Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

Ishay Landa maestralno dokazuje da je fašizam vrlo nalik izvornom engleskom liberalizmu (darvinizmu)

 
 
Izraelac Ishay Landa u knjizi "Šegrtov čarobnjak - liberalna tradicija i fašizam" (Disput, Zagreb, 2018.) maestralno dokazuje da je fašizam vrlo nalik izvornom engleskom liberalizmu (darvinizmu). Beskrajno suptilni logičar Landa vrlo detaljno raščlanjuje velikane ekonomske i političke misli od Adama Smitha do danas, osobito se baveći tzv. liberalima, kažem takozvanim jer su većina tih ljudi bili vrlo daleko od današnjega poimanja liberalizma, tj. elitisti, imperijalisti, rasisti i u strahu od socijalista čak i neprijatelji demokracije. Rekao bih da su i socijalizam (komunizam) i liberalizam i fašizam korporativizmi koji hoće monopol, tj. uništenje malih država, te malih i srednjih poduzeća. Neke od zanimljivijih misli ću i citirati.
https://i.ytimg.com/vi/WzmE-i4QiFs/maxresdefault.jpg
Ishay Landa
 
»John Locke je tipično engleski bio vrlo osjetljiv na zaštitu privatnoga vlasništva. Primao je 1500 funti godišnje za usluge britanskoj Vladi istodobno hvaleći izglede siromaha da zarađuju peni dnevno, tj. iznos tisuću puta manji od njegova prihoda. 1 funta je 20 šilinga jedan šiling je 12 penija iz čega 1 funta ima 240 penija. Čovjek koji zarađuje peni dnevno ima 365 penija godišnje, niti funtu i pol, što je 1000 puta manje od prihoda gosp. Lockea. Locke je podržavao rad djece počevši od treće godine, a za prosjake i lutalice je predlagao oštre kazne. Dok su okrutni monarsi Henrik VIII. i Edvard VI. htjeli odsjeći samo pola uha osobama koje ponove prekršaj, Locke je predlagao da se već prvi puta otkinu oba uha svakome tko krivotvori ispravu, a ako zločin ponovi da ga se pošalje na plantaže...«
Sjetimo se rata kojega su vodile Engleska i Španjolska zbog Jenkinsova uha (1739. - 1748) i u kojem su izgubljena 593 broda i poginulo oko 29.500 ljudi. U tom ratu je jednooki, jednonogi i jednoruki genijalni admiral Balls de Lesso obranio Cartagenu. Vrlo jake argumente nalazi Landa protiv liberalnih ekonomista Friedricha von Hayeka i Ludwiga von Misesa koje optužuje za hipokriziju i kriptofašizam.
Von Mises izražava 1922. rezerve prema demokraciji, jer da su "pojmu demokracije nanijeli veliku štetu oni koji su prenaglasivši prirodnopravno shvaćanje suverenosti, pojmili kao bezgraničnu vladavinu volonte generale... Posrijedi je mala pomutnja ideja... kada (zakonodavac) pogrješno pomisli da je njegova formalna sloboda - materijalna sloboda, te povjeruje da je iznad prirodnih uvjeta društvenoga života. Sukobi koji proizlaze iz te zablude pokazuju da demokracija ispunjava društvenu funkciju samo u okviru liberalizma. Demokracija bez liberalizma šuplja je forma."
 
Dakle sve svetinje  možete dirati, o svemu možete govoriti, ali naš monopol i banke ne, pa čak ni ublažavati položaj radništva i sirotinje. Demokracija je znači kapitalu bila dobra kad je trebalo razvlastiti Crkvu i plemstvo i oduzeti im imovinu. Pogledajmo što kaže Oswald Spengler koji koleba između genijalnosti i fašistoidnih načela: "Industrija se sada može slobodno seliti, pa to i čini, dapače svugdje se premješta iz domene diktature bijelih sindikata u zemlje s niskim plaćama. Disperzija zapadne industrije u punom je zamahu od 1900. Tvornice Indije uspostavljene su kao ogranci engleskih tvornica radi "približavanja potrošaču". Takva je bila izvorna nakana, ali zapadnoeuropske luksuzne plaće dovele su do potpuno drugačijeg ishoda. U SAD-u industrija se sve više seli iz Chicaga i New Yorka u crnačka područja na jugu, i ne će se zaustaviti na meksičkoj granici. Postoje sve veća industrijska područja u Kini, na Javi, u Južnoj Africi, Južnoj Americi. Nastavlja se bijeg visokorazvijenih tehnika u obojena područja i bijela luksuzna plaća postaje više teoretska nego praktična jer rad kojim se ona zarađuje više nije potreban". (1933.!)
 
Spenglerova misao je: "suočen sa demagoškim trendom liberalizam je oblik samoubojstva što ga čini naše bolesno društvo." John Stuart Mill je ciničan i amoralan kada govori o engleskoj prodaji droge Kinezima: "Ima više pitanja što su u vezi s uplitanjem u trgovinu, a u biti su pitanja slobode. Takva je ... zabrana uvoza opija u Kinu..., ukratko svi slučajevi gdje je cilj uplitanje kako bi se onemogućilo ili otežalo kupovinu neke posebne robe. Tim se uplitanjima može prigovoriti ne zato što vrijeđaju slobodu proizvođača ili prodavača, nego kupca." Tu je onaj poseban korak koji je od pobožnoga puritanca stvorio modernoga liberala kojemu je sve dopušteno što doprinosi njegovoj vlasti i bogatstvu, tj. zdravlje, sreća, život, sloboda, umjetnost,suverenost naroda su zamijenjeni hedonizmom,potrošačkim društvom, masovnom (ne)kulturom - svijet bez Boga.
 
Gaetano Salvemini je okarakterizirao talijanski fašizam kao ograničenu plansku ekonomiju koja se pokorava kapitalizmu ... profit je privatni i individualni, gubitak je javni i društveni. U temelju hitlerizma bila je fuzija ekonomske i vojne moći nadahnuta Engleskom što je utvrđeno i u Mein Kampfu. (Hitlerov osobni program) "Je li ikada ijedan narod s većom brutalnošću bolje pripremao svoja ekonomska osvajanja mačem i kasnije ih bezobzirno branio, nego što je to činio engleski narod?" (Hitler 1941.) Jedno vrijeme dok se Njemačka nije otela kontroli simpatija elita je bila obostrana.
 
Glasilo "Round Table" objavljuje esej anonimnoga autora u lipnju 1913., vrijedi citirati pojedine stavove i misli autora. "I opće iskustvo i filozofija poučavaju da su ljudi to što jesu na temelju članstva u korporativnom životu zajednice. Njihove slobode, njihova prava, njihova osobnost imaju život i bitak samo u životu i bitku države. Bitak države valja tražiti ... u živome duhu domoljublja koje ljude potiče da ljubomorno brane čast svoje zemlje i da se žrtvuju za stvar svoje zemlje. Fraze "nacionalni karakter","nacionalna volja" i nacionalna osobnost nisu prazne krilatice. Svatko zna da "esprit de corps" nije fikcija, nego stvarnost; da ...suradnja učenjaka i vojnika u zajedničkom nastojanju uopće ne ograničava njihove mogućnosti za vlastiti razvoj, nego svakog obdaruje sposobnostima za djelovanje koje nikad ne bi mogle biti ostvarene  u izdvojenu životu."
 
Bitke kod Battle of Könniggrätz (1866.) i Sedana (1870.) pobjede su moralne hrabrosti velikog naroda. U povijesti je važan individualni i rasni karakter, a snaga karaktera proporcionalna je snazi moralnog uvjerenja... Gdje nema nikakve vizije narod propada." James Milner (1889.-1967.) je carinama i drugim zaprekama želio izolirati britansku ekonomiju od svjetske ekonomije te poticati ekonomski razvoj Velike Britanije sustavom državnog financiranja, samoreguliranog kapitala i rada, socijalne skrbi itd. Milnerov program (prihvaćen 1931., kraj vezanja funte uz zlato!) više se temeljio na (samoreguliranom) monopolnom kaptalizmu ili čak nacionalnom socijalizmu nego na financijskom kapitalizmu...
Winston Churchill se izvolio izraziti o ljudskim pravicama: "ne slažem se s time da pas na nekom ležaju ima konačno pravo na taj ležaj iako je možda veoma dugo ležao na njemu. Ne priznajem to pravo. Ne priznajem npr. da je crvenim Indijancima Amerike ili crnom narodu Australije učinjena velika nepravda. Ne priznajem da je tim ljudima učinjena nepravda time što je jača rasa, rasa višeg stupnja, rasa s većim životnim iskustvom... došla i zauzela njihovo mjesto". To se jako poklapa sa američkim liberalom iz XIX. stoljeća Williamom Grahamom Sumnerom: "neka bude jasno da ne možemo izaći iz ove alternative: sloboda, nejednakost, opstanak najjačih; nesloboda, jednakost, opstanak najslabijih."
Herbert Spencer veli okrutno: "Siromaštvo nesposobnih, nedaće koje snalaze neoprezne, gladovanje lijenih i to što jaki istiskuju slabe... odredbe su velike dalekovidne dobrohotnosti... čini se okrutnim da radnik kojega bolest onesposobi da se natječe sa svojim jačim bližnjima mora trpjeti time uzrokovanu oskudicu. Čini se okrutnim da udovice i siročad bivaju prepušteni borbi za goli život... kad se ne promatraju zasebno nego u povezanosti s interesima općeg čovječanstva, uviđa se da su ti grubi udarci sudbine puni najviše blagotvornosti - iste... koja rano s kaže: "pušta u grob djecu bolesnih roditelja te izdvaja klonule duhom, neumjerene i onemoćale kao žrtve kakve epidemije".
 
H. Proudhon kaže: "Milosrđe! Niječem milosrđe; to je misticizam... tražim da me svi moji proizvodi koštaju, i samo onoliko koliko me koštaju: zašto me odbijate?... Govorite mi o dugu i o kreditu, to je u mojim očima jedini kriterij pravde i nepravde, dobra i zla u društvu... Bog! Ne znam ni za kakvog Boga; opet misticizam... tri tisuće godina iskustva naučile su me da mi svatko tko govori o Bogu kani zadirati u moju slobodu i u moju lisnicu. Koliko mi dugujete? Koliko ja dugujem Vama? To je moja religija i moj Bog."
 
Thomas Carlyle je otišao još dalje i odbacio čak i umjetnost kao nešto što je odvojeno od praktičnoga, tj. od društvenog zanimanja, i takav je estetizam smatrao ispraznim zanimanjem. Godine 1867. je prorekao da će za 50 godina (visoka umjetnost) nestati kao ozbiljan faktor, te da će relevantna samo biti trgovačka, masovna kultura.
Margaret Thatcher je iskreno kazala: "Mislim da prolazimo kroz razdoblje u kojem je previše ljudi uvjereno da je ako imaju problem, vlada zadužena za to da ga riješi. Imam problem, dobit ću dotaciju. Nemam gdje živjeti, vlada mi mora riješiti stambeno pitanje. Prebacuju svoj problem na društvo. A društvo, znate, ne postoji. Postoje pojedinačni muškarci i žene, i postoje obitelji".
Posve drugačije mišljenje ima genijalni književnik Luigi Pirandello, nažalost fašist: "No znaš li koji je pravi razlog svim našim nevoljama, svoj ovoj našoj tuzi? Demokracija dragi moj... tj. vladavina većine. Jer kada je vlast u rukama samo jednoga, taj jedan zna da je jedan i da mora zadovoljiti i mnoge; ali kad mnogi vladaju tada imamo najgluplju i najodvratniju tiraniju: tiraniju pokrivenu krabuljom slobode".
Ludwig von Mises piše da se ne može poreći da su fašizam i slični pokreti kojima je cilj uspostava diktatura puni najboljih namjera i da je njihova intervencija zasad spasila europsku civilizaciju. Zasluga koju je fašizam time stekao živjet će zauvijek u povijesti. No... fašizam je privremeno rješenje u nuždi. Smatrati da je nešto više od toga bilo bi kobna pogrješka". Dakle ovo miriše na liberalizam Miltona Friedmana.
 
Hayek tvrdi  da je ponekad za neku zemlju nužno da određeno vrijeme ima ovaj ili onaj oblik diktatorske vlasti... moguće je da diktator vlada na liberalan način. (ekonomski liberalizam valjda misli?, op., T.T.) Moguće je i da demokracija vlada sa potpunim nedostatkom liberalizma. Osobno mi je draži liberalni diktator (bolje plaća, op., T.T.) od demokratske vladavine bez liberalizma.
Vilfredo Pareto tvrdi da samo vjera jako potiče ljude na djelovanje. Nije ni poželjno za dobrobit društva da masa ljudi - ili čak samo mnogi od njih - znanstveno razmatra društvena pitanja.
Carl Schmitt lijepo umuje da se "u tisućljetnoj borbi islama i kršćanstva nikad ni jedan kršćanin nije došao na pomisao da zbog ljubavi prema Saracenima i Turcima Europu izruči islamu umjesto da je brani" (sv. Franjo je došao nenasiljem!, op., T.T.).
Chantal Mouffe tvrdi da bi šmitovska optika trebala razbiti iluzije svih onih koji vjeruju da je zamagljivanje granica između ljevice i desnice ... korak naprijed u prosvijećenu kretanju čovječanstva prema ...kozmopolitskoj demokraciji.
Juan Donoso Cortés 1851. u romantičarskom armagedonskom stilu poručuje da liberalna škola, istodobno neprijatelj i tame i svjetla, za sebe je odabrala neku... nesigurnu zonu sumraka između osvijetljenih i mračnih predjela, između vječitih sjena i božanskih zora- "Smještena u taj bezimeni predio prihvatila se pothvata da upravlja bez naroda i bez Boga, neumjerenoga i nemogućega pothvata: dani su joj odbrojani jer na jednoj strani obzora pojavljuje se Bog, a na drugoj strani narod. Nitko ne može reći gdje će biti na strahoviti dan bitke, kad polje bude prekriveno katoličkim falangama i falangama socijalizma". Tako je gledao Donoso, ne vidim socijaliste kao prijetnju, oni izumiru kao i radnička klasa Europe, danas su socijalisti liberali. Liberalizam danas označava slobodu ljudi da imaju homobrakove, da prave cirkuse, da nema morala.
 
Ipak i tu postoji zločesta teta u vrtiću u obliku banaka koje vrlo konzervativno i nimalo liberalno vode računa o svojim novčićima. Banke danas vode politiku više nego ikada prije. Svakako da uvođenjem eura gubimo manevarske sposobnosti, određenu elastičnost koja zgradu ekonomije štiti od velikih potresa i da time prestajemo biti subjekt politike, ali "velikodušni zajam" Europe je ponuda koju je nemoguće odbiti u uvjetima korona histerije i ekonomskoga sloma. To se zove dužničko ropstvo i tu prestaje svaki liberalizam i počinje realpolitika, socijalni darvinizam!
 

Teo Trostmann

Zemlja rođena u krvi i mukama, postupno nestaje u korupciji i odlascima sa suzama

 
 
Thompson ima jednu pjesmu čiji su stihovi „Ne varajte sa golubom u rukama, jer sloboda je rođena u krvi i mukama!“, ali Plenković i njegov HDZ, koji više nema nikakve veze s izvornim HDZ-om, upravo su uspjeli ponovno prevariti birače „sa golubom u rukama“, dok im namjeravaju nasilnički oduzeti i posljednje zrnce državne suverenosti, i samosvijesti, a to je vlastiti novac i što je još puno gore vođenje vlastite državne monetarno-gospodarske politike. Dosadanja Vlada s Plenkovićem na čelu, od početka svoga mandata je lagala i varala hrvatski puk s lažnim obećanjima koja nisu ispunili, i sa podacima „priređenim“ za uvjeravanje i zavaravanje javnosti da je sve u najboljem redu, i da sve ukazuje na „velike uspjehe“ u djelovanju te Vlade, unatoč tome što većina građana to ne vidi i ne osjeća, ni osobno, ni u okruženju u kojem živi. Ima li onda logike očekivati da će se Plenković i „njegova“ Vlada, ma kakva bila, ponašati na drugi način nego do sada? Nema nade za to, jer 'vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Lažov ostaje lažov, lopov ostaje lopov, a izdajica ostaje izdajica! E moj narode, opet će te isti varati, koji su ti i do sada lagali i varali, rekao bi Thompson!
https://avatars.yandex.net/get-music-content/63210/c82c73d8.a.3598509-1/m1000x1000
Apsolutno je nepobitna činjenica da je ova nova Hrvatska stvorena i rođena u krvi i mukama onih koji su se za nju izborili na bojišnicama i na svim mjestima gdje se to moglo doprinositi da se jugočetnički agresor porazi. No činjenica je i to da se mnogima, bili to Hrvati ili ne, nije svidjelo, pa se još i danas ne svidi to što je stvorena nova neovisna hrvatska država, pa su još u vrijeme dok se krvarilo na bojišnicama i patilo po agresorskim logorima, smišljali kako preuzeti vlast u državi kada se rat završi. I po svemu sudeći u velikoj su mjeri u tomu i uspjeli! U to junačko vrijeme dok su pjesme poput  Thompsonovih stihova „Za dom braćo, za slobodu, borimo se mi“, onima koji su se borili protiv agresora na bojišnicama davali snage da izdrže u tom ratu, a oni koji su u inozemnim i domaćim zavjetrinama smišljali preuzimanje vlasti nakon rata, svoj plan su tako pakleno-lukavo osmislili, da danas imamo sljedeće situacije:
- Borilo se za obranu doma, a danas je zabranjeno govoriti da smo za dom spremni?!
- Borilo se za slobodu i oslobađanje od Jugoslavije, a sada smo praktično izgubili sav državni suverenitet, a od slobode nam je ostala samo sloboda iseljavanja iz Hrvatske, koje se dapače čak i potiče političkim odlukama?!
- Borilo se i ginulo za Hrvatsku u kojoj će isti zakoni vrijediti za svakoga, u kojoj će svatko moći da pristojno živi od svoga rada, u kojoj ne će biti zapošljavanja po podobništvu i po stranačkom i ortačkom pripadništvu, već po sposobnostima i poštenom obavljanju poslova, i borilo se za državu gdje će institucije društva vršiti svoju funkciju sukladno zakonima, i ne će biti ortačko pogodovanje, korupcionaštvo i kriminalno ponašanje uobičajena i većinom nesankcionirana praksa u društvenom životu u Hrvatskoj. No, danas imamo upravo ono što je suprotno navedenim težnjama za koje se borilo i ginulo.
 
Rezultat svega toga je masovno iseljavanje iz Hrvatske, ali najmanje radi malih plaća, a najviše radi izgubljenih iluzija da Vlade rade u korist većine građana, jer je očito da rade u korist one manjine kojoj je jedina briga vlastito bogaćenje, a ne što će uskoro Hrvatska ostati bez Hrvata. Odlazi se iz Hrvatske radi gubljenja vjere u to da ovdje ima bilo kakve perspektive da se spriječi korupcionaštvo, „zakoniti“ kriminal i donošenje zakona koji to štite, umjesto da to oštro i redovito sankcioniranju. Dokaza za to je pregršt, sjetimo se samo nekih egzemplarnih slučajeva:
- Ratni zločinci mirno šeću po Hrvatskoj, smijući se u lice svojim žrtvama!
- Oni koji lažu o Hrvatskoj i blate ju lažnim optužbama i ovdje doma, i u inozemstvu, ne bivaju pozivani na odgovornost, već se čak iz proračuna financira njihova protuhrvatska djelatnost
- Privatizacijska pljačka je postala tabu tema u Hrvatskoj.
- Doslovce nitko od onih koji su iz neznanja, namjerno ili ciljano uništavali hrvatsko gospodarstvo i pljačkali državni proračun, nije pozivan na bilo koji način na odgovornost ili procesuiran, a to se događalo i s onim osobama koje su vršile ili još vrše neku odgovornu državnu ili javnu funkciju! A ako se i desi da se netko od njih uhvati sa „prstima u pekmezu“, onda se oni ili obavijeste da na vrijeme pobjegnu iz Hrvatske, ili im se procesuiranje oteža do zastarijevanja mogućnosti da se donese neka kaznena odluka. Sjetimo se Kutle, Vidoševića, Merzelice, Kalmete, rukovodstava naših propalih škverova, prepuštanja INA-e Mađarima, ne uredovanje u slučaju bankarskih nepodopština i opraštanja dugova bogatima, a „ganjanje“ ovrhama građana za 20 ili 100 kuna duga.
 
I što onda ostaje velikoj većini građana, koji nemaju nikakve mogućnosti uključiti se u te „blagosiljane“ krugove koji stoje iznad zakona i možda ih čak kreiraju? Ostaje im samo da SLOBODNO plaču, i da SLOBODNO napuste Hrvatsku, jer to ova sadanja politika od njih i očekuje! No u svemu tomu je ohrabrujuće to da povijest uči da ništa ne može trajati vječno, pa ni ovo varanje građana praznim i lažnim obećanjima, koja se niti ne misle ispunjavati, pa ne treba da se smetnu s uma poruke i sljedeći stihovi iz jedne Thompsonove pjesme:
Reci brate (narode) moj, jesmo li prokleti.
pa se tako brzo sve zaboravi?
Mili Boze čudnih li vremena,
a budućnost nema sjaja,
naš je narod savio ramena,
a bio je hrabriji od zmaja!
I mada često Jude pravednima sude,
svaku obijest kaznila je povijest.
Al’ neka ned’o Bog, pa bude trebalo
Gusta će se magla sa nas podići!
 
I unatoč tomu što ova politika već gotovo dvadeset godina ovom narodu „prodaje“ maglu o demokraciji i eurizaciji, oči nam se polako privikavaju nazirati pravu istinu o tomu kuda ga vodi ova nenarodna, nedomoljubna politika, pa će to možda na nekim sljedećim izborima za predsjednika države, predsjednika HDZ-a i parlamentarnim izborima, znati jasno procijeniti i na primjerenim način „nagraditi“. Ovaj put to nije uspjelo, pobijedila je „guščja pamet“ hodanja u magli! Ali dat će Bog da se jednom magla podigne, i glasači progledaju!
 

Laslo Torma

Za ne povjerovati je da su neki ljudi, čak i članovi Vlade, dobili tako malo glasova

 
 
Pandemija korona virusa COVIDA 19 nigdje još nije  prestala i nestala. Širom planeta kreće drugi val pandemije korone istog, sličnog ili drugačijeg virusa, koji je kako se čini u mnogo čemu jači, otporniji, brzo šireći, opasniji i udara na mlade, na atipičan način i s nezanemarivim posljedicama, pogotovo što se tiče neuroloških problema i njihovih posljedica, što pokazuju i dokazuju mnoga istraživanja i njihove analize diljem svijeta. Nije to nikakav karijes. To je opasnost koja prijeti čovječanstvu, na razne dosad neviđene načine, s mnogim posljedicama u svim područjima rada, djelovanja i života. Zbog nužno potrebnih epidemioloških mjera, višestruko trpi ekonomija, gospodarstvo, proizvodnja, turizam, zdravstvo… i sve ostalo, jer situacija s koronom nije ono na što smo navikli, nije normalna. Prisiljeni smo živjeti u novom normalnom, što je umnogome nenormalno.
https://scontent-atl3-1.cdninstagram.com/v/t51.2885-15/e35/c60.0.600.600a/106278594_286030295919907_4938614213369093653_n.jpg?_nc_ht=scontent-atl3-1.cdninstagram.com&_nc_cat=107&_nc_ohc=hWc9WEmuvy0AX-p-m_O&oh=3505736d08d3631c3c75861ad872239d&oe=5F2852C9
Treba se priviknuti i tako krenuti, bez većeg zatvaranja, prepuštanja slučaju, bez velikog straha, depresije, tjeskobe i politike “baš me briga”. Sve nas mora biti briga. Svi zajedno, onoliko koliko tko može, treba i mora, moramo pridonijeti sprječavanju širenja zaraze, što boljoj osobnoj djelotvornosti, držeći se uputa Stožera, koji nije baš uvijek razumljiv, konzistentan i koherentan, jer se očito moraju prilagođavati političkoj situaciji, što je donekle narušilo njihovu vjerodostojnost, apsolutno povjerenje i olako prepuštanje u njihove ruke. Unatoč toga, struci treba vjerovati i držati se uputa koje nam oni preporučuju. Nije to nimalo teško. Treba najprije to sve raščistiti sa samim sobom, svojom filozofijom, logikom, građanskom dužnosti i osobnom odgovornosti, u smislu: Smijem li ja svojim ponašanjem ugroziti tuđe ili svoje zdravlje?
 
Nešto slično bi se morala ovih dana zapita sva politička oporba.  Izbori su prošli. Tako je kako je. Idemo dalje. Bilo bi se dobro što prije prilagoditi, što ne znači slijepo slušati i mirno gledati, s odobravanjem, što čini pozicija, odnosno stari novi premijer i članovi njegove buduće vlade (novi ministri). Istina neki od njih nas iritiraju, idu nam na živce, gasimo televizor, kad počnu onako s visoka podučavati, napuhavati se i praviti se važni, kao da smo svi mi totalne neznalice, idioti i debili, dok je dotični sveznajući, svemogući, može i smije govoriti i raditi što mu se prohtije. Kaj god! Neka su se od te gospode previše umislila, precijenila i uzvisila. Svojim nas nastupima vrijeđaju, omalovažavaju, marginaliziraju, prave od nas budale, a uz put poneki od njih izgledaju (djeluju) kao osobe s posebnim potrebama. Takvi nikako nisu ničime zaslužili dobiti novi mandat. Međutim, to je stvar premijera, koji se dovoljno opekao u slaganju svoje prošle vlade, naročito u pogledu koruptivnih akcija svojih ministara. “Korupciju treba iskorijeniti iz HDZ-a", javno ovih dana govori jedan “kapitalac” te stranke. Da, sigurno treba. To je trebalo već davno napraviti. Međutim, čovjek se zaista mora smijati, makar mu nije do smijeha kad to čuje od osobe, za kojom se vuku veliki repovi, mnoge sumnje i nevjerice u potpuno oslobađanje od svih optužbi. Bilo kako bilo, premijer valjda zna što radi. Ako ne zna obit će mu se o glavu, kao i sve ono u prošlom mandatu, kad je bespogovorno vjerovao svim svojim ministrima, branio ih i štitio.
 
Neki “stari” ministri zaista su zaslužili svojim radom ostati u novoj vladi. Neki čak impresioniraju, jer znaju, hoće i mogu. Uz put su normalni, pristupačni, dragi, uljudni, naši, razumni i puno obećavaju. Ljudi vjeruju u njih, jer su se pokazali i dokazali u mnogo prilika i neprilika. Meni u tome prednjači ministar Zdravko Marić. Unatoč onoj sjeni iz Agrokora, svojim radom je izbio u vrh. Ljudi mu vjeruju. Pred njim je ogroman posao i složeni zadaci, naročito u krizi nam se pomalo šulja i implementira u sve pore života. Nego, tko sam ja da sudim, procjenjuje i ocjenjujem bilo koga, a kamoli ministre. Ja samo toga čitam, gledam, razmišljam, povezujem i stavljam u pojedine asocijativne veze, omjere, razmjere, jednadžbe i sustave jednadžbi, u kojima je uvijek više nepoznanica, nego jednadžbi, zbog čega su nerješive.
 
Da bi te jednadžbe ili sustavi jednadžbi bili rješivi, poziciji bi trebala pomoći opozicija. To se radi dogovorom, ustupcima, koordinacijom, dobrom voljom, nastojanjem, djelovanjem i rješavanjem onoga, zbog čega su tu, gdje jesu. Zna se što je posao opozicije. Ništa ne će postići time, ako se svemu što pozicija predloži opiru, to ne podržavaju i uopće ne žele s njima surađivati. Ovo nije vrijeme, niti situacija za tjeranje i istjerivanje bilo kakvog inata, ili osvete ni prema kome. Zar ćemo opet slušati nekonstruktivne kritike oporbe, međusobne svađe, nadmudrivanja, podmetanja, korištenje saborske govornice za osobne potrebe. Kako vidimo to se nekima gadno osvetilo. Nema ih više i dugo ih ne će biti, kako bi zlorabili sabornicu i mikrofon, izvodili performanse, bildali svoj imidž i na prodaji magle osigurali si veliku  mirovinu.
 
U Sabor ulaze neka nova lica, poznata i nepoznata, s velikom pojedinačnom međusobnom razlikom u broju dobivenih preferencijalnih glasova. Za ne vjerovati je da su neki ljudi, čak i članovi Vlade dobili ispod 500 glasova, kao i da u Sabor ulaze ljudi s  dvoznamenkastim brojem glasova. Meni je to apsurd. To je zapravo nedorečenost izbornog zakona, kao i njegova regionalna struktura, na primjer. Jedna izborna jedinica ide od Jaruna do mora. Majstorski je to napravio poznati doajen HDZ-a. Međutim, sad je drugo vrijeme, drugi i drugačiji ljudi, nove potrebe, zahtjevi, interesi i motivacija. Mnogi se sad stalno nešto ljute, prigovaraju, kadroviraju i gunđaju, a sami su izabrali sve što sad imamo. Likovali su u pobjedi svoje stranke. Voljeli ga, ne voljeli, simpatizirali ili ne, pobjedu je u velikom (premoćnom) dijelu iznio premijer, njegov rad. Znanje, sposobnosti, vještine, osobnost i osobitost. On se ne može i ne će promijeniti. Za što i bi! Postigao je puno toga što je planirao i obećao. Pokazao se vrlo vješt i sposoban u krizama i nezgodama koje su se pojavile u njegovu mandatu. Vrlo transparentno je to sve to ispregovarao, kao i svoje djelovanje u EU-u.
 
Zašto ste glasali za njega, a sad mu prigovarate. Nitko vas na to nije prisilio, kao niti na unutarstranačkim izborima. Znali ste kakav je, što su u namjere, kuda vodi stranku i kako je želi profilirati. Premijer je manje-više za sve odgovoran. Javno traži suradnju s oporbenjacima. A oni, svi redom odbijaju ga. Jednima ne paše način, drugima, vrijeme, trećima protokol... Dajte, najte, ne izmišljajte i ne radite od sebe ono što niste. Bilo bi bolje da podrobno analizirate uzroke svojeg neuspjeha, umjesto da se nadmudrujete s Plenkovićem. Od toga nikakve koristi, a i mnogi od vas izvukli bi kraći kraj, makar bili filozofi.
 
Potrebna nam je zdrava, konstruktivna, otvorena, sposobna, obrazovana, svekolika oporba, koja će biti za vratom vladajućima. Upozoravati, sprječavati, usmjeravati, dopunjavati, nadograđivati, raditi sve da svima bude bolje, da sa što manjim stresom, osobnim i društvenim gubicima prebrodimo, pandemiju korone, nadolazeću krizu (opću i posebnu), da se pritom ne mrzimo, da se ne dijelimo, da svi radimo na dobrobit sebe, onih pokraj nas, društva i države. Pokažimo da smo zrelo društvo, civilizirana i kulturna zajednica, koja može i hoće napraviti sve što je u njenoj moći, da krenemo prema naprijed, da više ne budemo zadnji na međunarodnim rang listama, po svemu dobrome, a prvi po svemu lošemu. Nismo mi takvi kakvim nas prikazujemo i kakvi ispadamo pred sobom, Europom i svijetom. Riješimo se svojeg balkanskog, sluganskog, jalnog mentaliteta. Budimo Europljani, ne samo na papiru i ne samo kočijaši cara. Potrebna je velika, puna i mnogoznačna sinergija svih svuda, pogotovo onih koji nas zastupaju i predstavljaju. Ne dopustite da sabornica više ikada bude plac, sajmište, vodvilj, dramolet, opereta, estrada i mjesto političke trgovine, da ne kažem korupcije.
 

Ankica Benček

Anketa

Hoće li predsjednik Vlade A. Plenković, zbog afere Josipe Rimac, prvoga smijeniti ministra Tomislava Ćorića?

Petak, 18/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1423 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević