Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Nepatvoreni totalitaristički kretenizam Dejana Kovača

 
 
Puno se lipih stvari mota po javnosti ovih dana i tjedana pa ne znam o kojoj bih sastavio tekstić.  Evo ih samo nekoliko:
https://lh3.googleusercontent.com/li1V9wcagMFDgfk-ubpxlcKneuJXhvkkLaKOd02_wTolfHi7OqbY876KXZG7HcD7axeqHiCd=w1080-h608-p-no-v0
1. Slučaj ministrice obrazovanja koja je, neformalno ali stvarno, na čelu štrajka učitelja i nastavnika protiv vlade u kojoj ministrira. Ne znam za slični događaj niti tko je tu lud a tko zbunjen (Andrej?). Jedino je jasno tko to sve plaća.
2. Onda ima ta scenaristica i glumica Veljača koja uokolo po regionu „štanca“ stupidne TV serije i s njima napada na zdrav razum konzumenata, što je čisto, golo mentalno nasilje, promiče se u borkinju protiv nasilja čini se uglavnom nad ženama. Zatim se medija poput  guste magle vuče za njom čime se potpuno zanemaruje, zamagljuje sadržaj, a ostaje forma, dakle predstava nasilne borbe - protiv nasilja.
3. Nastavlja se pernarizacija politike, i medija, te se nadaje potreba da se za Ivana Pernara nabavi stolac (tron) nosiljka i tako olakša posao jadnim saborskim zaštitarima. Usput treba predvidjeti kako bi se u sabornici poput Pernara mogla ustobočiti i teža i deblja i jača saborska mrcina pa bi tek tada, a bez Pernar-trona (pernartron, eto imenice) zaštitari mogli nastradati.
4. Mnoštvo je različitih budalaša pod kapom nebeskom, nu, statistički gledano, u politici ih je nerazmjerno više nego li među običnim pukom.  Ovdje, na ovdašnjem dijelu „ovih prostora“, opet statistički promatrano, najviše se javljaju u predizborno vrijeme pred parlamentarne i predsjedničke  izbore. Od pojave budaletina nije imuna niti jedna stranka/partija pa se, ako nikako, barem kroz njih provuku i do Hrvatskog sabora (Maras i dr.) Ovi što prođu kroz stranke/partiju smatraju se još i tzv. korisnim budalašima - govore ono što bi stranka/partija rado rekla, ali se pametniji u njoj toga čuvaju, plašeći se suprotnog učinka, ali i mogućnosti da ih se percipira kao - budalaše. Pa daj ti Maras, recimo, udri. Pojava, fenomen, je to kojega bi sustavnije trebalo barem opisati.
5. Zatim se otkrilo kako se predsjednički kandidat HSLS-a, te sasvim beznačajne strančice, Dejan Kovač, istraživački, znanstveno, bavio Antama u Hrvatskoj, zajedno s nekim Čehom te su došli do „rezultata“: „Što je Nijemcima Adolf, to je Hrvatima Ante“ (Dražen Ciglenečki, Novi list, 20. listopada 2019. Pa sam se na koncu opredijelio za ovu pojavu.
 
Severina Dejanu: "Okani nas se, puno si lip al' nisi naš tip"
 
Kad sam pročitao kako Hrvati, preko svake mjere, sinovima daju ime „Ante“ po Anti Paveliću, ustaši, a ne možda Anti Paveliću doktoru, najprije sam se nasmijao do suza, najviše „logici“ istraživanja. Dobro, ako Hrvati poslije Ante (Pavelića) učestalije krste sinove Antama, a tko je onaj koji je Anti (Paveliću) dao ime, i zašto? Očito neki stari pra ustaša. Čekaj, a Anti Starčeviću. E taj je pra pra pra ustaša koji je živio u velebitskim šumama vjerojatno još za dinosaurusa koji su baš bili mutacijskom grješkom evoluirali u antosauruse. Vidi ima i Miko Ante ili Ante Miko Tripalo, dakle „lijevi ustaša“, ma i na pol' „Ante“. Među čelnim ustašama ima i Slavko (Kvaternik) i Mirko (Puk), a i među partizanima „Mirko i Slavko“. I među ustašama i među partizanima – Mato. Svašta s tim imenima, koja kuga kad Hrvati, „ustaše“ i drugi „lijevi ustaše“ udare davati ime „Ante“, pa poduplat će se njihov broj! Palo mi je na ovo malo pameti i kako će se sada srbijanski neočetnički naučnici „živi pojesti“ što oni nisu ovo otkrili. Ništa zato, Dejan Kovač će sad biti nova zvijezda srbijanskih tabloidnih televizija i novina. Eto ga ubrzo kod Sarape (TV Pink) i Milomira Marića (TV Happy) „Hrvatski naučnik otkrio ustaše u Antama, svim Antama i mrtvim i živim“.
 
Zlo u istraživanju
 
Ali ništa od smijeha, jer mam mi se razbistri: zloća, zlo, u ovom istraživanju daleko je veće od količine budalaštine u njemu. Već sama ideja da se s predumišljajem o nacionalizmu (radno sigurno „neoustaštvu“) uđe u hrvatske obitelji i čereči njihove običaje davanja imena sinovima (samo muškarcima dakle) u bitnome je kom-fašinacistička. Prava pravcata mrziteljska i rasistička. Tko voli, neototalitaristčka. Danas u vrijeme kad se negira i spol istraživati samo muškarce (kako zna Kovač jesu li oni to?) kad su rodovi pomiješani, genderizam caruje, kad se možeš orijentirati, izabrati, što hoćeš - biljku, životinju, stroj, koprivu ili traktor, ili oboje odjednom (traktor na koprivi primjerice), kad sve ovo forsiraju tzv. liberali (Kovač, liberal), fokusirati se na „Ante ustaše“ baš je čisti nepatvoreni totalitaristički kretenizam. Kovač i taj Čeh su istražili i žive i mrtve branitelje, pa im i među njima ima previše Anta (Vjerojatno je dobro što je tako među mrtvima, al' među živima…) Eto dokle istraživačko zlo seže. Istraživanje je inače objavljeno u Pragu 2016. (To da se „Vlasi ne dosjete“). Ono najviše sliči istraživanju neke tajne službe, ali se onda postavlja pitanje koje i koja je Kovača pripremala za predsjedničku kandidaturu. Na koncu svega najfrapantniji, ujedno i najgluplji, u smislu nedostatka logike, je Kovačev zaključak u razgovor s Ciglenečkim kako je »vrijeme da hrvatski političari koji su stvorili probleme prestanu prodavati bolju prošlost i da se okrenemo budućnosti«. (gore citirani članak iz Novoga lista) Kao što je razvidno on se ovdje također bavi, doduše navodno gorom, prošlošću. Evo mi ćemo se pozabaviti, skorom, budućnošću. Kad i ako kao predsjednički kandidat prikupi deset tisuća potpisa, bit će to jedni fini javni podatci. Zamislite da netko, a mogao bi i peticijom, zatraži analizu imena i prezimena svih njegovih podupiratelja, uđe im u obitelji tko zna do kojega koljena. Bilo bi to strašno, zaslužio bi svaku osudu, kaznu i to odmah, naročito moralnu. Dosta bi bilo Dejana (otkud mu tako lipo oime?) jer i ovo je previše.
 
Inače, općepoznato je pa me je sramota to i navoditi, Hrvati ime Antun, Ante, daju po sv. Antunu Padovanskom (Lisabon 15. VIII.? 1195. – Arcella, Padova, 13. VI. 1231., kanoniziran 1232.)… u pučkoj pobožnosti jedan od najpopularnijih svetaca u Katoličkoj Crkvi...
 

Mato Dretvić Filakov

Previše je "zoranizama", previše je kriminala i šutnje HDZ-a

 
 
Zašto ne dati glas Zoranu Milanoviću? Ima puno razloga. Prije svega zbog "zoranizama", izjava koje nitko razuman nikada ne bi izjavio, a Milanović ih ponavlja. Za podsjetnik, evo nekih tih "zoranizama".
https://pbs.twimg.com/profile_images/877771241532391424/SEQGzUY_.jpg
"Ljudi, ne dajte da vas navuku da date glas HDZ-u, no na kraju ostaje činjenica - ili mi ili oni'".
“Hrvatska je kriva za rat jer smosmanjili prava Srbima!"
"U rat je išla sirotinja i nepismeni, a elita i bogati ostala u uredima i na sveučilištima".
"Meni je prošle godine pukla cijev u kući".
"Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju jeslučajna država."
"Kad izjavite, na primjer u Hrvatskoj, 2013. da je 'Hrvatska samo za Hrvate, a da su svi ostali gosti', onda se igrate ne vatrom nego radioaktivnim materijalom. Jer Hrvatska nije Danska i Finska u kojoj se zna čuti 'da je Finska za Fince, a svi ostali su gosti', međutim ta Finska nije imala građanski rat nikada. I nije imala situaciju usporedivu s Hrvatskom nikada".
"Došao je komunizam, došla je osveta. Osveta naprosto moralno nije opravdana. Dogodila se osveta, a prije te osvete dogodio se masovno ubojstvo zatvorenika koji su samo htjeli pobjeći na slobodu iz Jasenovca. Ni to ne opravdava osvetu koja se dogodila mjesec dana kasnije".
"Stručnjaci za finski rat iz Špičkovine ili Vukovine objašnjavaju koliko je bilo mrtvih kao da su ih oni osobno prebrojavali".
"Autonomije u bivšoj državi dovele su do kaosa. Svatko je vukao na svoju stranu i zato je došlo do rata".
"Mi nismo guske u magli nego prije Airbus u magli".
"Hrvat za mene nije pitanje krvi, nego pitanje izbora".
"Ja nisam ovdje da ikoga tješim, nisam duhovni otac, ja sam premijer".
"Žao mi je, ali postavili smo određene standarde ponašanja kojih ćemo se držati. To je bilo jasno i prije, a sad je podignuta ljestvica".
"Kada bi provodili zakon o sigurnosnim provjerama u najboljoj vjeri i u smislu kako je pisan, naša bi Vlada počela funkcionirati tek oko Uskrsa. Taj ćemo zakon malo prilagoditi realnosti, bit će demokratičniji i normalniji".
"Na Bleiburgu se odaje počast ne zločinu nego jednoj vojsci".
"Ima jedan psalam u Starom zavjetu koji kaže: ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi se osuši desna ruka. Ja to sad govorim i za Slavoniju: ako te zaboravim, Slavonijo, neka mi se osuši desna ruka".
"Mi smo hrvači rimskim stilom, a ovi drugi imaju manire kafanske makljaže".
"U Hrvatskoj se često čuju gusle, a onda pucaju kubure. Tamo gdje je tamburica, tamo je mirno, umjereno".
"Mi iz ovog stanja ne ćemo izići po Duhu Svetome, kako se to kaže u hrvatskom kolokvijalnom jeziku".
"Život političara, a posebno predsjednika Vlade, je život stresa. Moj najveći stres bio je nakon izbora kada su ankete odjednom pokazivale rast popularnosti Vlade i mene osobno. Stres zbog velikih očekivanja".
"Dajte me pustite da govorim, jer, pogledajte - ja se blamiram pred hrvatskom javnošću. Zar vam nije u interesu da hrvatska javnost vidi kako nesposobnog i neartikuliranog premijera ima? Pa to je vama u korist. Trebalo bi vam biti u korist da govorim 5 minuta, 10 minuta da me svi prezru i zamrze".
"Ne odlaze oni trbuhom za kruhom nego mozgom za kruhom, jer mozak je organ koji troši najviše kalorija".
"Vlast kvari i stvara imperijalnu oholost kod svakoga".
"Čak i da ne radimo ništa, nešto će se dogoditi".
"Taj referendum, to nisu dobre ljudske namjere".
 "Sukob interesa? To je tema za filozofiju prava".
"Ne ću dozvoliti da se Hrvatskom briše pod. Mi smo država, a ne ptičji rezervat. Ne činimo ništa pogrešno ni nemoralno".
"Ja sam čuvar hrvatskog ugleda, nije to Europska komisija".
"Hrvatska ima poštenu vlast koja ne radi za sebe, ne kupuje birače, koja shvaća ozbiljnost svoje zadaće i koja neće iznevjeriti vaše povjerenje".
"Za mene, Katolička Crkva je Rim, Rimska crkva i njihovi predstavnici u Hrvatskoj, to jest papinski nuncij, a sa svima njima imamo odlične odnose. A Katoličku crkvu u Hrvatskoj teško je definirati. Svaki je dan predstavlja netko treći".
"Perkovića zbog zastare ne bih mogao izručiti ni da mi je rođeni otac".
"Propao sam u diplomaciji, vidjet ćemo što će biti u politici".
"Imam loše vijesti za pesimiste - bit će bolje!"
"Moramo biti lavovi, ali i lisice! Ali ne bijesne lisice".
 
Štetni potezi Vlade Zorana Milanovića - predstečajne nagodbe
 
Jedan od najštetnijih promašaja Milanovićeve Vlade je pljačka kroz predstečajne nagodbe koju su pravdali "spašavanjem radnih mjesta", a kojom se spasilo jedino povlaštene dok su brojne male tvrtke uništene, milijunski dugovi velikima oprošteni, a radnici su u većini slučajeva kratkih rukava ostajali na ulici. Među spornim predstečajnim nagodbama su one za Varteks, TOZ Penkalu, EPH, Taxi Cammeo, Dalekovod, Ecooperativu, Vino Ilko, Sportinu, Bitechnique, Magmu, Vox, Kerum, Hotele Novi, VIAM...
 
Koristio je vladin zrakoplov u privatne svrhe
 
Bahati Milanović koristio je vladin zrakoplov u privatne svrhe. Tako je zabilježen njegov odlazak na Krk, nakon što je završio dvodnevnu turneju po dijelovima BiH, a završio je na Krku umjesto na zagrebački Pleso. I to nije bio jedini njegov odlazak na otok Krk gdje ima obiteljsku kuću za odmor.
 
- Plan 21 predstavljao je temeljni dokument, odnosno skup poteza i projekata Kukuriku koalicije odnosno vlade Zorana Milanovića.
- Plan 21 je ionako figurativan' Milanović je šokirao SDP-ovce, priznao je da Plan 21 nikad nije ni htio provesti u djelo;
 
Prodaja Croatia osiguranja
 
-Croatia osiguranje bilo je u 80-postotnom državnom vlasništvu. Postupak prodaje vodili su ministar Slavko Linić i predsjednik uprave Croatia osiguranja Krešimir Starčević. U 120 godina svog postojanja Croatia osiguranje je poslovala s profitom i zapošljavalo blizu 3000 radnika po čitavoj Hrvatskoj. Odlukom Vlade Republike Hrvatske, na čijem čelu je tada bio premijer Zoran Milanović, 39,05 % dionica Croatia osiguranja prodano je Adris grupi za 970,45 eura po dionici. Po nekim izračunima, Croatia osiguranje je na svom računu i računima povezanih tvrtki imala nekoliko puta više novca od sume za koju je kupljena. Državna revizija pronašla je niz nepravilnosti u slučaju prodaje Croatia osiguranja, a i brojni mediji pratili su ovu aferu i danas o svemu svi šute, uključujući i bivšeg ministra Gorana Marića koji bi trebao brinuti o državnoj imovini. Umjesto toga, on se ponaša po narodnoj uzrečici “pojeo vuk magare”, kao da se radi o gubitku nekoliko tisuća, a ne 7 milijardi kuna. Gubitak je zapravo mnogo veći jer Croatia osiguranje sada svake godine ostvaruje dobit u visini cijene kompromitirane prodaje, dok brojni zaposlenici koji su izgubili posao danas žive od raznih socijalnih naknada. Ovaj odnos prema potezu Milanovićeve Vlade odlično prikazuje dugogodišnju simbiozu HDZ-a i SDP-a. A simbioza ove dvije stranke očituje se u velikoj koristi za obje stranke, a narodu na veliku štetu!
 
Prosvjed branitelja u Savskoj ispred Ministarstva branitelja
 
Prosvjed u Savskoj  u trajanju od 555 dana okupljao je hrvatske branitelje iz cijele Hrvatske u samim početcima prosvjeda kada su se tražile ostavke tadašnjeg ministra branitelja Predraga Matića, Bojana Glavaševića i Vesne Nađ. Nu, niti jedna ostavka nije podnesena niti su prosvjednici uspjeli u svojim nakanama koje su u početku bile dosta jasne. S vremenom je svakim danom u Savsku pristizalo sve manje hrvatskih branitelja. Na kraju su ostali oni najuporniji, koji su praktički živjeli pod šatorom i dijelili dobro i zlo sa najtežom skupinom 100-postotnih HRVI prve skupine. Šator u Savskoj bio je prvi veliki prosvjed protiv neučinkovitih političkih elita, inicirao je  razne tribine, sastanke, konferencije za tisak i probudio nadu, a iz dijaspore su pristizale velike donacije koje su slane na adresu Savske 66 i žiro račun koji je otvoren pod “udrugom 100% za Hrvatsku”.
Dogodilo se da je Vlada Zorana Milanovića prvi puta išla otvoreno u napad na branitelje 100-postotne invalide, koji su se sklonili u Crkvu Sv. Marka! Tko je mogao dozvoliti da hrvatske branitelje u crkvi napadne hrvatska policija? Jedino Milanović, koji je mislio brzo riješiti problem, ali se u svojoj aroganciji spotaknuo na imunitet koji u demokratskom svijetu imaju crkve kao dislocirani objekt države Vatikan! Pater Ike Mandurić i isusovac  iz crkve u Palmotićevoj ulici u Zagrebu je stao između branitelja prosvjednika i jakih policijskih snaga i spriječio upad specijalaca u Crkvu!
 
Poslao vlak pun izbjeglica bez dopuštenja mađarskih vlasti u Mađarsku
 
Mađarski mediji raspisali su se o velikom međunarodnom incidentu na graničnom prijelazu u Baranji, gdje su  mađarski policajci zaustavili vlak s 1000 izbjeglica i 40 naoružanih hrvatskih policajaca!
- Ovo je teško kršenje međunarodnog prava. Prešli su granicu bez naše dozvole - napisao je glasnogovornik mađarske vlade Zsoltan Kovacs, a Orbanov savjetnik Bakondi György rekao je da su mađarski čuvari reda uhitili vlakovođu i razoružali hrvatske policajce. Tadašnji ministar Ranko Ostojić pokušao je demantirati, ali očito neuspješno;
"Hrvatski policajci nisu bili uhićeni, već su samo bili zadržani. Ministar Ostojić je rekao da je do incidenta došlo kada je 40-ak policajaca koji su putovali s izbjeglicama prešlo granicu s Mađarskom. Policajci su putovali s migrantima osiguravajući red, a ministar Ostojić je rekao da je taj aranžman dogovoren s Mađarskom".
 
Debakl Obiteljskog zakona i Zakona o socijalnoj skrbi. Ovrhe i masovne deložacije u vrijeme Vlade Zorana Milanovića. A tek "lex Perković". Njega sam ostavila za kraj, jer je bio izglasan pred sam ulazak u EU, na veliku sramotu za Hrvatsku! Imaju li saborski zastupnici imalo savjesti, srama i odgovornosti nakon izglasavanja ovog Zakona? Milanović i njegov ministar pravosuđa Orsat Miljenić,  narod su plašili poplavom optužnica iz Europe protiv naših branitelja i zahtjevima za izručenje ako se ne donese lex Perković i tako spriječi brojne nečasne radnje koje nam spremaju zločeste europske zemlje. Jer da taj sramotni zakon, kako su galamili i branili se, nije za zaštitu Perkovića, nije osmišljen za jednu osobu ili dvije, ako uračunamo i Zdravka Mustača, nego za zaštitu naših branitelja! Koja je to bila besramna laž! (https://www.vecernji.hr/premium/lex-perkovic-jedna-je-od-vecih-sramota-vlasti-ive-josipovica-i-zorana-milanovica-1332232 - http://www.vecernji.hr)
 

Lili Benčik

Država je kriva kad je dozvolila da nacionalne manjine imaju političku ulogu koja nije beznačajna niti je jeftina

 
 
Moćnu Ameriku čine brojne nacije i rase stopljene u državljanstvo (National pot) u kojem je podrijetlo i držanje do njega apsolutno privatni odnos o kojemu država ne brine. Napredne zemlje, članice EU-a, ne brinu i ne financiraju nacionalne manjine koje su se odvojile od svojih većina. Davanje značenja nacionalnim manjinama, a pogotovo onima kojima nije stalo do države u kojoj žive, upitno je kao svrha, a da ne kažemo koliko i njihovo financiranje. Zbog toga nema smisla osuđivati političke lidere nacionalnih manjina što, ni krivi ni dužni, u politici i u Saboru predstavljaju: Milorad Pupovac, Furio Radin ili Veljko Kajtazi.
https://static.worldpoliticsreview.com/articles/27847/a_serbia-rally-05142019-1.jpg
Država je kriva kad je dozvolila da nacionalne manjine imaju političku ulogu koja nije beznačajna niti je jeftina. Nedopustivo je da manjinske stranke imaju zajamčen izbor kojim participiraju u vlasti u kojoj, neovisno o nacionalnosti, mogu djelovati kao punoljetni građani ako imaju hrvatsku domovnicu; ona je jamac prava i odgovornosti svakom hrvatskom državljaninu! Takvim građanima nisu potrebni Furio Radin, Milorad Pupovac ili Veljko Kajtazi. Naprotiv! Smetnja su ili prkos demokratskim nastojanjima za koje se, navodno, oni silno zalažu unatoč činjenici da su stvarnoj demokraciji nametnuti od politike koja uništava svako demokratsko uvjerenje i demokratsku praksu.
 
Nema smisla, stvarno nema nikakvog smisla, da se nacionalna manjina svojim pravima upliće u politiku bilo koje države pa se čini logičnim i besmislenim da se i sama, susjedna Srbija, na bilo koji način miješa u politiku neovisne i međunarodno priznate Hrvatske optužbama, a najmanje onima iz vremena Drugog svjetskog rata, s kojima suvremena Hrvatska nema nikakve veze. Srbija može i dužna je osuditi svaki fašistički simbol, ali prvo u svojoj državi da bi imala pravo prigovarati i nasrtati optužbama za ono čemu ne pridaje važnost u svojoj državi. To što je Srbija, recimo, rehabilitirala četnika i fašistu Dražu Mihailovića i što tolerira stranku i osobu Voju Šešelja, ako ne zanima međunarodnu javnost, nema razloga zanimati Hrvatsku sve dok nije u stanju potaknuti ili senzibilizirati međunarodnu političku javnost na reakciju. To je prije svega srpski, a nikad hrvatski problem! Baš zbog toga je neukusno i do zla Boga neprimjereno vrijeđati i osuđivati suvremenu Hrvatsku za zločine počinjene u ratu koje je i sama činila Srbija nakon Prvoga i nakon Drugoga svjetskog rata.  Duga je i tragična povijesna sudbina Hrvatske koja je prvi put nakon Prvog svjetskog rata dobila nacionalni prostor, doduše kao ratna gubitnica, jer je bila u sastavu monarhije. Ta prva Jugoslavija (Versailleska) stvorena je voljom velikih sila pobjednica tako što su Hrvati i Slovenci od strane Srbije pripojeni „na povjerenje“ Kraljevini Srbiji čiji je autoritet dominirao bez volje i utjecaja građana Slovenije i Hrvatske.
 
Politička moć prve Jugoslavije zaustavljena je Drugim svjetskim ratom u kojem su i Srbija i Hrvatska, svaka od njih, pokazale svoje nakazno lice oktroiranim vladama Pavelića i Nedića da bi se pobjedom nad fašizmom pojavila druga, da ju nazovemo, Titova Jugoslavija ustanovljena kao pretpostavka ravnopravnih zajednica republika i pokrajina, a da nitko nije provjeravao „pretpostavku“ u kojoj je Srbija iskustvom prve Jugoslavije, za razliku od svih ostalih država, dominirala znanjem i diplomacijom Kraljevine Jugoslavije čiji su kadrovi kokardu maskirali sjajem zvijezde petokrake; ona je skrivala narav, odgoj i svjetonazor prividom bratstva i jedinstva što je trajao nepunih pedeset godina ili sve dok se pred kraj devedesetih godina prošlog stoljeća nije pojavila srpska politika memoranduma SANU-a koja je pod ozračjem petokrake agresorskim ratom u prostoru između brdovitog Balkana i vrhova sunčanih Alpa pokazala svoje pravo lice i započela raspad Titove Jugoslavije. U tom je raspadu precijenila ulogu i moć JNA koja je čak podržala paravojnu četničku gerilu obilježenu kokardom čiji zločini do današnjih dana nisu sankcionirani niti je materijalna šteta nadoknađena.
 
Hrvatskoj gotovo da ništa ne znači što se uspješno obranila od srpske agresije kad je ona kao poražena i ratom ne oštećena nastavila rat, kako ga je nazvao teoretičar ratovanja Carl von Clausewitz, drugim sredstvima koji su remetilački faktor ostvarivanja političke, gospodarske i nacionalne države. Hrvatska nije uspjela, a ni put se ne nazire, svoju više stoljetnu težnju, pa možemo reći i borbu, pretvoriti, prije svega, u uspješno gospodarstvo, a s njim i u politiku s demografskom slikom koja će bogatstvo njenih resursa koristiti za obiteljsko, nacionalno i, naravno, za dobro države s kojom, što vrijeme više odmiče, sve teže upravljamo. O spomenutom, više od bilo čega svjedoči puno činjenica među kojima valja posebno naglasiti reformu obrazovanja koja je promovirana kao nacionalna budućnost i povjerena stranci koja apsolutno ne raspolaže povjerenjem i znanjem za obećanu, zar budućnost?
 
Reforma obrazovanja se, uz stalne prijepore događanja Drugog svjetskog rata, pretvorila u sudar Gutenbergove s digitalnom galaksijom. To je rat tiskanih udžbenika i literature s očekivanim rezultatima koji nedostaju u suvremenom komuniciranju, neizbježno u vremenima koja traže elektroničku pismenost, bez koje se uskoro ni autom ne će moći suvereno upravljati a kamo li koristiti u državi kakvu imamo. Međutim, cijeli se proces pretvorio u nastojanje pisaca udžbenika kako bi zadržali primat izdavačke djelatnosti i posrednika u nabavljanju informatičke opreme. Niti pisanju udžbenika, niti nabavi informatičke opreme, po svemu sudeći, nemamo osobu koja bi mogla u meritumu arbitrirati. Sve je, doslovce sve, povjereno znanstvenim vijećima koja nisu odmakla od potrošene ideologije sa njenim protivnicima. U tom je sudaru, po ne znamo koji put, zanemaren odgoj koji naše ministarstvo uporno nudi kao nastavni predmet umjesto da je socijalni imperativ svakog nastavnog predmeta kao proces stjecanje discipline reda, rada i odgovornosti; on (odgoj) nedostaje i samom nastavnom kadru u što se možemo uvjeriti, ne samo ponašanjem, nego i odijevanjem nastavnog kadra koji je banalni primjer i uzor kojeg bi slijedili učenici.
 
Drugi primjer je sučeljen prethodnom i, na neki način, prkosi mu dovodeći u pitanje i samu obrazovnu reformu. Riječ je o činjenici da naši učenici u međunarodnim natjecanjima u informatici, matematici, govorništvu i drugim disciplinama osvajaju medalje pa je teško prihvatiti razloge zbog kojih se kao nužnost obrazovnog sustava navodi reforma. Nije li ona samo forma koja svjedoči o obrazovnom sustavu u kojemu nisu krivi programi nego mjerila njihova ovladavanja. Kako se inače može dogoditi da dio, naravno, manji dio učenika ovladava programima koji im pomažu da se uključe u ravnopravnu pa i premoćnu međunarodnu konkurenciju, a veći dio učenika nije u stanju ovladati testovima ispita zrelosti što je pokazalo jedno od zadnjih istraživanja.
 
Hrvatska kakvu danas imamo ne nudi ništa osim jalovih rasprava, pustih obećanja i nadanja naivnih da imamo politiku. Da imamo je kao prostor u kojemu se još uvijek raspravlja o posljedicama Drugog svjetskog rata uz zanemarivanje uzroka koje, prije svih, izostavljaju profesori poput Goldsteina, Jakovine, Klasića, Budaka; oni cijelu problematiku vide u antifašizmu i u socijalističkoj revoluciji koja je druga strana iste kolajne. Kojih je, k vragu, sedam ofenziva ili pukog bježanja partizanskog glavnog štaba stvaralo socijalističku Jugoslaviju. Stvorile su je britanske tajne službe u službi štaba NOB-a!!! Oslobođenje ili najezda partizanskih jedinica pojavila se nakon što je uništen njemački otpor na zadnjoj liniji tzv. srijemske fronte na području Srijemske Mitrovice i Šida. Nakon srijemske fronte Nijemci su se povlačili pješice negdje od Vukovara do zapadnih granica Austrije. Sve ostalo je propaganda AGITPROP-a. Tko god misli da je Zagreb, kako slika prikazuje, osvojen s jahačima na konjima u golemoj je zabludi. Bilo je to puko paradiranje. Tko god misli da se na konjima ratovalo protiv tenkova, zrakoplova i topništva žrtva je propagande. Na konjima se moglo ujahati nakon što su Rusi, Amerikanci i Englezi neprijatelja prisilili na pješačko povlačenje koje su partizani slijedili sve do kapitulacije da bi u Bleiburgu, opet zaslugom Britanaca, masa izbjeglica bila doslovce isporučena na milost i nemilost zločinima bez suda jahačima apokalipse.
 
Naravno da bi valjalo završiti oba svjetska rata i tragedijom svih naroda i nacionalnosti kojima, kako volim reći, na prostoru od brdovitog Balkana do vrhova sunčanih Alpa još od vremena turskih, mađarskih, austrijskih osvajača, te kralja Aleksandra, najduže je trajao Titov socijalizam koji je propao, ali s golemim ostatkom svega što, rekli bi, nismo platili na ćupriji danas plaćamo na mostu.
 

Željko Mataja

Anketa

Završio je štrajk prosvjetara "kompromisom". Tko je gubitnik "kompromisa"?

Subota, 07/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1268 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević