Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Zastupnike bi trebalo zatvoriti u sabornicu i da 24 sata gledaju film Stipe Majića Glavu dole, ruke na leđa

 
 
»GLAVU DOLE RUKE NA LEĐA«, je igrano dokumentarni film koji obrađuje događanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata. Film prikazuje dramatične trenutke zarobljavanja, odvođenja, maltretiranja i ubijanja hrvatskih branitelja i civila nakon pada Vukovara i njihovo odvođenje u srpske koncentracijske logore u kojima su proveli devet mjeseci uz zvjerska mučenja i ubijanja batinanjem.
http://eivanec.com/wp-content/uploads/2019/01/glavuD-dole_pipe_ivanec_najava.jpg
Autor filma, redatelj, scenarist i producent je branitelj Stipe Majić Pipe. Rođen listopada 1963. godine u Vukovaru. Nakon završene srednje škole i odsluženog vojnog roka 1984 godine, pokreće samostalnu djelatnost. Otvara ugostiteljski objekt, kafe bar „MUSTANG“ na Trpinjskoj cesti, koji uspješno posluje sve do početka rata. Godine 1991. dragovoljno se priključuje 3. bojnoj, 204. brigade i kao pripadnik „ŽUTIH MRAVA“ aktivno sudjeluje u zaustavljanju tenkovskih kolona na Trpinjskoj cesti te obrani grada pod zapovjedništvom pok. general bojnika Blage Zadre.
 
Nakon okupacije grada Vukovara i dolaska u Zagreb počinje s realizacijom ideje o snimanju dokumentarnog filma o  svemu  proživljenom  u Domovinskom ratu. Tako 2011. godine realizira prvi dokumentarni serijal od deset epizoda, pod nazivom BITKA ZA VUKOVAR. U spomenutom projektu, potpisuje scenarij, režiju, i produkciju. Cijeli serijal je više puta prikazan na HRT-u. Nakon toga osam godina prikuplja materijale o  stradavanju  vukovarske bolnice, ranjenika i djelatnika koji su radili u njoj. Krajem 2017. završava dokumentarni film, odnosno seriju od četiri nastavka, pod nazivom SRCE VUKOVARA. Film je premijerno prikazan diljem Hrvatske i na HRT-u krajem 2017., dok je serijal prikazan na HRT-u 2018.
 
Javljaju mu se njegovi suborci i prijatelji koji su nakon pada grada Vukovara, završili u srpskim logorima i kaznionicama, s molbom da im pomogne i da njihova stradavanja pretoči u film. Uz puno muke oko financijskih sredstava, uspješno završava dokumentarno igrani film GLAVU DOLE RUKE NA LEĐA. Ovaj film je ujedno i prvi autorov iskorak u igranu formu. Naime dokumentacijski materijal vezan za temu predaje oružja  i odvođenja Hrvatskih branitelja u srpske logore, nije bilo lako naći. Uz mnogo truda i upornosti ipak se našlo! Ali nedostajao je onaj najbitniji  dio priče. A to su mučenja i torture logoraša. I tu je umetnuto nekoliko igranih scena u cilju što vjerodostojnijeg prikazivanja svih zvjerstava i mučenja koja su prošli Hrvatski branitelji. Film završen koncem 2018. godine i prikazuje se diljem Hrvatske, osim ovaj puta na HRT-u.
 
Programsko vijeće HRT-a konstatiralo je da je film izuzetno dobar, ali da ga ne će prikazati! Valjda da što manje ljudi vidi zvjerstva koja su činili Srbi i koja je to količina mržnje u njima izazvana velikosrpskom ideologijom. Može li takva zvjerska mučenja počiniti ljudsko biće drugom ljudskom biću, a da se naziva čovjekom? Ne to više nije čovjek, to je monstrum! A velikosrpska agresivna politika pretvorila je Srbe u monstrume.
 
HAVC je sudjelovao u manjem djelu financiranja filma, umjesto da je u cijelosti podržao i financirao ovakav film! Ali je zato u cijelosti financirao filmove sa lažima o hrvatskim braniteljima "15 minuta - Masakr u Dvoru" Nakon što je film vidio na RTS-u, branitelj Ivica Pandža podnio je kaznenu prijavu, smatrajući kako je paradoksalno da Hrvatska sufinancira film u kojem su autori iskrivili činjenice i za masakr u dvoru na Uni optužili hrvatsku vojsku. Šokiran je, kaže da je na odjavnoj špici primijetio da su u tome sudjelovale hrvatske institucije i financirale s 250.000 kuna. "Postoje brojni dokazi da to nije bila hrvatska vojska. Mi smo jedini koji s vlastitim novcima financiramo film koji optužuje nas." 
 
Gledajući svjedočenja u filmu o svakodnevnom batinanju palicama za bejzbol, kundacima od pušaka i drugim improviziranim batinama, koje su ostavljale tragove na leđima i drugim dijelovima tijela, raznih bestijalnih mučenja u samicama,bez hrane, vode, spavanja na golom betonu, ponižavanja i nemogućnosti obavljanja velike i male nužde pod batinama, nemogućnosti pranja i održavanja osobne higijene i psihičkog iživljavanja nad njima stalnim ispitivanjima pod batinama, prisiljavajući ih pjevati "Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala, Nije mala, nije mala, triput ratovala...",razmišljala sam kako bi trebalo sve profesionalne političare iz Hrvatske zatvoriti u sabornicu da gledaju barem 24 sata taj film, i to bez hrane i vode, bez spavanja i bez sjedenja, stojeći, pa bi valjda shvatili uz koje je patnje i stradanja stvorena ova država Hrvatska! Valjda bi se tada sa više poštovanja i obzirnosti odnosili prema hrvatskim braniteljima, prema imovini hrvatskih ljudi, prema gospodarstvu,  nacionalnom bogatstvu i resursima, prema nacionalnom identitetu hrvatskog naroda i države Hrvatske! Valjda bi tada tražili od Srbije da prizna postojanje logora na svojem teritoriju, da ukine zakon o jurisdikciji za suđenja za ratne zločine, da preda dokumentaciju o nestalima u vrijeme okupacije Vukovara i drugih mjesta, tražili bi da Srbija plati ratnu odštetu, da vrati pokradeno kulturno blago i dokumentaciju iz vukovarske bolnice! Valjda bi više vodili politiku hrvatskih nacionalnih interesa, a ne interesa Europske unije i raznih svjetskih i lokalnih moćnika i korporacija.
 

Lili Benčik

Protiv novoga Vučića traže se novi djelotvorniji načini suprotstavljanja

 
 
U Zagrebu će se 19., 20. i 21. studenoga održati kongres europskih pučana (EPP) njihove „internacionale“ pa je u tu svrhu Predsjedništvo Hrvatskog sabora odobrilo korištenje (iznajmljivanje) dvorana u njegovoj  zgradi. Nesumnjivo je kongres europskih pučana, njihovih stranaka, ma kakve one danas bile i ma koliko „pučke“, događaj  iznimnog značaja za Hrvatsku - politički, medijski, turistički, promičbeno… Pritom treba imati na umu činjenicu kako je to najbrojnija politička grupacija („klub“ ) u EU-parlamentu, najbrojnija u vlasti, pa i vlast u Euniji (duže vrijeme) te da će se teško u skoroj budućnosti sličan događaj ponoviti. I sad nastala neka, opća, frka zbog činjenice što će europski pučani neke svoje sastanke (Predsjedništva i Skupštine) u okviru kongresa (plenarno u „Areni“, doći će oko 2000 izaslanika) održati u zgradi hrvatskog parlamenta koja im je u tu svrhu iznajmljena.
https://zagreb2019.epp.eu/wp-content/uploads/2019/10/EPP-Zagreb-Congress-2019.jpg
Napalo Plenkovića i HDZ i s lijeva i s desna, reklo bi se sa svih strana i, reklo bi se, javio se u napadu sve sam go' ljevičar i suverenist. Redom slijedom od Vesne Pusić, preko Gordana Marasa i Peđe Grbina, šefa Partije, koja je, glede hrvatske suverenosti u odsudnom trenutku sramotno napustila i Sabor i sabornicu, Bernardić, nova političarka Dalija Orešković („Sukob interesa“ glede najma!), pa sve do Hrvoja Zekanovića i Ruže Tomašić, te poneki portali. Mnoge sam sigurno i ispustio. Vesna Pusić tako smatra kako ovom odlukom pokazujemo „nepoštovanje svojih institucija“, te smo si „pljunuli u juhu“, ostali to, najam, uopćeno drže nekakvom „sramotom“, Beljak, gazda od seljaka ne bi unutra pustio Tajanija (bivši predsjednik EU parlamenta)… i tako šorom šajke. (Napomena, ja ne  bih u sabornicu pustio ni Beljaka, al' tko me pita.)
 
Prvo, Hrvatska, ustvari HDZ, je (samo) domaćin kongresa EPP-a, a ne i organizator, kao što je, primjerice, Hrvatska, i kao turistička zemlja, domaćin raznih kongresa, poslovnih, medijskih, medicinskih i inih. Dopao ju, hvala Bogu i jedan politički. Konce organizacije ovdje čvrsto drži čelništvo EPP-a, europske pučke internacionale“. U saborskim dvoranama održat će se sjednica Predsjedništva i Skupštine EPP-a, a u zagrebačkoj „Areni“ kongres. U činjenici da će se po dvoranama Hrvatskoga (državnog) sabora, po Gornjem gradu i Markovu trgu motati europski pučani, vrh europskih pučkih stranaka, utjecajne političke ličnosti - sve je pozitivno i za Hrvatski (državni) sabor i za imidž Hrvatske ( dakako i političke) i u konačnici: za hrvatski suverenitet. Kad u sabornici bude zasjedalo Predsjedništvo i Skupština EPP-a to može biti, makar i infinitezimalno, makar i simboličko, uvažavanje hrvatskog suvereniteta preko te hrvatske institucije koja je u hrvatskom pamćenju bila čašćena, ako danas nije, s izrijekom kako je iznad nje „samo Bog“.
 
Kad tzv. liberali (Pusić) i još tako zvaniji ljevičari, fol socijaldemokrati, Maras, Grbin, Bernardić… u ovom slučaju govore o „nepoštovanju institucija“, „pljuvanju u vlastiti tanjur“, „sramoti“, „sukobu interesa“ radi se, najmanje, o lažnoj brizi i o hrvatskim institucijama, Hrvatskom saboru, suverenitetu… Istup Vesne Pusić ne treba uopće komentirati jer je ona među onim hrvatskim političarima koja slabo ili nikako ne poštuje Hrvatski sabor. Što se pak Partije tiče spomenut ću samo jednu jedinu odluku: ukidanje Dana državnosti 30. svibnja i razbacivanje državnih praznika po kalendaru da ih više nitko nije mogao naći, koja je ponajprije maljem udarala Hrvatski sabor, koji se, usput, nazivao i „državni“ pa je i to izbacila. Toliko  o „sramoti“ koju na lib-ljevici izaziva taj najam zgrade u usporedbi samo s ovim sramotama i nepoštovanjima.
 
I tzv. desnica se pita je li odricanje od hrvatskog suvereniteta kad se iznajmi Hrvatski sabor (zgradu). Odgovor vrišti do neba - i više je od toga. Na tome naročito nastoji nova zvijezda desnice (suverenističko krilo, jer je ona podijeljena na desetke struja i puteljaka) Hrvoje Zekanović. Njemu je glavni razlog napada na „najmodavce“ Plenkovića i HDZ - Aleksandar Vučić, srbijanski predsjednik i predsjednik SNS-a, članice EU-ovih pučana. Strava i užas, u sabornicu će kročiti Aleksandar Vučić! Ne znam u čemu je problem jer Vučić je već bio u Hrvatskom saboru. Bio na Pantovčaku, u Banskim dvorima, prošetao se Markovim trgom, bio u Saboru kod Jandrokovića, u Gvozdu (21 kilometar od Gline) u dvorani Lisinski, vjerojatno mimo protokola se prošetao po Preradovićevom trgu pa do spomenika Nikoli Tesli (ne sjećam se je li bio kod mitropolita Porfirija) - pa nikom ništa.
 
Ne sjećam se da se netko od saborskih zastupnika tada pretjerano bunio. Samo ga je zastupnik Miro Bulj špotao na putu od Banskih dvora do Sabora. A mogli su primjerice suveren-desno-domoljubni prirediti jedan „pernarovski“ prosvjed i leći pred Vučića na putu u sabornicu. Nisu pa je Aleksandar Vučić stigao do Gordana Jandrokovića i s njim se slikao ispod hrvatske i zastave Eunije. Zanimljivo za jednog „glinskog“ Vučića iz 1995. U nekim srbijanskim medijima može se naći podatak kako je Aleksandar Vučić bio u Hrvatskoj u okolici Zadra i Knina(!?) još 2009. (2010.?) za Ive Sanadera i Jadranke Kosor, nje svakako. I tamo smatraju kako je Hrvatska, s pravom tada mogla ne primiti ga, ali je njegova najvažnija  europska „skrbnica“ Angela Merkel „namignula“ da ga se primi. U svijetlu njegova političkog „brijanja“ i „umivanja“. (Nisam našao potvrdu  te tvrdnje u ovdašnjoj mediji, ali je lako moguće kako je ona to prešutjela.)
 
Na tom tragu brige o Vučiću i SNS-u i prijam je SNS-a među europske pučane, pa ako će on sada doći u Zagreb na njihov kongres, što onda. Osobito stoga što je, na poziv Predsjednice RH već bio ovdje, kao srbijanski predsjednik, uključivo i u Hrvatskom saboru (i zgradi i instituciji). Vučićev politički „lifting“, prvenstveno pod patronatom EU-a (Njemačka) i SAD uz stalno komunikacijsko i marketinško savjetovanje britansko (Tony Blair, njegova agencija) bez obzira na radikalsku (četničku) prošlost, štoviše baš njoj zahvaljujući (poželjni nacionalist) daleko je odmakao. On sam pak danas sjedi na mnoštvo stolaca: eunijskom, njemačkom, ruskom, kineskom, američkom, turskom, arapskom, francuskom donekle. Odnedavno, iako ne ide u crkvu, iako je pokušavao promicati protestantizam, preko njegove radne etike, iako brižno čuva gej parade po Srbiji, iako je ustoličio gej premijerkuu struc srbijanskim „muškarčinama“, nosi orden sv. Save kojim ga je odlikovao SPC. Baviti se Vučićem danas kao da je to onaj stari četnik, Šešeljev šegrt iz vremena do 2008. (iz radikala osnivanje SNS-a) potpuno je neučinkovito. Nova Vučićeva ličnost, realno puno opasnija, traži nove učinkovitije načine suprotstavljanja.
 
Kad su eu-pučani već u Zagrebu o njihovoj politici i političkoj praksi može se i treba raspravljati. Recimo o njihovoj pogubnoj ulozi, osobito njemačkih, u razvoju migrantske krize čiji je sastavni dio i pražnjenje jugoistočne Europe, uključivo i Hrvatske, od domicilnog stanovništva („pučanstva“. To bi, po našem mišljenju bio pravi posao za one koji se drže suverenistima - sadržaj, a ne forma, zgrada i jedan između 2000 sudionika kongresa EPP-a, ma bio to i Aleksandar Vučić.
 

Mato Dretvić Filakov

Do srpske agresije 1991. ćirilica nije bila veliki problem

 
 
»Ćirilićno pismo ne ugrožava većinski narod«, poručuju Milorad Pupovac i njegovi trbuhozborci. Neee, to je još jedna u nizu podvala SNV-a, da ga podsjeća na „načela dostojanstva, slobode i jednakosti” koje mu je “donijelo” i na rane koje mu drži otvorenima.
http://www.novosti.rs/upload/thumbs/images/2019a//07/14/boris_620x0.jpg
Boris Milošević
 
SNV kampanjom ‘Da se bolje razumijemo’ traži da se skine stigma s ćirilice. "Želimo poslati poruku da korištenje ćirilice u privatnom i javnom prostoru po ničemu ne ugrožava većinski narod. U kampanji ćemo promovirati načela dostojanstva, slobode i jednakosti. Ćirilica je važan dio kulturnog identiteta, a jezična različitost je jedan od temelja Europske unije. Svaka država članica dužna je promovirati upotrebu manjinskog jezika i pisma. Kako dosad to nije bio slučaj, želimo promovirati upotrebu ćirilice, posebno u javnom prostoru, s obzirom da tražimo da se poštuju Ustav, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, potpisane konvencije i odluke Ustavnog suda", kazao je predsjednik SNV-a Boris Milošević, naglasivši da, bez obzira na odluku vukovarskog Gradskog vijeća o ovom pitanju, srpska zajednica smatra da ćirilica ima svoje mjesto ne samo u tom gradu, nego i u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u mjestima gdje Srbi žive u značajnom broju.
 
Predsjednik Savjeta SNV-a Milorad Pupovac kazao je da svako pismo u prvom redu služi za međusobno sporazumijevanje, širenje znanja i zbližavanje, a po potrebi i za raspravljanje i sučeljavanje. "Ćirilično pismo, kao jedno od pisama EU nakon ulaska Bugarske, ne bi smjelo u nijednoj državi biti zabranjivano i ograničavano. Svako pismo, unatoč međusobnim razlikama, napravljeno je da povezuje ljude, premošćuje vremena i spaja svjetove. Neki hoće da ćirilično pismo bude pismo neslobode u Hrvatskoj, a ćirilica je uvijek bila i uvijek će biti pismo slobode, baš kao i svako drugo pismo. Slobode da se na njemu piše, da se na njemu čita i da ga se vidi tamo gdje ga se treba vidjeti. Pisma ne čine nedjela, nego ljudi koji se služe pismima. Stoga Hrvatska ne bi trebala ni u kojem svom dijelu predstavljati nešto što nisu druge države, pa da ograničava pravo upotrebe ćirilice, posebno ako je ona važna za cijelu povijest pismenosti Hrvatske i za onaj dio stanovništva koji je srpske nacionalnosti. Zato je ova kampanja prije svega poziv na dijalog kako bismo izbjegavali nesporazume oko svih pitanja pa tako i onih bolnih", kazao je Pupovac (https://www.portalnovosti.com/snv-kampanjom-da-se-bolje-razumijemo-trazi-da-se-skine-stigma-s-cirilice). Još jedna u nizu podvala Milorada Pupovca i SNV-a hrvatskom narodu. Prije svega očito da riječ Hrvatski ne može prijeći preko usta Borisa Miloševića, jer je rekao "većinski narod", nije čak ni imenovao koji je to većinski narod, teško je bilo reći "većinski hrvatski narod".
 
Kojih li pomirljivih izjava, milina bi ih bilo slušati i čitati da ne znamo o kojim i kakvim ljudima se radi! Ali nažalost veoma dobro iz iskustva znamo! U Hrvatskoj nije postojao problem ćirilice, sve dok nisu krenuli  tenkovi iz Beograda prema Vukovaru, ispraćeni ćirilicom i zasipani cvijećem!  A kada su nakon 87 dana opsade, ispaljenih šest i pol milijuna projektila na kojima su bili ćirilični natpisi, potpuno razorili grad i po njegovim izbušenim fasadama pisali "ovo je Srbija" na ćirilici,  nisu bili ni najmanje tako umilni i pomirljivi.
 
Čak 30.000 vojnika JNA i četničkih postrojbi sa oko 400 tenkova, stotine minobacača i topova, potpomognuti JNA zrakoplovstvom, protiv 2 500 istinskih heroja,  branitelja s lakim naoružanjem, zaštitara, policajaca i dragovoljaca, zauzeli su razrušeni grad i počeli svoj krvavi pohod protjerivanja, ubojstava, masakriranja, mučenja i silovanja! Točan broj vukovarskih žrtava još uvijek nije poznat. Procjenjuje se da je  poginulo oko 2.500 branitelja, od čega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, oko 600 je ubijeno  nakon pada grada, a ostalih 1.000 je stradalo u borbama na širem području Vukovara. Ubijeno je 86 djece, od čega je 54 djece bilo mlađe od 10 godina. Oko sedam tisuća osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada ulogorima u Srbiji, što Srbija ne priznaje ni danas 28 godina nakon okupacije Vukovara. Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Na stratištu Ovčari pobijeno je  ukupno 260 ranjenika i civila dovedenih iz bolnice. U tri mjeseca u vukovarskoj bolnici liječeno je oko dvije i pol tisuće ranjenika i izvršeno je oko tisuću operativnih zahvata. Na dan pada grada u bolnici je bilo 396 ranjenika i bolesnika. Na bolnicu je padalo dnevno od 70 do 80 granata, a bilo je i dana kada je palo i do 700, pa je medicinsko osoblje preselilo ranjenike i bolesnike u podrumske prostorije. Srbočetnici i JNA nisu poštivali ni međunarodne konvencije humanitarnog prava, jer  im je bolnica koja je trebala biti zaštićena, bila omiljena meta užasnog svakodnevnog granatiranja.
 
Danas u 2019. godini, 21 godinu nakon mirne reintegracije, kada je abolirano  oko 20 tisuća ljudi, a pretpostavlja se da su abolirani i mnogi koji to nisu trebali biti, dok zločinci mirno žive u Vukovaru, jer ih hrvatsko Pravosuđe nije procesuiralo nemoguć je suživot u Vukovaru i Istočnoj Slavoniji. Milorad Pupovac ne želi da se procesuiraju srpski ratni zločini nad Hrvatima, već opetovano traži samo kažnjavanje zločina nad Srbima, koje naravno preuveličava kao i nepostojeće pokrštavanje 11 tisuća srpske djece, za što nije nikada odgovarao.
 
Danas Milorad Pupovac nakon svega kaže"ćirilica je uvijek bila i uvijek će biti pismo slobode, baš kao i svako drugo pismo". Koje slobode, za koga slobode? A sadašnji njegov nasljednik, predsjednik SNV-a Boris Milošević kaže "Želimo poslati poruku da korištenje ćirilice u privatnom i javnom prostoru po ničemu ne ugrožava većinski narod. U kampanji ćemo promovirati načela dostojanstva, slobode i jednakosti" naglasivši da "bez obzira na sutrašnju odluku vukovarskog Gradskog vijeća o ovom pitanju, srpska zajednica smatra da ćirilica ima svoje mjesto ne samo u tom gradu, nego i u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u mjestima gdje Srbi žive u značajnom broju".
 
Znači većinski hrvatski narod treba zaboraviti:
• na nestale, njih 1497 za koje mnogi Srbi znaju gdje su sahranjeni, ali o tome mudro šute
• na dokumentaciju iz Vukovarske bolnice, koju su odnijeli i ne će je vratiti
• trebao bi zaboraviti na silovane žene i djevojčice za koje se ne zna broj koliko ih je uzastopce danima silovano, najmlađa žrtva imala je 6, a najstarija 80 godina.
• trebao bi zaboraviti sve one koji neprocesuirano mirno žive u Vukovaru i rugaju se svojim žrtvama,
• trebao bi zanemariti neprestano stigmatiziranje od strane Pupovčevih NOVOSTI za fašizaciju , ustaštvo i Jasenovac i Pupovčeve objede po svijetu da RH podsjeća na NDH.
• trebao bi zanemariti desetke milijuna kuna kojim iz Proračuna financira upravo SNV i Pupovčeve Novosti da se sprdaju sa hrvatskom himnom "Lijepa naša haubico", s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović...
• trebao bi zanemariti što pišu  o hrvatskoj državi da je, citiram Viktora Ivančića "neizlječivo bolesna, sadistički izopačena, moralno destruirana i, u osnovi, zločinačka".
• trebao bi zaboraviti  Pupovčeve optužbe da je u Hrvatskoj 11.000 srpske djece pokršteno.
• trebao bi zaboraviti i na dr. Ivana Šretera o kojem Milorad Pupovac mudro šuti
• trebao bi zaboraviti na zatiranje kulturnog i vjerskog identiteta , na srušenih, zapaljenih i uništenih 1450 crkava i samostana i ostalih sakralnih objekata i pokradeno kulturno blago,
• trebao bi zanemariti SNV Bulletin kojim svake godine SNV etiketira, označava, stigmatizira,  proziva na stotine osoba, na desetke institucija, medija, sve do parlamentarnih zastupnika, Vlade i predsjednika ili predsjednice. Takvih lista  nigdje u svijetu nema,  što oni sebi dopuštaju. Što to  umišljaju da su iznad svih hrvatskih državnih institucija, da su iznad Ustavnog i Vrhovnog suda? To je pozivanje na javnu hajku,  to su liste za odstrel! Što DORH radi da zaštiti Hrvate od ovakvih prozivki? Gdje je tu Povelja UN-a o ljudskim pravima i Ustav RH, koji kaže;
Članak 22.
Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud"
Je li to SNV paralelna vlast u RH , izigrava li moralni i etički sud?
• trebao bi zaboraviti na balvane, razorene bolnice, tvornice , škole i stambene zgrade
• trebao bi ali ne može, rane su još uvijek otvorene , revno ih stalno otvaraju, a ne pružaju baš ništa da mogu zacijeliti.
SNV i Milorad Pupovac stalno traže prava, pa i prava koja u drugim europskim zemljama nemaju nacionalne manjine, ali pored prava treba imati i obveze, a obveze nikakve nemaju! I one koje bi po Ustavu svaki hrvatski državljanin trebao poštivati, Srbi ne poštuju. Za njih je domovinski rat, građanski rat, a po Ustavu RH, Domovinski rat je temelj na kojemu počiva moderna hrvatska država. Znači da ni osnovnu, temeljnu odrednicu iz Ustava RH ne poštuju.
 
A od nas traže da se "skine stigma sa ćirilice", "Ako vas netko pita što je “ćirilica u Vukovaru”, prije svega se pozovite na članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i jasno naglasite kako je “ćirilica u Vukovaru” protuustavna i protuzakonita." piše Karolina Vidović Krišto
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina
Članak 8.
Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.
"Ćirilica je uvijek bila i uvijek će biti pismo slobode, baš kao i svako drugo pismo", reče Milorad Pupovac. E nije, za nas Hrvate nije tek obično pismo, samo zakonska obveza, kako tvrdi Milorad Pupovac, da je,  ne bi onda ćirilične ploče u Vukovaru ni bile razbijene, niti bi napetosti glede ćirilice i dalje trajale. Ćirilica nije samo pismo niti jedino problem zakona. Ona je više od toga; Ćirilica je simbol koji kod Hrvata izaziva otpor i traumatična sjećanja. Jer, prisutnost toga pisma pratilo je srpsku agresiju na Hrvatsku, uz nazočnost ćirilice srušen je i Vukovar, Škabrnja, Ćelije, Voćin Dvor, Sunja i mnoga mjesta i gradovi. U hrvatskom kolektivnom pamćenju živa je slika četnika koji u netom okupiranom Vukovaru pod crnom zastavom urlaju  što će raditi Hrvatima: "Slobodane šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate".
 
Njihove prijetnje odjekivale su ispod crnoga barjaka s mrtvačkom glavom ispisanoga ćirilicom. Ćirilicom su bile pisane ne samo ratne prijetnje nego i presude. Hrvati su zbog toga i ljutiti na predsjednika Vlade Plenkovića, glede uvođenja ćirilice i potpore koju srpski manjinski saborski zastupnici daju Vladi. Ćirilica i narodnjaci prethodili su i pratili srpske tenkove i četničke postrojbe u napadu na hrvatska sela i gradove. Zato u hrvatskom ratnom sjećanju i jesu simbol agresije na Hrvatsku. Emocije koje i danas kod Hrvata pobuđuje ćirilica jesu osjećaj velike nepravde, ogorčenje i ljutnja ne samo na SNV, nego i na hrvatske institucije i vlast, koja im sve to dopušta! Najviše i upravo zbog Vukovara i u Vukovaru!
 

Lili Benčik

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Nedjelja, 17/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1410 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević