Sjetimo se i Hitlerova nadahnuća u etničkim čišćenjima Grka, Armenaca i Turaka nakon Prvoga svjetskoga rata…

 
 
Kažu da ekipa vrijedi koliko i najslabija karika u njoj. Turska je prevažna zemlja, ona vezuje energetski, prometno i strateški Europu i Aziju, njezin geopolitički položaj, nadzor voda Eufrata i Tigrisa te Crnoga mora, njezina prirodna bogatstva i poljoprivreda, njezina vojska i industrija čine je jednom od poželjnijih političkih "udavača". Ali uvijek ima neki ali kao Muhammad Ali. Udaljavanjem od tradicija Atatürkove masonske sekularne države Erdoğn je zadobio oporbu liberalnoga građanstva i poduzetnika te mladeži, ali i otvorio kurdsko pitanje koje je strašno; od preko 40 milijuna Kurda oko 25 živi u Turskoj gdje su više od petine stanovništva, i što je najgore po turske interese žive kompaktno na istoku zemlje graničeći sa sirijskim, iračkim (poluautonomnim i punim nafte) te iranskim Kurdima. Zasad nijedna zemlja regije ne želi otvarati kurdsko pitanje, iako bi Iran tu najviše profitirao.
https://i.middle-east-online.com/styles/home_special_coverage_1920xauto/s3/2020-05/erdogan_1.jpg?U2PksjIr5D1VSimKs.k_vSARgYvXiXt3&itok=ERciT8dy
Turska je započela pod Erdoğanom kult vođe i obnovu neoosmanizma, tj. pokušaj ekonomskog i inoga prodora u zemlje Balkana, osobito BiH i Albaniju, te pozicioniranje u Siriji i Libiji. Dok je turska politika slijedila američku podržavali su islamističke skupine u arapskim zemljama i Egiptu, te vršili pritisak na EU putem tzv. izbjegličke krize. Nakon pokušaja svrgavanja predsjednika Erdoğana Turska se morala okrenuti jače Rusiji i Iranu, te smanjiti svoje ambicije u Siriji i izvršiti čistke u vojsci i administraciji. Turski pokušaj instaliranja u Libiji da bi povećali teritorijalno more na račun nalazišta nafte i plina od obala turkofonoga Cipra do Libije je naišao na žestok otpor Francuske, Izraela, Grčke i većine bitnih sila; Turska ima nepovjerenje i Saudijske Arabije i arapskoga svijeta. Zveckanje oružjem uz grčke pogranične otoke nadnevkom 24. srpnja kada je postignuto sadašnje razgraničenje Turske i Grčke nakon Prvoga svjetskoga rata nije slučajno i EU više nema ni u primisli turski ulazak u zajednicu.
 
Mogli bismo kazati za taj čin kao i za ponovno pretvaranje Svete Sofije u džamiju da je to unutarnjopolitička predstava i da su se tresla brda i rodio se miš, ali nažalost iskustvo nas uči da nije tako. Erdoğan je dokazao da može biti inteligentan, čak i lukav, ali nažalost ne i mudar! Njemačka bahatost završila je sa Hitlerom, Berlin je danas okrenut Poljacima i Česima, kao i Balkanu i liberalni kapital mirom dobiva ono što je gubio radi vjerske i nacionalne vojno birokratske pruske tvrdoglavosti;sjetimo se progona katolika od Bismarcka do Hitlera. Sjetimo se i Hitlerova nadahnuća u etničkim čišćenjima Grka, Armenaca i Turaka nakon Prvoga svjetskoga rata, ali i čišćenja u Balkanskim ratovima. Tada su Armenci i Grci i Rusi (kao i danas Kurdi) nasjeli na obećanja perfidnoga Albiona, s tim da se Grčka pravoslavna crkva ponijela antikršćanski, a grčka politika megalomanskih apetita završila porazom kod Ankare i preseljenjem milijun i pol maloazijskih Grka u domovinu, gdje su ih naseljavali u krajeve pune slavenskih Makedonaca.
 
Velika Britanija je inteligentnom politikom sačuvala svoj utjecaj, iako je danas Mala Britanija, a Turska je još uvijek puna silničkoga srednjovjekovnoga mentaliteta, što bi moglo biti pogubno i za nju i za cijeli svijet! Takav mentalitet u priličnoj mjeri imali su i Srbi od Karađorđevića do Miloševića i danas! Kažu da u Africi love krokodile tako da im postave mamac s mesom i budući da se životinja uvijek istim putem vraća nazad u vodu na putu joj postave oštar nož koji se reptilu sa svakim korakom dublje zabija u trbuh. Zato ne bih preporučio Turskoj da ima veće oči od želuca i da ponavlja put svojih slavnih predaka!
 
Uostalom osim ruske politike danas postoji još samo kineska politika. Uz Židove to je najstariji narod kontinuiteta, ali dok su Židovi unatoč briljantnim umovima religija, trgovina i dijaspora, Kina ima tradiciju meke sile i upravljanja masama. Prošlo je vrijeme Marka Kraljevića i Muse Kesedžije, tiha i duboka voda (država) brijege valja!
 

Teo Trostmann