Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

U odvojenim školama djeca srpske manjine i dalje ne uče hrvatsku povijest

 
 
Vojislav Stanimirović izjavio je za beogradske Večernje novosti 13. lipnja 2013.: "Naša djeca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drukčiji nego u hrvatskim školama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu, jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat!" Ako je škola odgojno-obrazovna ustanova, onda nije samo bitno znanje koje se prenosi učenicima, već i oblikovanje učenika da budu lojalni građani Republike Hrvatske, da poštuju njezino znamenje zastavu, himnu i grb, što je u školskom sustavu srpske nacionalne manjine u istočnoj Slavoniji zakazalo. Djeca srpske nacionalne manjine u Istočnoj Slavoniji, ne samo da ne uče o Domovinskom ratu, nego ih u školi i kod kuće odgajaju u srpskom etničkom duhu, što kao manjina imaju pravo, ali bez spoznaja bilo kakve građanske svijesti o pripadanju Republici Hrvatskoj. Stoga ne čudi izjava gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, da djeca ostanu sjediti kod intoniranja hrvatske himne.
https://www.fena.ba/img/c/750x450/upload/sds_logo.png
Kao što je poznato, nakon mirne reintegracije istočne Slavonije 1998. godine, djeca pripadnici srpske nacionalne manjine imaju svoje posebne škole, u kojima se cjelokupna nastava odvija prema "A- modelu" na srpskom jeziku i pismu. Po Erdutskom sporazumu bio je petogodišnji moratorij na nastavu hrvatske povijesti u odvojenim školama za djecu pripadnike srpske nacionalne manjine 1998.-2003. Međutim takva se praksa nastavila do danas iako je Ustavni sud ustanovio da je moratorij istekao. Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku članak 27. 1. točka 1, da su  svi profesori povijesti dužni prenijeti činjenice o Domovinskome ratu svim učenicima u Republici Hrvatskoj u jednakoj mjeri.: U-VIIR-4640/2014, Zagreb, 12. kolovoza 2014.  Međutim, stvarnost je potpuno drukčija. Profesori koji predaju povijest u odjelima na srpskom jeziku i pismu još uvijek preskaču temu Domovinski rat, a u najboljem slučaju ovom se temom bave samo površno u najkraćim crtama.
 
Vezano uz udžbenike hrvatske povijesti ima jedan doista bizaran događaj, koji zorno prikazuje razmišljanje srpske nacionalne manjine. U vrijeme Vlade Zorana Milanovića (2011.-2016.) ministar obrazovanja Željko Jovanović, poslao je hrvatske školske udžbenike povijesti tadašnjem srpskom predsjedniku Tomislavu Nikoliću na uvid, da dokaže kako Srbija nije prikazana kao agresor i okupator, a Srbi kao četnici u hrvatskim školskim udžbenicima povijesti. Postupak bez presedana, jer Srbija je druga država i nema nikakve ingerencije nad školskim sustavom  u Republici Hrvatskoj. To samo dokazuje da srpska nacionalna manjina nikako ne prihvaća Republiku Hrvatsku kao svoju državu, a sebe ne vide kao hrvatske državljane.
 
Povjesničar dr. Ante Nazor, predsjednik Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, bio je ogorčen, kao i većina hrvatskih građana, sa slanjem hrvatskih udžbenika na “recenziju” u Srbiju. Izgleda da bismo se morali ispričavati što su nam okupirali dio domovine i što osobe koje su u koloni kroz Vukovar pjevale "Aoj Slobo šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate..." nazivamo četnicima. O incidentima koje naprave Srbi: "Sigurno da i u srpskoj zajednici ima pojedinaca koji naprave nešto što podigne međunacionalne tenzije, ali svaki takav potez najviše šteti upravo srpskoj zajednici. Nitko od pripadnika srpske zajednice na odgovornim funkcijama, bilo na nacionalnoj ili lokalnoj razini, takve stvari ne podržava". Nitko od pripadnika srpske zajednice na odgovornim funkcijama ne podržava? A, podržava. Podržava sâm Boris Milošević tris.com.hr/2019/01/intervju-boris-milosevic-45-zastupnik-sdss-a-knin-je-svima-u-fokusu-a-mirnu-reintegraciju-bi-razmontirali/ I to u potpunosti!
 
Srpsko narodno vijeće (SNV), nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine, izabrano je političko, savjetodavno i koordinativno tijelo koje djeluje kao samouprava Srba u Republici Hrvatskoj. Osnovano: 1997. Sjedište: Zagreb,
Predsjednik SNV-a je Boris Milošević
SNV se bavi zaštitom i promocijom ljudskih, građanskih i nacionalnih prava Srba, te pitanjima njihova identiteta, participacije i integracije u hrvatsko društvo. Vijeće je osnovano na temelju Erdutskog sporazuma i Pisma Vlade RH o dovršenju mirne reintegracije, koji Srbima jamče manjinsku samoupravu i pravo na organiziranje, te na temelju višestoljetne tradicije srpske samouprave (crkveno-narodni sabori, zakonodavni i politički akti kojima se regulirao položaj Srba tijekom 18. i 19. vijeka, dokumenti Zemaljskog antifašističkog vijeća). Osnovano je 1997. godine u Zagrebu na inicijativu Saveza srpskih organizacija (SKD Prosvjeta, Srpski demokratski forum, Zajednica Srba Rijeke i Istre, Zajedničko veće opština), a osnivači su bili i Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS), Baranjski demokratski forum, Udruženje izbjeglih i prognanih Srba, predstavnici nekih crkvenih općina Srpske pravoslavne crkve, saborski zastupnici Srbi i ugledni pojedinci.
 
A istina o osnivaču SDSS-u, Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranki, je slijedeća: stranka je osnovana neregularno! Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS)  osnovana je 5. ožujka 1997. u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba. Važno je napomenuti da je odlukom hrvatskih institucija 1992. godine zabranjen rad i djelovanje Srpske demokratske stranke (SDS). S danom 18. veljače 1992., stranka je brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske. Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) 1992. godine hrvatskim zakonom zabranjena i brisana iz Registra? Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka?
 
Nakon donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 2002. godine mijenja se način formiranja i organiziranja manjinskih vijeća. Vijeća se biraju tajnim izborima koje organizira država (do sada su održana četiri kruga – 2003., 2007., 2011. i 2015.) u svim jedinicama samouprave na čijem području broj Srba prelazi 1,5 posto. U jedinicama lokalne samouprave vijeća se biraju ukoliko na tom području živi više od 200 pripadnika srpske manjine, a u jedinicama regionalne samouprave ukoliko njihov broj premašuje 500. U slučajevima kada nije ispunjen barem jedan od ovih uvjeta, a na području samouprave živi najmanje 100 pripadnika manjine, bira se predstavnik. Znači ne vrijedi etnički sastav stanovništva, odnosno 1/3 udjela u ukupnom broju stanovništva jedinica lokalne uprave, već se i tu pogodovalo srpskoj nacionalnoj manjini. Zaključno s 2019. godinom, održano je pet krugova izbora. Sada mrežu SNV-a čini 144 vijeća i predstavnika, a ukupan broj vijećnika je 1744.
 

Lili Benčik

Hrvatske vlasti samo uoči izbora počinju lažni lov na sitne kokošare

 
 
Pokušaj da se osnivanjem Antkorupcijskog odbora u Ukrajini, razmrsi gordijski čvor korupcije i institucionalne pljačke u Ukrajini, u najvećoj mjeri vezano za Viktora Janukoviča i za oligarhe koji su bili njemu bliski, pokazalo je da borbu protiv korupcije u najvećoj mjeri onemogućavaju najmanje dvije činjenice.
https://www.dailyherald.com/storyimage/DA/20170715/DISCUSS/170719386/AR/0/AR-170719386.jpg&updated=201707151213&MaxW=900&maxH=900&noborder&Q=80
Prva činjenica je, da se pokušaj praćenja tijeka „prljavog“ novca i dokazivanje  na taj način otuđenog novca putem koruptivnih i kriminalnih postupaka, da se pokazalo veoma teškim, gotovo „neprohodnim“ putem, radi isprepletenosti s fiktivnim vlasničkim odnosima, fiktivnim kupoprodajnim odnosima, i uz uključenost agencijsko bankarske „mafije“ u praćenju tih 'poslove'.
Druga je činjenica, da se pokazala tolika 'dubinska' strukturna  isprepletenost politike odnosno vlasti, sa subjektima ovih koruptivno-kriminalnih radnji, da je pomoć s njihove strane, Antikorupcijskom odboru bio ravan NULI!
 
Ovaj je uvod bio potreban, ako želimo da se osvrnemo na našu domaću situaciju u svezi Plenkovićeve najavljene borbe protiv korupcije i nultu toleranciju za korupciju. Ali prije nego što ukažemo na konkretne sličnosti između situacije u Ukrajini i u Hrvatskoj glede korupcije, te valja raščistiti pojmove i konstatirati da vlast, Vlada i vladajući političari, i narod odnosno javnost pod borbom protiv korupcije ne podrazumijevaju istu stvar. Jer dok narod odnosno javnost pod borbom protiv korupcije podrazumijeva potrebu borbe protiv „zaštićenih i krupnih“ zvijeri, vlast, Vlada i vladajući političari pod borbom protiv korupcije podrazumijevaju hvatanje i sankcioniranje „pilićara“ i „kokošara“ odnosno „sitne ribe“ i ne diranje u „krupnu divljač“! A sličnost s Ukrajinom je upravo frapantno slična upravo u svezi ne-želje ili ne-moći da se upravo krene u energični obračun i sankcioniranje korupcije čiji su akteri upravo do sada, a očito i nadalje, najveći politički zaštićeni akteri korupcionaško-kriminalnih afera.
 
A spomenuta sličnost se očituje u slijedećim činjenicama:
- Većina ukrajinskih aktera velikih korupcionaško-kriminalnih afera su otuđeni novac transferirali u inozemstvo, pa su potom i sami napustili Ukrajinu (pr. Janukovič, Ovčenikov, Fuks, Kurčenko...) i nedostupni su ukrajinskom pravosuđu. U Hrvatskoj je situacija sljedeća: Miroslav Kutle, Milenko Bašić, Vlatko Radić, Igor Vuković, Drago Tadić, Dragan Kovač…, da navedemo samo one najpoznatije bjegunce pred hrvatskim zakonom, mirno žive, rade i posluju u BiH, dok poznati tajkun Gucić već 13 godina mirno živi u Beogradu, a Ivan Radošević u Njemačkoj. A kako izgleda „energična“ borba protiv korupcije i krupnog kriminala u nas, najbolje ilustriraju slučajevi Ivice Todorića ili Bandića, protiv kojih će istražno-sudsko-kazneni procesi, vjerojatno završiti po scenariju „pojeo vuk magarca“, dok npr. teme o načinu bogaćenja Luke Rajića, Emila Tedeschija, te Ivana Jakovčića, Lovre Kuščevića, Radimira Čačića, i njima slične poznate i manje poznate, ili čak javnosti sasvim nepoznate osobe, poput članova grupe Borg, niti ne će nikada biti otvorene, sukladno onoj generalovoj antologijskoj definiciji „tko je jamio, jamio je“!
 
Zašto je bilo uopće potrebno ukazivati na sličnost korupcije i kriminala na najvišoj razini društva u Ukrajini i Hrvatskoj? Pa upravo radi u naslovu navedene konstatacije. Naime sasvim je jasno da efikasna i efektivna borba protiv korupcije i institucionalnog kriminala nije u interesu politike, budući da  korupcija i institucionalni kriminal ne mogu uspješno djelovati bez strukturne povezanosti vlasti, organa vlasti i aktera korupcije i kriminala, odnosno pod okriljem vladajuće politike. To što vlast po uputi politike, povremeno, najčešće u vrijeme prije izbora poduzima „lov“ na relativno „sitnu ribu“ poput Merzel, Rimac i ponekog gradskog, županijskog ili općinskog moćnika, je samo dimna zavjesa za prikrivanje da se ništa ne poduzima protiv najvećih „igrača“, koji su strukturno povezani sa vladajućom politikom.
 
U Hrvatskoj je ta strukturna povezanost vladajuće politike i korupcionaštva najizraženija u sustavu takozvanih javnih nabava, koje su sve drugo samo ne javne, budući da se sve unaprijed dogovara između naručitelja i dobavljača, po cijenama i uvjetima koje nemaju veze sa poštenim tržišnim natjecanjem. Sjetimo se da skandalozna afera sa cijenom bojanja tunela do danas nije razriješena, da se u Zagrebu na tobožnjim javnim natječajima poslove dobivaju tvrtke, koje radove izvode traljavo, nekvalitetno i očito preskupo, ili da se vozila za ministarstva i državne institucije nabavljaju prema unaprijed dogovorenim uvjetima koje odgovaraju određenom ponuđaču, uz općepoznatu činjenicu, da se pri tome 'pinka' za naručitelja podrazumijeva.
 
Budući da se na funkcije dolazi u nas uglavnom prema stranačko-rodjačko-prijateljskoj liniji, jasno je da se koruptivna mreža u društvu ispala poput paukove mreže, pa je vođenje efektivne borbe protiv korupcije, suprotna interesima vlasti i politike, jer bi se time kidali niti takve koruptivne mreže. Pa je logično da se politika, posebno u nas, deklarativno izjašnjava protiv korupcije, ali se istovremeno brine da se ta koruptivna mreža što efikasnije razvija i održava, budući da time drže u rukama sve konce upravljanja društvenim zbivanjima, ne u korist općeg dobra, već u korist uključenih u koruptivnu mrežu na bilo koji način.
 
Stupanj gospodarske, ekonomske, socijalne i uspješnosti neke države je upravo obrnuto razmjerna raširenosti i toleranciji korupcije u njoj, pa su loši gospodarski, ekonomski i sociološki pokazatelji siguran znak, da je društvo u toj zemlji dubinski korumpirana od vrha vlasti, do nižih stupnjeva vlasti, pa je naivno očekivati neki očitiji razvoj na bilom kojem području u takvim zemljama. Držim da Hrvatska, nažalost spada u tu grupu zemalja, gdje politika deklarativno progovori o borbi protiv korupcije i krupnog kriminala, ali zapravo čini sve da ta borba ne ugrožava interese onih koji iz toga stanja najviše profitiraju. Vrijeme će ubrzo pokazati da sve priče Plenkovića i „njegove“ Vlade potvrđuju sve što je rečeno o toj temi.
 

Laslo Torma

Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, fašizma, nacizma i komunizma u Hrvatskoj je farsa
 

 
U Hrvatskoj je Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, fašizma, nacizma i komunizma, odlukom Hrvatskog sabora, spomen dan. Svim se žrtvama izražava pijetet, što je konačno i Europski parlament u više navrata potvrdio kroz:
- Deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008.
- Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,
- Zajedničkom izjavom koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma.
https://inavukic.files.wordpress.com/2019/05/croatian-communist-crimes-victims.jpg
Europski parlament izglasao je 19. rujna 2019. Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe u kojoj su kroz točku 3. svi totalitarni režimi proglašeni zločinačkim, pa podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u XX. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi. Sve je to u redu, ljudski , sa empatijom prema žrtvama, ali nitko nigdje ne spominje zločince i njihovu moralnu, ljudsku, materijalnu i fizičku odgovornost.
 
Tko je odgovoran za agresiju, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava?Režimi, vlade, predsjednici, sudionici u vladajućim strukturama? Tko je odgovoran? Netko je predvodio te režime, bio na čelu tih država i tih režima! Sjećamo se žrtava, u redu je, ali te žrtve vape za pravdom, vape za kaznom prema odgovornima, da se više nikada ne ponovi! Europski parlament, Vijeće EU-a i sve ostale međunarodne organizacije ne navode odgovorne osobe koje su vodile te režime, nisu ih imenovali, a poznate su! Nažalost, upravo je to veliki propust, jer baš zahvaljujući tom propustu još uvijek nisu osuđeni, nisu kažnjeni barem verbalno, nisu ni prozvani kao nositelji vlasti tih zločinačkih režima, osobito komunističkih, da služe kao upozorenje mlađim naraštajima, da takvo ponašanje nije društveno prihvatljivo. Naprotiv nisu kažnjeni, već su u komunizmu i nagrađeni!
Za zločine fašizma Benito Mussolini je strijeljan.
Za zločine nacizma Saveznici su organizirali suđenje u Nürnbergu
Ukupno je optuženo 24 osobe po četiri točke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje agresije, i poticanje ili sudjelovanje u zločinima protiv mira.
Za zločine NDH i Nedićeve Srbije osuđeni su od strane komunističke Jugoslavije.
Suđenje visokim hrvatskim časnicima u svibnju 1945. godine u Beogradu
Suđenja u Hrvatskoj u vrijeme političke represije: »veliki sudski procesi« u Hrvatskoj 1945.-1948. godine.
Brojna politička suđenja bi­la su pretvorena u montirane sudske procese, farse, potkrijepljene iznuđe­nim priznanjima optuženika. Takozvani veliki sudski procesi pokazuju koliko je neo-inkvizicijski model krivičnog postupka postavio problem samovolj­nog zahvaćanja političke vlasti u područje osobnih prava građana i onemogućio postojanje efikasne procesne obrane optuženika. Posebno onih slomljenoga državnog sustava NDH, iz redova pristaša HSS-a i redova katoličkoga svećenstva. Mnogi od njih bit će optuženi , pogubljeni i podvrgnuti kazni u montiranim sudskim procesima.
Optužnica i presuda protiv "Filipović Majstorović Miroslava i družine" objedinjavala je zbog "racionalizacije" procesa pedeset i osam međusobno nepovezanih optuženika različitih zvanja i vjera. Očito, zbog "zvučnosti" procesa prvooptuženi je bio Miroslav Filipović-Majstorović, bivši fratar, ustaški bojnik, odgovoran za masovne zločine nad srpskim stanovništvom u NDH, koji je, među ostalim, obnašao dužnost zapovjednika u logorima Jasenovac i Stara Gradiška, a zbog zločina prozvan "fra Sotona", te isključen iz franjevačkog reda.
 
Treća grupa suđenja visokim dužnosnicima NDH
 
U Zagrebu je u lipnju 1947. u odmakloj životnoj dobi osuđen i pogubljen ministar hrvatskog domobranstva, vojskovođa i doglavnik Slavko Kvaternik. Sudski proces Kvaterniku odgovarao je politici toga vremena. U komunističkom režimu stvarao se mit o ustaškim ministrima »ratnim zločincima«
 
Po preuzimanju vlasti u Jugoslaviji 1944.-1945. godine komunisti, predvođeni Titom, počinju u državi provoditi staljinistički oblik komunizma, kao i masovne zločine nad njemačkim kolaboracionistima, kapitalistima, poduzetnicima, brojnim uglednicima,intelektualcima te političkim disidentima (neistomišljenicima ili antikomunistima... To je samo jedan dio sudskih procesa koje su jugoslavenske vlasti povele protiv vojske NDH. Jugoslavenske tajne službe uklanjale su svakoga za koga su sumnjale da bi stvarao prijetnju političkom poretku. UDB-a, OZN-a, KOS, emigracija, represija, progoni, ubojstva i likvidacije...
 
A sada osuđeni za masovne komunističke likvidaciju u Jugoslaviji. NEMA NIKOGA, NITKO!!! Znači za masovne poslijeratne likvidacije, komunističke zločine iz mržnje prema vjeri i Katoličkoj Crkvi, nitko nikada u Jugoslaviji nije odgovarao! Samo u Hrvatskoj pobijeno je 667 katoličkih svećenika, bogoslova i časnih sestara. Ni jedna optužnica nije nikada napisana. Ni jedna presuda nije donesena! Policijske i sudbene vlasti komunističke Jugoslavije nisu nikada provodile istrage o takvim zločinima, sustavno su prikrivale grobišta, te su pomno vodile brigu da čak ni u popisivanju ratnih žrtava ne bi slučajno popisale vojne i civilne žrtve na strani "neprijatelja", koje su bile osuđene na trajni zaborav. Josip Broz Tito je u tom razdoblju masovnih likvidacija u svibnju 1945. godine bio na tom području i kontrolirao provedbu plana likvidacija. Zbog golemih ratnih i poratnih zločina, te dugogodišnje represije totalitarnog režima komunističke Jugoslavije, Tita svrstavaju među deset najvećih ubojica XX. stoljeća.
 
Umjesto osude, nagrada
 
Umjesto osude i odgovornosti, veliki dio komunističkih i partijskih funkcionara nagrađen je dobrim poslom, velikom plaćom, velikim stanovima, zapošljavanjem i školovanjem djece, ugodan i miran život i tako se prenijelo i u novu državu Hrvatsku! Već 30 godina od oslobođenja i osamostaljena u Hrvatskoj većina grobišta nije otkopana niti obilježena. Među ubijenima su bili razvojačeni vojnici, starci, žene, djeca i svećenici. Politička vlast već desetljećima zaustavlja sve pokušaje njihova pronalaženja. Jugokomunistima nije bilo dovoljno samo izvesti zločin i zabraniti istraživanje skrivenih grobišta, nego u narodu uliti strah u kosti pri samoj pomisli na potrebu pronalaženja grobova i osude počinitelja. I ove su godine u Hrvatskoj njihovi nasljednici, koji vladaju Hrvatskom, licemjerno obilježili Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, i nije im i ne će ni pasti na pamet pokrenuti pitanje odgovornosti!
Žrtve vapiju za pravdom! Ali ih nažalost nitko ne čuje!
 

Lili Benčik

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Petak, 18/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1350 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević