Get Adobe Flash player
Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Siguran sam da nije ni retka napisao o pobijenoj osječkoj djeci od strane...

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

U Istri i ostatku Hrvatske vladajući i dalje brane jugokomunističke...

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

KPJ je bila islamska država u Hrvatskoj     Možda...

Mamac za naivne i neobaviještene

Mamac za naivne i neobaviještene

Kako čovjek bez karaktera može biti "Predsjednik s...

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

Zastupnike bi trebalo zatvoriti u sabornicu i da 24 sata gledaju film...

  • Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 15:49
  • Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:38
  • Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:30
  • Mamac za naivne i neobaviještene

    Mamac za naivne i neobaviještene

    srijeda, 06. studenoga 2019. 08:14
  • HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:27

Katolički vjernici su ismijani, povrijeđeni i poniženi!

 
 
Andrej Plenković je pojavni odnosno manifestacijski ili folklorni katolik, praktični nevjernik i lažni demokršćanin. Autoritarni manipulator i tiranin koji je bez stvarnog demokratskog izbornog legitimiteta što znači protiv političke volje velike većine birača nametnuo Istanbulsku konvenciju i rodnu ideologiju i time skršio demokratska načela i političku volju katolika-birača. Kršćanska antropologija taj sukus i katoličke vjere time je obezvrijeđena i prezrena, nenaravno je zauzelo mjesto naravnog, božanskog i kršćanskog; a katolički vjernici su ismijani, povrijeđeni i poniženi! Tako drsko, oholo i agresivno protiv katoličke vjere i vjernika kao predsjednik HDZ-a i Vlade RH Andrej Plenković, nisu nastupali i djelovali ni najveći komunistički bogohulnici odnosno borbeni ateisti u totalitarnom sustavu. No taj janusovski farizej i licemjer navukao je na sebe janjeću kožu i fizički sakrio svoje militantno ateističko lice pa se pojavljuje na euharistijskim slavljima, procesijama „Za Križen“ na Hvaru,  u Sinju za blagdan Velike Gospe i Solinu za blagdan Male Gospe, u katedrali Svetog Stjepana u Zagrebu itd.; a što se jedino može nazvati onako kako je to značenjem i primjereno tj. – blasfemijom!
https://cfs.osu.edu/sites/cfs.osu.edu/files/styles/slider/public/inside%20of%20church%20cropped.png?itok=lauha9mx
Sve se čini i ne biraju se načini i sredstva da se za uzastopne izborne poraze HDZ-a, izostanak bilo kakvih reformi, neuspješnu ekonomsku politiku, masovni egzodus radno aktivnog stanovništva, demografski slom, nasilje nad demokracijom poništavanjem dviju referendumskih inicijativa i političke volje naroda, kršenje ljudskih i građanskih prava i sloboda što je kazneno djelo koje ne bi smjelo zastarijevati, neizravno i prikriveno s Milanom Bandićem rušenje najviše vrjednote ustavnog poretka Republike Hrvatske – demokratskog višestranačkog sustava masovnim koruptivnim „preletanjem“ zastupnika što je izdaja političke volje birača, poništavanje rezultata izbora i delegitimizacija aktualnog saziva Hrvatskog sabora i tome slično; raznim trikovima, manipulacijama, grafitima, dogovorenim i režiranim provokacijama i incidentima s Miloradom Pupovcem i fizičkim napadima na Srbe te odgovarajućim politikantskim „cirkusom“ s HVIDR-om i njezinim predsjednikom a Plenkovićevim namjesnikom Josipom Đakićem, smjenom pet ministara koji su stvarno bili tek samo puki izvršitelji Plenkovićeve politike i samo formalnom rekonstrukcijom Vlade, dogovorenim provokacijama s Plenkovićevim EPP-„KD“ stranačkim drugom i prijateljem Antonijem Tajanijem ad hoc iredentističkim izjavama te insceniranim revivalom D'Annunzija u Rijeci, okrive drugi i time pozornost javnosti i odgovornost odmakne od glavnog krivca Andreja Plenkovića te „izglanca“ njegov politički neuspjeh i autoritarna i antidemokrtaska politika i predstavi ga se kao kredibilnog kandidata na izborima 2020. za predsjednika HDZ-a te za Hrvatski sabor i tako obmane i prevari članove HDZ-a, domoljubne birače i katoličke vjernike! 
 
Andrej Plenković  pokušava misnim slavljima te procesijama (re)afirmirati u javnosti svoj lik kršćanina i člana Europske pučke stranke – kršćanskih demokrata, koji su stvarno kao i on  lažni kršćani i lažni kršćanski demokrati! A to najzornije i najobjektivnije pokazuje i potvrđuje činjenica da se 2001. nisu dostatno politički zauzeli da u prijedlog Ustava Europske unije i iz njega kasnije proistekli Lisabonski sporazum, bude unijet povijesni društveni i kulturološki fakat da Europa ima i kršćanske korijene premda su imali relativno najviše zastupnika u Europskom parlamentu! Dakle, koja i kolika prijetvornost, podlost i dvoličnost – sebe nazivaju „kršćanskim demokratima“, a oholo su i s prijezirom odbacili kršćansku društvenu, kulturnu i civilizacijsku sastavnicu Europe!
 
No, nisu to i sve obmane, laži i prijevare Europske pučke stranke – tzv. kršćanskih demokrata kojih je Andrej Plenković istaknuti član, a član im je i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka. Naime, opće je poznato da je parlamentarna skupština Vijeća Europe 2006. donijela Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Ali kao „preporuku o potrebi“ a ne obvezu jer Rezolucija 1481 nije dobila potrebnu dvotrećinsku većinu zastupnika u parlamentarnoj skupštini! A zašto se nije mogla formirati dvotrećinska zastupnička većina koja bi tu Rezoluciju usvojila kao obvezujuće dokument? Zbog toga jer su protiv bile nasljednice komunističkih partija i veliki dio socijaldemokrata. Ali i zato što se pučani-kršćanski demokrati nisu politički dostatno zauzeli da svog stalnog, dugogodišnjeg i sada se gotovo može reći i trajnog koalicijskog partnera socijaldemokrate motiviraju da glasuju u tolikom broju koji bi bio dostatan za dvotrećinsku većinu zastupnika! A upravo bi to omogućilo da se Rezolucija 1481 ne donese tek kao puka preporuka samo  o potrebi, nego kao o obvezi osude zločina totalitarnih komunističkih režima i time bila trajna razdjelnica svijetle i humane demokratske od mračne i protučovječne totalitarne prošlosti, sadašnjosti i moguće budućnosti! Što znači,  da kršćanski demokrati nisu držali politički, društveno, kulturno i moralno potrebnim da se Rezolucija 1481 u Europskom parlamentu usvoji kao obvezujuća!
 
 "KRŠĆANSKI DEMOKRATI" I  SUVERENISTI ZAJEDNO
 
No, lažnim kršćanskim demokratima iz Europske pučke stranke (dalje EPP-“KD“) u trikovima i spinovima koje institucionalno i sustavno primjenjuju u obmanjivanju i varanju birača i javnosti nigdje i nikada kraja, o čemu je primjer i dokaz nedavni izbor njihove kandidatkinje Ursule von der Leyen za predsjednicu Europske komisije tj. „vlade“ Europske unije. EPP - „kršćanski demokrati“ i u prošlom sazivu nije imala zastupničku većinu u Europskom parlamentu, a na izborima 26. svibnja 2019. izgubila je još daljnjih 46 zastupnika tako da njezin parlamentarni Klub u proceduri glasovanja nema većinu bez potpore zastupnika klubova nekih drugih političkih grupacija, jer je i glavni postizborni koalicijski partner Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) također na izborima prošao kao „bos po trnju“ i izgubio 40 mandata! I kako su to onda izborni gubitnici  EPP-„KD“ i S&D svoju kandidatkinju UvdL izabrali za predsjednicu EK? Standardno i već viđeno – političkom manipulacijom i prijevarom birača!
 
Današnji političari općenito pa i oni iz tzv. „EPP – kršćanski demokrati“ ne stavljaju sve svoje akcije i „jaja“ u jednu košaru, nego imaju svoje prikrivene stranke tzv. filijale odnosno stranačke klubove u EU-parlamentu tzv. „liberale“, „konzervativce“, „zelene“ itd. A te stranke odnosno klubovi imaju nešto drukčiji politički program i u parlamentu glume odnosno fingiraju opoziciju, a stvarno „ispod žita“ djeluju politički koordinirano i stvarno su glasačka pričuva koja kad je to god važno i bitno glasuje solidarno. Taj i takav gotovo da se može reći pričuvni parlamentarni klub i „peta kolona“ Europskih pučana – tzv. kršćanskih demokrata“, jest parlamentarna grupacija Europski konzervativci i reformisti (ECR). Politološki se klasificiraju u „meke“ euroskeptike, ne protive se daljnjim integracijskim procesima uz poštovanje suvereniteta; a kritični su spram političkog, ekonomskog  i društvenog ustroja i birokratizacije  te demokratskog deficita u Europskoj uniji. Uvjetno bi se a metaforički možda moglo reći da je ECR ideološki i politički  neka vrsta – „drvenog željeza“. Za razliku pak od Kluba Identitet i demokracija (ID – 37 zastupnika više nego u prošlom sazivu!) Marine Le Pen i ostalih stvarnih suverenista, koji se politološki klasificira u „tvrde“ euroskeptike jer su za obranu suvereniteta po čemu su na „čistoj suverenističkoj poziciji“, protiv su integracijskih procesa, globalizacije, imigranata i multikulturalizma, te su za nacionalni identitet i Europu domovinâ/nacijâ. (Anđelko Milardović, Tri eseja o euroskepticizmu, 2012.) 
 
No neovisno o tome kako se nominalno službeno i programski politički deklariraju ili politološki klasificiraju, Klub Europskih konzervativaca i reformista u parlamentarnoj praksi izravno ili neizravno ovisno o konkretnoj situaciji i potrebi vjerno služi i podupire svoju „stariju sestru“ tzv. EPP – kršćanske demokrate pri čemu se kao i oni koristi jednakim ili sličnim postupcima, trikovima i „fintama“ u zbunjivanju, varanju te u konačnici i izdaji svojih birača. A kako je to parlamentarni Klub ECR nastojao prikriti da su prevarili i izdali svoje birače?
 
Da bi mogla biti izabrana za predsjednicu EK kandidatkinja UvdL morala je u proceduri glasovanja dobiti iznadpolovičnu većinu glasova svih zastupnika. Klub ECR ima 62 zastupnika (10 manje nego u prošlom sazivu!), a parlamentarna „matematika“ je pokazivala da za postizanje iznadpolovične većine nije potrebno da svi zastupnici Kluba ECR glasuju za kandidatkinju tzv. stasi-intelektualke i tzv. gulag-humanitarke Angele Merkel – Ursulu von der Leyen, i time javnosti te biračima i otvoreno otkriju svoju kolaboraciju i činjenicu da su stalni i sigurni pričuvni glasovi tzv. EPP – kršćanskih demokrata! Znalo se da će za siguran izbor UvdL biti dostatno 30 glasova zastupnika Kluba ECR, pa su dogovorno podijelili uloge u postupku glasovanja za izbor predsjednice EK. Kako su to i na koji način podijelili uloge?
 
U Klubu Konzervativaca i reformista najzastupljenija je poljska Stranka prava i pravde s 30 zastupnika. Kako je to prethodno već napisano, osnovano se pretpostavljalo da će za izbor kandidatkinje UvdL biti dostatno 30 a ne svih 62 glasova Kluba ECR-a, pa su oni inscenirali i odglumili za javnost i birače kao da su se tobože podijelili pa je 30 zastupnika iz Stranke prava i pravde glasovalo za izbor UvdL za predsjednicu EK, a ostalih 32 zastupnika među kojima je i Ruža Tomašić iz HKS i „Hrvatskih suverenista“ su glasovali protiv ili bili suzdržani a kako je postupak glasovanja tajan to se točno i ne zna što ionako i nije bitno! Kandidatkinja UvdL dobila je devet glasova više od potrebne iznadpolovične većine svih zastupnika, što znači da bez tih 30 glasova zastupnika stranke Pravo i pravda nikako, ni na koji način i nikada ne bi mogla biti izabrana za predsjednicu EK! Istina, mogla je biti izabrana i sa samo 21 glasova zastupnika stranke Pravo i pravda pa je i ona poput Kluba Konzervativaca i reformista mogla fingirati da se fiktivno podijelila na 21 zastupnika „za“ i 9 zastupnika „protiv“ izbora kandidatkinje UvdL. No, valjda su shvatili da bi to i takvo dijeljenje poput „amebe“ i pljuvanje u lice javnosti i birača bilo toliko degutantno te dugoročno politički kontraproduktivno, da su odustali od te dodatne karnevalizacije i maškarade izborne procedure. Logično, da im je i to bilo potrebno, sigurno je da ne bi odustali i od te drskosti i trivijalizacije izbornog postupka, jer tu o političkom i općem moralu, časti i odgovornosti prema biračima dosta nema ni –  „slovca“!
 

Erih Lesjak

Što će sada reći SAAB-ovci, Faktograf, Gong, SDP, IDS…?

 
 
Napokon se Europski parlament izjasnio da su komunizam i nacizam isto zlo! A u Hrvatskoj opća šutnja, šok i nevjerica! Ma zamislite njihov "napredan i jedini ispravan komunizam" SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU izjednačen sa nacizmom! Što će sada SAAB-ovci? Dva tjedna su prošla od izglasavanja, a od službene politike glasa čuti nije!Nema ni slova u medijima, novinama, portalima!Ne javljaju se ni članovi VIJEĆA ZA SUOČAVANJE S POSLJEDICAMA VLADAVINE NEDEMOKRATSKIH REŽIMA.Konačno nedoživljene pravde za 100 milijuna žrtava komunizma! Gdje ste sada Faktograf-ovci kada ste proglasili CRNU KNJIGU KOMUNIZMA, da nije ni F od fakta?
https://mises-media.s3.amazonaws.com/styles/social_media_1200_x_1200/s3/static-page/img/NazismSocialism.png?itok=IMJ9biWG
 

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe [2019/2819(RSP)]

http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

Europski parlament,

– uzimajući u obzir univerzalna načela ljudskih prava i temeljna načela Europske unije kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima,
– uzimajući u obzir izjavu koju su 22. kolovoza 2019. uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima dali prvi potpredsjednik Frans Timmermans i povjerenica Věra Jourová,
–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima usvojenu 10. prosinca 1948.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. svibnja 2005. o 60. obljetnici kraja Drugog svjetskog rata u Europi na dan 8. svibnja 1945.(1),
– uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.,
– uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima(2),
– uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.,
– uzimajući u obzir svoju deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008.(3),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu(4),
– uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783),
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi,
– uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma,
– uzimajući u obzir svoju povijesnu rezoluciju o situaciji u Estoniji, Letoniji i Litvi usvojenu 13. siječnja 1983. kao odgovor na „Baltički apel“ koji je uputilo 45 građana tih zemalja,
– uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata,
– uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da se ove godine obilježava 80. godišnjica početka Drugog svjetskog rata, koji je uzrokovao ljudsku patnju dotad neviđenih razmjera i doveo do okupacije zemalja u Europi koja je potrajala desetljećima;
B. budući da su prije 80 godina, 23. kolovoza 1939., komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisale Ugovor apadanju, poznat kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne protokole u kojima su podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima, otvorivši tako put za izbijanje Drugog svjetskog rata;
C. budući da je, kao izravna posljedica pakta Molotov-Ribbentrop, uz nacističko-sovjetski Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji koji je uslijedio 28. rujna 1939., Republiku Poljsku prvo napao Hitler, a dva tjedna kasnije i Staljin, čime je ta zemlja lišena neovisnosti, a poljski narod suočen s nezapamćenom tragedijom; te da je komunistički Sovjetski Savez 30. studenog 1939. započeo agresiju na Finsku, a u lipnju 1940. okupirao i pripojio dijelove Rumunjske (teritorije koji nisu nikad vraćeni) te pripojio nezavisne republike Litvu, Letoniju i Estoniju;
D. budući da su nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke europske zemlje mogle provesti obnovu i započeti proces pomirenja, dok su druge europske zemlje ostale pod diktaturom, a neke i pod izravnom sovjetskom okupacijom ili utjecajem, još pola stoljeća te su im sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno-gospodarski razvoj i dalje bili uskraćeni;
E. budući da, usprkos tome što su zločini nacističkog režima ocijenjeni i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, još uvijek postoji hitna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih diktatura;
F. budući da su u nekim državama članicama komunističke i nacističke ideologije zakonom zabranjene;
G. budući da je europska integracija od početka predstavljala reakciju na patnje prouzročene dvama svjetskim ratovima i nacističkom tiranijom koja je dovela do holokausta, odgovor na širenje totalitarnih i nedemokratskih komunističkih režima u središnjoj i istočnoj Europi te način da se suradnjom i integracijom prevladaju duboke podjele i neprijateljstva u Europi, prestane s ratovima i osigura demokracija u Europi; budući da je za europske zemlje koje su pretrpjele sovjetsku okupaciju i komunističku diktaturu, proces proširenja EU-a koji je započeo 2004. značio povratak u europsku obitelj kojoj pripadaju;
H. budući da se europska tragična povijest ne smije zaboraviti kako bi se odala počast žrtvama, osudili počinitelji i postavili temelji za pomirenje koje počiva na istini i sjećanju;
I. budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje;
J. budući da je prije 30 godina, 23. kolovoza 1989., obilježena 50. godišnjica Pakta Molotov-Ribbentrop te je u znak sjećanja na žrtve totalitarnih režima organiziran „Baltički put“, dotad nezabilježena demonstracija dva milijuna Litvanaca, Letonaca i Estonaca koji su se uhvatili za ruke i formirali ljudski lanac koji se protezao od Vilniusa do Rige, pa sve do Tallinna;
K. budući da su, usprkos tome što je Kongres narodnih zastupnika SSSR-a 24. prosinca 1989. osudio potpisivanje Pakta Molotov-Ribbentrop, kao i drugih sporazuma s nacističkom Njemačkom, ruske vlasti u kolovozu 2019. odbacile odgovornost za taj sporazum i njegove posljedice te trenutačno promiču stajalište da su Poljska, baltičke države i Zapad pravi pokretači Drugog svjetskog rata;
L. budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile staljinističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje;
M. budući da otvoreno radikalne, rasističke i ksenofobne skupine i političke stranke potiču na mržnju i nasilje u društvu, primjerice širenjem govora mržnje na internetu, što često dovodi do porasta nasilja, ksenofobije i netolerancije;
1. podsjeća na to da se prema članku 2. UEU-a Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina; podsjeća na to da su te vrijednosti zajedničke svim državama članicama;
2. naglašava da je Drugi svjetski rat, najrazorniji rat u povijesti Europe, započeo kao neposredni rezultat zloglasnog nacističko-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939., poznatog i kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegovih tajnih protokola, u kojima su ta dva totalitarna režima sa zajedničkim ciljem osvajanja svijeta podijelila Europu u dvije zone utjecaja;
3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
4. izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teške kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu;
5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
6. osuđuje manifestacije i širenje totalitarnih ideologija kao što su nacizam i staljinizam u EU-u;
7. osuđuje povijesni revizionizam i glorificiranje nacističkih kolaboracionista u nekim državama članicama EU-a; duboko ga brine sve veće prihvaćanje radikalnih ideologija i povratak fašizmu, rasizmu, ksenofobiji i drugim oblicima netolerancije u Europskoj uniji te uznemiruju vijesti iz nekih država članica o šurovanju političkih vođa, političkih stranaka i tijela kaznenopravnog progona s radikalnim, rasističkim i ksenofobnim pokretima različitih političkih denominacija; poziva države članice da najoštrije osude takva djela jer ona ugrožavaju vrijednosti EU-a, mir, slobodu i demokraciju;
8. poziva sve države članice EU-a da 23. kolovoza obilježavaju kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima i na razini EU-a i na državnoj razini te da razvijaju svijest mlađih generacija o tim temama tako što će povijest i analizu posljedica totalitarnih režima uključiti u kurikulume i udžbenike svih škola u EU-u; poziva države članice da podrže dokumentiranje mučne prošlosti Europe, na primjer prevođenjem rasprava s Nürnberškog procesa na sve jezike EU-a;
9. poziva države članice da osude sve oblike negiranja holokausta, uključujući trivijaliziranje i umanjivanje zločina koje su počinili nacisti i njihovi kolaboracionisti, te da spriječe pojavu trivijalizacije u političkom i medijskom diskursu;
10. zalaže se za zajedničku kulturu sjećanja koja će odbacivati zločine fašističkih, staljinističkih i drugih totalitarnih i autoritarnih režima iz prošlosti i služiti kao sredstvo za izgradnju otpornosti na današnje prijetnje demokraciji, naročito među mlađim naraštajima; potiče države članice da kroz opću kulturu promiču obrazovanje o raznolikosti našeg društva i o našoj zajedničkoj povijesti, uključujući obrazovanje o zvjerstvima počinjenim u Drugom svjetskom ratu, poput holokausta i sustavnog dehumaniziranja njegovih žrtava tijekom niza godina;
11. nadalje, poziva na to da se 25. svibnja (godišnjica smaknuća heroja iz Auschwitza ritmajstora Witolda Pileckog) proglasi međunarodnim danom junaka borbe protiv totalitarizma koji će biti izraz poštovanja i počasti prema svima onima koji su, suprotstavivši se tiraniji, pokazali junaštvo i istinsku ljubav za čovječanstvo te će budućim generacijama služiti kao jasan primjer ispravnog stava koji treba zauzeti pred prijetnjom od totalitarnog porobljavanja;
12. poziva Komisiju da pruži efektivnu potporu projektima za povijesno pamćenje i sjećanje u državama članicama kao i za aktivnosti Platforme europskog sjećanja i savjesti te da u okviru programa Europa za građane odvoji odgovarajuća financijska sredstva za komemoraciju i sjećanje na žrtve totalitarizma, kao što je to izneseno u stajalištu Parlamenta o programu Prava i vrijednosti za razdoblje 2021. – 2027.;
13. izjavljuje da europska integracija kao model mira i pomirenja predstavlja slobodan izbor naroda Europe koji su se tako opredijelili za zajedničku budućnost te da Europska unija ima posebnu odgovornost za promicanje i zaštitu demokracije, poštovanja ljudskih prava i vladavine prava, ne samo unutar već i izvan Europske unije;
14. ističe da su se, u svjetlu pristupanja EU-u i NATO-u, zemlje istočne i središnje Europe ne samo vratile u europsku obitelj slobodnih demokratskih zemalja, već da su se, uz pomoć EU-a, pokazale uspješnima u provedbi reformi i postizanju društveno-gospodarskog razvoja; naglašava, međutim, da ta mogućnost treba ostati otvorena i drugim europskim zemljama kako je utvrđeno u članku 49. UEU-a;
15. tvrdi da je Rusija i dalje najveća žrtva komunističkog totalitarizma i da će njezin razvoj u demokratsku državu biti otežan sve dok vlada, politička elita i politička propaganda nastavljaju s umanjivanjem komunističkih zločina i veličanjem sovjetskog totalitarnog režima; stoga poziva sve dijelove ruskog društva da se suoče sa svojom tragičnom prošlošću;
16. duboko je zabrinut zbog nastojanja sadašnjeg ruskog vodstva da iskrivi povijesne činjenice i umanji zločine sovjetskog totalitarnog režima te ih smatra opasnom sastavnicom informacijskog rata koji se vodi protiv demokratske Europe s ciljem da se ona podijeli te stoga poziva Komisiju da se odlučno suprotstavi tim nastojanjima;
17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;
18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
19. osuđuje činjenicu da ekstremističke i ksenofobne političke snage u Europi sve više posežu za iskrivljivanjem povijesnih činjenica te koriste simboliku i retoriku u kojoj se čuju odjeci nekih aspekata totalitarne propagande, uključujući rasizam, antisemitizam i mržnju prema seksualnim i drugim manjinama;
20. apelira na države članice da se pridržavaju odredbi Okvirne odluke Vijeća, tako da se suprotstave organizacijama koje šire govor mržnje i nasilje u javnim prostorima i na internetu; te da efektivno zabrane neofašističke i neonacističke skupine i svaku drugu zakladu ili udrugu koja veliča i glorificira nacizam i fašizam ili bilo koji drugi oblik totalitarizma, poštujući pritom domaći pravni poredak i nadležnost;
21. naglašava da bi tragična prošlost Europe i dalje trebala služiti kao moralna i politička inspiracija za suočavanje s izazovima današnjice, uključujući borbu za pravedniji svijet, stvarajući tako otvorena i tolerantna društva i zajednice koje prihvaćaju etničke, vjerske i seksualne manjine i primjenjujući europske vrijednosti na sve;
22. nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.
http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-09-19_HR.html
 
Simbolični oblik lustracije
 
Dakle, dostavljeno je svim vladama i parlamentima država članica, a  kako je Hrvatska članice EU, znači i hrvatskoj Vladi i Saboru! Za očekivati je da se ponašaju u skladu sa Rezolucijom i zabrane komunističke simbole, kumrovečke derneke i razne proslave sa "divnim kapama partizankama". Kada već hrvatske Vlade nisu bile sposobne donijeti Zakon o lustraciji, prisilio ih je EU da ipak provedu neki barem simbolični oblik lustracije. Sve petokrake na spomenicima, ulicama i trgovima, sva imena ulica, trgova sa imenima komunističkih diktatora trebaju biti uklonjena i da konačno taj zločinački režim pođe  u ropotarnicu povijesti! Titovo ime nosi središnji trg u labinskom Starom gradu, u obližnjem Rapcu nalazi se Obala, a u Raši ulica s imenom Maršala Tita. Titovo ime nose i ulice i trgovi u Fažani, Poreču, Rapcu, Opatiji. Veli Lošinj imaju Obalu maršala Tita, u Lovranu je šetalište sa Titovim imenom. Trg maršala Tita imaju Rijeka, Buzet, Lovran, Matulji i Rovinj. Što će bivši istarski župan, a sada EU parlamentarac Valter Flego, koji je izjavio: "Istra se nikad ne će odreći svoje prošlosti i antifašističkih spomenika, trgova i ulica ljudi koji su tu prošlost obilježili, a posebno lika i dijela Josipa Broza Tita"? Što li će sada IDS koji se zalaže za europske vrijednosti sa Titinim Parkom u Puli i crvenom zvijezdom? Bit će zanimljivo gledati kako se koprcaju sa svojim izjavama!
 

Lili Benčik

SNV Novosti o nogometu, prije osamdeset godina i danas

 
 
Kljucajući po tipkovnici i hodeći po međumrežju (ne će se udomaćiti) ugazio sam u SNV Novosti, a ubrzo i u tekst „Nogomet u NDH“ Saše Kosanovića (SNV Novosti, 19. rujna 2019.) Živo blato me spopalo do ušiju, nu ipak sam se nekako dočepao čvrstog tla kojega je „u ovdje“ sve manje i manje.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/d/db/Cro-sui-1940.jpg/250px-Cro-sui-1940.jpg
Prva utakmica hrvatske nogometne reprezentacije: Jozo Jakopić (izbornik), Emil Urch, Florijan Matekalo, Franjo Wölfl, Zvonko Jazbec, Milan Antolković, Ivan Jazbinšek, Ivica Belošević, Zvonimir Cimermančić, Franjo Glaser, Ivan Šuprina, August Lešnik i Mirko Kokotović
 
Teritorij nam sve više i više sliči na arhipelag otočića, ako nigdje, a ono u mediji i politici odavno je tako. SNV Novosti pišu o nogometu pa još u NDH- znači Vrag je, konačno, došao po sve, konačno rješenje se nudi.
 
"Desni" i "lijevi" frankovci
 
Opće je poznato, koji god kamen, u Slavoniji brazdu, "ovdje" podigneš pod njima - ustaša. U koji god grad (gradić) stigneš, slučajno ili namjerno, sve ustaša do ustaše. To je posebna grda urbana sorta, tzv. urbo ustaše. U koju god šumu „ovdje“ zađeš nabasaš na ustaše. Ako se na prvi pogled učini da su to partizani, ustvari, ako niste znali, riječ je o ustašama. (Realno, danas migranti pjevaju: šume, šume baš vam hvala/u vama se Europa rađala“, iako ustvari umire.) Ispravno rješenje, razotkrivanje te ovdašnje partizanske "maškarade" dala nam je u zadnje vrijeme naročito popularna podjela srbijanskih povjesničara (istoričara) analitičara, političara, medijskih aktivista… hrvatske političke scene u zadnjih više od sto godina, a naročito danas. Oni ju jednostavno dijele na: a) „desne frankovce“, em se zna tko su ti i b) "lijeve frankovce" kojima po toj podjeli pripadaju haesesovci (povijesni, ovi današnji ne pripadaju nikamo) i hrvatski komunisti od kraljevina preko raznih, komunističkih  Jugoslavija. (Danas, objektivno, malo njih.) Tko je u toj podjeli najopakiji „lijevi frankovac“ pitanje je čitatelju za „milijun dolara“? Znam kako poštovani čitatelj ne zna odgovor, a kad ga bude pročitao postoji opasnost da poskoči pa padne iza ili ispred ekrana. Ovo upozorenje pišem kako ne bih odgovarao za moguće ozlijede, lomove i eventualne slične posljedice, naročito po mentalno zdravlje. Odgovor je, odgovor je…: Vladimir Bakarić! (Nadam se, poštovani čitatelju kako ste ovo stoički podnijeli, bez posljedica.)
 
Nogometaši – isto
 
Što onda možemo očekivati od tematiziranja u SNV Novostima nogometa, pa još u NDH. Ništa dobroga, pa Saša Kosanović piše: „Pavelićeva ustaška reprezentacija je uoči početka susreta – a takve je igrala samo sa svojim nacističkim i fašističkim prijateljima, poput Njemačke, Italije i Mađarske, iako je spletom nesretnih okolnosti bila priznata od FIFA-e – pozdravljala uzdignutom desnicom, a kako su danas taj pozdrav i poklič ‘Za dom spremni’ uobičajeni na tribinama s navijačima hrvatske reprezentacije, ljudi se zbune, pa ni sami ne znaju žive li u NDH ili RH.“ Očito je, najprije, riječ o namjeri moćne potpore gospodar' Pupovcu, a cilja se i dalekometnije i dalekosežnije. Usuprot svim opasnostima, ugazimo u navedeni citat. Prvo nije postojala nikakva „Pavelićeva ustaška reprezentacija“, već se radilo o reprezentaciji HNS-a koja je osnovana 13. lipnja 1912. u vrijeme Austro-Ugarske. Uskoro dolazi Prvi svjetski rat i nema nogometa. Od 1918. traje prva Jugoslavija i Hrvati igraju za tu državu. Onda 26. kolovoza 1939. dolazi Banovina Hrvatska i od 1940. obnovljen je Hrvatski nogometni savez i hrvatska nogometna reprezentacija počinje igrati službene utakmice. Da ponovim, u vrijeme prve velikosrpske Jugoslavije na izdisaju Hrvati imaju svoj HNS i igraju međudržavne utakmice! Nakon toga raspada se prva Jugoslavija i nastaje hrvatska država 10. travnja 1941. pod nazivom Nezavisna Država Hrvatska. I u vrijeme danas sotonizirane i napadane NDH Hrvatska 17. srpnja 1941. postaje članica svjetske nogometne organizacije FIFA-e. Neki će se zapitati Hrvatska nije bila članica europske nogometne organizacije UEFA-e? Pa zato što je nije bilo, nastala je tek 15. lipnja 1954. u Baselu. Još podatak za one koji ne znaju ili prešućuju, Hrvatska je (od)igrala službeni utakmicu i u vrijeme druge još gore po Hrvate Jugoslavije, 12. rujna 1956. na stadionu Maksimir protiv Indonezije i pobijedila sa 5:2 (4:1). Pod izborničkim trojcem Bruno Knežević, Leo Lemešić i Franjo Wölfl, te uz pomoć Ljube Benlića, za Hrvatsku su zaigrali Ante Vulić, Svemir Delić, Ante Vidošević, Stane Krstulović, Vladimir Klaić, Ante Žanetić, Sulejman Rebac, Željko Matuš, Dražan Jerković, Joško Vidošević i Aleksandar Benko. Strijelci za Hrvatsku bili su: Matuš, Krstulović, Benko te Rebac (2). A da je i ta Hrvatska bila jako, potvrđuje činjenicu da je prije ove utakmice Jugoslavija – za koju su uglavnom igrali Hrvati: Vladimir Beara, Tomislav Crnković, Bruno Belin, Ivica Horvat, Bernard Vukas i Branko Zebec – pobijedila istu tu Indoneziju sa 4:2.
 
Dakle, riječ je o nogometašima i nogometnoj reprezentaciji. Primjerice, iako bih mogao napisati kako je današnja nogometna reprezentacija Srbije, Fudbalskog saveza Srbije, „Vučičeva četnička (i desnih i lijevih četnika) reprezentacija“ lagao bih bez obzira na njegov silni utjecaj na nju i na nogomet, pored ostaloga, u Srbiji. Nikako, naime, svim srbijanskim reprezentativcima ne bih mogao prikvačiti na  dres četničku mrtvačku glavu s kostima, pa čak i oni koji su četnički simpatizeri prvenstveno su nogometaši. Kosanović, vidimo i unazad, može.
 
Drugo ta „ustaška“ reprezentacija nije bila „spletom nesretnih okolnosti priznata od FIFE“, kako piše Kosanović, već je bio „priznat“, preciznije, primljen u članstvo, HNS. FIFA je i tada i sada univerzalna  organizacija - nogometaša, njihovih saveza, i malo ili nimalo se brine o režimima u zemljama gdje se igra - nogomet, radi li u njoj arhipelag Gulag, gladuje li se u njoj i sl. Kako bilo tako se jednostavno laže i pakira još i nogometno ustaštvo ovom narodu ovdje i to svima, koji su živjeli tada i živućima sada. Baš je frajer taj Kosanović - za novce ovdašnjih poreznih obveznika, psuje im, i gore od toga, ustašku mater. Ta reprezentacija (nogometaši) „pozdravljala je uzdignutom desnicom“, doduše prije utakmice (o.a.), poslije, za vrijeme utakmice nisu dizali ruke u zrak jer bi bio penal. Zamišljam, prije susreta s reprezentacijom Trećeg Reicha u Stuttgartu, Beču, na pozdrav njemačkih reprezentativaca s uzdignutom desnicom, hrvatski nogometaši su trebali odzdraviti s desnicom - u gaćama… A kako su danas taj pozdrav i poklič ‘Za dom spremni’ uobičajeni na tribinama s navijačima hrvatske reprezentacije, ljudi se zbune, pa ni sami ne znaju žive li u NDH ili RH“, nastavlja Saša Kosanović u zaključku ovog odjeljka tekstića. Ovdje smo pri krucijalnoj podmetačini jer „onda“ se pozdravljalo prije utakmice i službeno, a ovo, pri čemu ne vjerujem da itko u publici diže desnicu, al' dobro - sve se događa za vrijeme i poslije utakmice kao - eksces. Takvo ponašanje publike je sankcionirano, kažnjivo, a to je Kosanoviću „isto“, pa ovu „sitnicu“ ni ne spominje
 
Ima još jedan zanimljivi „detalj“ kojega on prešućuje, a prešućivanje je, najčešće, gore i od laži, naime činjenicu kako su, skoro, svi reprezentativci HNS-a za NDH završili 1945., vrlo brzo, u Beogradu. Počeli su igrati za vojsku, KNOJ (Udba), zatim za Partizan (KOS), a neki su stekli i zavidnu slavu u „Titinoj, komunističkoj, nogometnoj reprezentaciji“, posebno, primjerice u susretu sa „Staljinovom staljinističkom reprezentacijom“. Zabavljali su svojom igrom Srbijance, profesionalne vojnike (udbaši su se vezali uz Crvenu zvijezdu) prikrivene (lijeve) četnike pa i sve „narode i narodnosti“, kao reprezentativci FSJ (Fudbalski savez Jugoslavije), a kosovci za Partizan. Zašto je to Kosanović prešutio? Vrlo vjerojatno zato što i on ovdašnju političku scenu, povijesnu i aktualnu, dijeli na „desne frankovce“ i „lijeve frankovce“, pa tako postupa i s nogometašima, kako onda tako i sada, dakako i s kibicima.
 
Koji je izlaz? Ponekad sam pomišljao, zabrana nogometa, ali to je i zbog FIFA-e, ali i niza drugih razloga, nemoguće. Onda sam odlučio pomoći ovdašnjim i tamošnjim i lijevim i desnim četnicima, udrugarima i udrugaricama, antinacističkim nacistima, liberalfašistima i inima i potražiti tu konstantu, taj najvažniji zajednički nazivnik između NDH i RH. Ustanovio kako je to - zrak, ustvari kisik. Jednostavno je,posauga ga se pa gotovo, a ne ovako tražiti ustašu po ustašu, konstanticu po konstanticu, „ustašluk“ po „ustašluk“…, a i manje boli pri čemu su duševne boli isključene. Prethodno se, naravno, oni koji to već zaslužuju, opskrbe s bocama, kao ronioci. Jer ni ne radi se o ničemu drugome, osim, eventualno, pokoravanju. The End!
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Utorak, 12/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 973 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević