Trumpov rasizam, Netanyahuov cionizam, Bin Zayedov selefizam, Vučićevo četništvo za bosanske muslimane…

 
 
Neobjašnjivo je ponašanje Bakira Izetbegovića, kao predsjednika SDA, odnosno bošnjačkog nacionalnog lidera, kao i ponašanje reisul-uleme Husein ef. Kavazovića, kao vjerskog lidera, prema istupima umirovljenog reisul-uleme Mustafe ef. Cerića. Nije ovdje riječ o njegovim bezbrojnim nesuvislim izjavama, lapsusima i eskapadama i škrabotinama u medijima i na društvenim mrežama, već je riječ o njegovim stavovima koje iznosi pred međunarodnom zajednicom, posebno u islamskom svijetu, u ime bosanskih muslimana. Konkretno, riječ je o njegovoj podršci sporazumu Izraela i UAE-a koji je rezultirao uspostavom diplomatskih odnosa ovih država. To su naravno objavili režimski listovi u UAE-u uz Cerićevu fotografiju sa ahmedijom na glavi. Cerić je kao dugogodišnji reisul-ulema zaista uživao ugled u arapsko-islamskom svijetu i stoga se njegovoj izjavi dao publicitet u UAE-u. Osim toga, on je još uvijek član nekih vjerskih organizacija u islamskom svijetu poput Svjetske islamske lige (RABITA). Ali, njegova izjava ima posebnu težinu zbog toga što se u islamskom svijetu Palestina i Bosna doživljavaju kao blizanke, a narodi supatnici uslijed povijesne golgote koju preživljavaju od strane četničko-cionističke koalicije. Tako da su prvi komentari na ovu vijest bili da su bosanski muslimani izdali „braću Palestince“. Sam Cerić nije imao potrebu išta demantirati ili pojašnjavati.
https://emiratesleaks.com/wp-content/uploads/2020/09/368-3-750x430-1-750x430.jpg
U vrijeme kad je Cerić komentirao „historijski sporazum“ između Izraela i UAE-a nije bilo naznaka da će u pregovorima između Srbije i Kosova biti spomenut Izrael. Tek priznanjem Kosova od strane Izraela i odluka da Srbija premjesti svoje veleposlanstvo u Jeruzalem, što implicira i priznanje Jeruzalema kao glavnog grada židovske države, Cerićeva izjava se može dovesti u pravi kontekst. Prvo treba uočiti da već dugi niz godina šeik Mohammed bin Zayed Al Nahyan i Aleksandar Vučić njeguju prijateljske odnose. Radi kurioziteta treba posjetiti da je najljepšu džamiju u Abu Dhabiju, koja je posvećena osnivaču UAE-a, gradila tvrtka iz Beograda. Izrael je oduvijek gajio posebne simpatije prema Srbiji jer je smatra kolijevkom cionizma u ideološkom smislu. Larva ideje cionizma zametnula se u jednoj srpskoj palanki, u glavi jednog rabina, u vrijeme općeg ustanka protiv Osmanlija.
 
Povratak Izraela na Balkan vjerojatno je uvjetovan geopolitičkim aspiracijama Turske u ovoj regiji. Sama činjenica da je upravo Turska dugo bila jedina islamska zemlja koja je priznavala državu Izrael, te da su odnosi ove dvije države potpuno zaleđeni dovoljan je motiv samom Izraelu da je pokuša obuzdati kao glavnog geopolitičkog igrača na Bliskom istoku i Mediteranu. Pore Jordana i Egipta, država čije je priznanje Izraela uvjetovano vojnim porazima u arapsko-izraelskim ratovima, nitko prije UAE-a nije ni pomišljao na odmrzavanje odnosa s židovskom državom. Političke tenzije i rivalitet između Izraela i Turske nije samo uvjetovan turskom bezrezervnom podrškom Palestini, odnosno samom Hamasu, koliko je uvjetovan geostrateškim interesima koji se ogledaju kroz kontrolu prirodnih resursa, nafte i plina. Ovaj plan turski predsjednik Reçep Tayip Erdoğan sprovodi pod nazivom „Mavi Vatan/ Plava država“. Po mnogim arapskim analitičarima dolazak Fataha Al Sisija na vlast u Egiptu, pored zatiranja pokreta „Muslimanska braća“, uvjetovan je egipatskim tajnim isporukama plina Izraelu. A, opće je poznata činjenica da se Sredozemlje tretira kao najveća deponija zemnog plina i da Izrael oduvijek ima aspiraciju domoći se tih nalazišta. Takvo jedno nalazište je upravo Turska nedavno otkrila u Istočnom Mediteranu. Ako su vojni konflikti i agresije na zemlje bogate naftom okarakterizirani kao ratovi za „crno zlato“, onda se i tursko-grčki konflikti, te podjela Cipra može tretirati kao bitka za kontrolu velikih nalazišta plina u istočnom Mediteranu. Tursko-libijski vojni savez, kao i savez Egipta i Grčke inicirani su ovim interesima.
 
E, budući Bosna i Hercegovina ima vrlo specifične odnose sa svim nabrajanim akterima moralo bi je se ticati što se događa na Bliskom istoku i Sredozemlju. Iako je Bosna i Hercegovina formalno priznala Izrael i Cipar, malo je poznato da je tadašnji bošnjački član Predsjedništva BiH Alija Izetbegović uskratio svoj potpis, što će reći da nije bio voljan priznati ni Izrael ni Cipar. Time je jasno dao do znanja da se bosanski muslimani solidariziraju s Palestincima koji imaju pravo živjeti u svojoj nezavisnoj i suverenoj državi. Uskraćivanjem potpisa na priznanje grčkog dijela Cipra, bez Sjevernog Cipra, Alija Izetbegović se rukovodio time što je principijelno protiv etničkih podjela država, ali nije želio kvariti odnose sa Turskom. Tako da je cjelokupna politika američkog predsjednika Donalda Trumpa na Bliskom istoku, koja je rezultirala dramatičnim odlukama i sporazumima, čiji je kreator njegov zet Jared Kushner, okarakterizirana prilično sebičnom i gramzivom. Kushner slovi kao notorni cionista, a premijer Izraela Benjamin Netanyahu je kućni prijatelj Kushnerovih. Kćerka američkog predsjednika Ivanka napustila kršćanstvo i prebacila se na judaizam nakon udaje za Kushnera. Sam Trump slovi kao predsjednik koji je naklonjen Židovima i on tu svoju naklonost ne krije.
 
Iako su bošnjački političari sa zebnjom pratili ishod pregovora u Washingtonu, jer je Milorad Dodik uporno inzistirao na povezivanju priznanja Kosova od strane Srbije sa priznanjem Republike srpske, te su odahnuli što BiH uopće nije bila tema razgovora, da znaju što ne znaju, imali bi ozbiljnih razloga za zabrinutost. Bućkuriš pregovora iz Washingtona mogao bi se pretvoriti u košmar na Balkanu.
Sasvim je očigledno da je pad Mile Đukanovića u Crnoj Gori prvi konkretan rezultat pregovora u Washingtonu. Sam Đukanović je diplomatskom frazom da međunarodna zajednica prešutno podržava Beograd u pritiscima na Crnu Goru, priznao da je Crna Gora prva žrtva Vučićeve kooperativnosti u Washingtonu koja se ogleda kroz udovoljenje Trumpu da premjesti veleposlanstvo u Jeruzalem. Iako Crna Gora nema toliko dodirnih geopolitičkih tačaka s Bliskim istokom, odnosno Sredozemljem, platila je ceh kao najslabija karika na Balkanu. Što onda može očekivati Bosna i Hercegovina koja je po više osnova uvučena u kontekst priče Trumpovog „pospremanja“ Bliskog istoka?!
 
Kada su SAD odlučile stati u obranu Bosne i Hercegovine u vrijeme kad je Srbija bila izvršila agresiju na nju kao tek priznatu državu, to se potpuno uklapalo u koncept geostrateških američkih interesa. Amerika je kao supersila željela pokazati da brani muslimane okružene kršćanima, kao što brani Židove okružene muslimanima. Još uvijek su Amerikanci na tim stajalištima, ako je suditi po ponašanju i izjavama specijalnog predstavnika SAD-a za Zapadni Balkan Matthewa Palmera, koji je odmah nakon srbijansko-kosovskih pregovara u Washingtonu posjetio Sarajevo. Ali, Trumpova politika prema islamskom svijetu toliko je pristrana da potpuno polarizira muslimane kako po ideološko-vjerskoj, tako i po rasnoj, odnosno nacionalnoj osnovi. Doduše, islamski svijet je već bio podijeljen, ali nikad konture tih podjela nisu izgledale tako vidljive i jasne na geopolitikom planu kao danas. I što je najopasnije po tim osnovama se formiraju politički blokovi i vojni savezi. Bosna i Hercegovina je uživala jedinstvenu podršku u islamskom svijetu tokom agresije na nju. Danas se to već ne može reći jer se već javljaju problemi u diplomatskim odnosima upravo sa onim blokom zemalja koje favorizira Trump u svojoj politici „pospremanja“ Bliskog istoka. Jedna od tih zemalja su Ujedinjeni Arapski Emirati! Njihov suveren se, u najmanju ruku, ponaša ignorantski prema Bosni i Hercegovini. Njegov ovakav odnos je prvenstveno ideološko-vjerske naravi. I nije to samo manira princa i prijestolonasljednika Bin Zayeda, već i drugih arapskih prinčeva i prijestolonasljednika koje favorizira predsjednik Trump, odnosno njegov zet u „pospremanju“ Bliskog istoka. Ako bismo pojednostavili stvari i na osnovi osobnog imidža kakvog imaju u medijima sudili politikama Trumpa i njegovih favorita Netanyahua, Bin Zayeda i Vučića, sve je to suprotno od onoga što stoljećima Bosnu čini Bosnom i onoga na čemu i radi čega Bosna kao država postoji i opstaje. Ideološke agende njihovih politika su u potpunoj suprotnosti s onim što Bosna jest. Trumpov rasizam, Natenyahuov cionizam, Bin Zayedov selefizam, Vučićevo četništvo za bosanske muslimane su političko-ideološke horor vizije od kojih im se ledi krv u žilama. One su protiv susreta civilizacija, dijaloga i suživota islama i kršćanstva što je povijesna misija bosanskih muslimana.
 

Nedžad Latić, thebosniatimes.ba, https://thebosniatimes.ba/50492/hoce-li-bosna-prezivjeti-trumpa-latic-buckuris-iz-washingtona-mogao-bi-se-pretvoriti-u-kosmar-na-balkanu/