Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Rezolucija koja nedvojbeno traži osudu komunističkog totalitarnog režima bez ikakvog ostatka
 

 
[LEX TITO] Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. rezoluciju naziva "Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe [2019/2819 (RSP)]", kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine, kao i zločine svih ostalih totalitarnih režima. U njoj se, između ostaloga, podsjeća na to kako su "nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti". U istom dokumentu, također, poziva sve države članice EU da jasno i principijelno preispitaju zločine i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim.
https://assets.forwardcdn.com/images/cropped/symbol-combo-1506965295.jpg
Ova rezolucija samo je još jedan dokument u nizu koji se kontinuirano i podjednako snažno naslanja na rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 1096 i broj 1481. o neupitnoj potrebi osude komunističkog režima i komunističkih zločina, kao i o osudi svih totalitarnih režima u povijesti. U Republici Hrvatskoj o toj temi najupečatljivije govori naša deklaracija donesena u Hrvatskom saboru 30. lipnja 2006., koja slijedi upute rezolucija i deklaracija iz EU-a i koja nedvojbeno traži osudu komunističkog totalitarnog režima bez ikakvog ostatka.
 
Deklarativne osude, bez obzira na pokazanu dobru političku volju, uglavnom nemaju nikakav učinak ako deklaracije i rezolucije ne slijede podzakonski i zakonski akti koji bi ta pitanja efikasno i učinkovito regulirali na jedini mogući pravni način. S obzirom na to da je Hrvatska članica Europske unije i da u svim drugim slučajevima bespogovorno slijedimo naputke, regule i pravnu stečevinu EU-a, postavlja se logično pitanje zašto u Republici Hrvatskoj zakonodavna vlast izbjegava donijeti zakonske okvire o temama koje bolno opterećuju hrvatsko društvo, izazivaju razdor i štetne podjele u društvu, što se kao posljedica reflektira na svekoliko stanje duha u hrvatskom narodu? Bez sumnje, može se tvrditi kako takvo stanje duha hrvatske nacije direktno utječe na prijeteći demografski slom. Konkretno, EU parlament izražava zabrinutost što "u javnim prostorima nekih država članica (u parkovima, na trgovima, ulicama, itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi". U isto vrijeme, nekoliko EU zemalja zabranilo je uporabu nacističkih i komunističkih simbola te manifestacije koje bi podsjećale na iste.
 
Draži im je Tito i ostala bulumenta zločinaca
 
Gdje smo tu mi? I ovu rezoluciju hrvatski mjerodavni subjekti "guraju pod tepih". Zašto? Inače slobodoljubljivi, progresivni i europeizirani mediji prešutjeli su i ovu, bezbroj puta opetovanu, EU inicijativu. Vlada? Propušta izvrsnu prigodu da se "proslavi" konkretnim prijedlozima. Očekivao sam barem petominutnu press-konferenciju na tu temu. Sabor? Žestoki, duhoviti oporbenjaci - bez teksta... A mogli su ući u povijest i donijeti Hrvatskoj toliko željeni mir i ravnotežu. No draži im je Tito i ostala bulumenta zločinaca. Neka ga i dalje čuvaju, pod dirigentskom palicom fosiliziranih skojevaca i crvene buržoazije. Kapital i mediji su ionako u njihovim rukama pa zašto ne bi sačuvali i svoju "religiju"? No uvjeren sam da će i tome doći kraj i da će narod, u želji da prestane ova obmana, napokon presuditi...
 

Tomislav Karamarko

Samo mora ukinuti mirovine srpskim agresorima koji žive u Srbiji

 
 
Može li Hrvatska postati druga Švicarska, odnosno, može li prosječna plaća u Hrvatskoj biti veća od 7000 kuna, kako obećava predsjednica KGK, ako ona bude ponovo izabrana za predsjednicu Hrvatske? Pa može i ne može. S jedne strane je to sasvim realno i moguće. S druge strane je to nemoguće zbog „spleta okolnosti“ koje to ne dozvoljavaju. Toga smo svi svjesni.
https://t4.ftcdn.net/jpg/00/80/02/11/240_F_80021173_mKnm3rcr1HA73oEyf7A3ZNeuz3TLHHPt.jpg
Od nepismenog umirovljenika do akademika. I svi znamo kako do toga doći. Ali to nitko ne će. Svatko želi biti sudionik „spleta okolnosti“ koje ne dozvoljavaju viši standard i uređenu državu. Ne računajući Katoličku crkvu u Hrvatskoj.
 
Pusićka, Taritaš i Milanović kao Planinc i Dubajić na Bleiburgu
 
Nasuprot obećanjima KGK, imamo „civilizacijski blok“ Zorana Milanovića. Kao nastavak srpske agresije na Hrvate. Još i gore. Kad slušam (gledam)… Vesnu Pusić, Anku Mrak-Taritaš i Zorana Milanovića, kao da gledam Milku Planinc i Simu Dubajića na Bleiburgu. Ili Veselina Šljivančanina na Ovčari. Ili nekog Engleza na Tasmaniji prije 300 godina. U toj produženoj agresiji na Hrvate, slušam svega i svačega. Najviše u TV kontakt emisiji STAV koju vode Trpimir Vicković i Dalibor Bosančić. U TV kontakt emisiji u kojoj, navodno, svaki gledatelj ima pravo reći što on (ona) misli o politici u Hrvatskoj. Ali je tu zabranjen „govor mržnje“ i „brojenje krvnih zrnaca“. Pa voditelj odmah prekine govor gledatelja. Iako je i ta emisija pod cenzurom, ipak možemo čuti Božu i Božidara iz Zagreba, Marija iz Rijeke i jednu gospođu iz Zadra kao glas naroda.
 
Nasuprot njima, imamo bezumlje i teror Milanovićevih navijača. Koji kažu da Zoran Milanović ima karakter, i da je on pravi političar. Valjda, političar po profesiji. Tako oni igraju otvorenih karata. Oni priznaju da je Zoran Milanović čovjek UDBA-e, TITA i Partije. Koji, kažu, ima karakter. Pa  i Čaruga je imao karakter. I Vlado Janić-Capo iz Brezovačke šume. Tako je to u „Proizvodnji pristanka“. U „Proizvodnji pristanka“ moraš prihvatiti i novog Čarugu ili novog Capu za svog predsjednika. U toj „Proizvodnji pristanka“ mlate praznu slamu. Svi obećavaju obračun sa korupcijom, demografski oporavak Hrvatske, veće mirovine i zaustavljanje iseljavanja mladih iz Hrvatske. Ali nitko ne spominje uzrok toga. Iako svi znamo što je uzrok korupcije i iseljavanja mladih iz Hrvatske, nitko od predsjedničkih kandidata nije konkretan. Nitko od njih u svojoj predsjedničkoj kampanji ne spominje lustraciju, arhive i Jasenovac. Nitko od njih ne spominje ono, o čemu Božo iz TV kontakt emisije STAV stalno govori - ratna odšteta od Srbije i hrvatske mirovine vojnicima „Krajine“ u Srbiji. I tu imamo onu „pa može i ne može“ glede usporedbe sa Švicarskom.
 
Zar ne bi prosječna plaća u Hrvatskoj mogla biti veća od 7000 kuna da je zaustaviti isplatu mirovina iz hrvatskog proračuna vojnicima „Krajine“ u Srbiji, i da je zaustaviti odljev novca iz Hrvatske na „Djevičanske Otoke“? Na jednom portalu čitam listu Hrvata (njih oko 250) koji imaju tajne račune veće od milijun eura na „Djevičanskim Otocima“. Na toj listi ima i onih koji se sada kandidiraju za predsjednika Hrvatske. Hoće li taj, ako bude predsjednik Hrvatske spriječiti da novac koji u Hrvatsku šalje Hrvat izvan Hrvatske završi na tajnom računu u Panami i vojniku „Krajine“ u Srbiji? Jasno da ne će. To sigurno ne će nitko od predsjedničkih kandidata koje se gura naprijed. Jer je u pitanju „Proizvodnja pristanka“. To bi mogao, samo netko tko nije nikad na televiziji (malom ekranu), a on je tu prisutan. Kao Antun Babić.
 
Čini mi se i da se je Antun Babić kandidirao za predsjednika Hrvatske, ali je on eliminiran. Njega nema na listi svih kandidata za predsjednika Hrvatske. Dakle, naši pravi kandidati su oni koji se ne vide ine čuju na Prisavlju… Antun Babić, Igor Vukić, Karolina Vidović Krišto, Božo i Božidar iz TV emisije STAV i Ivan Penava. A za lustraciju u Hrvatskoj, dosta bi bila revizija pravosudnog procesa protiv Andrije Artukovića i Dinka Šakića. To bi morao tražiti hrvatski Generalski zbor. Kao i Proljećari Čičak i Budiša.
 
Nadalje, iako je pravosudni proces proti Praljka i ostalih na međunarodnom sudu ICTY u Den Haagu završen, iako je prošla i žalba na prvostupanjsku presudu, Hrvatska još može tražiti reviziju tog procesa. Jer se ta presuda i danas koristi protiv Hrvata u BiH i protiv Hrvatske. Kažu: Na međunarodnom sudu je dokazano postojanje UZP-a (Udruženi Zločinački Pothvat). Pa bi Hrvatska, u slučaju da bude izabran ozbiljan i odgovoran čovjek za predsjednika Hrvatske morala izvršiti internu reviziju tog procesa. Hrvatska bi morala dovesti na sud nekog hrvatskog državljanina koji tvrdi da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH. Pa neka on (ona) to na sudu dokaže. Jer vojna agresija jedne države na drugu nije bacanje uroka, nego nešto egzaktno. U pravosudnoj proceduri, u kojoj se polazi od nultog (početnog) stanja navodne agresije. U kojem je bijeg pilota Hrvata Rudolfa Perišina iz JNA važan (ključan) moment navodne agresije ili UZP-a. A taj nam slučaj (moment) govori da nulto (početno ) stanje treba pravno tretirati kao intervenciju SSSR-a na Mađarsku 1956. i na Čehoslovačku 1968. Gdje Rusi koriste, i čehoslovačke tenkove na Mađare, i obratno. Dok Srbi 1991. koriste hrvatske tenkove (MIG-ove) za genocid nad Hrvatima. Zato hrvatski pilot sa svojim MIG-om bježi iz JNA, u Austriju. On bježi iz Slovenije. Što znači da za njega, kao pilota JNA tada nisu postojale nikakve granice na prostoru bivše države. Pa smo imali rušenje hrvatskog sela Ravno u BiH, kojega je srušila JNA u prolazu za Konavle. Kao i izlazak golorukih Hrvata na Kupresu, pred tenkove JNA kada je Alija Izetbegović rekao „To nije naš rat“. Znamo da bi on (ona) u svoju obranu koristio datum međunarodnog priznanja Hrvatske i BiH. Ali je JNA bila srpska voska od 1945. do 1995. A i Alija je rekao ono „To nije naš rat“ prije međunarodnog priznanja BiH.
I na kraju, hoće li Miroslav Škoro ako bude predsjednik Hrvatske sazvati Vijeće za nacionalnu sigurnost zbog udruge Naš Hajduk. Jer ta udruga nije ni Hajdukova, ni splitska ni hrvatska.
 

Jure Vukić, Tribanj

Katolički vjernici su ismijani, povrijeđeni i poniženi!

 
 
Andrej Plenković je pojavni odnosno manifestacijski ili folklorni katolik, praktični nevjernik i lažni demokršćanin. Autoritarni manipulator i tiranin koji je bez stvarnog demokratskog izbornog legitimiteta što znači protiv političke volje velike većine birača nametnuo Istanbulsku konvenciju i rodnu ideologiju i time skršio demokratska načela i političku volju katolika-birača. Kršćanska antropologija taj sukus i katoličke vjere time je obezvrijeđena i prezrena, nenaravno je zauzelo mjesto naravnog, božanskog i kršćanskog; a katolički vjernici su ismijani, povrijeđeni i poniženi! Tako drsko, oholo i agresivno protiv katoličke vjere i vjernika kao predsjednik HDZ-a i Vlade RH Andrej Plenković, nisu nastupali i djelovali ni najveći komunistički bogohulnici odnosno borbeni ateisti u totalitarnom sustavu. No taj janusovski farizej i licemjer navukao je na sebe janjeću kožu i fizički sakrio svoje militantno ateističko lice pa se pojavljuje na euharistijskim slavljima, procesijama „Za Križen“ na Hvaru,  u Sinju za blagdan Velike Gospe i Solinu za blagdan Male Gospe, u katedrali Svetog Stjepana u Zagrebu itd.; a što se jedino može nazvati onako kako je to značenjem i primjereno tj. – blasfemijom!
https://cfs.osu.edu/sites/cfs.osu.edu/files/styles/slider/public/inside%20of%20church%20cropped.png?itok=lauha9mx
Sve se čini i ne biraju se načini i sredstva da se za uzastopne izborne poraze HDZ-a, izostanak bilo kakvih reformi, neuspješnu ekonomsku politiku, masovni egzodus radno aktivnog stanovništva, demografski slom, nasilje nad demokracijom poništavanjem dviju referendumskih inicijativa i političke volje naroda, kršenje ljudskih i građanskih prava i sloboda što je kazneno djelo koje ne bi smjelo zastarijevati, neizravno i prikriveno s Milanom Bandićem rušenje najviše vrjednote ustavnog poretka Republike Hrvatske – demokratskog višestranačkog sustava masovnim koruptivnim „preletanjem“ zastupnika što je izdaja političke volje birača, poništavanje rezultata izbora i delegitimizacija aktualnog saziva Hrvatskog sabora i tome slično; raznim trikovima, manipulacijama, grafitima, dogovorenim i režiranim provokacijama i incidentima s Miloradom Pupovcem i fizičkim napadima na Srbe te odgovarajućim politikantskim „cirkusom“ s HVIDR-om i njezinim predsjednikom a Plenkovićevim namjesnikom Josipom Đakićem, smjenom pet ministara koji su stvarno bili tek samo puki izvršitelji Plenkovićeve politike i samo formalnom rekonstrukcijom Vlade, dogovorenim provokacijama s Plenkovićevim EPP-„KD“ stranačkim drugom i prijateljem Antonijem Tajanijem ad hoc iredentističkim izjavama te insceniranim revivalom D'Annunzija u Rijeci, okrive drugi i time pozornost javnosti i odgovornost odmakne od glavnog krivca Andreja Plenkovića te „izglanca“ njegov politički neuspjeh i autoritarna i antidemokrtaska politika i predstavi ga se kao kredibilnog kandidata na izborima 2020. za predsjednika HDZ-a te za Hrvatski sabor i tako obmane i prevari članove HDZ-a, domoljubne birače i katoličke vjernike! 
 
Andrej Plenković  pokušava misnim slavljima te procesijama (re)afirmirati u javnosti svoj lik kršćanina i člana Europske pučke stranke – kršćanskih demokrata, koji su stvarno kao i on  lažni kršćani i lažni kršćanski demokrati! A to najzornije i najobjektivnije pokazuje i potvrđuje činjenica da se 2001. nisu dostatno politički zauzeli da u prijedlog Ustava Europske unije i iz njega kasnije proistekli Lisabonski sporazum, bude unijet povijesni društveni i kulturološki fakat da Europa ima i kršćanske korijene premda su imali relativno najviše zastupnika u Europskom parlamentu! Dakle, koja i kolika prijetvornost, podlost i dvoličnost – sebe nazivaju „kršćanskim demokratima“, a oholo su i s prijezirom odbacili kršćansku društvenu, kulturnu i civilizacijsku sastavnicu Europe!
 
No, nisu to i sve obmane, laži i prijevare Europske pučke stranke – tzv. kršćanskih demokrata kojih je Andrej Plenković istaknuti član, a član im je i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka. Naime, opće je poznato da je parlamentarna skupština Vijeća Europe 2006. donijela Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Ali kao „preporuku o potrebi“ a ne obvezu jer Rezolucija 1481 nije dobila potrebnu dvotrećinsku većinu zastupnika u parlamentarnoj skupštini! A zašto se nije mogla formirati dvotrećinska zastupnička većina koja bi tu Rezoluciju usvojila kao obvezujuće dokument? Zbog toga jer su protiv bile nasljednice komunističkih partija i veliki dio socijaldemokrata. Ali i zato što se pučani-kršćanski demokrati nisu politički dostatno zauzeli da svog stalnog, dugogodišnjeg i sada se gotovo može reći i trajnog koalicijskog partnera socijaldemokrate motiviraju da glasuju u tolikom broju koji bi bio dostatan za dvotrećinsku većinu zastupnika! A upravo bi to omogućilo da se Rezolucija 1481 ne donese tek kao puka preporuka samo  o potrebi, nego kao o obvezi osude zločina totalitarnih komunističkih režima i time bila trajna razdjelnica svijetle i humane demokratske od mračne i protučovječne totalitarne prošlosti, sadašnjosti i moguće budućnosti! Što znači,  da kršćanski demokrati nisu držali politički, društveno, kulturno i moralno potrebnim da se Rezolucija 1481 u Europskom parlamentu usvoji kao obvezujuća!
 
 "KRŠĆANSKI DEMOKRATI" I  SUVERENISTI ZAJEDNO
 
No, lažnim kršćanskim demokratima iz Europske pučke stranke (dalje EPP-“KD“) u trikovima i spinovima koje institucionalno i sustavno primjenjuju u obmanjivanju i varanju birača i javnosti nigdje i nikada kraja, o čemu je primjer i dokaz nedavni izbor njihove kandidatkinje Ursule von der Leyen za predsjednicu Europske komisije tj. „vlade“ Europske unije. EPP - „kršćanski demokrati“ i u prošlom sazivu nije imala zastupničku većinu u Europskom parlamentu, a na izborima 26. svibnja 2019. izgubila je još daljnjih 46 zastupnika tako da njezin parlamentarni Klub u proceduri glasovanja nema većinu bez potpore zastupnika klubova nekih drugih političkih grupacija, jer je i glavni postizborni koalicijski partner Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) također na izborima prošao kao „bos po trnju“ i izgubio 40 mandata! I kako su to onda izborni gubitnici  EPP-„KD“ i S&D svoju kandidatkinju UvdL izabrali za predsjednicu EK? Standardno i već viđeno – političkom manipulacijom i prijevarom birača!
 
Današnji političari općenito pa i oni iz tzv. „EPP – kršćanski demokrati“ ne stavljaju sve svoje akcije i „jaja“ u jednu košaru, nego imaju svoje prikrivene stranke tzv. filijale odnosno stranačke klubove u EU-parlamentu tzv. „liberale“, „konzervativce“, „zelene“ itd. A te stranke odnosno klubovi imaju nešto drukčiji politički program i u parlamentu glume odnosno fingiraju opoziciju, a stvarno „ispod žita“ djeluju politički koordinirano i stvarno su glasačka pričuva koja kad je to god važno i bitno glasuje solidarno. Taj i takav gotovo da se može reći pričuvni parlamentarni klub i „peta kolona“ Europskih pučana – tzv. kršćanskih demokrata“, jest parlamentarna grupacija Europski konzervativci i reformisti (ECR). Politološki se klasificiraju u „meke“ euroskeptike, ne protive se daljnjim integracijskim procesima uz poštovanje suvereniteta; a kritični su spram političkog, ekonomskog  i društvenog ustroja i birokratizacije  te demokratskog deficita u Europskoj uniji. Uvjetno bi se a metaforički možda moglo reći da je ECR ideološki i politički  neka vrsta – „drvenog željeza“. Za razliku pak od Kluba Identitet i demokracija (ID – 37 zastupnika više nego u prošlom sazivu!) Marine Le Pen i ostalih stvarnih suverenista, koji se politološki klasificira u „tvrde“ euroskeptike jer su za obranu suvereniteta po čemu su na „čistoj suverenističkoj poziciji“, protiv su integracijskih procesa, globalizacije, imigranata i multikulturalizma, te su za nacionalni identitet i Europu domovinâ/nacijâ. (Anđelko Milardović, Tri eseja o euroskepticizmu, 2012.) 
 
No neovisno o tome kako se nominalno službeno i programski politički deklariraju ili politološki klasificiraju, Klub Europskih konzervativaca i reformista u parlamentarnoj praksi izravno ili neizravno ovisno o konkretnoj situaciji i potrebi vjerno služi i podupire svoju „stariju sestru“ tzv. EPP – kršćanske demokrate pri čemu se kao i oni koristi jednakim ili sličnim postupcima, trikovima i „fintama“ u zbunjivanju, varanju te u konačnici i izdaji svojih birača. A kako je to parlamentarni Klub ECR nastojao prikriti da su prevarili i izdali svoje birače?
 
Da bi mogla biti izabrana za predsjednicu EK kandidatkinja UvdL morala je u proceduri glasovanja dobiti iznadpolovičnu većinu glasova svih zastupnika. Klub ECR ima 62 zastupnika (10 manje nego u prošlom sazivu!), a parlamentarna „matematika“ je pokazivala da za postizanje iznadpolovične većine nije potrebno da svi zastupnici Kluba ECR glasuju za kandidatkinju tzv. stasi-intelektualke i tzv. gulag-humanitarke Angele Merkel – Ursulu von der Leyen, i time javnosti te biračima i otvoreno otkriju svoju kolaboraciju i činjenicu da su stalni i sigurni pričuvni glasovi tzv. EPP – kršćanskih demokrata! Znalo se da će za siguran izbor UvdL biti dostatno 30 glasova zastupnika Kluba ECR, pa su dogovorno podijelili uloge u postupku glasovanja za izbor predsjednice EK. Kako su to i na koji način podijelili uloge?
 
U Klubu Konzervativaca i reformista najzastupljenija je poljska Stranka prava i pravde s 30 zastupnika. Kako je to prethodno već napisano, osnovano se pretpostavljalo da će za izbor kandidatkinje UvdL biti dostatno 30 a ne svih 62 glasova Kluba ECR-a, pa su oni inscenirali i odglumili za javnost i birače kao da su se tobože podijelili pa je 30 zastupnika iz Stranke prava i pravde glasovalo za izbor UvdL za predsjednicu EK, a ostalih 32 zastupnika među kojima je i Ruža Tomašić iz HKS i „Hrvatskih suverenista“ su glasovali protiv ili bili suzdržani a kako je postupak glasovanja tajan to se točno i ne zna što ionako i nije bitno! Kandidatkinja UvdL dobila je devet glasova više od potrebne iznadpolovične većine svih zastupnika, što znači da bez tih 30 glasova zastupnika stranke Pravo i pravda nikako, ni na koji način i nikada ne bi mogla biti izabrana za predsjednicu EK! Istina, mogla je biti izabrana i sa samo 21 glasova zastupnika stranke Pravo i pravda pa je i ona poput Kluba Konzervativaca i reformista mogla fingirati da se fiktivno podijelila na 21 zastupnika „za“ i 9 zastupnika „protiv“ izbora kandidatkinje UvdL. No, valjda su shvatili da bi to i takvo dijeljenje poput „amebe“ i pljuvanje u lice javnosti i birača bilo toliko degutantno te dugoročno politički kontraproduktivno, da su odustali od te dodatne karnevalizacije i maškarade izborne procedure. Logično, da im je i to bilo potrebno, sigurno je da ne bi odustali i od te drskosti i trivijalizacije izbornog postupka, jer tu o političkom i općem moralu, časti i odgovornosti prema biračima dosta nema ni –  „slovca“!
 

Erih Lesjak

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Četvrtak, 21/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1335 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević