Get Adobe Flash player
Aktualni Normalni opet nenormalan

Aktualni Normalni opet nenormalan

Neposredni izbor predsjednika RH treba "negdje...

Zbog

Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

Zbilja hrvatskog biračkog tijela u svijetlu filozofije Hannah...

George Soros -

George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

»Zamišljao sam sebe kao neku vrstu...

Politička trgovina cvjeta

Politička trgovina cvjeta

Kupuje se i prodaje izravno i(li) uz...

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Je li previše toga znao, ipak je bio dobar i s Bakarićevom...

  • Aktualni Normalni opet nenormalan

    Aktualni Normalni opet nenormalan

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:54
  • Zbog

    Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:28
  • George Soros -

    George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:03
  • Politička trgovina cvjeta

    Politička trgovina cvjeta

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:20
  • Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 10:59

Na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. glavni graditelj-arhitekt bio je Albert Speer, u Pekingu 2008. isto – Albert Speer

 
 
Corona, ova inačica tih virusa, kako bilo, krenula je iz kineske pokrajine Hubei, kažu priče iz Wuhana, danas sigurno najpoznatijeg grada na svijetu, preciznije - na tamošnjoj tržnici virus s neke životinje, najčešće je „optuživan“ šišmiš „voćar“, preskočio je na čovjeka. Druga je priča kako je pobjegao iz tamošnjeg modernog virološkog laboratorija kojega su opremali i Francuzi - a ima još navodnih sudionika, suradnika i sufinancijaša, uglavnom „rođaka“ od Globalnog (Šoroš i njegova bratija i sl.). Postoji i treća, kineska priča, kako su ga tamo pod-metnuli Amerikanci za listopadske vojničke olimpijade 2019. I četvrta, ruska, kako su ga tamo pod-metnuli Englezi iz svojega laboratorija, negdje također u listopadu. Službena, reklo bi se danas i Coronina svjetska medija s ove tri zadnja priče o Coroni se uglavnom ismijava kao nekom vrstom teorija urota, a kad se „službena“, svjetska medija s nečim ismijava kao s teorijom urota, onda malome čovjeku ostaje tek oslonac na vlastitu pamet - jer je svjetska medija (mi ju odavno „tretiramo“ u jednini) sigurno urota baš protiv njega, toga maloga, skoro beznačajnoga čovjeka, statističke elementarne čestice, a ponekad nije niti to.
https://joachimpeiperss.files.wordpress.com/2017/09/adolf-hitler-albert-speer-jr.jpg?w=470
Adolh Hitler i Albert Speer ml.
 
Kako dakle bilo da bilo i kako jest da jest, Corona je krenula iz Kine - to je barem sigurno, tu činjenicu prihvaćaju i WHO, koja je svjetska političko-stručna organizacija, ali i svi svjetski priznati virolozi, barem oni za koje smo, opet preko medije, uspjeli doznati. Glede pandemije njezino polazište je utvrđeno. Možda to dodatno potvrđuje i istraživanje međunarodne skupine znanstvenika sa sveučilišta Cambridgea na 160 uzoraka (rani pacijenti, do 4. ožujka 2020.) iz cijelog svijeta. Oni su utvrdili kako postoje tri inačice ove Corone: A, B, i C. Inačica A je genetski najsličnija onoj famoznog šišmiša i ljuskavca, a u Wuhanu je prevladavala inačica B nastala mutacijom iz A. U Europi (Francuska, V. Britanija, Švedska, rani pacijenti) prevladava mutacija C, mutirala iz B. Zanimljivo, „osnovna“ Corona A nađena je i kod pacijenata u Australiji i Americi.   
 
I njena „dolazišta“ su poznata - prvo je buknulo u Južnoj Koreji (iako je prvi slučaj izvan Kine zabilježen u Tajlandu), zatim u Europi, najprije i najžešće u Italiji. U Italiji je najstarija i najbrojnija kineska dijaspora u Europi, iako neki tvrde kako je Corona iz Kine zapravo preko Njemačke (zaposlenici tvrtke Webasto) dospjela u Italiju, što u bitnome ne mijenja njen put.
 
Putem Pojasa i puta
 
Stigla je, skoro točno po starom Putu svile, ali se razgranala i njegovom suvremenom kineskom inačicom znanom kao „Pojas i put“ - transportni put kopnom, morem i zrakom koji se ponekad naziva i Novim putom svile. Međutim, bez obzira što je glavni pravac ovoga kineskog projekta Europa, on je inačica kineskog globalizma: Kina je odavno čvrsto u Africi, u Južnoj Americi te Australiji. Možda se na prvi pogled čini pogrješnim što umjesto „Europa“ nisam pisao o Euroaziji, ali to je stoga što tu ima nekoliko prepreka, a prije svih Vijetnam i Indija. Indiju kineski globalizam zaobilazi preko Pakistana i Mianmara. Odnos Rusije i Kine je specifičan bez obzira na višegodišnju idiličnost, a tu je još i ostatak islamskog svijeta - Indonezijom gospodarski „drma“, sa Saudijskom Arabijom je također u odličnim odnosima (nafta) dok s Turskom nisu odnosi najbolji zbog  kineskog brutalnog odnosa prema muslimanskom narodu Ujgurima, koji su već duže vrijeme u „karanteni“, zvanom logori, a neki zapadni mediji tvrde kako su Kinezi dio politički najžešćih Ujgura i čipirali. Pojas i put je sveobuhvatni, globalistički, kineski projekt: gospodarski, politički, dijelom vojni, naročito u bližem okruženju, zasad, te propagandni, ali suvremena „meka“ propaganda, koja je posebno zanimljiva ali je suviše opsežna za člančić. Istodobno je on, što se uglavnom zanemaruje, vrli učenik i suradnik onoga „staroga“ globalizma zapadnoga tipa, da ga tako nazovem, kojega su provodili Amerika, EU, naročito Njemačka, Kanada, Velika Britanija - samo s „pola“ noge u EU-u, a sada Corona eto ne da van.
 
Zapadni globalizam je jedva dočekao takvoga partnera, preciznije, on ga je dugo na to pripremao. Milijarda i četiristo milijuna „tržišta“, a naročito u početku nešto manje jeftine, radišne, obrazovane, za obrazovanje spremne, radne snage. U Kini na vlasti komunistička partija - kud ćeš bolje kombinacije za razvoj „liberalnoga“ kapitalizma! Nema, još nije bilo razvijene srednje klase da se buni i „zvoca“, nema sindikata - što će kad je tu Partija - nema trica i kučina  o „ljuckim“ pravima, feminizma, pederizma, udrugara i udrugarica… Jedna partija s oko osamdesetak milijuna profesionalnih funkcionara, radišni i poslušni mentalitet - a razvija se (liberalni) kapitalizam i „izbacuje“ profit da se sve praši. Jeste li se ikada zapitali kako to da zapadni Globalni s komunističkim, inače za njih, formalno, Vragom tako uspješno tikve, oprostite, profit sadi? I još: Na Zapadu je vladajuća ta fora o zaštiti okoliša, a Kina se toga ne mora pridržavati, ni doma na Putu, od Brazila do Srbije, pri čemu joj zapadni globalni gledaju kroz prste, ne „damfaju“ ju s tim. Uostalom ni zapadni, globalni, kapitalizam sve donedavno o tome nije zborio već je beskrupulozno iskorištavao resurse i u odnosu na Zemlju, a naročito čovjeka. Jeste li ikada čuli kako ti zapadni globalisti prigovaraju Kini zbog  tih „sitnica“ zbog kojih su inače stiskali male države i nacije po Europi? Primjerice Hrvatsku prilikom hrvatskog „dugog marša“ „pristupanja“ EU-u po različitim temama iz te „ljucko-pravno liberalne“ „veškorpe“. Jesu li Kini prigovarali odnos prema manjinama, Tibetancima (okupacija Tibeta i promjena sastava stanovništva) i Ujgurima. Nikad čuo, možda tek neki beznačajni likovi pa ih se držalo u medijinom mraku, ako su se oglasili i značajniji i njih bi se zamračilo, ali velike političke „njuške“, a naročito financ-ekonomske face o tome ni da bi zucnuli. Ne samo da su oni na „kineski put“ najprije u kapitalizama zažmirili zapadni kapitalisti, oči su neprozirnom krpom pokrili pripadnici lijepe i drage tzv. socijaldemokracije. Mirno gledajući kako se njihova industrija pretvara u „šarafciger“ industriju. Dijelovi stižu iz Kine pa samo „šarafi“ što mogu i roboti, pa nestaje i tzv. radničke klase, a ostaje samo njezina, bivša, elita. Što će im radnici, naročito umirovljenici, treba to nekako, pa možda i pomoću Corone.
 
Švedski sindrom
 
Evo primjera iz jedne fine i prave socijaldemokracije glede tih postarijih i pomlađih penzića, iz Švedske.„Švedski list Aftonbladet objavio je članak u kojem tvrde kako je Sveučilišna bolnica Karolinska liječnicima poslala naputak prema kojem, u slučaju nedostatka prostora zbog oboljelih od COVID-19, moraju odrediti tko će od pacijenata dobiti intenzivnu skrb, a tko ne će. U dokumentu stoji da ljudima starijima od 80 godina, kao i mlađima u dobi od 60 do 70 godina kojima je zatajio neki od organa, ne treba intenzivna liječnička skrb. Također se navodi da bi pacijenti koji su već na intenzivnoj skrbi trebali biti u mogućnosti prekinuti intenzivnu njegu ako pripadaju nekoj od gore navedenih kategorija.“ (Večernji, 11. 4. 2020.) Nije loše, nije loše, vidim napredak u odnosu na početke Hitlerove eugenike, mislim na one kamionete bez prozora, a plinificirane. Ovdje postarije (zasad?) ne puštaju u bolnicu ili im jednostavno isključe, valjda struju, zrak i optuže - Coronu. I tako pomladiš „krdo“  i odteretiš mirovinske fondove. „Krdo“ će uostalom, a vrijeme brzo ide tika taka, doći na svoje. Nisu ni drugi bolji, španjolski, sad, ljevičari, francuski slobodno-bratski revolucionari, Magna Carta Englezi. Mnogi te po-starije po staračkim domovima i domovima za „njegu“ tek kasnije broje, a neki ih po kućama kupe post mortem. O divne li civilizacije dokle je dogurala. Ili je Corona baš tako dizajnirana. Ako nije tako djeluje. Zasad. Sve mi ovo, Bože mi oprosti, djeluje kao neki srbijanski kolektivni lapot - načuli za njega pa ga malo osuvremenili.
 
Kinesko komunističko carstvo 
 
I sad pitanje zbog kojega bih u Srbiji za tamošnjeg izvanrednog stanja - jer Kina je u Srbiji trenutačno popularnija nego u Albaniji šezdesetih godina prošlog stoljeća - sigurno završio u zatvoru. Zbog odgovora pak velika je vjerojatnost da bi me „pojela“ Corona. (Jednog „lajavoga“ već su, zbog Kine „zatarabili“.) Dakle kviz pitanje: Koja je još po-velika država u povijesti bila jednopartijska i, vrlo uspješno, razvijala kapitalizam? Odgovor je lak - Treći Reich. Mogao bih nabrajati niz sličnosti, ali evo tek dvije. Kad je „grunula“ u kapitalizam Kina je najprije, cestovno, željeznički, zrakoplovi, riječni promet, povezala - Kinu. Odlične ceste, primjerice, prvi je sustavno gradio Treći Reich, mislim da neke još negdje služe svrsi. Mogao bih nabrajati još, kao ilustraciju, niz sličnosti, ali one su nevažne. Evo još samo jedne - u fazi uspona oba su režima, države, organizirale olimpijske igre u svrhu pokazivanja lijepog lica, organizacijskih sposobnosti i sl. i njihova simbolička poveznica: arhitekti Speer - u Berlinu otac Albert, glavni dizajner olimpijskog stadiona, pored ostaloga dakako - u Pekingu sin, Albert, kao glavni dizajner igara. Ne mislim uspoređivati ova dva sustava-režima, jednopartijska i kapitalistička, drugo je vrijeme uostalom - osim po jednome: učinkovitosti. Da bi se Kina tako ubrzano razvijala trebao joj je novac i suvremena tehnološka dostignuća, a i s jednim i drugim ju je opskrbio globalni zapadni kapitalizam, njegova malobrojna elita, politička, financijska i ina, koja je onda u priču uvela i zapadnu industriju i tržišta. Njegov glavni cilj je Europa, tu su Kinezi vidjeli glavno tržište za početak. Kopnom preko Rusije i posebno Kazahstana, morem preko Pireja pa kroz Makedoniju i Srbiju do Dunava pri čemu ni kanal Pirej, Vardar, Morava, Dunav nije samo u mašti. Dalje morem preko Valencije, Belgije, Hamburga, Litve… - fino jedno okruženje. Pa lijepo uživaj što se svjetski globalizam zadnjih desetak godina sve više pretvarao u- kineski globalizam.
 
Negdje je očito pro-pustio i Coronu te je i ona krenula istim putom, a popustile su i zapadne države, Eunija osobito. Kinezi su Coronu, navodno, skršili brzo - rekli bismo, tamo gdje je komunizam ni Corone „ne rastu“. Sada, pametno propagandno onu Coronu koja im se vraća doma, nazivaju Coronom iz uvoza, a zapadna medija to „puši“. Uokolo po svijetu pomažu lifrajući medicinsku opremu, testove, maske, respiratore… Malo doniraju, ostalo dobro naplaćuju u ovoj fazi, a utrpa se još i nešto robe, dijelova, da neka industrija ne stane. Znakovito mi je kako beru slavu u Srbiji, Xi Jinpingovim slikama ukrašen je Beograd - „Hvala ti brate Xi“, poručuju mega plakati dok Vučić ljubi kinesku zastavu. Vidimo kako ova faza globalizacije „ne dihta“, propustila je Coronu i globalno i lokalno, pa i na one uklete mega putničke brodove koje sad nitko ne će. Mogla bi i glad. Baš me zanima sudbina Donalda Trumpa u ovoj njegonoj fazi.
 

Mato Dretvić Filakov

Pater Ike Mandurić zaštitio je hrvatske branitelje od nasrtaja hrvatske policije na Trgu sv. Marka…

 
 
A kad se “zdravi“ probudite u životinjskom carstvu iz ovoga induciranog sna, bit ćete, tko teži (imućniji), tko lakši (siromašniji), kao nebeske ptice, ali i prizemne tuke, sve iz istog roda i poroda, jednako onom ljudskom. Što ste se neki na ovo nabečili, još uvijek osigurani zalihama. Koji je strah zatvorio oči pred pogubom razvidne laži, što pomalo ustukne pred gorkom nam istinom. Tko to nahrupljuje čoporativno u Crkvu na ono malo “stado“ i Pastira nevjernički, ne bi li je zauzeo, osvojio i istjerao one istinski vjerujuće, kojima je hrana Duha Božjega važnija od kruha nasušnoga, kojim se ucijeniti ne mogu. Partizani izvarani komunistima “anti-fašistima“, preživjeli su u svojoj vjeri jedući koru stabla i travu, ti i takvi tihi i pošteni, zbog vjere u Boga, u kojoj su odgojeni od siromaške pogače i potice mlijeka, kokošjeg jaja... nakon revolucije su nakon crkvenog vjenčanja, neki i krštenja djeteta, proglašavani izdajnicima revolucije. Umjesto oficirske (časničke) karijere, znali su za prvu ruku biti “nagrađeni“ nošenjem, nekad dvostruko težih vreća, od današnjih, u Dubrovačkoj luci. Ti su prvi bili dovoljno razljuđeni, i njihove obitelji praktično uništene i razbucane. Ponižene. Tek kasnije dolaze oni ozbiljnije, vjerni Partiji, na red otočke “idile“ Golog. Oni na suprotnoj strani, zna se da su prošli još gore u bratoubilačkom ratu, zatrpani što živi, što macakirani u jame.
https://i.ytimg.com/vi/-V02EtHYTUk/hqdefault.jpg
Rekoh jednom, kako je uzoran partizan Janez  Stanovnik, iako nevoljko, doveden u promišljanje, izjavio ljudski da je Tito počinio zločin u njegovoj Sloveniji. Stanovnika zovu još i ocem Domovine, a pred kraj života bio je predsjednik Zveze (saveza) boraca Slovenije. Prijatelj Toni iz Korčule, predložio mi je da pročitam jednu partizansku knjigu na slovenskom, a meni je to po običaju bilo malo, pa sam ušao malo dublje u demokršćansko socijalističke stavove Janeza Stanovnika, partizana, ali ne i boljševika, prije kojega je predsjednik Saveza boraca Slovenije bio "standardni" primjer iz tzv. oslobodilačkog rata. Primjer uobičajenog zločina, ubojstva kao prvoga elementa titoizma. U Sloveniju ga (zločin) uvela prvo komunistička gerila, kojoj je kasnije dodijeljen naziv “narodnooslobodilačka“ vojska. Predsjednik te Udruge branitelja NOB-a Slovenije, prije danas pokojnoga Janeza Stanovnika, bio je poznati partizanski general Ivan Dolničar. Čovjek, koji je prisustvovao masakrima Hrvata na Križnom putu i u Teharju. U svojoj je autobiografskoj knjizi „Generalov let“ (hrv.: "Generalova godina"), prije smrti zamalo napisao pravu istinu: „Našao sam brata Petra u Teharskom kampu. Bio sam s četrnaestom divizijom u Austriji. O njegovom me je statusu telefonski obavijestio Janez Petje iz Celja, čiji je stric bio moj zamjenik u 13. brigadi. Pitao me želim li ga vidjeti. Bio sam u velikoj dilemi. Što da učinim? Trebam li ga pogubiti? Kada sam u večernjim satima stigao u Celje, na odjelu za zaštitu ljudi su me zadržali na večeri, pa sam u Teharski kamp išao ujutro (Teharski kamp bio je logor smrti za više od deset tisuća Hrvata, op. B. M. Turk). Sljedećeg dana su u kampu predstavili sve domobrane, ali među njima nije bio moj brat Petar. Tek sam kasnije saznao da su ga odveli po noći kako bi se izbjeglo nepromišljeno djelo koje je moglo biti učinjeno. Vrlo lako se moglo dogoditi da bi na okupljanju od uzbuđenja mogao izvući pištolj“.
 
Na žalost nije napisao cijelu istinu, koju su posvjedočili članovi njegove obitelji... "Petar Dolničar je 9. svibnja 1945. prisilno odveden iz Teharja u lokalno selo. Tamo je odmah osuđen na smrt: Ivan Dolničar, predsjednik Udruge slovenskih boraca (1990. – 2003.), je kaznu nad svojim bratom izvršio u dvorištu njihove rodne kuće. Važno je dodati da je Petar Dolničar kao domobran pobjegao, nakon što nije htio izvršiti partizanski nalog (Ivana Dolničara), da ubije obitelj Ambrožič (roditelje slovenskog kardinala Alojzija Ambrožiča), a ‘po potrebi’ i njega“. I ovo je samo dio tužne priče o zločinstvima... koji nikako nije bio izniman… i usamljen.
 
Draža Mihailović je imao sinove i u četnicima i u partizanima, i dok ga nisu osudili bili su mu djeca, ali nakon toga kud koji i kako. Tragičnih sudbina u istaknutim obiteljima ratno-zločinačkih vremena, od ubojstava do samoubojstava bilo je i previše, čak i za posebnu temu. Kakve veze ima ova prispodoba s našim strahovitim?! vremenom virusa Krune. Komu nema neka nema... ima nas kojima ima... i s 1773. godinom uzlijetanja Rotschielda, i s Oktobarskom (ne i Ruskom) revolucijom, i klaonicom Prvoga svjetskog rata, u kojemu su Hrvati dali svoj veliki obol i žrtvu, ali nisu se, na žalost “hrvatoljubaca“, našli na “gubitničkoj“ strani, pa to treba što manje isticati, i nikako obilježavati. Ima veze i s u početku ideološkim, a kasnije fašističko-“anti“ fašističkim ratom, koji, preko hladnog, traje do danas na isti i drugačiji način. Ima veze i s prodajom infrastrukture Hrvatskog telekoma, Industrije nafte, podjelom i privatizacijom HEP-a, dobrog dijela komercijalnih nam voda, uništavanjem Imunološkog zavoda, prodanom unosnom tvornicom lijekova „Pliva”, s Marakeškim i Istanbulskim konvencijama, migracijama bez putovnica, iseljavanjima mladosti Hrvatske, ima veze i s trenutno aktualnim, a “tobože“ za Dom nespremnim, a sve prihvaćenim - ostani Doma - i za dom spremljen. Ne treba nam ni teorije urote, ni mazarije očiju onih, koji je planski provode. Treba nam istine, i iskrene želje, upućene Bogu za sveukupno dobro Svima, a ne samo, za nikad dovoljno ostvarenih interesa, Njima.
 
Ponavljam i ponavljat ću „Tko radi i gradi ne boji se gladi“. Krajnje je vrijeme osloniti se na Naše, preostalo, bogatstvo zemlje i pod zemlja, vode i mora, zraka i zračnog prostora, druge „mogućnosti” uvoza robe i izvoza ”mesa”smo se dovoljno nagledali. Ostavimo starije, djecu s majkama i nemoćne doma, a sve ostale treba odlučno povesti u novu pobjedu, a ne u propast nabačenog nam ekonomskog jarma.
 
Malograđani Novoga svjetskoga poretka šovinistički osuđuju sve one s druge strane barikade ne dirajući u svinjsku glavu. Uvijek je na svim stranama bilo ljudi i manje ljudi. Vrijeme je shvatiti da nas u parteru, pa ni one još uvijek u sretnomu mezaninu, podjele ne će spasiti.  Pogotovo ne na način što će nestati granica Narodnih država, koje su garant podjele vlasti i sigurnosti u svakoj od Država posebno, a to se sad u cunjajućoj i šripućoj EU-Ropskoj i vidi i osjeti. Guranje u Novi svjetski poredak pod jednim okom Velikoga brata, eto, bilo je gotovo ukinulo granice i vlast koncentriralo u ruke tehnokratskog establišmenta spremnog jurišati na vrh piramide. Ali ne! Granice se preselilo u naše domove, u kojima se samo-cenzuriramo od javnog izražavanja mišljenja (pofali li nam volje tu su Faktografi i ostali), samo-lišavamo se slobode rada i djelovanja.
 
Da ne duljim, kratkoročnim mjerama za spas jednog stabla, postići se može samo dugoročne probleme cijeloj šumi i njenom “životinjskom“ svijetu, vođenom od strane bahatli Carstva. Tko vidi samo opasnost od prvog nagnutog stabla ne vidi šumu stabala, u kojoj svakoga od nas očekuje po jedno, spremno pasti nam na, već punu briga, glavu. Jao najslabijima, a i lažnim dušobrižnicima. Žita ne će biti dosta, a kukolja ne manjka. Istina će sama, prije, ili na žalost kasnije, isplivati. Oni, koji su zaboravili 100-postotne invalide branitelje Hrvatske (zahvaljujući pomoći i nekih unutar hohštaplera), i postupak na Markovom trgu, kad ih je s ostalim braniteljima p. Ike Mandurić zaštitio od nasrtaja Hrvatske policije. Bilo bi dobro da ga se čista srca prisjete, uključivo i sami sudionici tog tragičnog događaja. I što mi preostaje naposljetku reći...
Evala Vam don Josipe!
P.S. članak 7. Ugovora između Svete stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima
1. Republika Hrvatska jamči Katoličkoj crkvi slobodu prakticiranja bogoslužja.
2. Republika Hrvatska jamči nepovredivost mjesta za bogoštovlje: crkve, kapele i crkvene prostore.
 

Marko Mujan, mag. pol.

Prije je trebalo objaviti poruku vjere i pouzdanja u Gospodin Boga, a ne sprječavati misna slavlja

 
 
Zbog virusa korona u većini zapadnih zemalja, uključujući i crkvene osobe, zavladala je panika koja dokazuje da je najveći strah, koji pogađa čovjeka, upravo strah od smrti. Ispovijedajući vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni kršćani bi trebali imati drugačiji odnos prema smrti, odnosno iz nade koja je vlastita kršćanskoj vjeri trebali bi moći nadići strah od smrti. U misnim slavljima kršćani upravo slave Kristovu pobjedu nad smrću pa mi je neshvatljivo da se vjernicima oduzima izvor utjehe i snage pred onim što simbolizira i izaziva smrt. 
https://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2019/04/don-mladen.jpg
Mladen Parlov
 
U povijesti bilo je raznih epidemija i pandemija, koji su se u ono doba, ponajviše zbog nedostatka znanja o zaraznim bolestima, doživljavale kao znakovi Božje srdžbe koju je trebalo ublažiti raznim pokorničkim procesijama i zavjetima. Naši su preci, za razliku od nas, imali snažniju vjeru u Boga koji ima zadnju riječ.
 
Mislim da su prije trebali objaviti poruku vjere i pouzdanja u Gospodin Boga, a ne sprječavati misna slavlja. Čitam na talijanskim portalima kako su brojni Talijani išli na vjerska slavlja u Švicarsku, jer nisu htjeli ostati bez svete mise. No, ima i nešto dobro u svemu tome, a to je da su brojni vjernici postali svjesniji silne vrijednosti sv. mise te što znači ostati bez nje. U javnosti se pretjeruje s vijestima o virusu korona. No, da je situacija sto puta teža i ozbiljnija nikada je ne bismo smjeli smatrati Božjom kaznom. U svome Sinu Bog se je neopozivo stavio na stranu čovjeku te je na Križu, u krvi svoga Sina, sklopio nov i vječan savez s čovječanstvom. Bog se ne može odreći tog saveza niti ga prekršiti. Nažalost, savez kršimo mi, odričući se Boga, njegova blagoslova i njegove zaštite. Mislimo da smo samodostatni, da nam Bog nije potreban. A onda se dogode ovakve situacije koje pokažu ljudsku nemoć pred sićušnim, štoviše nevidljivim virusom.
 
Ovakve situacije mogu biti poziv na obraćenje i poziv na usmjeravanje pozornosti na ono nevidljivo u našem životu. Postoji ‘nevidljivi virus’ koji prijeti ljudskom životu i koji je puno opasniji od ovoga virusa, a to je grijeh. Lijek za taj puno opasniji ‘virus’ je Božja ljubav i oproštenje koje nam Bog uvijek stavlja na raspolaganje. Kad bismo uspjeli pobijediti ‘virus’ grijeha lako bi se našlo rješenje za sve druge viruse i bolesti koje prijete čovječanstvu.

 

Don Mladen Parlov, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, Laudato.hr; Bitno.net

Anketa

A. Plenković je u tajnosti dozvolio MOL-u da u Mađarskoj i Slovačkoj prerađuje hrvatsku naftu. Je li to izdaja nacionalnih interesa?

Petak, 29/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1537 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević