Get Adobe Flash player
Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

U glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. nije ubijen niti jedan...

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

U Hrvatskoj na djelu opet stari udbaški i kosovski...

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

Plenković iskoristio pucanje da se totalitaristički obračuna s...

Predsjednik države je u pravu!

Predsjednik države je u pravu!

Ovo je vrijeme za zajedništvo,...

U Plenkoviću čuči - diktator

U Plenkoviću čuči - diktator

Šef jugoslavenskih terorista slobodno šeće...

  • Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:56
  • Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    četvrtak, 22. listopada 2020. 12:15
  • I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:44
  • Predsjednik države je u pravu!

    Predsjednik države je u pravu!

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:38
  • U Plenkoviću čuči - diktator

    U Plenkoviću čuči - diktator

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:34

Cilj globalizacije je polarizacija svijeta, jačanje njegove podjele na dobitničku manjinu i poraženu većinu

 
 
Našoj javnosti poznati William Engdahl rano je uočio i opisao ideje sjajnog analitičara američke vojske Ralpha Petersa u knjizi "Uništite Kinu". U toj knjizi se opisuje specijalni rat preko nevladinih i neprofitnih udruga, industrije  GMO-a, nacionalnih manjina, nekvalitetne industrijske hrane i što je najneočekivanije i najpodmuklije pomoću izvoza američke kulture za koju Peters ističe da je dekadentna, nasilna i da potiče od ljudi egoizam i nerealna očekivanja (usporedi klasika Sun Tzua "Umijeće ratovanja", što se tiče Engdahlova stava o cjepivima mislim da pretjeruje). Čudnovato je u ime narodnosnoga načela razrušiti Austrijsko, Rusko i Tursko carstvo 1918. godine, narušavati EU, a istodobno živjeti u multietničkom i multikulturalnom SAD-u.
https://mk0brilliantmaptxoqs.kinstacdn.com/wp-content/uploads/new-middle-east-600x408.jpg?p=925
Čudnovato je ulagati kapital u Kinu i trgovati s njome, a željeti kontrolirati njezine naftovode, plinovode i pomorske komunikacije. Naravno da je u trgovini i međusobnom odmjeravanju snaga sastoji povijest čovječanstva i da Kina nije ništa manje podmukla nego SAD ili ikoja druga sila na grješnoj Kugli zemaljskoj. Također mi nije jasno kako elita misli da se njihova djeca i oni sami ne će zaraziti dekadencijom i da holivudski duh parazitstva, šarlatanstva i prijevare ne će izgristi korijene cijelog državnog organizma. Ovdje je nužno reći da SAD kao i svaka država na svijetu nema jedno lice i jednu politiku, te da Peters samo predstavlja dio elite, ali značajan. Komično je kada se taj dio elite zalaže za globalizaciju i multikulturalizam u Europi a istodobno želi da Bliski istok bude krojen po etničkom i sektaškom načelu. Hvale dolazak izbjeglica u Europu i otvoreno kritiziraju predsjednika Donalda Trumpa, pa i zbog gradnje zida prema Meksiku. Mi kao Hrvatska jesmo i bit ćemo lojalan dio Zapadnoga svijeta, dijelimo njegove vrijednosti i njegovi smo vojni saveznici i prijatelji, ali nitko razuman ne bi smio prihvatiti Pettersove koncepcije svijeta.
 
Aleksandar Bovdunov, sociolog s moskovskoga državnog sveučilišta:
 
"Umirovljeni potpukovnik (obično čin u američkoj mornarici i zračnim snagama) Ralph Peters, tijekom svoje vojne karijeru, bio je  visoko rangirani obavještajac zadužen za razvoj metoda budućih ratova (Deputy Chief of Staff Intelligence). Prije negoli je postao šef odjela za Euroaziju, radio je isključivo na nalaženju rješenja problema iz područja taktike. Završivši College of Command and General Staff američke vojske taj vojni stručnjak postaje magistar za međunarodne odnose.Tijekom službe Peters je posjetio zvanično ili kao "putnik" više od 50 država (Rusija, Ukrajina, Gruzija, Osetija, Abhazija, Armenija, Azerbejdžan, Uzbekistan, Kazahstan, Litva, Letonija, Estonija, Hrvatska, Srbija, Bugarska, Poljska, Mađarska, Češka (bivše komunističke države uglavnom bile pod dominacijom Rusije!),  Pakistan, Myanmar, Laos, Tajland (bitne za kineske komunikacije!), Meksiko, i južnoameričke na Andama. Tijekom Hladnoga rata radio je za američku obavještajnu službu 10 godina u Njemačkoj, poslije specijaliziran za Sovjetski Savez. U mirovini (1998.) poznat je kao stručnjak na području državne i globalne sigurnosti, obavještajne analize, vojne taktike i strategije, ali i kao pisac vojne znanstvene fantastike, novela iz pretpostavljene budućnosti, promišljanja, te kao istraživač bliske budućnosti. 
 
Najzanimljivija stvar o gledištu ovog vojnog stručnjaka je direktni prijepor sa gledištima Aleksandra Dugina koji razumijeva suvremenu američku velevlast  kao “Chaord” (kaos + red; eng. order, zbrkored) prevlast. Štoviše trenutna zbivanja u arapskom svijetu (članak pisan 16. 4. 2016., op., T.T.) direktno se tiču rečenoga koncepta, i Peters je točno na liniji svojih ideja o američkoj politici u regiji (arapskoj) i svijetu uopće. Članak "Stalni sukob" najjasnije odražava Petersov koncept analize suvremene geopolitike, objavljen 1997. u vojnom časopisu "Options". Peters opisuje stanje nakon kraja Hladnoga rata kao rastuću nestabilnost. Svijet postaje uvučen u sve brojnije sukobe, ne očekuje se kraj povijesti (ironija na istoimeno djelo F. Fukuyame, op., T.T.). Štoviše uz proces globalizacije i razvoja izranja i proces tribalizacije (jačanje nacionalizma ovdje se ironično naziva jačanjem plemenske svijesti, op., T.T.). U članku "Povratak plemena" tiskanom u "Weekly Standard magazine" on dokazuje da dok je globalizacija stvorila novu globalnu (svjetsku) aristokraciju bilijuni(?) ljudi nemaju mjesta u sustavu i ne mogu se pronaći (poistovjetiti) sa njom, ali mogu sa novim trendom koji je antiteza globalizaciji – tribalizacijom (po-plemenjavanjem, op., T.T.) koje se iskazuje kroz narodnosno i vjersko. Tu je i višemilijunska klasa vojnika, terorista, gerilaca, dragovoljaca, ilegalaca, najamnika koji rade van organiziranih armija koji osporavaju američku svjetsku dominaciju.
 
Ishod procesa globalizacije će biti polarizacija svijeta, jačajući njegovu podjelu na dobitničku manjinu i poraženu većinu. Ovi zadnji uključuju ne samo zemlje siromašnoga juga nego i značajan dio stanovništva bogatoga sjevera, gdje će razlike dohotka i blagostanja između bogatih i siromaha samo povećati. U članku "Kultura i budući sukob" Peters objašnjava da će budući ratovi i sukobi biti određeni nemoći državnih vlada da ostvare učinkovit sustav razdiobe i kontrole resursa. Cijela kultura će igrati ulogu nadmetanja. Ishod toga će biti klasna borba o kojoj ni Marx (Karl, socijalist utopist, osnivač bolesne ideje o svjetskoj revoluciji i diktaturi radnika, op., T.T.) nije mogao sanjati, i to će biti kombinirano sa međukulturalnim sukobima. To će biti značajne crte ovoga 21. stoljeća koje će definirati stil i smjer sukoba, upravo nasuprot ideologiji 20. stoljeća.
 
Daljnja kompjutorizacija društva nema samo pozitivne već i negativne učinke. Prvi puta se ideje mogu širiti brže nego najopasnije smrtonosne epidemije, ovaj puta preo zagađivanja i trovanja uma. U svjetlu stalnog pojačavanja protijeka informacija, prihvata i brzine komunikacijskih procesa, neka društva kao što su Rusija, Srbija, crna Afrika i Bliski Istok nisu pokazala dovoljno gipkosti u njihovom "prežvakavanju" i sposobnosti da podijele kvalitetne informacije; oni su nedvojbeno gubitnici. Kako je Peters naznačio u djelu "Stalni sukob", mjesto država u svjetskom poretku današnjice određeno je time kako kultura obrađuje informacije, ili preciznije kazano kako ih prilagođava suvremenoj (postmodernoj) zbilji informacijskoga društva, "glavni zadatak je upravljati informacijom”. Društva koja su u strahu i zato ne mogu kontrolirati protok informacija ne će biti sposobna za nadmetanje. Oni mogu posjedovati zapadnu tehnologiju za gledanje video uradaka, ali Zapad piše scenarij, proizvodi ga i skuplja prihod o autorskoga prava (eng. royalties je izraz koji svjedoči o tome da je kralj nekada imao tu funkciju; mladi A. Zanini me upozorio da riječ realizam ima isti korijen). To je tekući proces globalizacije, suprotno liberalnoj ideologiji on promovira dominaciju nekih kultura i kaos i degradaciju drugih kultura. Peters naprosto zove demokraciju "prefrigano liberalnim oblikom imperijalizma".
 
Otpor SAD-u postajat će sve žešći
 
"Oni ljudi, u svakoj državi i regiji, koji ne mogu razumjeti Novi svijet, ili koji ne mogu zaraditi na njegovoj nesigurnosti, ili koji se ne mogu pomiriti sa njegovom dinamikom, oni će postati nasilni neprijatelji nepriličnih Vlada, ili svojih sretnijih susjeda, i na kraju i SAD-a. Mi ulazimo u nov stoljeće Amerike, u kojem ćemo postati još zdraviji, kulturno smrtonosniji, frcajući od snage. Mi ćemo pobuditi mržnju bez presedana." U skladu sa američkim stratezima, jedan od definiranih sukoba u budućnosti bit će između vlasnika informacija i žrtava istih. Glavno oružje SAD-a je američka masovna kultura i brendovi, popraćeni, treba li to uopće kazati, vojnom silom. 
“Suvremena američka kultura je najjača sila u povijesti, i ujedno najrazarajućija od kultura u nadmetanju. Dok su neke druge kulture, poput onih Istočne Azije dovoljno jake da prežive napad pomoću prilagodljivog vladanja, nekima to nije. Genij srži tajnoga oružja američke kulture je u onome što elite preziru; naša kultura je samorodna narodna kultura (nijedna kultura nije proizvod naroda, i nije izvorna. Kmetska kultura postoji samo uvjetno, op., T.T.). Ona potiče ugodu i prikladna je za lako izazivanje zadovoljstva za masa. Mi smo san Karla Marxa i njegova noćna mora.” (Riječ je o parafrazi K. Marxa da je religija opij za narod, ovdje se asocira popularna kultura kao opij, op., T.T.)
 
Zabavni showi, serije, filmovi najprezreniji od intelektualne elite, iskazuju krajnju brutalnost i najotvoreniji seks; to je (popularna kultura) najmoćnije američko oružje, i čak i kad se kroz ilegalne presnimke prikazuje svugdje most. Time se uspostavlja američka nadmoć na svjetskom kulturnom horizontu i njena ideologija trijumfira. U Petersovom svijetu stalnoga sukoba i informacijske dominacije SAD-a, najvažnija stvar nije u održavanju reda, već u nesmiljenom gaženju takmaca; namjesto dugoročne i globalne strategije nameće se lokalna i taktička kalkulacija. Sa Petersove točke gledišta mi nemamo posla sa konvencionalnim (realpolitičkim) ratovima već sa sukobima koji nastupaju kao kolektivne emocije, lokalni interesi, sustavni kolaps. (zvuči ženskasto, op., T.T.)
 
„Ne će biti mira (!!!!!!!!). U svakom mogućem trenutku našega života bit ćemo izloženi višestrukim raznorodnim sukobima širom svijeta. Nasilni sukobi bit će na naslovnicama, ali kulturni i ekonomski sukobi bit će čvršći i puno odlučniji. De facto uloga američke vojne sile bit će u čuvanju sigurnosti svijeta za našu ekonomiju i kulturni uskok. Da to postignemo pošteno je napasti ili ubiti.” U radu iz  2008. godine “Ne prekidaj borbu”, Ralph Peters zapisao je da će novi ratovi voditi SAD u rat mrvljenja, što znači stalni rat do potpunog uništenja neprijatelja. U uputu za dobivanje općeg postmodernog rata, on vjeruje da je neophodno napustiti geslo "ako slomiš nešto, to ti pripada", napustiti odgovornost za ono što se dogodi u području gdje se rat odvija. (vidjeti film "Wag the dog", op., T.T.)
 
Kakogod bilo u općem kaosu, Peters inzistira da se Amerika ne bi trebala ograničiti na lokalne akcije da utvrdi svoju prevlast. Amerika ima misiju, i ta misija demokratizacije ne treba biti sporedna, čak i kada neki očito autoritarni režimi iskazuju posvećenu lojalnost SAD-u. SAD mora skrbiti o demokraciji, ali povezivati sve globalne mrežne informacije nije naročito demokratski način promišljanja o dubljim posljedicama po druge zemlje. Druga ideja je ponovno iscrtavanje svjetskih granica. Peters je tvorac čuvene fraze "Veći Bliski Istok", koja je objavljena u članku "Krvave granice: Kako bi izgledao bolji Bliski Istok" u ‘US Armed Forces Journal’, sa komentarima Ralpha Petersa.
 
Od svih svjetskih državnika koji bi bio glavni neprijatelj SAD-a po  Ralphu Petersu koji je dugo vremena proučavao Rusiju i Putina? U članku "Zašto nas Putin straši?" on ga naziva najučinkovitijim svjetskim vođom koji pripada tradiciji agresivnog ruskog nacionalizma. Putin je obnovio imperijalnu moć Rusije i zato mora biti eliminiran! Sumirajući teorijske odrednice Petersove o budućem stanju svjetskih sukoba, njegovi stavovi o demokratizaciji, potreba da se eliminira imperijalno orijentirane vođe koji su za ponovno crtanje međunarodnih granica, nasilnost nacionalnog suvereniteta(?!), suverenitet (riječ koju on često citira) - kod njega zvuči vrlo zloslutno. U načelu možemo stavove Petersa prihvatiti više kao ekstravagantnu  misaonu teoretsku konstrukciju stvorenu od američkog vojnog mislioca i pisca, ali analiza onoga što je radio predsjednik Barack Obama i njegov prethodnik George ml. Bush mlađi pokazuje sličan pogled na svijet. Petersovi izražajni tekstovi su ključ odluka suvremenoga američkoga vodstva (2016., op., T.T.) pisanih diplomatskim jezikom. Ralph Peters je ispravno predvidio model ponašanja u postmodernom kaosu. Čudno je da danas kritizira Obamu za realizaciju njegovih (R.P.) ideja.
 

Aleksandr Bovdunov, https://www.geopolitica.ru/en/article/ralph-peters-concept-constant-conflict

Priredio i preveo: Teo Trostmann

Nova militarizacija Japana: gradit će vojnu bazu u blizini spornog teritorija

 
 
Nedavno smo izvijestili o izjavi američkog državnog tajnika Mikea Pompeo, o tome, da sve kineske teritorijalne pretenzije u Južnokineskom moru predstavljaju kršenje međunarodnoga prava, i da će „američka vlada poduprijeti stavove Filipina, Vijetnama, Malezije, Indonezije i Bruneja oko isključivog gospodarskog pojasa“.Na tu se temu oglasio i japanski medij Japan Business Press (JB Press), kazavši, kako je američka diplomacija promijenila svoje „čelično pravilo“ o očuvanju svoje neutralnosti u odnosu na teritorijalne sporove trećih zemalja. To znači kako vojno sprječavanje Kine u spomenutom moru od strane pomorskih i zračnih snaga SAD-a, uključno i FONOP (strategija „Borbe za slobodu plovidbe“) ulazi u novu fazu.
https://im-media.voltron.voanews.com/Drupal/01live-166/styles/google_amp_1280x720/s3/2019-10/South%20China%20Sea_highlight.jpg?itok=q5yuBnie
Japanski medij navodi kako SAD nisu samo odbacile kineske pretenzije u Južnokineskom moru, već su i jasno najavile svoju namjeru za potporu državama koje su s Kinom u toj zoni uvučene u teritorijalne sporove. Slijedeći korak nastavka pritisaka na Kinu odnosit će se na Istočnokinesko more, u kojemu Kina i Japan imaju sukob vezano uz arhipelag Senkaku (Diaoyu, kin.) (to je otočje važno i sa strateške i s gospodarske točke gledišta za obje zemlje, zbog čega one ne popuštaju u namjeri da on pripada upravo jednoj od njih, op. a.).
 
U tom smislu japanski medij navodi slijedeće: „Kada su američki službenici izjavili da su upoznati s administrativnom punomoći Japana na Senkaku (Diaoyu, kin.), japanski političari su to shvatili kao potporu i smirili se. Međutim američka vlada izbjegava službene komentare tipa „Japan ima suverenitet na Senkaku“ ili „mi ne priznajemo teritorijalne pretenzije Kine na Senkaku.“
 
JB Pressdalje navodi: „Ako Trumpova administracija naglasi kako u teritorijalnom sukobu između Japana i Kine oko Senkakua (Diaoyu, kin.)  ona ne priznaje kineske teritorijalne pretenzije (Tajvan također polaže pravo na taj arhipelag, pa to neće biti tako jednostavno učiniti), to će biti krajnje čvrsta i snažna poruka Kini.“
Pritom Tokio smatra kako suverenitet nad otočjem Senkaku  (Diaoyu, kin.) mora osigurati sam Japan, a ne SAD.
Podsjećamo: Japan tvrdi kako on otočje Senkaku (Diaoyu, kin.)  posjeduje od 1895. g., a Peking navodi kako je na japanskim kartama iz 1783. i 1785. g. Sinkaku (Diaoyu, kin.) označen kao kineski teritorij. Nakon 2. svjetskog rata otoci su bili pod nadzorom SAD-a, a Japanu su predani 1972. g.
I Tajvan također smatra kako Japan te otoke drži protuzakonito. Tokio, s druge strane, smatra, kako su Kina i Tajvan počeli spor oko toga otočja 70.-ih godina prošlog stoljeća, nakon što su u tamošnjem akvatoriju pronađena rudna bogatstva.
 
Nova militarizacija Japana: gradit će vojnu bazu u blizini spornog teritorija
 
Japanska vlada do kraja ove godine planira početi izgradnju svoje vojne baze na otoku Ishigaki, u arhipelagu i prefekturi Okinawa, gdje će razmjestiti garnizon kopnene vojske od 500-600 vojnika, kao i rakete „zemlja-zrak“ i „zemlja-more“, priopćila je u ponedjeljak, 29. listopada, agencija Kyodo. Baza će se izgraditi na 46 hektara površine otoka.
Već je ranije priopćeno kako gradonačelnik Ishigakija podupire plan središnje vlade glede razmještaja raketnih sustava na otoku, radi suprotstavljanja Kini. Naime, taj je otok smješten svega 110 kilometara južno od otočja Senkaku, koji je predmet spora između Kine i Japana. Japan tvrdi kako ih on posjeduje od 1895., a Peking navodi kako je na japanskim kartama iz 1783. i 1785. godine. Sinkaku označen kao kineski teritorij. Nakon 2. svjetskog rata otoci su bili pod nadzorom SAD-a, a Japanu su predani 1972.
I Tajvan također smatra kako Japan te otoke drži protuzakonito. Tokio, s druge strane, smatra, kako su Kina i Tajvan počeli spor oko tog otočja 70.-ih godina prošlog stoljeća, nakon što su u tamošnjem akvatoriju pronađena rudna bogatstva.
 

Irina Meter, https://www.geopolitika.news/vijesti/japanski-medij-sad-mijenjaju-pristup-prema-sporovima-u-juznokineskom-moru/;

https://www.geopolitika.news/vijesti/nova-militarizacija-japana-gradit-ce-vojnu-bazu-u-blizini-spornog-teritorija/

Američki rasni nemiri i građanske samoobrambene snage

 
 
Krajem prošloga mjeseca rasni prosvjedi u američkom St. Louisu doživjeli su vrhunac u trenutku kada je bijesna masa prosvjednika krenula prema privatnoj kući gradonačelnice St. Louisa Lyde Krewson. Policija toga grada očito je toliko nesposobna da ni u izvanrednim okolnostima prosvjeda i nasilja koja ih prate nije ni pomislila unaprijed osigurati takav objekt od sigurnosnog interesa i samu gradonačelnicu.
https://i.pinimg.com/originals/51/cf/a5/51cfa587de8a47ffec2a26d31cf8b0fc.jpg
U trenutku kada je masa krenula privatnom cestom prema njenoj kući u kojoj živi sa obitelji pozvana je policija, ali kao i obično njima treba dosta vremena da se pojave na mjestu bilo kakvog događaja. Paradoksalno, bijes prosvjednika izazvala je objava gradonačelnice na Facebooku u kojoj se požalila na pritiske kojima je izložena i koji zahtijevaju smanjenje sredstava za financiranje gradske policije ili čak njihovo potpuno ukidanje. Pri tom je navela imena nekoliko građana koji su joj poslali takve sulude pismene zahtjeve. Već na društvenim mrežama njen pokušaj otpora pritiscima za praktičkim raspuštanjem policije izazvao je velik broj negativnih komentara i svaka razumna policijska organizacija uočila bi potrebu pojačanog osiguranja gradonačelnice. Ali eto, ne i policija St. Louisa koju je gradonačelnica branila. Stoga su prosjvednici možda ipak u pravu – takvu policiju i treba raspustiti i stvoriti je iz početka. Masa ohrabrena zbog odsutnosti policije uz psovke i vrijeđanja nastavila se kretati privatnim posjedima i privatnom cestom prema kući gradonačelnice.
 
No, u posljednjem trenutku spriječilo ih je pravo koje toliko cijene američki građani – pravo na posjedovanje oružja i samoobrane.
Zaustavila ih je stara dobra američka puška AR-15 u rukama susjeda gradonačelnice i revolver u ruci njegove supruge, koji su, štiteći svoj posjed masi zabranili nastavak puta prema kući gradonačelnice. Masa je podivljala, ali pred puškom odlučnog čovjeka je morala zastati. Tek tada na poprištu se pojavila policija.
 
Pravo na oružje i pravo na samoobranu zaustavilo je eskalaciju nasilja i možda spasilo živote gradonačelnice i njene obitelji. Povremeni rasni nemiri koji redovito prerastaju u pljačke, ubojstva i palež, popraćen bijegom lokalnih policijskih snaga s poprišta, natjerao je američke građane da uvijek budu spremni na samoobranu i zakonitu samopomoć. Građanski nemiri ove godine praćeni pljačkom i paležom ponovo su pokrenuli američke građane u obrambeni stav. Mnogi amerikanci na bezbroj primjera su se već uvjerili kako njihove lokale sigurnosne strukture, prije svega policija, nisu voljne suprotstaviti se prosvjednicima i pljačkašima i braniti živote i imovinu vlastitih građana. Stoga su američki građani i za trajanja ovih nemira ponovo morali uzeti oružje u ruke, organizirati se i vlastitim snagama osigurati svoje zajednice.
To im omogućava veliko pravo koje su uspjeli izboriti – pravo na posjedovanje vatrenog oružja. Za razliku od Europe, u kojoj država za sebe čuva ekskluzivno pravo korištenja sile i time zbog sve lošijeg djelovanja javnih službi pa tako i policije građanima zapravo uskraćuje pravo na samoobranu. Tome u prilog ide i restrektivno zakonodavstvo u svezi posjedovanja oružja, ali i propisivanje suludih uvjeta za nužnu obranu. Pojednostavljeno rečeno, da bi se ispunili uvjeti uporabe vatrenog oružja u nužnoj obrani najidealnije bi bilo da napadač prvo puca u vas i promaši, a tek tada bi vi mogli pucati u njega. U protivnom bila bi riječ o prekoračenju nužne obrane. Takva je situacija gotovo u cijeloj Europi. U SAD-u tako nije. Svaki građanin ima pravo posjedovati vatreno oružje kako bi štitio svoj i živote drugih građana kao i imovinu. Zakonski uvijeti za samopomoć, odnosno nužnu obranu kreirani su razumno tako da građanin bez prethodnog izlaganja pogibelji vlastitog života može upotrijebiti vatreno oružje i odbiti od sebe napad koji ugrožava njegovu imovinu ili tjelesni integritet.
 
Nakon što su u više navrata vidjeli sramotni bijeg policije diljem američkih gradova, puno prije ovih posljednjih nemira američki građani u svojim zajednicama su organizirali građanske samoobrambene snage. Za razliku od onoga što se pokušava prikazati kroz vodeće medije nije riječ o nikakvih bijelim rasistima i ekstremistima nego o normalnih građanima svih rasa i nacionalnosti koji se okupljaju u svojim zajednicama radi obrane.
Prekretnica koja je dala snažni impuls takvom obliku organizacije američkih građana bila je legendarna uspješna obrana korejske četvrti u Los Angelesu za vrijeme velikih rasnih nemira u travnju 1992. godine. Tisuće ljudi tada je sudjelovalo u izgredima, pljačkama, paležima koji su potrajali gotovo tjedan dana. Vladao je potpuni kaos u kojem je ubijeno  60-tak osoba , a oko  2500 ih je ranjeno. Lokalna policija, zbog čijeg postupanja je kao i ove godine sve počelo, razbježala se odmah po započinjanju masovnih nereda, koje nije uspjela ugušiti ni Nacionalna garda nego tek američka vojska. Ukupna šteta nanešena u tim događajima procjenjuje se na oko milijardu dolara. Nasilna masa radila je što god je htjela, pljačkala i ubijala po cijelom gradu. No naletila je na jedno mjesto kojem nisu mogli ništa. To je korejski kvart poznat i pod nazivom „Koreatown“. Korejci, zajedno sa svim ostalim građanima iz toga kvarta, organizirali su oružanu obranu. U njoj su sudjelovali ne samo Korejci, nego uistinu pripadnici svih rasnih i nacionalnih skupina  koji žive u tom kvartu. Okrutna masa koja je poharala cijeli Los Angeles zaustavljena je puškama građana „Koreatowna“ u kojem nisu uspjeli pričiniti nikakvu štetu. Koliko napadača je platilo životom do danas je ostalo nepoznato.
 
Prihvaćajući duh branitelja „Koreatowna“, kojemu policija nije željela ili mogla pomoći, i za trajanja sadašnjih nereda po američkim gradovima građani su  ponovo organizirali obrambene snage širom Amerike kako bi zaštitili svoje živote, svoje trgovine i domove. Većina je naoružana poznatom američkom puškom AR-15 koja je 60.-ih godina prihvaćena i kao standardna puška američke vojske pod oznaka M-16. Dio samoobrambenih snaga raspolaže i s modernijim oružjem kao što je jurišna puška FN SCAR (Special Operations Forces Combat Assault Rifle) razvijena od strane belgijskog proizvođača FN Herstal za poterbe američkih specijalnih postrojbi. Samoobrambene snage raspolažu i s modernim sredstvima veze u mjeri koliko im je to potrebno za obranu svojih zajednica.
 
Činjenica je, da unatoč napetostima i nasilju koje pustoše američku naciju, pravo na posjedovanje oružja i  razumno reguliranje uvjeta njegove uporabe u svrhu nužne obrane u konačnici održavaju ravnotežu snaga na prostorima američkih gradova. Svatko je svjestan da potegne li oružje neće biti suočen s besmislenim suđenjima od 10 i više godina i kaznama koji potiču agresivnost cijelog društva, nego će promptno dobiti isti odgovor od strane napadnutoga. U konačnici možda je takva paradigma ono što američko društvo i održava na okupu. Nitko nema apsolutni monopol sile, pa ni država.
 

Mario Stefanov, https://www.geopolitika.news/razgovori/komentari/americki-rasni-nemiri-i-gradanske-samoobrambene-snage/

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Nedjelja, 25/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1658 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević