Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

U Istri i ostatku Hrvatske vladajući i dalje brane jugokomunističke zločine i zločince nad Hrvatima

 
 
Na moje pitanje kada će provesti u Hrvatskoj Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP), upućeno 15. listopada 2019. godine: Vladi Republike Hrvatske, odnosno predsjedniku Vlade g. Andreju Plenkoviću, Saboru Republike Hrvatske, odnosno predsjedniku Sabora g. Goranu Jandrokoviću, županu Istarske županije g. Fabriziju Radinu i gradonačelniku grada Pule g. Borisu Miletiću (https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2019/10/15/pitam-kada-ce-se-provesti-u-hrvatskoj-rezolucija-europskog-parlamenta-od-19-rujna-2019-godine-kojom-se-izjednacuje-nacisticke-i-komunisticke-zlocine/) odgovor sam dobila samo od Ureda gradonačelnika Grada Pule. Ostali se nisu udostojili odgovoriti, očito smatrajući da hrvatskim građanima nisu dužni davati informacije, iako ih Zakon o pravu na pristup informacijama na to obvezuje prema članku broj 20: (1) Na temelju zahtjeva za pristup informaciji tijelo javne vlasti će odlučiti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
https://www.sitocomunista.it/immagini/jugoslavia/montenegro_1.jpg
PREDMET: Zahtjev za pristup informacija
- odgovor, dostavlja se
Poštovana, gđo Benčik,
u svezi Vašeg zahtjeva za pristup informacijama od 15. listopada 2019. godine očitujemo se kako slijedi:
tekovine i vrijednosti antifašizma duboko su utkane u temelje suvremene Pule, a na njima je stvorena i hrvatska država. Ideali zbog kojih su u prošlom stoljeću ginuli naši sugrađani, žive i danas. To su načela suvremenog poimanja antifašizma, koje se identificira s idealima slobode, demokracije, socijalne pravde i ravnopravnosti među ljudima. Zločine treba jasno i nedvosmisleno osuditi, a hrabrih se ljudi koji su se u teškim vremenima borili protiv zla i koji su stvorili temelje za našu današnju slobodu, moramo se prisjećati i odavati zasluženu počast. Poštujemo sve donesene odluke Europske unije koje su izglasane u želji da zajedno zakoračimo u novo vrijeme razvoja i napretka svih europskih država te iskazivanja poštovanja prema svim nevinim žrtvama koje su se dogodile u sukobima u 20. stoljeću.
S poštovanjem,
Službenik za informiranje
Eva Barbir
 
Analiza odgovora u odnosu na postavljena pitanja
 
Korektno od strane Ureda gradonačelnika Grada Pule što su odgovorili u razumnom roku, međutim nisu dali nikakav jasan i suvisli odgovor, već uopćene PR parole, koje u osnovi nisu ni točne! Odgovor kojeg javno objavljujem, jer je i pitanje bilo postavljeno javno, je samo običan pamflet koji pokazuje uporno  nepriznavanje povijesnih činjenica i u suštini protivan Ustavu RH. "Tekovine i vrijednosti antifašizma duboko su utkane u temelje suvremene Pule, a na njima je stvorena i hrvatska država", To jednostavno nije točno i nije u skladu sa Ustavom RH, a suprotno je i članku 3 i 5 Rezolucije EU Parlamenta.
Članak 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi; i pod točkom;
Članak 5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
Članak 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
 
U Ustavu RH izričito piše da je država Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu: "Na povijesnoj prekretnici odbaciva­nja komunističkoga sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod, na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom vo­ljom potvrdio svoju tisućogodiš­nju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuva­nje Republike Hrvat­ske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države".
Samostalna država Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu, oslobodivši se od agresije udruženih velikosrpskih snaga – ekstremista u Hrvatskoj, Jugoslavenske narodne armije (JNA) te Srbije i Crne Gore. Nigdje „tekovina“ i „vrijednosti antifašizma“ u Ustavu RH nema!
 
"Ideali zbog kojih su u prošlom stoljeću ginuli naši sugrađani, žive i danas. To su načela suvremenog poimanja antifašizma, koje se identificira s idealima slobode, demokracije, socijalne pravde i ravnopravnosti među ljudima". Istra danas živi antifašizam, izjavljuju IDS-ovi čelnici! Pogrješno; Istra danas živi u slobodnoj, višestranačkoj i pluralističkoj demokraciji! Antifašizam - komunizam se kompromitirao i proizveo veći broj žrtava nego fašizam i nacizam zajedno. Da otklonimo zamjenu teza citiram dio intervjua gradonačelnika Pule Borisa Miletića;
http://www.5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=14497
• Ali po tome petokraka po Vama nije kompromitirana?
- Boris Miletić: Petokraka je bila na čelima partizana koji su našu Istru oslobodili.
• Ali i na čelima drugova koji su ljude slali na Goli otok?
- Boris Miletić - To je strašno, to se ne smije ponoviti. To smo osudili.
• U Zagrebu je ukinut Trg Maršala Tita, a, koliko sam shvatila, Titov park u Puli ostaje.
- Boris Miletić - Titov park ostaje. To je omiljeno okupljalište mladih, drago mi je da smo istaknuli istaknute istarske antifašiste na jednom mjestu i da se time ponosimo.
• Riječ je o režimu koji je prije svega bio nedemokratski, u njemu su zatvarani politički protivnici, u njemu je bila nesloboda, nisu li to vrijednosti koje mladi koji se okupljaju u Titovom parku ne trebaju nasljedovati?
- Boris Miletić - Treba vrlo jasno razlikovati komunizam kako jedno totalitarno uređenje od antifašizma i narodnooslobodilačke borbe. Za mene je antifašizam donio pozitivne stvari, prihvaćen je u Europi, a komunizam, sami ste spomenuli Goli otok, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo.
 
E pa tko su bili ti antifašisti koji su sa kapom partizankom oslobodili  Istru? Komunisti,naravno! Kako se onda može reći da “Treba vrlo jasno razlikovati komunizam kao jedno totalitarno uređenje od antifašizma i narodnooslobodilačke borbe”. Ne može se nikako "vrlo jasno razlikovati komunizam od antifašizma i narodnooslobodilačke borbe". Ne može, jer se radi o istim ljudima i istoj stranki Komunističkoj partiji Jugoslavije, koja je organizirala i vodila narodnooslobodilački rat i poslijeratno državno i društveno uređenje Jugoslavije! Kada Boris Miletić to kaže pokazuje nažalost totalno neznanje iz povijesti bivše Jugoslavije ili svjesno manipulira javnim mnijenjem!
 
Analiza - korak po korak
 
Koja partija i koji ljudi su vodili NOB?
Koja partija i koji ljudi su stvarali totalitarno komunističko društveno uređenje nakon NOB-a i završetka rata?
Koja partija i koji ljudi su bacali ljude u fojbe, ubijali svećenike i protjerali oko 200.000 Talijana iz Istre, tako da je grad Pula 1948. godine brojao 3000 stanovnika?
"Tekovine i vrijednosti antifašizma duboko su utkane u temelje suvremene Pule". Netočno, evo i zbog čega nisu:godine 1946. C. Schiffer bilježi da u Puli živi 87.787 stanovnika (54.074 (64 %) Talijana, 27.102 (32 %) Hrvata, 771 Slovenac. Godine 1931. Pula je brojila 41.439 stanovnika, a polovicom 1947. godine ostalo je tek oko tri tisuće stanovnika. Evo koje su se i kakve „tekovine“ (hrv. stečevine) i vrijednosti antifašizma duboko usjekle u pamćenje Puljana i Puležana koji su ostali u Puli;
U dva mjeseca narodne vlasti OZNA je pohvatala i likvidirala mnoge preostale fašiste i sve za koje se sumnjalo da imaju bilo kakve veze s njima, pa je stradalo i mnogo nevinih ljudi. U stanovnike Pule uvukao se veliki strah. U gradu vladaju bolesti, glad, šverc, pljačke, što se nije bitno promijenilo ni kada je nakon dva mjeseca Pula došla pod američki protektorat. Stanovništvo se počelo nacionalno dijeliti. Hrvati su željeli da grad pripadne Jugoslaviji, a talijanski građani Italiji. Organizirale su se demonstracije, ljudi su se počeli mrziti, fizički sukobljavati. Zbilo se i nekoliko krvavih događaja, poginulo je dosta ljudi, američka uprava ništa nije učinila da bi se situacija popravila. I onda je odlučila svjetska politika – na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. godine odlučeno je na osnovi nacionalne strukture stanovništva u Istri da Pula pripadne Hrvatskoj, odnosno tada FNR Jugoslaviji! Sva talijanska imovina oduzima se i pripada Jugoslaviji, a talijanska država nadoknađuje štetu do dogovorene vrijednosti onima koji odluče napustiti Jugoslaviju. U gradu očaj, panika, ljudi se boje terora, osvete, boje se povratka OZNE i dolaska Rusa i novih likvidacija.
 
Egzodus je počeo i više ga ništa nije moglo zaustaviti, Jugoslavenska komunistička vlast nije pokušala zaustaviti odlazak tih ljudi. Kad je nakon remonta 1948. TOSCANA krenula na dugačka putovanja za Australiju, Južnu i Sjevernu Ameriku te Kanadu prevozeći u prekomorske zemlje uglavnom talijanske emigrante, na brodu se našlo dosta ljudi koji su s istim brodom napustili svoja ognjišta u Puli. Nisu se naime, snašli u Italiji jer talijanska vlada nije ispunjavala sve obveze preuzete za zbrinjavanje izbjeglica, emigrantske organizacije su im pomagale koliko su mogle oko pronalaženja posla ili nekog pristojnog smještaja. Optanti su uglavnom bili smještani u sabirne kampove, a u jednim rimskom kvartu izgrađeno je cijelo naselje gdje je smješteno sedamsto obitelji iz Dalmacije i Istre. Mnogi stariji ljudi tu su vrlo brzo umrli od tuge ili bolesti.
 
Isti ljudi, uvijek ista partija i isti ljudi!
 
Komunistička partija Jugoslavijevodila je Narodnooslobodilačku borbu, oslobađala od fašizma i uvela teror i strahovladu nakon rata, slala ljude na Goli otok sa crvenom zvijezdom na kapi partizanki i u svim državnim dokumentima na dnu je pisalo” Smrt fašizmu, sloboda narodu” u svim dokumentima!!! Upravo sam ovim putem dokazala da su nepobitno komunisti bili ti koji su se da sakriju svoju zločinačku prošlost i karakter vlasti, preobukli u antifašiste i nemaju više potporu u EU-u za taj antifašizam, nemaju jer je antifašizam u stvari bio komunizam i proglašen je istim zlom kao i nacizam.
 
Rezime žrtava koje su Titovi komunisti-antifašisti pobili u Istri, a za koje IDS-ov gradonačelnik Boris Miletić kaže: "Za mene je antifašizam donio pozitivne stvari, prihvaćen je u Europi, a komunizam, sami ste spomenuli Goli otok, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo". Nevjerojatne eskapade, totalno izvan svakog logičnog promišljanja jer je antifašizam u Hrvatskoj neodvojiv od komunizma, a to je i EU Parlament ustvrdio u svojoj Rezoluciji!
 
Jesu li ubijanje i progoni "pozitivne stvari"?
24. kolovoza 1947. godine, zaklan je,  prerezanog grkljana ubijen Bl. Miroslav Bulešić.
11. rujna 1946. godine odveden je i bačen u jamu talijanski svećenik Francesco Bonifacio – zaustavila ga je neka straža „narodne obrane” i nestao je; tijelo mu nije nikad pronađeno.
Od 1941. do 1949. godine u Istri je ubijeno 15 svećenika i tri bogoslova.
Istarski narodnjaci su bili čuvari nacionalne svijesti kod Istarskih Hrvata u prvoj polovici 20. stoljeća i najsnažnija oporbena snaga fašizmu i sustavnoj talijanizaciji. Uživali su veliki ugled među istarskim Hrvatima, a potporu su imali u istarskom narodnom svećenstvu. Narodnjaci su se ideološki razlikovali od NOP-a te nisu prihvaćali sve NPO-ovske ideje, napose kad je u pitanju represivni dio prema ne hrvatskom stanovništvu i svećenstvu. „Ortodoksni odnosno tvrdi komunisti, narodnjake su smatrali klasno stranim elementom i stoga oportunistima.“ Komunisti su brzo obračunali s najvećim dijelom istarskih narodnjaka u vremenu od 1944. do 1945. godine.
Na Vergaroli je dana 18. kolovoza 1946. došlo je do velike eksplozije na središnjoj gradskoj plaži u kojoj je poginulo preko 70 osoba, a prema drugim izvorima i više od 110 osoba, među kojima je bilo i 20 djece. Većina tih ljudi ukopana je 23. kolovoza 1946., a spomenik poginulima danas stoji ispred katedrale u Puli.
 
Nakon eksplozije, nastala je panika i Talijani su počeli masovno iseljavati. Pogrom Talijana iz Istre, i ne samo Talijana, već i istarskih narodnjaka, djelo je Titovih partizana i komunista, a brojni civili neselektivno su ubijani  i bačeni u jame poznate pod imenom fojbe. Iselilo se ili optiralo je preko 200.000 ljudi iz Istre. Brojke variraju ovisno o izvoru. Napisane su brojne knjige na tu temu i sa talijanske i sa istarske strane. Činjenica je da je Titov komunistički režim kriv za taj drugi egzodus stanovništva Istre u povijesti!
 
I na kraju odgovora piše: " Poštujemo sve donesene odluke Europske unije koje su izglasane u želji da zajedno zakoračimo u novo vrijeme razvoja i napretka svih europskih država te iskazivanja poštovanja prema svim nevinim žrtvama koje su se dogodile u sukobima u 20. stoljeću". Pa ako gradonačelnik Pule  poštuje sve odluke Europske unije, ne će valjda trebati intervencija iz EU-a da makne naziv Titov park, da makne crvenu zvijezdu! Upravo je EU ta koja je donijela Rezoluciju, ta EU kojoj su oni stremili i u kojoj su Istru htjeli pozicionirati kao Euroregiju Istru!!! Ako ih još nitko nije naučio kako se vlast gradi demokratski, a ne totalitarno, onda će ih upravo EU naučiti.
 
Sve totalitarne sustave treba osuditi, kao i njihove simbole. Pod crvenom zvijezdom počinjeni su se stravični i masovni zločini ,ne samo u poraću nakon Drugoga svjetskog rata, nego i u Domovinskom ratu, kao i pod ustaškim, četničkim i fašističkim simbolima. Ne može se jedan totalitarizam osuditi, a drugi ne, jedan amnestirati i negirati, a drugi osuđivati! I upravo je to bit postavljenog pitanja! Pitam se hoće li i mene IDS-ov gradonačelnik Pule tužiti za napisanu riječ, kao što je počeo s tužbom protiv Brune Langera i Monike Udovičić? Pa da vidim kako poštuje;
Povelju Europske unije o temeljnim pravima Članak 11.
Sloboda izražavanja i informiranja
Povelju UN-a o ljudskim pravima Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja;
Ustav Republike Hrvatske Članak 38.
Jamči se sloboda miš­­­lje­­­nja i izražava­­­nja misli.
I kao što je Pilat rekao Isusu „Ti meni o istini dok ja imam moć….?“, tako Boris Miletić nastupa sa pozicije moći, koju su mu birači omogućili, do kada?
 

Lili Benčik

KPJ je bila islamska država u Hrvatskoj

 
 
Možda slučajno, svojom izjavom da je NK Rijeka bila rezervni klub Crvene Zvezde i Partizana, te da je ona rođena na pogrješnoj strani Željezne zavjese, predsjednica KGK je pokrenula jedan pozitivan proces u Hrvatskoj glede „bistrenja zamućene vode“. Nakon čega, zbog nogometa možemo pričati o samo dva politička bloka (tabora) u Hrvatskoj. Onaj hrvatski tabor i onaj jugo-srpski tabor. Za vrijeme bivše države, i danas. Jer nogomet, i prije međunarodnog priznanja Hrvatske i poslije toga, za Hrvata i… Željka Jovanovića iz Rijeke nije bio samo nogomet.
https://media.moddb.com/cache/images/groups/1/5/4702/thumb_620x2000/Partizan_Army_colored_uniform_by_NecroticNecro_Ivan.jpg
Nogomet u Europi i u Južnoj Americi, pogotovo za Hrvata nije nešto banalno. Kako prije nekoliko dana kažu u Temi dana. Čudi me kako to netko može reći. Jer je nogomet (bio) ogledalo države. Bivše Jugoslavije i današnje Hrvatske. Nogometom se bavio i Arkan. A danas? Pa nogometna utakmica između Dinama i Crvene Zvezde 1990. u Zagrebu? Zar je i ta nogometna utakmica bila, nešto banalno? A potvrdu međunarodnog priznanja Hrvatske, Hrvati mogu zahvaliti, najviše nogometu. Nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, do srebra na SP-u u Rusiji 2018., malo je Kineza znalo za Hrvatsku. A poslije srebra u Rusiji?
 
Danas, kroz šport (nogomet), Svijet gleda Hrvate onakve kakvi jesu. Kažu da će taj isti Svijet gledati i hrvatski film DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ. O čemu ćemo poslije „močvare“ Željka Jovanovića, Hajduka i Zorana Milanovića. Da je to tako u Rijeci bilo kako kaže predsjednica KGK, to znamo svi koji se toga sjećamo. A danas? Zar nije iz Rijeke Željko Jovanović pošao u boj protiv hrvatskog književnog jezika, iz „nogometne močvare“? Naime, Željko Jovanović kao hrvatski ministar znanosti, obrazovanja i športa je ukinuo hrvatsko Vijeće za hrvatski književni jezik. A zbog crvene petokrake na nekadašnjem dresu Hajduka, Partija je zbunjena. Vođa Partije (Zoran Milanović) ne zna što će reći za crvenu petokraku na dresu Hajduka prije 1990. Koja je, vidimo i danas veliki politički problem za cijelu Hrvatsku.
 
Što se tiče Željezne zavjese ili Berlinskog zida, ja bih to ilustrirao ovako… S obale Njemačke na Sjevernom moru ide jedna tanka crvena crta. Ta se crvena crta u Hrvatskoj (sa BiH) razlijeva i zacrveni taj prostor. Kao užarena vulkanska lava, sa sjevera se spušta u Hrvatsku. Sve hrvatsko pali. Lava se ne gasi. Stalno vrije i ubija Hrvate. Danas ta vulkanska lava ključa kao film DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ i film JASENOVAC. Ne kažem srpski film JASENOVAC, jer je on više hrvatski nego srpski. Jer su Hrvati optužili i osudili Andriju Artukovića i Dinka Šakića kao zločince iz Jasenovca. Dok se propagira genocidnost Hrvata, glavni saveznik Hrvatske SAD vodi računa da se ne poremeti „vojna ravnoteža“ sa Srbijom. Tako ne ukida embargo na uvoz oružja Hrvatskoj - uvoz vojnih zrakoplova. Jer Srbi, odnosno Turci, nisu izašli na Seton-Watsonovu (Robert William Seton-Watson 1879.-1951., britanski politički aktivist koji je srpskom ministru Nikoli Pašiću ponudio „zapadnu granicu“ Virovitica-Karlovac-Karlobag) granicu. Što je interes Zapada! Kao na Bliskom istoku, na najvažnijem geopolitičkom prostoru na Zemlji, nije interes, vojnom pobjedom stabilizirati taj prostor. Nego, vojna pobjeda i nepravda žrtvi su uzrok nove političke nestabilnosti na tom prostoru. Tako je i sada. Gdje je potrebno pravog vlasnika prostora (Hrvata) razvlastiti i ubiti. I taj prosto prepustiti - dvojici (Srbin, Turčin). Što je garancija trajne političke nestabilnosti, mržnje i nasilja. U tom programu, NDH kao danas Sirija, a KPJ kao islamska država. Bashar-el Asad kao Ante Pavelić. Samo što Sirijci nisu genocidni narod. Jer nije potrebno. U Siriji nema Seton-Watsonove „zapade granice“ V-K-K. Za Siriju nisu potrebni nikakvi dnevnici ni filmovi.
 

Jure Vukić, Tribanj

Kako čovjek bez karaktera može biti "Predsjednik s karakterom"?

 
 
Kad sam čuo Milanovićev slogan za predsjedničku kampanju u početku sam mislio kako je u pitanju neslana šala. Poslije, vidim, čovjek se uozbiljio i stvarno počeo uvjeravati javnost kako je baš On i upravo On, jedino On, samo On (i opet On) budući „predsjednik s larakterom“. Nitko drugi. I odmah mi se nametnulo pitanje: Kako čovjek bez karaktera može biti „predsjednik s karakterom“? Kojom se to alkemijom postiže? Misli li Zoki iz korijena mijenjati svoj mentalni sklop sada u pedesetčetvrtoj godini života i nije li malo prekasno za to? Dakako da iza svega stoji obična floskula, mamac za naivne i neobaviještene, jer za njega se može reći sve, a li ne i to da ima karakter.
https://cdn.vox-cdn.com/thumbor/FlC8grJM5-nCQ4-vSki11pGiric=/0x0:4822x3444/1200x800/filters:focal(1125x1424:1895x2194)/cdn.vox-cdn.com/uploads/chorus_image/image/51963383/GettyImages_471633016.0.jpeg
Onaj tko ima karaktera, ne će „đonom“ ići na najranjivije skupine u ovom društvu – kao što je to činio on – nazivajući branitelje, ljude u invalidskim kolicima „šatorašima“, „teroristima“, „filofašistima“, „talibanima“, jer bi barem negdje u podsvijesti akceptirao činjenicu da su ti ljudi ipak nešto dali za ovu državu, pa na kraju, da ni njega ne bi bilo na tom mjestu bez žrtve „šatoraša“, „terorista“, „talibana“ i „filofašista“. Da bi se tako postupilo mora se imati jako debeo obraz. Naročito ima li se u vidu da je takvim prizemnim objedama pogođena cijela braniteljska populacija u koju spadaju i preživjele žrtve rata (djeca i roditelji poginulih, silovane žene) a blato je samim time bačeno i na one koji su dali svoje živote za Hrvatsku u Domovinskom ratu.
 
Je li onaj tko našem napaćenom Vukovaru silom nameće ćirilične ploče (i postavlja ih noću, na lopovski način) ne uzimajući u obzir osjećaje žrtava rata i nekažnjavanje ratnih zločinaca (pa ni Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina – primjerice, Članak 8.), čovjek s karakterom (naročito ima li se u vidu da se to radilo iz niskih politikantskih pobuda i dnevnopolitičkih potreba)? Milanović je i nedavno te vukovarske žrtve nazvao „uličarima“ (govoreći kako je tadašnje uredovanje „pravne države“ (na nametanju ćirilice) bio sukob između „zakona i ulice“. Smrt Darja Pajčića kojega je njihov „milicajac“ Saša Sabadoš teško ozljedio, Milanoviću i Ranku Ostojiću (tadašnjem ministru SDP-ove „milicije“) poslužila je za izrugivanje, što je nedostojno bilo koga sa zrnom morala i savjesti, a kamo li onih koji vode državu. Obraz kao opanak – i kod Milanovića i kod većine ostalih iz njegove branše.
 
Jednako tako, debeo obraz mora imati svatko tko kontra volje dvije trećine građana Republike Hrvatske ispod žita vodi perfidnu kampanju protiv općenarodnog referenduma o ustavnoj zaštiti braka kao zajednice žene i muškarca (onako kako je Milanović činio u savezu s predsjednikom Josipovićem 2013. godine) i to tako što u prvi plan gura svoje ministre i trabante (Vesnu Pusić, Milanku Opačić, Nenada Stazića, Nikšu Spremića i druge) kako bi ovi kao njegovi trbuhozborci sipali mržnju i proglašavali građansku udrugu koja je vodila aktivnosti oko referenduma „nacistima“ – uspoređujući njezine čelnike s Hitlerom, Eichmannom, Mengeleom; i za svo to vrijeme Zoki kao pokretač te kampanje glumi „finoću“ i „neutralnost“ u cijeloj priči. To više sliči najstarijem zanatu na svijetu nego političkom djelovanju. Primitivizam, mržnja i zaplotnjački marifetluci zacijelo nisu metode ljudi s karakterom (barem ne u smislu u kojemu se sam pojam karaktera shvaća kao dosljednost, poštenje, iskrenost).
 
Momku „s karakterom“ i posebno „socijalno osjetljivom socijaldemokratu“ nije bio nikakav problem „skoknuti“ službenim (vladinim) zrakoplovom (i naravno, o trošku poreznih obveznika) u privatni posjet na Krk (gdje se navodno družio s jednom mladom damom s kojom je – opet navodno – bio u izvanbračnoj ljubavnoj vezi) i nakon toga se bahatiti izrugujući se medijima umjesto objašnjenja svog postupka, dopustiti u vlastitom Uredu (premijera države) krađu državnog novca (preko krivotvorenih putnih naloga), družiti se redovito s tajkunima – crvenom buržoazijom (Damir Vrhovnik, Emil Tedeschi i drugi), kod njih ljetovati, jesti i piti, pozirati u stilu James Bond-a (s Ray-Ban cvikerima na nosu) na poplavljenim područjima pred našom sirotinjom koja ne zna ni kud će ni što će (u vrijeme kad je do te katastrofe došlo na području Cvelferije i brodske Posavine u svibnju 2014. godine) i još im cinično savjetovati kako je najbolje da „tuže državu“, a usput spominjati i svoj slučaj (kad mu je „pukla vodovodna cijev u stanu“). Tada je ako se dobro sjećam, jednom čovjeku na pitanje vezano za kvadraturu kuće koju bi mu trebalo obnoviti dogovorio: „Može, sve može...ne ide iz mog džepa“. Eto, to je komunikacija prvog čovjeka izvršne vlasti s građanima u vrijeme kad mnogi od njih doživljavaju najveću tragediju u životu. Socijalno i ljudski „osjetljivo“, zar ne? Baš onako kako priliči jednom „socijaldemokratu“.
 
Našem predsjedničkom kandidatu „s karakterom“ jednako tako nije bio problem ne reagirati ni jednom jedinom riječju kad je s Jelačić placa (u dva navrata) na „šatoraše“ u Savskoj kretala rulja agresivnih primitivaca (predvođena huškačima s megafonima) koja im prijeti „izbacivanjem iz šatora“, prostači i javno šalje poruke mržnje ne samo prema braniteljima nego i katolicima (poput onog transparenta na kojemu piše: „Jedina crkva koja osvjetljava je ona koja gori – pridonesi“, uz stilizirani crtež s prikazom zapaljene crkve). On se čak po potrebi (nakon svega, onda kad je to politički oportuno) „uvlači pod kožu“ „filofašistima“, „talibanima“ i „teroristima“ (dakle istim tim braniteljima - invalidima) ne bi li popravio imidž i dokazao svoje „domoljublje“.
 
U kolovozu 2016. godine, upriličio je sastanak s braniteljima u središnjici SDP-a (tajno je sniman od strane veterana, a snimka poslije sastanka objelodanjena) na kojemu se Milanović dobro izlupetao, a sve u želji da se dopadne svojim gostima i nakon svih gadosti što ih je izbljuvao na njihov račun kao premijer, stekne simpatije glumeći „državotvorca“ i „domoljuba“. On tamo, među ostalim kaže, kako je Srbija „šaka jada“ koja „već 150 godina ne zna bi li išli u Makedoniju, Vojvodinu, Bosnu, Hrvatsku, Bugarsku, nema ih 10 milijuna, jebote, žele biti gospodari Balkana...“ i dodaje (svojim tipičnim uličarskim žargonom) kako se srbijanska vlast ponaša bahato i da je riječ o „beogradskoj čaršiji“, a „Vučić i Nikolić su tipovi koji su arlaukali oko Zagreba". Za BiH je rekao kako „to uopće nije država...“ i tako izazvao novu salvu napada iz Sarajeva (u kojemu se jedva čeka povod za to). (https://www.youtube.com/watch?v=wKKSIGkfIhk
https://www.youtube.com/watch?v=HFlu5s922Ec)
 
Gotovo da je počeo glumiti „ustašu“, dajući do znanja kako ga nije briga za pozdrav „Za dom spremni“ („fućka mi se za 'Za dom spremni'“), a nešto kasnije odnekud je „iskopao“ i djeda „ustašu“ – kao da je ikoga normalnog briga za to tko je u njegovoj obitelji bio na kojoj strani. Krajnje imbecilno ponašanje upotpunio je beskrajnim nizom lupetanja na javnoj sceni u čemu mu teško može parirati i sam Stipe Mesić (glavom i bradom). Našem kandidatu „s karakterom“ nije nikakav problem braniti gospođu Pipl Mast Tras As (nakon one javne međunarodne blamaže koju nam je priredila u Europskom parlamentu 2013. godine, kad je nerazumljivo i teatralno – baš kao da snima ulogu u kakvoj sapunici – bubetala pokušavajući govoriti engleski) i čak poslije tvrditi kako ona govori „perfektno engleski“ i to „bolje nego većina profesora engleskog koji znaju jedva za 2“. Danas se taj lik bez kompleksa kandidira za predsjednika države za koju je tvrdio kako je „slučajna“ i poslije svega što je izgovorio vezano za tu funkciju, omalovažavajući je, pa i otklanjajući svaku mogućnost da se ikad upusti u tu utrku, kao u travnju 2014., kad je u Mariji Bistrici (nakon što ga je netko omaškom oslovio s „predsjedniče“) izričito ustvrdio: „Netko me oslovio kao predsjednika države, ali ja to nisam i nikada neću biti. Iz više razloga, a jedan je taj što vam moram govoriti istinu. Predsjednik ne mora govoriti istinu. Ne smije lagati, ali ne mora govoriti istinu. A istina je takva da je ljudi u politici ne žele čuti. Moj posao nije da budem popularan i voljen, nego da objasnim i da se shvati što je istina. Mi se moramo otrijezniti, ali ne od pijanstva i mamurluka, već od iluzije da imamo ono što nemamo.“ (https://www.24sata.hr/news/milanovic-2014-nisam-i-nikad-necu-biti-predsjednik-hrvatske-635014)
 
Godine2015. izjavio je (komentirajući strukturu naše braniteljske populacije): „...ti koji su stali s oružjem su u pravilu bili s manje škole i iz siromašnijih obitelji, a elita i bogati ostali su u uredima i na sveučilištima. Ja Hrvatsku oružjem nisam branio“. Ne samo da je pokazao potpunu neobaviještenost po ovom pitanju (jer braniteljska populacija se prema stupnju obrazovanja tek neznatno razlikuje od prosjeka opće populacije), nego je ponovno, po tko zna koji put branitelje želio poniziti i okarakterizirati kao ljude s manjkom obrazovanja i opće kulture, oslanjajući se na uvriježene stereotipe što ih njeguje lijevo-liberalna javnost o ratnim veteranima kao „krezubim alkoholičarima“ kojima su agresija i primitivizam najprepoznatljivije odlike, a posjeti kladionicama i birtijama glavna društvena aktivnost.
 
Tajni sastanak (Milanović – Prgomet – Kotromanović) – mafijaški način vođenja politike
 
U studenome 2015. godine, u vrijeme dok su trajali tripartitni pregovori oko formiranja koalicije (SDP – MOST – HDZ), jedan od ključnih ljudi iz MOST-a, Drago Prgomet, tajno se sastao sa Zoranom Milanovićem kako bi iza leđa HDZ-u pa i samome MOST-u dogovorili suradnju MOST-a i SDP-a – a što bi Prgomet kasnije operacionalizirao. Ovaj tajni mafijaški susret (jer, posrijedi je upravo to: mafijaški način vođenja politike) možda se nikad ne bi dogodio da Prgometa na „tanak led“ nije navukao Ante Kotromanović koji se stavio u službu Zorana Milanovića radi vlastitih probitaka i interesa. Vezano za spomenute tripartitne pregovore, zanimljiva je okolnost da je Zoran Milanović u mjesecima prije njih s podrugljivošću i potcjenjivanjem govorio o MOST-u da bi na kraju (za razliku od Karamarka i HDZ-a) pristao na sve i sklopio s njima savez potpisujući bez pogovora ponuđenu listu uvjeta (a što je poslije propalo upravo zbog održavanja mafijaškog sastanka Milanović – Prgomet – Kotromanović).
 
Ispričavam se cijenjenom auditoriju, ali, dolazim do zaključka kako je svaki pokušaj cjelovitog pristupa ovoj temi (vezano za sve stranputice spomenutog momka „s karakterom“) ipak Sizifov posao, jer gruda je sve veća, put do vrha brda sve dulji...i zato ovdje stajem, do neke nove prigode, svjestan da se taj posao i ne može odrađivati drugačije nego u frangmentima, jer, eto, naš nas kandidat za predsjednika „s karakterom“ već zasipa novim nebulozama, a kampanja službeno nije ni započela. Namjerno ću izostaviti i dijagnozu jednog poznatog doktora (vezano za njegovu procjenu stanja našega kandidata za „predsjednika s karakterom“) jer mislim da čak ni Milanovića takvoga kakav jeste ne treba dodatno srozavati – utoliko prije što on to sam radi fantastično.
 
Evo samo još jednog „bisera“ iz rujna ove 2019. godine, kad je na pitanje novinara „obijaju li se nekadašnji 'šatoraši' HDZ-u o glavu“, zaključio kako su kad je on bio premijer„šatoraši imali podršku, Vase, Karamarka, Plenkovića, cijele te družine i Kolinde Kitarović, i to se sada vraća“. „Lucidno“, „promišljeno“, „inteligentno“, fajterski, u stilu „mi ili oni“, zar ne? Ulizivački, podanički i servilno poput pudlice kad se sa „šatorašima“ nađe nasamo, oči u oči, a bahato, bezobrazno, sirovo, primitivno i potcjenjivački čim se odmakne i progovori za medije. Eto, to je taj „karakter“ koji bi nam trebao biti jamstvo mudrog i kompetentnog upravljanja državom.Lik kojemu je „Mi ili oni“ ideologija, politički moto i shvaćanje politike. A od karaktera ni „K“.
 

Zlatko Pinter

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Četvrtak, 21/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1356 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević