Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Brexit – panični britanski bijeg s vrećama prljavog novca

 
 
Politička buka stvorena kaotičnim izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije usmjerila je medijsku pozornost na modalitete i posljedice Brexita i u sjenu gurnula  pitanje stvarnih razloga britanskog napuštanja europske integracije.Stječe se čak dojam da je britanska politika to učinila impulzivno, bez nekog unaprijed stvorenog plana, a dio javnosti prepariran europskim mainstream medijima čak vjeruje da je o sudbini britanskog sudjelovanja u Europskoj uniji odlučio na referendumu ruralni i starački dio britanskog stanovništva.
https://cdn1.i-scmp.com/sites/default/files/styles/768x768/public/images/methode/2017/04/14/06a651c6-202d-11e7-ba38-4217a96bb749_1280x720_111026.jpg?itok=CTXFmUHF
Prava se istina uvijek , pa tako i ovoga puta, nalazi u financijskim sferama moći i političkog odlučivanja. Jednostavno rečeno, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije nije ništa drugo do panični i grčeviti bijeg s punim vrećama prljavog novca, prikupljenog u ispostavama već stvorenog novog britanskog carstva poreznih oaza. Ujedinjeno Kraljevstvo, u situaciji kada najmoćnije države Europske  unije predvođene Njemačkom sve manje žele tolerirati utaju poreza svojih građana i prebacivanje abnormalnih svota novca u offshore zone, ili tzv. porezna utočišta, povlačenjem iz strukture unije želi sačuvati svoje novostvoreno financijsko carstvo. Može se reći da Ujedinjeno Kraljevstvo zapravo bježi iz Europske unije i to iz istih razloga zbog kojih Švicarska nikada nije željela pristupiti europskoj integraciji.
 
Ujedinjeno Kraljevstvo, svjesno prihvaćajući rizik, odlazi na nepoznate putove, ali s druge strane i samo pristupanje Europskoj ekonomskoj zajednici, kasnije EU bilo je za London također put u nepoznato. Unutar europskih integracija odradili su što im je bilo potrebno, koristeći Unijin multiplikator moći, pa je ionako moćna britanska država izvukla korist koja se danas može mjeriti ne u milijunima ili milijardama eura, nego u bilijunima. Simulirajući kroz dugogodišnje razdoblje korektnu i lojalnu članicu EEZ-a, a kasnije Europske unije, ispod stola je gurala svoj dugoročni plan stvaranja novoga carstva. Ono više nije bilo teritorijalno nego financijsko.
 
Cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo praktički je pretvoreno u poreznu oazu u koju se slio prljavi novac iz poreznih utaja, krijumčarenja droge, oružja, roblja i svih mogućih mutnih poslova sa svih strana svijeta. Carstvo financijskih usluga koje je izgradilo Ujedinjeno Kraljevstvo ujedinilo je sve političke opcije od lijevog do desnog ruba političkog spektra i  sve rasne i etničke razlike klijenata. U njene porezne oaze kako na samom britanskom tlu, tako i u 14 prekomorskih teritorija ulagali su i dalje ulažu svi koji pljačkaju svoje vlastite države, od desno i lijevo orijentiranih latinskoameričkih hegemona i njihovih bogatih patrona kojima služe, transnacionalnih kompanija, kineskih novostvorenih tajkuna do ruskih političara i gospodarskih oligarha. U britanskim  bankama, zakladama i sličnim financijskim ustanovama u offshore zonama pod britanskom jurisdikcijom nalazi se novac i najvećih neprijatelja, pa i onih koji u ovome trenutku međusobno ratuju. Tamo je i višestruko očišćen i upakiran novac islamističkih terorističkih organizacija zajedno s utajenim novcem političkih moćnika iz država koje predvode beskrajni rat protiv terorizma i tih istih terorističkih skupina. Čak je i sama britanska kraljevska kuća svojim primjerom,  ulažući novac u britanske offshore zone, pokazala kako  je poželjno ulagati novac, kojem se formalno-pravno gubi svaki trag, u britanski sustav pranja novca i poreznih utočišta.
Britanskoj politici, stoga, više odgovara tkzv. tvrdi Brexit ili napuštanje unije bez dogovora jer kida sve veze Ujedinjenog Kraljevstva s regulatornim sustavom Europske unije. Odatle i grčevita borba moćnih dijelova britanskog političkog establišmenta da se provede upravo takav Brexit, za što su, najvjerojatnije, pridobili dvor i samu kraljicu.
 
Britanska politička elita zaokupljena je provedbom zadaće za račun centara financijske i gospodarske moći Ujedinjenog Kraljevstva, koncentriranog u londonskom City-u. Ujedinjeno Kraljevstvo, motivirano svojim geoekonomskim i geopolitičkim interesima, izlaskom iz Europske unije štiti svoje novostvoreno carstvo poreznih oaza, što na svom matičnom teritoriju što na svojim prekomorskim teritorijima. Procjenjuje se da je u britanskim financijskim institucijama i tvrtakama za pružanje financijskih usluga smještenim u tim poreznim oazama pod britanskom vlašću, počevši od britanskih Kanalskih otoka Man, Guernesey i Jersey do prekomorskih teritorija pod vlašću britanskih guvernera kao što su Britanski djevičanski otoci, Kajmanski Otoci, Bermudi i otoci Turks & Caicos deponirano gotovo 21 bilijun dolara. Za usporedbu,  prosječni godišni  britanski BDP je oko 3 bilijuna dolara. U odnosu na veliki teritorij Ujedinjenog Kraljevstva otoci Turks  & Caicos površine  od svega 616 kilometara  kvadratnih sa jedva 60-ak tisuća stalnih stanovnika i britanskim guvernerom minijaturni su dio britanskog teritorijalnog suvereniteta . No oni su, prema think-tanku „Tax Justice Network“, na samom vrhu tkzv. indeksa financijske tajnosti unutar britanske mreže poreznih oaza i vuku znantan dio vanjskih ulaganja i ostvarenog  profita.
Iznos deponiranog novca na njima nemoguće je utvrditi, ali je poznato da su ti otoci jedan od najizdašnijih elemenata britanskog sustava poreznih utočišta. Prema izvješću „Tax Justice Networka“ indeks financijske tajnosti za cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo tijekom 2018. godine bio je 42 (od 100), otoka Man 64, Jerseya 65, Britanskih djevičanskih otoka 69, Gibraltara 71, Kajmanskog otočja 72, Guernseya 72, Bermuda 73 i otočja Turks  & Kaico rekordnih 77.
 
Izvješće „Tax Justice Networka“ za 2018. godinu navodi  da se „ovaj nesrazmjer veličine i ostvarenog profita ne događa slučajno. London voli obavljati svoj prljavi posao drugdje pružajući učinkovitu masku i alibi svojim bankarima, državnim dužnosnicima i svim političarima. Zato tvrdimo da britansko carstvo poreznih oaza treba tretirati kao jedinstvenu cjelinu s Ujedinjenim Kraljevstvom i Londonom u središtu, pa bi se indeks bankarske tajnosti za cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo trebao određivati prema otocima Turks  & Caicos, dakle umijesto indeksa 42 Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo bi imati indeks 77, koliki je najveći indeks unutar britanske mreže poreznih oaza“. „Tax Justice Network“ drži da bi zbog izgrađene i funkcionalne bogate mreže poreznih utočišta Ujedinjeno Kraljevstvo moralo biti uključeno na crnu listu Europske unije i na svaku  drugu listu na kojoj se utvrđuju države koje su porezne oaze.
 
Dužnosnici Ujedinjenog Kraljevstva zapravo više i ne skrivaju što žele postići i gotovo sami proglašavaju Ujedinjeno Kraljevstvo velikim poreznim utočištem. Tako još sredinom 2016. godine tadašnji britanski ministar financija George Osborne najavljujući spuštanje korporativne porezne osnovice na 15 posto otvoreno izražava nadu da bi time Velika Britanija postala atraktivnom poreznom oazom i ne ostavlja previše sumnje da se izlazak iz Europske unije pokušava provesti upravo u svrhu veće slobode u dizajniranju nacionalne porezne politike, odnosno održavanja već uspostavljenog carstva poreznih oaza, izvlačeći ga iz regulative Europske unije.  Osborne je naglasio da se „Ujedinjeno Kraljevstvo planira transformirati u visoko konkurentno gospodarstvo s niskim korporativnim porezima i s globalnim fokusom“. Dešifrirano,  Osborne je zapravo izjavio da se Ujedinjeno Kraljevstvo zapravo želi transformirati u globalnu poreznu oazu. Danas je ona upravo to što je 2016. godine priželjkivao tadašnji britanski ministar financija i to je jedan od ključnih razloga zbog kojeg gotovo panično napušta sustav Europske unije i njezine regulatorne mehanizme.
 
Istaknuti hrvatski računovodstveni i porezni stručnjak Vlado Brkanić, kako prenosi  „Poslovni dnevnik“ od srpnja 2016. godine drži da su Osbornove najave logičan i očekivan korak kad je u pitanju smjer britanske politike nakon Brexita. „S obzirom da već jesu porezna oaza ne iznenađuje previše da će Britanci u tome pokušati biti još bolji. Velik je broj država sjedišta nekih od svojih najpozantijih multinacionalnih korporacija preselio u Britaniju,  a ukoliko stopu poreza na dobit spuste na najavljenih 15 posto ostvarit će konkretne prednosti i postati vrlo atraktivna sredina za investitore. Naravno, ostaje za vidjeti kakve će biti reakcije zemalja članica EU, OECD-a, te u konačnici samog tržišta“, zaključuje Brkanić . „Poslovni dnevnik“  u svome članku pod naslovom „Britanija izlaskom iz Europe postaje porezna oaza“ zaključuje: „Britanija, čini se, planira iskoristiti najbolje od onoga što joj se nudi- stvoriti poreznu oazu, zadržati pristup europskoj ekonomskoj zajednici, a istovremeno umaknuti radarima regulatorne Europske Komisije.
 
Već u siječnju 2017.godine najviši britanski dužnosnici postaju još otvoreniji i tadašnja premijerka May i njen Chancellor of the Exchequer, odnosno ministar financija Philip Hammond najavili su strategiju razvoja „Singapura na Temzi“, dakle stvaranje porezne oaze sa srcem u Londonu koja će biti ravna samom Singapuru, jednoj od najsnažnijih poreznih oaza u svijeta. Singapur, kao simbol porezne oaze, je prošlih desetljeća proširio svoju ulogu offshore financijskog središta i trenutno je rangiran na petom mjestu financijske tajnosti (67 od 100). Od tada i drugi visoki dužnosnici Ujedinjenog Kraljevstva, među kojima i bivši ministri vanjskih poslova Jeremy Hunt i ministar unutarnjih poslova Sajid Javid, jasno nagovješćuju da će upravo Singapur, odnosno nadogradnja i očuvanje britanske mreže poreznih oaza biti model koji će Ujedinjeno Kraljevstvo slijediti nakon Brexita.
 
Britanski dužnosnici sasvim otvoreno koriste sintagmu „Singapur na Temzi“ kao najavu budućeg razvoja Ujedinjenog Kraljevstva. Sajid Javid, koji je i sam nekada bio bankar u Singapuru, najavljuje da će politika smanjenja poreza i daljnja deregulacija financijskog sektora biti „strategija šoka i strahopoštovanja“ u cilju transformacije ekonomije Ujedinjenog Kraljevstva nakon Brexita. Sam pojam „Singapura na Temzi“ može se sažeti u nekoliko točki. Prije svega riječ je o politici smanjenja poreza za korporacije i strane bogate fizičke osobe, koje bi ulagale u britanske financijske institucije, potom korištenje poreza kao fiskalnoga oružja prema vanjskim konkurentima, porezne mjere usmjerene na privlačenje nerezidentnih ulaganja u Veliku Britaniju, svobuhvatna deregulacija, uklanjanje velikog dijela socijalne zaštite i zaštite okoliša, izbjegavanje poštivanja međunarodnih mjera protiv pranja novca, odobravanja viza i prava boravka u Ujedinjenom Kraljevstvu bogatim nebritanskim građanima, dakako,  uključujući i korumpirane političare stranih država i sve vrste aktera ilegalnih financijskih tokova. Naravno, ništa od toga nije novo. Ujedinjeno Kraljevstvo zacrtalo je svoj put prerastanja u najveću svjetsku poreznu oazu još krajem 50.-ih godina prošlog stoljeća i uporno je slijedilo tu strategiju razvoja pod svim vladama, bile one konzervativne ili laburističke sve do današnjih dana.
Tako Ujedinjeno Kraljevstvo od nekadašnjega carstva koje je osvajalo otoke s blagom postaje carstvo otoka u kojem skriva tuđa blaga.
Britanska politika ostaje dosljedna,  i početkom rujna ove godine britanski premijer Boris Johnson ponovo koristi sintagmu „Singapura na Temzi“, a otišao je i korak dalje pa je izjavio da zapravo želi izgraditi piratsku ili gusarsku („buccaneering“ ) Britaniju. Odmah je reagirala njemačka kancelarka Angela Merkel govoreći u Bundestagu, kojom prilikom je naglasila da će Ujedinjeno Kraljevstvo predstavljati veliku ekonomsku opasnost ukoliko mu uistinu bude omogućeno postati „Singapur na Temzi“, dajući do znanja da Njemačka i Europska unija potpuno jasno vide razloge zbog kojih Ujedinjeno Kraljevstvo pokušava odustati od sporazumnog Brexita.
 
Nakon izlaska iz Europske unije Ujedinjeno Kraljevstvo namjerava,  razvijajući doktrinu globalne Velike Britanije (Global Great Britain) kao globalnog financijskog carstva, zaštićenog vojnom i diplomatskom silom, sklapati unilateralne,  trgovinske, carinske i financijske sporazume s državama iz tkzv. anglosfere, prije svega sa SAD-om i Australijom, te moćnim zaljevskim petromonarhijama na čelu sa Saudijskom Arabijom i svojim starim azijskim saveznicima. Usporedno pokušat će zadržati svoj politički i financijski utjecaj u kontinentalnoj Europi, pokušavajući sklopiti bilateralne sporazume što je već ovih dana pokušala s Francuskom,  iza leđa Njemačkoj, ali joj nije prošlo. Svoj utjecaj u Europi zadržat će i preko NATO-a gdje je nakon lidera SAD-a jedna od najvažnijih članica. Indikativno,  SAD s kojim Ujedinjeno Kraljevstvo nakon Brexita namjerava sklopiti specijalno savezništvo s ekskluzivnim i za Britance lukrativnim financisjkim, trgovačkim i vojnim sporazumima, zauzuma drugo mijesto na listi svjetskih poreznih utočišta, odmah nakon Švicarske.
Ujedinjeno Kraljevstvo sa svojim prekomorskim teritorijima na toj listi poreznih oaza odmah je nakon SAD-a, dakle treće na rang listi, a slijedi ga Hong Kong i Singapur.  Hong Kong, iako pod kineskim suverenitetom  i dalje za Ujedinjeno Krljevstvo kao i za Peking obavlja financijske transakcije koje su duboko u zoni poreznih utaja.
 
Indikativno je ponovo i to da upravo sa Singapurom, kao moćnom poreznom oazom, Ujedinjeno Kraljevstvo kao i sa SAD-om namjerava uspostaviti specijalne gospodarske, političke i vojne odnose u okviru FPDA saveza. Postaje sve očitije da je stvarni britanski plan nakon napuštanja Europske unije definiran  u agendi tkzv. Global Great Britain – stvaranje moćnog financijskog bloka sa zemljama tkzv. anglosfere, prije svega SAD-om  i saveznicima iz azijskog obrambenog sustava „Five Power Defence Arrangmetts“ (FPDA) u koji, pored Australije i Novog Zelanda, ulaze i Malezija i moćna porezna oaza Singapur. Takav blok  trebao bi  posebnim uvjetima za investitore, odnosno ulagače  novca nepoznatog i neprovjerenog porijekla u doba nove globalne podjele karata i nadmetanja  za kontrolu svjetskih bogatstava sebi privući masivni, možda i najveći dio svjetskog financijskog  kapitala. To bi bloku tradicionalno pomorskih sila stvorilo financijski  dominantnu poziciju nad kontinentalnom Europom, Europskom unijom i njenom predvodnicom Njemačkom.
 
Usporedno, to novo britansko financijsko carstvo i mogući zajednički blok sa SAD-om i bliskim saveznicima koji je u obliku tzv. meke moći, bilo bi zaštićeno američkom vojnom silom i elementima britanske „tvrde moći“ koja se ponovo rekonstruira. Ubrzano se gradi nova britanska  ratna flota sa sposobnošću djelovanja ne samo po pomorskim ciljevima nego i duboko po unutrašnjosti euroazijske kopnene mase. Britanske snage ponovo se raspoređuju na pozicije nekadašnjeg kolonijalnog carstva ili „istočno od Sueza“ , odakle su povučene nakon odluke  britanskog premijera Harolda Wilsona  u siječnju 1968. godine. U tišini se obnavlja trajna britanska vojna prisutnost u Perzijskom zaljevu, u bazama u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Omanu i Bahreinu, i razvija vojna  suradnja sa saveznicima u Indopacifičkoj regiji. Očito, veliki bijeg s punim vrećama prljavog novca Ujedinjeno Kraljevstvo planirano i sistematski provodi uz korištenje svih elemenata svoje ekonomske, diplomatske, ali i vojne moći.
 

Mario Stefanov, https://www.geopolitika.news/analize/mario-stefanov-brexit-panicni-britanski-bijeg-s-vrecama-prljavog-novca/

EU je prisiljen sudjelovati u ratovima Sjedinjenih Država

 
 
(Čitajući ovu ozbiljnu analizu o Europskoj uniji, o Sporazumu iz Maastrichta, pitam se jesu li oni ljudi iz Ministarstva za europske integracije, iz Vlade, iz Sabora, iz Ministarstva vanjskih poslova, shvatili u što guraju hrvatski narod nakon Austrougarske monarhije, nakon prve i druge Jugoslavije i nakon stvaranja države i pobjedničkog rata za oslobođenje od četničko-srpske agresije. Predati svoje junake, svoje osloboditelje u ovakve ruke, poniziti svoju pobjedu za dobivanje ulaznice u „elitni“ klub, u novu tamnicu naroda!!! U kakvom MATRIXU mi živimo opleteni lažima i još slavimo kako smo dobili istaknuta mjesta u toj marionetskoj nadnacionalnoj integraciji  u kojoj nitko nije slobodan nego je samo transmisija više moći koja nikomu ne daje ni mir ni sigurnost. Između dnevnih izvješća i istine je jaz kao od zemlje do neba. Tko ne upozna LOGOS – ISUSA KRISTA - taj ne može znati što je istina. Jedino što možete nakon ovog čitanja je posvetiti dio dana molitvi i na koljenima moliti za skori drugi Kristov dolazak koji će stvoriti novo nebo i novu zemlju jer na ovoj zemlji više nema nade u mir i sreću. Molite za oprost za Hrvatsku i njen narod koja je svojim potpisivnjem ugovora iz Maastrichta  prisiljena sudjelovati u naoružavanju džihadista i u istrjebljenju kršćana Bliskog Istoka. op. K. P.)
https://reseauinternational.net/wp-content/uploads/2019/04/02-21-1728x800_c.jpg
Od potpisivanja Ugovora u Maastrichtu sve članice Europske unije, uključujući i neutralne države predale su svoju obranu pod suverenitet NATO-a kojim isključivo upravljaju Sjedinjene Države. Zbog toga, kad Pentagon delegira u Ministarstvo financija (SAD-a) ekonomsku opsadu države koju hoće uništiti sve članice Europske unije i NATO-a prisiljene su primijeniti sankcije SAD-a.Nakon gubitka većine u Predstavničkom domu na izborima u polovici mandata predsjednik Trump je našao nove saveznike u zamjenu za svoje oslobođenje od progona tužitelja Muellera i optužbi za izdaju. Sada su ciljevi Trumpa i njegovih generala usuglašeni. Imperijalizam Sjedinjenih Država se vraća.
 
U manje od šest mjeseci međunarodni odnosi su se promijenili. Rat koji je obećavala Hillary Clinton je objavljen ne samo od strane vojne sile.Promjena pravila igre je bezprimjerna u povijesti nakon Drugog svjetskog rata i prisiljava sve sudionike da promisle smjesta svoje vlastite strategije i sve instrumente savezništva na koje se računa. Tko bude oklijevao platit će troškove.
 
EKONOMSKI RAT JE OBJAVLJEN
 
Ratovi nastavljaju biti smrtonosni i okrutni ali Donald Trump koje je prije nego predsjednik poslovni čovjek želi da ga koštaju što manje. Zbog toga se čini puno prikladnije ubijati ekonomskim pritiscima nego oružjem. Budući da Sjedinjene Države ne trguju više s najvećim dijelom država koje su napadnute financijski teret ratova – u pravom smislu „ekonomskih“ -  umjesto Pentagona snosit će treće države.
Sjedinjene Države su ustvari odlučile opsjedati ekonomski Venezuelu, Kubu, Nikaragvu, te su akcije predstavljene kao ekonomske sankcije koje je poduzeo Washington po nepoznatom pravnom principu da bi zamaskirao istinske i prave ratove smišljene da ubijaju.To su akcije usklađene izričito s „Monrojevom doktrinom“ iz 1823. prema kojoj u zamjenu neinterveniranja Washingtona u zapadnoj Europi nijedna strana sila ne može intervenirati na američkom kontinentu. Međutim, Kina osjetivši se kao cilj primijetila je da Amerike nisu privatno vlasništvo Sjedinjenih Država. S druge strane doktrina Monroe se brzo pretvorila u yankee imperijalističko opravdanje na jugu američkog kontinenta (Roosveltov corolarij).
 
Danas se sankcije Sjedinjenih Država tiču dvadesetak zemalja: Bjelorusija, Myanmar, Burundi, Sjeverna Koreja, Kuba, Rusija, Irak, Libanon, Nikaragva, Sirija, Venezuela, Srednjoafrička Republika, Demokratska Republika Kongo, Iran, Srbija, Somalija, Sudan, Južni Sudan, Ukrajina, Jemen i Zimbabve. To je precizna mapa konflikata koje vodi Pentagon uz asistenciju Ministarstva financija SAD-a. SAD se, vezano uz doktrinu Monroe, ne usmjeravaju na zapadnu Europu nego na Bliski istok, istočnu Europu, Karipski bazen i Afriku. Ova zemljopisna područja odredio je George Bush, otac, kao strategiju nacionalne sigurnosti koja se ima integrirati u Novi Svjetski Poredak. Od trenutka kad se ove države nisu htjele ili se nisu mogle integrirati, 2001. su ih državni tajnik obrane Donald Rumsfeld i njegov savjetnik za preobrazbu oružanih snaga, admiral Arthur Cebrowski, sankcionirali dovodeći ih do stanja kaosa.Izraz „ekonomski rat“ je sporazumno korišten u smislu „najogorčenije utakmice“. Danas više nije tako: radi se o ratu s namjerom ubijanja.
 
REAKCIJE DRŽAVA KOJE SU CILJ (NAPADA EKONOMSKIM RATOM) I NEODGOVARAJUĆIH (REAKCIJA) SAVEZNIKA
 
Sirijci, koji su jedva pobijedili u vojnom ratu koji je trajao osam godina protiv džihadističkih plaćenika NATO-a sada su napadnuti ekonomskim ratom koji im nameće najoštriju racionalizaciju struje, plina i nafte. Njima je Imperij nametnuo istovremeno obadva oblika rata. Venezuelanci otkrivaju s užasom što znači ekonomski rat i shvaćaju da se s avanturistom Juanom Guaidadom i s predsjednikom Nicolasom Madurom moraju boriti da sačuvaju državu tj. Levijatana koji će ih biti sposoban zaštititi.
 
Strategije država koje su žrtve su u zbrci. Na pr. ne uspijevaju uvesti lijekove za bolnice. Venezuela je sklopila ugovor sa Sirijom još 2011, važnim proizvođačem i izvoznikom roba. Tvornice koje je razrušila Turska s džihadistima u Alepu, obnovljene su. Ali umjesto da počnu s radom one moraju ponovo biti zatvorene jer nema struje. Umnažanje ratnih igara takozvanim sankcijama postaje veliki problem saveznicima Sjedinjenih Država, Europskoj uniji. Njoj su teško pale prijetnje njezinim poduzećima koja su investirala na Kubi a isto tako i sankcije koje im zatvaraju iransko tržište i odlučila se pozvati na arbitražni sud Svjetske trgovačke organizacije. Međutim, kako ćemo vidjeti ova pobuna Europske unije je predodređena za poraz jer je prije 25 godina Washington poduzeo protumjere.
 
EUROPSKA UNIJA JE UPALA U ZAMKU
 
Predviđajući današnje reakcije Europske unije zabrinute zbog činjenice da ne može trgovati s kim hoće, administracija Busha, oca, je izradila doktrinu Wolfowitz na način da zapadni i središnji Europljani nikada ne mogu imati neovisnu, autonomnu obranu. Zbog toga je kastrirao od samog nastanka Europsku uniju namećući joj Ugovorom u Maastrichtu suverenitet NATO-a, drugim riječima Europska unije nije zajedničko tržište.Sjetite se pouzdane potpore Europske unije svim avanturama Pentagona počev od Bosne i Hercegovine, Kosova pa do Afganistana, Iraka, Libije, Sirije i Jemena. Svaki put, bez izuzetka Europska unija je svrstana iza svog pravog suverena NATO-a. Ovo vazalstvo je uostalom jedini razlog za raspuštanje Europske unije. Razlog odbijanja predsjednika Trumpa da raspusti stalnu vojnu organizaciju Atlantskog saveza je: Bez NATO-a Europska unija bi vratila svoju neovisnost, jer se Ugovori odnose na nju a ne na Sjedinjene Države.
 
Očigledno je da ugovori zaključuju da ovo sve mora biti u skladu s dokumentima Ujedinjenih naroda. Evo primjera koji su u kontradikciji s ovim principom.26. ožujka Sjedinjene Države su stavile na raspravu prethodno potvrđene rezolucije o suverenitetu Golana. Promijenile su zamisao bez najave prekršivši međunarodno pravo. Drugi primjer: istog tjedna u Libiji su Sjedinjene Države zauzele stav u korist generala Khalife Haftara kojemu je predsjednik Trump telefonirao da mu osigura vlastitu podršku, kako je Bijela kuća objavila 19. travnja. To je sve protivno stavu Ujedinjenih naroda. Jedna po jedna članica Europske unije svrstale se na njihovu stranu. Zbog konstitutivnih ugovora nemoguće je Europskoj uniji osloboditi se NATO-a, dakle Sjedinjenih država i postaviti se kao neovisna sila. Protesti protiv pseudo sankcija izglasovani jučer protiv Irana i danas protiv Kube su unaprijed osuđeni  na neuspjeh.
 
Suprotno onom što se obično misli, NATO-om ne upravlja Sjevernoatlantsko vijeće, drugim riječima Vijeće država članica: Kada je Vijeće 2011. donijelo odluku o zaštiti libijske populacije od pretpostavljenih zločina Muhammara Ghaddafija i iskazalo se protivno „promjeni režima“ NATO je napao bez konzultacija.Članovi Europske unije koji su za vrijeme hladnog rata činili jedinstveni blok sa Sjedinjenim Državama preneraženo otkrivaju da nemaju istu kulturu sa saveznikom s druge strane Atlantika. U međuvremenu su države Europske unije zaboravile svoju vlastitu kulturu kao i „izuzetnost“ Sjedinjenih Država, krivo misleći da se u svemu među sobom slažu. Htjeli ili ne htjeli nalaze se suodgovorni za sve ratove Washingtona, uključujući i za glad u Jemenu koja je  posljedica djelovanja saudijske koalicije, ali i za sve sankcije Sjedinjenih Država Amerike. Sad trebaju odlučiti ili podržati ove zločine i u njima sudjelovati ili se povući iz europskih ugovora.
 
GLOBALIZACIJA JE ZAVRŠENA
 
Međunarodna trgovina se smanjila. To nije prolazna kriza nego jedan temeljni fenomen. Proces globaLizacije koji je obilježio svijet raspadom SSSR-a, sve do izbora u SAD-u 2016. i do polovice mandata 2018. je završen. Sad je nemoguće slobodno izvoziti u bilo koji dio svijeta. Ipak Kina još ima mogućnosti. Jedno državno ministarstvo SAD-a razmatra način da ju isključi iz latinoameričkog tržišta. U tim uvjetima sve rasprave o prednostima slobodnog tržišta  i protekcionizmu više nemaju smisla s obzirom da više nismo u vremenu mira i da ne možemo birati.Na isti način i konstrukcija Europske unije koja je zamišljena u svijetu koji je bio podijeljen na nepomirljive blokove danas je neodgovarajuća. Ako se ne želimo sa Sjedinjenim državama ukrcati u konflikte koji nisu naši države članice se moraju osloboditi Europskih ugovora i integrirane komande NATO-a. Potpuno je izvan teme svesti europske izbore na progresiste suprotstavljene nacionalistima. Uopće se ne radi o tome. Progresisti potvrđuju svoju volju da grade svijet na međunarodnom pravu koje bi njihovi kumovi, Sjedinjene Države, iskorijenili, dok se neki nacionalisti poput Poljske i Andrzej Dude pripremaju služiti Sjedinjenim Državama protiv svojih partnera u Europskoj uniji. Jedino su Britanci predosjetili sadašnju borbu. Oni pokušavaju izaći iz Unije ne uspijevajući uvjeriti svoje parlamentarce da „Vladati znači predviđati“. Najveći broj članove Europske unije ništa ne predviđa.
 

Thierry Meyssan, https://www.voltairenet.org/article206243.html

(s franc. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Predstavljen zbornik Bugari i Zagreb. Povijest, kultura i politika

 
 
U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u ponedjeljak 16. rujna predstavljen je zbornik radova Bugari i Zagreb. Povijest, kultura i politika, koji sadrži 18 radova sa znanstvenog skupa Hrvatski i bugarski kulturni djelatnici u Zagrebu održanog u listopadu 2017. u HAZU-u. Skup je bio organiziran u sklopu zajedničkog projekta Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU-a, Odsjeka za povijest hrvatske književnosti Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU-a i Instituta za balkanistiku s Centrom za trakologiju Bugarske akademije znanosti. Radovi su posvećeni hrvatsko-bugarskim odnosima u razdoblju od prve polovice 19. stoljeća do danas, a teme radova obuhvaćaju široki raspon, preko umjetničko-književnih veza, religijsko-političkih odnosa, do širih kulturnih relacija Hrvata i Bugara u različitim povijesnim razdobljima, s naglaskom na vrijeme modernizacijskih procesa i formiranja građanskog društva. Naglasak je stavljen na veze koje su se formirale u Zagrebu, kao hrvatskom političkom i kulturnom središtu, te su najvažniji dio ukupnih hrvatsko-bugarskih veza. Zbornik ujedno daje sliku hrvatsko-bugarskih odnosa u sklopu političkih kretanja u Hrvatskoj, ali i na srednjoeuropskom prostoru i na Balkanu u različitim vremenskim razdobljima.
https://i0.wp.com/ww2-weapons.com/wp-content/uploads/2014/07/Zar-Boris-III-pxh800.jpg?ssl=1
Objavljivanjem ovog zbornika nastavljena je višegodišnja uspješna povijesna i književnopovijesna suradnja hrvatskih i bugarskih znanstvenika, koja u kontinuitetu traje već više od dvadeset godina. U tom je razdoblju održano više 13 znanstvenih skupova o hrvatsko-bugarskim vezama, a rezultati su objavljivani u zbornicima. Na te je veze podsjetio i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Velimir Neidhardt koji je rekao da Hrvate i Bugare veže iskreno prijateljstvo bez konflikata, kao i pripadnost južnoslavenskom krugu čiji su koncept vjerskog i kulturnog jedinstva zagovarali Josip Juraj Strossmayer i Franjo Rački, a unutar kojega je Bugarska zauzimala važno mjesto.
Svetlozar Eldarov, predstavnik projekta s bugarske strane, rekao je da stoljetne tradicionalne veze Hrvata i Bugara sežu još u vrijeme kralja Tomislava i cara Simeona. „Kulturni i povijesni odnosi su i dalje dobri što nije važno samo za Balkan nego i za ostali dio Europe“, dodao je Eldarov.
Iznio je podatak da je u dosadašnjih 13 zbornika objavljeno oko 230 studija i članaka na više od četiri tisuće stranica, što čini pravu enciklopediju kulturnih i znanstvenih veza dvaju naroda.
 
Tekstovi u zborniku objavljeni su na hrvatskom, bugarskom i engleskom jeziku, a sadržaj su predstavili njegovi urednici dr. sc. Damir Karbić, dr. sc. Tihana Luetić i dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek. Na predstavljanju je bila i bugarska veleposlanica Genka Georgieva i predsjednik Nacionalne zajednice Bugara u Republici Hrvatskoj Raško Ivanov.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Nedjelja, 08/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1136 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević