijedilo je bezlično i općenito pitanje: »Živimo u kompleksnom vremenu« na koje je Grlj sažeto i jezgrovito odgovorio: »Da. Radi se o sukobu velikih ideja, i to se danas očituje na polju kulture. Ljudima koji su određeni koordinatama kulture dekonstrukcije, usta su prepuna tolerancije, ljubavi, prihvaćanja, a spomenete li jedno slovo od riječi crkva, sve to nestaje. Tako da se tu ne radi o toleranciji. Zapravo tolerancija je drugo ime za Kainovo "Zar sam ja čuvar brata svoga? " Dakle, toleriram te, ali nisam ni u kakvoj obvezi prema tebi. A Krist i kršćanska poruka nas ne uče da nekoga toleriramo, nego da ljubimo, što je dijametralno suprotno. Mi jesmo čuvari brata svoga. Dakle, tu toleranciji nema mjesta, već je to drugo ime za nametanje ideologije protiv koje se ne smije ništa reći, jer čim nešto kažeš, ti si netolerantan. Ne, baš suprotno, samo propitujem stvarnost u kojoj živim«.
 
Rijeka promiče dekonstruktivističko viđenje ne samo umjetnosti
 
U razgovoru za Novi list baptistički pastor Giorgio Grlj rekao je i ovo: »Današnji je svijet kao rasuti mozaik, a kada raspeš mozaik, dobiješ hrpu kamenčića koji svaki za sebe može biti lijep. To je zapravo postmoderna. Dekonstruirati sliku, metanarativ, veliku priču, i onda je svaki pojedinac u mogućnosti da si iz te slike uzme jedan-dva kamenčića i da ih slaže prema vlastitoj zamisli. Ta je zamisao, dakako, danas ovakva, a sutra onakva. Kršćanska priča i metanarativ ima početak i ima kraj. Priča o Isusu Kristu je besmislena ukoliko Isusa vidimo samo kao Božića ili samo kao mudrog učitelja. Isus je onaj koji se utjelovio, onaj koji je služio, koji je umro i koji je uskrišen, koji sjedi Ocu s desna i koji će ponovo doći. To je metanarativ. Taj mozaik je rasut i sada je svaki pojedinac ostao sam, bez velike slike, i ima svoj kamenčić kojim se igra. To je današnji čovjek. Dekonstruira sve, sve što je bilo, jer kao da ništa nije vrijedilo. Pa tko ti kaže da sada vrijedi ovo tvoje? Otkuda ti pravo vjerovati da ti vrijediš, ako ti ništa drugo ne vrijedi? To je već opće mjesto jedne rasprave o kulturnim kretanjima, a Rijeka je potpuno na tragu toga. To je dekonstruktivističko viđenje ne samo umjetnosti, jer se po umjetnosti danas pokušava mijenjati svijet. A kad netko drugi želi propitati neki drugi metanarativ, onda je proglašavan revizionistom itd. No, ili imamo svi prava na propitivanje ili je, tako se to danas čini, samo lijevom spektru dopušteno propitivati, a svima drugima je to zabranjeno "jer su konzervativni"? A konzervativno je kao po sebi loše. Ne, loša je uskogrudnost, dok konzervativnost predstavlja očuvanje trajnih vrijednosti. Još uvijek vjerujem da vrijednosti postoje, jer vjerujem da postoji živi Bog«.
 

Pavao Blažević

Katarini Peović nije bilo mjesto na sučeljavanju na HRT-u

 
 
Znaju li urednici na HRT-u za Rezoluciju Europskoga parlamenta od 19. rujna 2019. godine, po kojoj su fašizam, nacizam i komunizam isto zlo?
https://www.annecy.org//resources/images/m/2017_share_with_HRT_croatian_tv.jpg
Hrvatska radio-televizija organizirala je 17. prosinca 2019. godine sučeljavanje svih 11 predsjedničkih kandidata na Prvom programu uživo! Sama emisija bila je totalno neprofesionalno pripremljena i odrađena. Stekao se dojam da je  sve pripremljeno na brzinu zbrda-zdola! Pitanja nisu uopće bila u okviru ovlasti koje po Ustavu RH ima Predsjednik države, već životno potpuno nevažna većini gledatelja:
1. Borba protiv korupcije
2. Treba li slati vojsku na granice zbog migranata
3. Trebamo li više ulaganja u vojsku
4. Trebamo li blokirati Srbiju pri ulasku u EU
5. Politika prema BiH
6. Ćirilica u Vukovaru
7. Pobačaj
8. Vjeronauk u školama
9. Povorka ponosa i Hod za život
10. Tuđman i Tito
11. Poklič “Za dom spremni”
Pitanja ukazuju na nepripremljenost i površnost urednika i voditelja emisije.
Ovlasti koje Predsjednik Republike ima po Ustavu RH
Članak 98.
Predsjednik Republike:
- raspisuje izbore za domove Sabora Republike Hrvatske i saziva ih na prvo zasjedanje;
- raspisuje referendum, u skladu s Ustavom;
- imenuje i razrješuje dužnosti predsjednika Vlade Republike Hrvatske;
- na prijedlog predsjednika Vlade Republike Hrvatske imenuje i razrješuje dužnosti njezine potpredsjednike i članove;
- daje pomilovanja;
- dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom;
- obavlja druge dužnosti određene Ustavom
Pitanje Tuđman i Tito nije trebalo ni postavljati s obzirom na Rezoluciju Europskoga parlamenta od 19.rujna 2019. godine kojom su izjednačeni zločini komunističkih, fašističkih i nacističkih totalitarnih režima. Svi hrvatski zastupnici u Europskoga parlamenta glasali su za tu Rezoluciju, a HRT se pravi kao da ona ne postoji!
A u Rezoluciji jasno piše:
članak 5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
Članak 17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;
Članak 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
Uvažavajući Ustavom omogućeno pravo kandidiranja svakog kandidata, a gledajući sa kulturnog i etičkog djelovanja na gledatelje i ulogu koju javna TV ima u društvu, neki kandidati nisu trebali sudjelovati u sučeljavanju.
Prvenstveno se to odnosi na nezavisnog kandidata Darija Juričana, koji je sudjelovao pod geslom “Korupcija svima, a ne samo njima”  On je izvrstan po parodiji koju izvodi, ali izbori za Predsjednika države nisu performans, već ozbiljan politički događaj.
Drugom  kandidatu, odnosno kandidatkinji, Katarini Peović  nije uopće bilo mjesto u sučeljavanju na javnoj TV, zbog njene agresivne yugonostalgičarske retorike i veličanje Josipa Broza Tite koji je deveti  na listi najvećih zločinaca XX. stoljeća odgovoran za smrt 1.170.000 ljudi.
HRT, i sama predsjednička kandidatkinja očito se prave nemušti da ne znaju za  Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, koja jasno i nedvosmisleno osuđuje komunizam i fašizam, kao isto zlo. No nije to prva takva Rezolucija, njoj su prethodile
• Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.,
• Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu
• izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi
• zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi,
• Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,
• zajedničku izjavu koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma,
 
Uzimajući u obzir sve navedene Rezolucije Katarina Peović sa svojom komunističkom, jugofilskom i antihrvatskom retorikom nije mjesto među kandidatima za Predsjednika Republike Hrvatske. Za dr. Tuđmana  kaže da je kršio ljudska prava, vodio zločinačku politiku u BiH, kriv je za pljačkašku pretvorbu i privatizaciju., a veliča zločinca Tita! Prof. dr. sc. Katarina Peović, rođena je 1974. godine i čudno je da sa tolikom količinom mržnje govori o prvom hrvatskom predsjedniku, s obzirom na to da je svega 16 -tak godina života provela u bivšoj Jugoslaviji, a kada je počeo Domovinski rat sa 16 godina se baš i nije mogla još politički profilirati. A najveća tragedija po hrvatski nacionalni interes je što profesorica Peović predaje na Filozofskom fakultetu, uči i odgaja našu mladež sa svojim antihrvatskim svjetonazorom. Članica je stranke Radnička fronta (RF), politička stranka radikalne ljevice, osnovana 20. ožujka 2015. u Zagrebu, koja zastupa
Ideologija
izravna demokracija
antifašizam
antiklerikalizam
demokratski socijalizam
eko-socijalizam
socijalistički feminizam
postmoderni neomarksizam
e-demokracija
Nije sporan program stranke na osnovi koje je registrirana u Ministarstvu uprave, ali je sporno prema Rezoluciji Europskoga parlamentaod 19. rujna  2019. vezivanje, te stranke uz ideologiju bivšeg totalitarnog, zločinačkog Yugo režima propale i sada nepostojeće države! Katarina Peović pokazala je kako je vezivanje RF za yugoideologiju negativno utjecalo na njeno ponašanje prigodom ovog sučeljavanja. Nije se htjela rukovati sa Kolindom Grabar-Kitarović, što je osnovna gesta kulturnog ponašanja, a to samo dokazuje zagriženost i isključivost njene ideologije.
 

Lili Benčik

Kantiša više vrijeđa hrvatske generale i od beogradske Politike

 
 
Bila se digla frka oko „LB“ (Lepa Brena, o. a.), nu nisam se dao u taj cajkaški „jugoslavenski“ drek. Bilo mi malo žao što su četvorica naših generala uzalud trošili „metak“ na babu Brenu - nije njihov nivo - odavno ovdašnju stranu investitoricu jošte k tome (ne znam kako danas stoji njezina investicija u Novom) dok vlasti „vapiju“ za svakom kunom investicija, ma bile i iz „regiona“. Bilo bi pa bi prošlo, da Ante T., znani Kantiša, i JuL nisu napakirali više vagona g…na generalima i za Dan JNA, 22. decembar, na dan izborne šutnje, uredno ih, osim po hrvatskim pobjedničkim generalima, razbacali i po Hrvatskoj. Beogradska Politika je prema generalima bila puno obzirnija objavivši tekst o „slučaju“ pod naslovom „Brena nacionale pobijedila hrvatske generale“, dok naslov JuL-Tomić Ante glasi puno ljepše i obzirnije: „Četvorica hrvatskih generala koji su se pobunili protiv koncerta Lepe Brene zapravo su namrštena strašila“ (JL, 22. 12. 2019.). Neupućeni čitatelj bi „na prvu“ sigurno pomislio kako je prvi naslov iz Hrvatske, a drugi iz Srbije. I tako eto i mene „na slavlju“ poslije Brenina koncerta u zagrebačkoj Areni.
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/02/04/05/jugobolje.jpg
Kvartet pjevača Jugoslovenke iz već propale Jugoslavije
 
Prvo, žarište frke bila je nekakva pjesma „Jugoslovenka“ i mahanje zastavama nestale države. Tu pjesmu, tko vjerovao tko ne vjerovao, nikad nisam čuo, pa sam se najprije morao informirati što sam učinio pogledavši oficijelni spot snimljen 1989. Prvi i zadnji dojam - ma mora da je spot rađen u bogatoj produkciji KOS-a uz presudni „umjetnički“ utjecaj Slobinih propagandista. Najupečatljivija scena svakako je ona u kojoj nekoliko desetaka mladih plesača pleše, vježba i maše jugoslavenskim zastavama. Čisti Sloba Jugend. Brena pjeva refren, a pomažu joj trojica pjevača: Danijel Popović, Alen Islamović i Vlado Kalember s „pitanjima“ tko je ona. „Kadrovski“, baš onako, u skladu s vremenom. Kos-ovski, mimikrijski upakirano - nit' Srbijanaca, nit' Hrvata, nit' Slovenaca, valjda da ne mute vodu, pjesmu. I da se Vlasi ne dosjete. Brenin „odgovor“, refren, glasi: „Oči su mi more Jadransko/Kose su mi klasje Panonsko/ Sestra mi je duša Slovenska/ Ja sam Jugoslovenka“. Vrijeme objave znakovito - 1989. Jugoslavije tada više nema, već ju bila poharala srbijanska  antibirokratska revolucija, njezini mitinzi, koji još traju, njezini mediji koji ne prestaju širiti mržnju i pripremati Srbiju i Srbe za rat, srbijanska kulturna, znanstvena i vjerska elita na istom tragu - SANU, Društvo književnika, SPC… JNA samo što nije i formalno postala Slobin Whermacht.
 
Jugoslavija je te 1989. postojala još samo kao plašt, maska Velike  Srbije. Pa koga prevari, prevari, tko i nakon njena nestanka zagrize udicu, zagrizao je… Uostalom i „mitingaši“ su se na mitinge skupljali kao radnci, seljaci, službenici i često -„Jugosloveni“, da bi već na početku mitinga postajali Srbi, a s njega odlazili kao četnici i borci za Veliku Srbiju. I refren „Jugoslovenke“, bez imalo podmetanja, može se te 1989. pro-čitati kao Veliku Srbiju, jadransko- panonsku, dok je „Slovenija“ već i u pjesmi otišla, te ostala samo „u duši“. Brena danas tvrdi kako zastava s kojom ona maše po koncertima nije ona „jugoslovenska“ jer na njoj piše „LB“ i neki slogan, što je, dakako, samo nastavak iste mimikrije. Sad doduše više u „vampirskoj“ horor izvedbi.
 
Cajke u pripremi srbijanske agresije
 
Projekt „Lepa Brena“ inače je nastao početkom osamdesetih, a najjače ga je pogurao poznati šovinist i priznati četnik sa smislom za, blago, čudni humor, Milovan Ilić Minimaks. Još tada je pričao ovakav „vic“. Putuje on vlakom u Zagreb, kad vlak stane: „Ja ustah - svi ustaše !“ U početku je Brenu gurao više s dozom sprdnje, a tek kasnije se prometnula u glavnu folk-cajku. Iz njegove emisije (ljeto 1991.) je i Šešeljev štos kako će Srbi Hrvate „klati s tupom zahrđalom žlicom (za cipele)“, kako će Hrvatima „od hitaca iz Thompsona ispadati oči“, a „kalašnjikovom će im rezati vratove“, itd. Nakon što je Šešelj „odredio“ „granice“ Hrvatske, podijelio ju s Italijom, pri čemu je Split, dakako, postao „glavna srpska luka“, Minimaks je u istoj emisiji rekao kako će ubuduće moći „skočiti“ autom „malo u Šumadiju - do Splita“. Ovo iznosim samo kako bih ovlaš ilustrirao tko i kakav je bio Brenin glavni i najzaslužniji promotor.
 
Nakon nje, i u isto vrijeme, u Srbiji je ta vrsta glazbe, i još gore, naprosto eksplodirala. Ona je ujedno bila i sastavni dio probuđenog srbijanskog nacionalizma - sustavno je podupirana - koji se ubrzo prometnuo u nacional-socijalizam. Koliki je njezin udio, naročito među nepismenim i polupismenim masama, u njegovu bujanju i pripremi za agresiju na Hrvatsku i BiH trebalo bi temeljito istraživati, što ne može biti zadatak ovoga člančića, nu sigurno nije zanemariv. Čini mi se kako se nitko time nije ozbiljnije bavio, pa je i to jedan od razloga što takvi i slični ratni huškači ovdje danas mirno pjevaju često i iste pjesme.
 
Za 22. decembar JuL i Tomić A. „časte“ hrvatske generale
 
Vraćam se Anti T. i JuLu. U tekstu se bogme gadno, kao zadnji primitivac (Šešelj?) narugao četvorici generala zbog njihova pisma javnosti povodom Brenina koncerta. Već u prvoj rečenici, mrvicu izokola, oslikava ih kao neke pribedaste niškoristi. Pa dodao i ostale, sve  branitelje: „Ako su ovo bili naši najbolji borci, mnogostruko odlikovani najviši zapovjednici, jedva se možete zamisliti kakve su pameti bili oni ispod njih, pukovnici, potpukovnici, bojnici, satnici, natporučnici i vodnici, a da obične vojnike i ne spominjemo“, napisao je Antiša. Ukratko, pjesnik Kantiša hoće valjda reći - sve još gori ološ do ološa. Posebno je još počastio generala Ćuka, taj da je „većinu vremena drijemao u naslonjaču ispred predsjednikova ureda“, dok je general Tolj „slabunjavi katolički pjesnik“, a kao glasnogovornik (HV-a o.a.) „širio takozvanu istinu o Hrvatskoj“, dodao bih valjda  „pjesnik“ ponajprije misli na Oluju.
 
Ah Brenin koncert je onako, jedna divota. Ukratko, „jedna pjesma“, „…a od pjesama nam, ako baš ne pozivaju na rasnu, vjersku ili nacionalnu nesnošljivost i nasilje, ako u njima nema ustaških pozdrava i stihova poput „Mene moja naučila strina, svim Srbima, pi..a materina“ ne prijeti nikakva opasnost“ (isti članak). Ovdje sloboda pjevanja vlada, osim za Thompsona dodajem, smije se „u birtiji pijan tuliti „Ustani bane“ i „Vilu Velebita“, dodaje Tomić A. Pijan se smije, rekao bih, jedino i sricati ovakve tekstove. „Ustani bane“ i „Vilu Velebita“, ako „tule“, čine to magarci, a kad su zbog njih išli u zatvor  nitko te pjesme nije „tulio“, jer da su „tulili“ bili bi ih nagradili, a ne zatvarali.
 
Ako ste pomislili kako je ovaj ovdje završio, nije - ub'o je još gadno pri kraju i optužio četvoricu generala kako su oni ustvari postali Blagoja Adžić i Veljko Kadijević. Eto ih i ovako ponižava: njih četvorica vrijede za samo dvojicu ovih JNA-ovskih „velikana“. Pritom se Tomić poziva na Vladu Gotovca i njegov govor ispred Komande Pete armije te vojske u kojemu je on nazvao Adžića i Kadijevića „generalskim strašilima“, pa je on od njega to „odličje“ uzeo i „prik(v)ačio“ našoj četvorici generala. Prvo, blasfemija je kad se Ante T. poziva na Vladu Gotovca, mislim po pameti i ostalom, a ni sam Gotovac se kasnije ne bi, u mnogim stvarima nije, pozivao na samoga sebe. Moglo bi se još, „satara“ julovsko-tomićevska još udara, ali i ovo je previše. A glede „Jugoslovenke“ siguran sam kako joj više nije mjesto na koncertima - „u regionu“ nigdje. Ona je što rek'o Ante T. za „tuljenje“ doma, eventualno u birtiji.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Utorak, 28/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1156 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević