Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Ljevičarski sporazum koji je promijenio Europu

 
 
Adolf Hitler i Josif Staljin ideološki baš i nisu bili bliski. No to ih nije spriječilo da točno prije 80. godina sklope sporazum o nenapadanju čije posljedice se u istočnoj Europi osjećaju još i danas. Sporazum je prilično ciničan, no na početku je funkcionirao za oba diktatora. Kako bi pri njemačkom napadu na Poljsku osigurao neutralnost Sovjetskog Saveza i izbjegao otvaranje dva fronta, jer su s druge strane prijetili Velika Britanija i Francuska, saveznici Poljske, Adolf Hitler je sklopio sporazum o nenapadanju sa Staljinom. Ovaj sporazum (kojeg su u Moskvi  zapravo potpisali ministri vanjskih poslova v. Ribbentrop i Molotov) je istodobno sadržavao i gospodarske elemente koji su nacističkoj Njemačkoj osiguravali i opskrbu sovjetskim sirovinama. Time je Hitler htio spriječiti ponavljanje scenarija iz prvog svjetskog rata kada je Njemačka na kraju slomljena zbog britanske pomorske blokade. Staljin je s druge strane vjerovao da će se tzv. Treći Reich iscrpiti u ratu sa zapadnim silama. Jer dugoročno je očekivao da će Hitlerova Njemačka napasti i Sovjetski Savez. Vrijeme do tada je htio iskoristiti za dodatno naoružavanje. No najvažniji dijelovi sporazuma Hitler-Staljin su se nalazili u tajnim aneksima: podjela zemalja na zone utjecaja. Tako je Estonija, Latvija i istočni dio Poljske pripao Sovjetskom Savezu, a zapadni dio Poljske tzv. Trećem Reichu.
https://upnorth.eu/wp-content/uploads/2016/08/hitler-stalin-1050x516.jpg
Nekoliko dana kasnije, 1. rujna 1939., nacistička Njemačka je napala Poljsku a nakon dva tjedna je isto učinio i Sovjetski Savez ali s istočne strane. Podjela istočne Europe, uz tijesnu suradnju tajnih službi Berlina i Moskve, je započela. Poljska je ponovno nestala sa zemljopisnih karata. Baltičke države, koje su kao i Poljska tek nakon Prvog svjetskog rata stekle neovisnost, su postale sovjetske republike. Rumunjska Besarabija je pripala sovjetskoj republici Ukrajini. Za stanovništvo zaposjednutih područja s obje strane je započelo razdoblje progona i istrjebljenja.
 
Pakt Hitler-Staljin je bio na snazi dvije godine, do 1941. kada je Hitler, u nastupu krive procjene vlastitih snaga, napao Sovjetski Savez. Već u zimi 41/42 Wehrmacht je počeo gubiti tlo pod nogama. I opet su se najgora ratna zbivanja događala na području „interesnih sfera" i opet je najviše trpjelo lokalno stanovništvo. Rehabilitacija Staljina. No Pakt Hitler-Staljin je trajno promijenio lice Europe. Kako smatra povjesničar Jörg Ganzenmüller, zapadne sile svog partnera u pobjedi, Sovjetski Savez, nisu mogle spriječiti da zadrži „plijen" koji je dobiven dogovorom s Hitlerom. Tek 1990. su Baltičke zemlje ponovno stekle neovisnost.
 
Unatoč tomu što je kumovao novim političkim realnostima u poslijeratnoj Europi, Pakt Hitler-Staljin je dugo godina pao u zaborav. U Zapadnoj Njemačkoj ova epizoda u suočavanju s posljedicama rata nije igrala preveliku ulogu. Tek nakon pada Berlinskog zida se ova tema vratila u javnost. U Sovjetskom Savezu se iz ideoloških razloga nije htjelo govoriti o nekakvom sporazumu između zločinca Hitlera i Staljina. No čini se da ovaj sporazum iz dnevno-političkih razloga doživljava rehabilitaciju. Još prije 10 godina, pri obilježavanju 70. godišnjice od potpisivanja pakta, ruski predsjednik Vladimir Putin je u svom „Pismu Poljacima" sporazum između Hitlera i Staljina opisao kao nemoralni čin. No nekoliko godina kasnije, nakon aneksije Krima, Putin je o istom tom paktu govorio kao nečemu što je u tom trenutku bilo nužno. I potpisnik ovog pakta doživljava rehabilitaciju: u jednom aktualnom ispitivanju javnog mnijenja 70 posto ispitanih Rusa se izjasnilo pozitivno kad je u pitanju uloga Staljina.
 
Novi/stari strahovi
 
U Poljskoj i baltičkim zemljama zato ponovno raste strah da bi mogle postati žrtve politike koju Njemačka i Rusija rade preko njihovih leđa. U to spada i rasprava oko izgradnje direktnog plinovoda Sjeverni tok 2 koji bi iz Rusije u Njemačku, zaobilazeći Baltičke zemlje i Poljsku, trebao transportirati sibirski plin. Ovaj projekt je postao simbolom iznova probuđenih strahova. Poljska je u pomoć po ovom pitanju pozvala SAD i od tada Washington vrši stalni pritisak na Njemačku da odustane od ovog energetskog projekta. No: „Povijesne poveznice se ne mogu povlačiti u ovom slučaju", kaže povjesničar Ganzemüller. „Poljska i Baltičke zemlje su mnogo bliže Njemačkoj nego Rusija. Sve ove zemlje su članice Europske unije i NATO-a", zaključuje. Ipak, Ganzemüller njemačkoj vanjskoj politici predbacuje pomanjkanje osjećaja kada su u pitanju povijesni strahovi istočnih susjeda.
 

Christoph Hasselbach, https://www.dw.com/hr/80-godina-pakta-hitler-staljin-sporazum-koji-je-promijenio-europu/a-50124050

Njemačka kancelarija za zaštitu od radijacije naručila 189,5 milijuna tableta joda

 
 
Njemačke vlasti povećavaju zalihe tableta joda koje mogu pomoći građanima u slučaju nuklearnog incidenta. Njemačka kancelarija za zaštitu od radijacije potvrdila je 23. VIII. 2019. da je naručila 189,5 milijuna tableta joda "kako bi osigurala sigurnu i masovnu raspodjelu u slučaju radiološke ili nuklearne krize", prenosi srbijanska Beta. Televizija WDR, koja je prva izvijestila o povećanju zaliha, navela je da je naručena količina tableta četiri puta veća od sadašnjih zaliha.
https://static.independent.co.uk/s3fs-public/thumbnails/image/2014/10/17/17/Cattenom-nuclear-power.jpg?w968h681
Ako se uzmu ubrzo nakon nuklearnog incidenta, tablete joda mogu spriječiti obolijevanje od raka štitne žlijezde. Nakon katastrofe u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukushima 2011. godine, Njemačka je izmijenila smjernice za upravljanje problemima u nuklearnim elektranama. Dok Njemačka planira postupno zatvoriti sve nuklearne elektrane do 2022. godine, nekoliko njezinih susjeda, uključujući Belgiju, Francusku, Švicarsku i Češku, nastavit će koristiti nuklearne reaktore.
 

https://www.vecernji.ba/svijet/zasto-njemacka-povecava-zalihe-tableta-joda-1340338

Veseljko Koprivica: U Crnoj Gori se strahuje od ratnog sukoba sa Srbijom

 
 
Jedan od najboljih crnogorskih novinara i poznavatelj prilika u Crnoj Gori i regiji Veseljko Koprivica komentirao je za Vijesti.ba aktualne odnose između SPC-a i Crne Gore. Trojičindanski sabor, koji je organizirala Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori u Podgorici, najavljen je kao “zalog za bratsko pomirenje i umnoženje ljubavi”. U suštini, to je bio samo još jedan pritisak na crnogorsku vlast da ne usvoji zakon o slobodi vjeroispovijesti, a umjesto umnoženja ljubavi nastao je umnožavanje prijetnji i falsifikata, kazao je Koprivica u razgovoru za Vijesti.
Slikovni rezultat za Veseljko Koprivica podgorica
Veseljko Koprivica

Koprivica dodaje da su se na saboru i nakon njega oglasili brojni ratni huškači u mantijama ili bez - svećenici Srpske crkve u Crnoj Gori i Srbiji, uz jaku logistiku prosrpskih partija iz Crne Gore i političara iz Srbije, uključujući i njenog predsjednika Aleksandra Vučića. On podsjeća kako se bura podigla zbog Prijedloga zakona o vjerskim zajednicama, koji, nakon dužeg usuglašavanja s europskim standardima, uskoro treba usvojiti crnogorski parlament.

Srpsku crkvu i Srbiju posebno je pogodio ovaj dio iz tog zakona: »Svi vjerski objekti, koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njene nezavisnosti i pripajanja Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, a koji kasnije nijesu na odgovarajući pravni način prešli u svojinu neke vjerske zajednice biće prepoznati kao državna imovina. Međutim, ako neka vjerska zajednica raspolaže dokazima da je na osnovi nekad ili danas važećih propisa postala vlasnik neke imovine država će to priznati i poštovati. Tamo gdje takvih dokaza nema, već je riječ o imovini koju je stvarala i stjecala država Crna Gora i koja predstavlja kulturnu baštinu svih njenih građana, takva imovina bit će upisana kao kulturno blago, odnosno kao državna svojina Crne Gore«, kaže Koprivica.

Koprivica ističe kako je Srpska crkva okupirala preko pet stotina crnogorskoh manastira i crkava, pa se zato svim silama bori da ih zadrži u svom vlasništvu. Nedavno je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović upozorio da Srpska pravoslavna crkva pokušava čuvati "infrastrukturu velike Srbije". I poručio: “Ne ćemo dozvoliti da suvremena Crna Gora živi pod diktatom jedne vjerske organizacije koja predstavlja relikt prošlosti i koja nikako ne može shvatiti da je to vrijeme odavno prošlo i da i Crna Gora, baš kao i Srbija i sva društva na Zapadnom Balkanu, imaju pravo na svoju dosljednu europsku budućnost”. “Prvi je na to reagirao mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Cronj Gori Amfilohije, poznatiji kao političar u mantiji i negator svega crnogorskog evo već tri desetljeća. "To je prvi put u historiji čovječanstva da jedan ateist i ateistička vlast stvaraju crkvu, to je zapanjujuće… Sekularna država bi da otima hramove, komu da ih da? Toj svojoj sekti koju je porodila...”, podsjeća na Amfilohijeve riječi Koprivica.

Koprivica podsjeća kako je za Amfilohija Crnogorska pravoslavna crkva sekta. On podsjeća i na prijetnje koje je na subotnjem saboru uputio episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. "Naše svetinje branit ćemo životima, neka ne očekuju da će atak mirno proći. Kad do toga dođe, pravila nema. Vjerski sukobi su najopasniji i kad do njih dođe, pravila više nema", zaprijetio je na saboru episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. I ovo je njegovo, nastavlja Koprivica: "Više nego jasno je da se Prijedlogom zakona priprema otimanje hramova i pljačka crkvene imovine i to sa zlokobnim i nesagledivim posljedicama".

Koprivica podsjeća i na prijeteće poruke koje su sitgle iz Srbije. “Nitko tko je udarao na crkve nije prošao dobro. Ne mogu da vjerujem da će netko poslati policiju da zauzme Ostrog”, kazao je ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić. Aleksandar Vučić je poručio Vladi Crne Gore da ne “otima imovinu Srpske pravoslavne crkve i da Srbima u Crnoj Gori ne otmu i vjeru kada su već oteli sve ostalo”. Podržao ga je i ministar obrane Srbije Aleksandar Vulin. “Vladi Crne Gore nitko ne brani da izmislii svoju crkvu, kao što je izmislila i okupaciju Srbije”, izjavio je Vulin i priprijetio da službena Podgorica ne očekuje da će Srbija šutjeti dok joj budu otimane svetinje Srba.

Bilo je i razumnih reagovanja iz Srbije. “Činjenica je da je poslije 1918. godine praktično kompletna imovina Crnogorske pravoslavne crkve postala imovina SPC-a. Upravo iz tog razloga, ne vratiti Crnoj Gori imovinu iz 1918. godine bila bi historijska nepravda”, kazao je u razgovoru za podgoričke Dnevne novine Nenad Čanak, predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine. Lider LSV-a ocjenjuje da se kod ovog pitanja u Srbiji javljaju dvostruka mjerila. Kada se radi o povratu imovine oduzete SPC-a poslije 1945. godine, što se u Srbiji, kako je rekao, vraća i lijevom i desnom rukom, onda je to u redu, a kada treba vratiti Crnoj Gori imovinu od prije 1918. onda nije u redu.

Profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković ocijenio je da je, nakon što je crnogorska Vlada utvrdila Prijedlog zakona o slobodi vjeroispovijesti, došlo do najvećeg zaoštravanja odnosa između Srbije i Crne Gore u posljednjih 13 godina, odnosno od kada je 21. svibnja 2006. godine Crna Gora izglasala na referendumu samostalnost. „Zaoštravanje odnosa je, po mom dubokom uvjerenju, potpuno nepotrebno, ali izgleda da je taktičko-politički isplativo za one koji vladaju u Crnoj Gori i Srbiji“, rekao je on za Portal Analitika.

Koprivica kaže kako je, uz sve ovo, ovih dana iz Srbije plasirano bezbroj falsifikata historijskih činjenica u vezi Crnogorske crkve, a i države Crne Gore. “Osnovna krivotvorina je, bez ikakvoga dokaza, da je Srpska pravoslavna crkva stvorila državu Crnu Goru. Također izmišljotina je da je u Crnoj Gori crkva bila Srpska izuzev u vrijeme vladavine dinastije Nemanjića. Najstarija crnogorska država, Kraljevina Vojislavljevića iz XI. i XII. vijeka, bila je katolička zemlja. Poznato je da do raskola 1054. godine nije bilo pravoslavlja. Katolička je bila i poslije raskola na rimo-katoličku i grčko-katoličku (ortodoksnu, pravoslavnu) crkvu”, napominje Koprivica. Koprivica ističe kako od dinastije Balšića, koji su u jednom razdoblju bili katolici, posebno Crnojevića, u Zeti/Crnoj Gori živi i djeluje samostalna Crnogorska crkva.“Brojni dokumenti dokazuju da je faktično bila autokefalna iako nije imala tzv. tomos. Zna se da je i Srpska parvoslavna crkva, koja slavi 800. godišnjicu postojanja, nekanonski postala samostalna episkopija, bez pisanog tomosa. Dušan Silni je samovoljno episkopiju uzdigao u Patrijaršiju da bi mogao biti proglašen za cara”, kaže on.

Koprivica dodaje da je nakon tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine, u Crnoj Gori mitrpolit SPC-a na čelu mitrpolije koja je korstila ove nazive: Cetinjska mitropolija, Srpska pravoslavna crkva, Srpska cetinjska mitropolija, Mitropolija crnogorsko-primorska. “U suštini, po uređenju i po djelovanju, to je eparhija Srpske pravoslavne crkve u okviru Beogradske patrijaršije. Sve ove činjenice priznaju i objektivni srpski istoričari”, ističe on. Trenutačno, dodaje Koprivica, ono što je najbitnije jest pitanje hoće li zaoštreni odnosi između Crne Gore i Srbije eskalirati u ratni sukob, od čega se  u Crnoj Gori strahuje. “Ipak, mnogi se nadaju da će nadvladati razum, mada podsjećaju da na ovim prostorima ne može proći ni pet desetljeća a da se političke i druge razmirice ne rješavaju oružjem”, zaključio je Veseljko Koprivica.
 

https://vijesti.ba/clanak/451530/koprivica-u-crnoj-gori-se-strahuje-od-ratnog-sukoba-sa-srbijom

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Petak, 15/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1214 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević