Get Adobe Flash player
Je li lijek opasniji od bolesti?

Je li lijek opasniji od bolesti?

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv....

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj...

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951....

Naknadna pamet Borislava Škegre

Naknadna pamet Borislava Škegre

Dragi Borislave, najprije treba rezati davanja raznim...

Moralna i etička sramota novinarstva

Moralna i etička sramota novinarstva

Manjinski mediji, ako žele na tržište, neka se sami...

  • Je li lijek opasniji od bolesti?

    Je li lijek opasniji od bolesti?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:12
  • Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:03
  • Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 15:14
  • Naknadna pamet Borislava Škegre

    Naknadna pamet Borislava Škegre

    utorak, 24. ožujka 2020. 20:18
  • Moralna i etička sramota novinarstva

    Moralna i etička sramota novinarstva

    utorak, 24. ožujka 2020. 17:36

​Izdavači bi trebalo neke knjige iz književnosti i poezije tiskati u dvije verzije, na ćirilici i latinici, pa neka čitatelji biraju

 
 
Posljednjih godina kod nas se često raspravlja o ćirilici. Drugim riječima, izražava se strah što se dvoazbučje pomiče na stranu latinice. Ekstremno gledište je da bismo morali ukinuti latinicu u javnoj upotrebi jer to hrvatsko pismo sve više ugrožava opstanak srpstva. Umjereniji smatraju da je ćirilično pismo ugroženo i da ga treba spašavati.
Slikovni rezultat za rajko igic
Rajko Igić
 
Ako smo, pored ćirilice, u priličnoj mjeri već dugo koristili latinicu, pitanje je je li ona postala naše pismo bez obzira na to kako je i gdje od latinskog pisma nastala, koji su je lingvisti i pod čijim utjecajem stvarali. Činjenica je da koristimo dva pisma i da nam je danas teško, praktično nemoguće, odreći se latinice čijoj je većoj upotrebi doprinio internet. Što da se radi? Vjerujem kako moramo voditi brigu kako da se postigne nekakva ravnoteža uporabe oba pisma. Ali, taj cilj će zahtijevati prebrojavanja, tj. provjeravanja balansa i uvijek će biti onih koji rezultatima tih mjerenja nisu zadovoljni.
 
Kod nas se ćirilica u školama prva uči i ako se poštuju odluke da se ona koristi kao službeno pismo, to je najvažniji korak koji činimo za očuvanje našeg tradicionalnog pisma. Ako tiskamo knjige živih autora, morali bismo poštovati njihovo pravo izbora pisma. Izdavači bi trebalo neke knjige iz književnosti i poezije tiskati u dvije verzije, na ćirilici i latinici, pa neka čitatelji biraju. Ostaje problem pogrješnog svrstavanja knjiga tiskanih latinicom u Srbiji kada se one u stranim knjižnicama i nekim sekundarnim publikacijama gotovo redovno ubrajaju u hrvatsko stvaralaštvo. Taj problem može se veoma lako riješiti. Na svakoj knjizi se kolofon tj. podaci o njoj (ime autora, naslov knjige, ime urednika, lektora, naziv izdavača, grad, tiraža, CIP i ostalo) može obvezno ispisati ćirilicom; dakle, i u knjigama koje se tiskaju latinicom. U tom slučaju su zabune minimalne, jer moguće je da se među srpskim knjigama, grješkom, nađe poneko makedonsko ili bugarsko djelo, i obrnuto.
Znanstveni i tehnički časopisi kod nas se većinom tiskaju latinicom i to je uglavnom opravdano; u tim publikacijama je najvažnije u kojoj je ustanovi autor ostvario znanstveno ili stručno istraživanje. Što se tiče ispisivanja naziva (i obavještenja) na cestama, ulicama u gradovima, željezničkim i autobusnim stanicama, poželjno bi bilo da se oni pišu dvoazbučno. Reklame i nazivi prodavaonica nisu glavne, a često su promjenljive i zanemarljive jezične odrednice. Zagovornici koji smatraju da bi latinicu trebalo iz Srbije protjerati, kako bi se znalo da zemlja pripada Srbima koji će se zahvaljujući ćirilici kao takvi održati, nisu u pravu jer nije pismo, pa ni poseban jezik neophodan faktor koji održava narod.
Protjerivanje latinice sliči na stari stav naše crkve da su Srbi samo oni koji su pravoslavci. Tako smo izgubili mnoge stanovnike čiji su se preci izjašnjavali kao Srbi; npr. mnogi Dubrovčani-katolici osjećali su se Srbi, a jedan od njih bio je otac Ivana Đaje, našeg velikog znanstvenika. Ivan je u Beogradu završio osnovnu školu i gimnaziju, doktorirao na Sorbonni, na poziv kralja vratio se u Beograd, u njemu osnovao čuveni institut za fiziologiju i stvarao velika djela iz oblasti termoregulacije. Kada je sir Alexander Fleming, pronalazač penicilina, umro, na upražnjeno mjesto u Francuskoj akademiji znanosti, izabran je Ivan Đaja. Ipak je Đaja u Beogradu, od nekih naših znanstvenika, bio zapostavljan – možda zato što se izjašnjavao da je Srbin katoličke vjeroispovijesti. Đaja je stvarao u Beogradu od 1910. do svoje smrti 1957. godine, a u vrijeme njemačke okupacije proveo je jedno vrijeme na Banjici, njemačkom koncentracijskom logoru.
 
Na opstanak Srba, danas i u buduće možda će ćirilica samo neznatno doprinositi, jer najveći doprinos se očekuje od osjećaja pripadnosti srpskoj kulturi koju je narod gradio vjekovima u vremenima koja mu nisu bila naklonjena. Tako je i danas, a tako će i sutra biti. Ali, naša borba za opstanak i svestran napredak jača nam snagu, širi vidike i podstiče humanost.
 

Rajko Igić, Chicago, 25. XII. 2019., http://www.politika.rs/sr/clanak/444389/Pogledi/Kako-postici-ravnotezu-upotrebe-oba-pisma

Anketa

Čega se više bojite?

Četvrtak, 02/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1565 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević