Get Adobe Flash player
Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

Jugoslavenska filmska industrija (po)služila za radikalizaciju...

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

Jedini spas Balkana proglasiti Srbe...

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

Hrvatska i hrvatski narod ne mogu preživjeti još šest...

Treba nam međusobno povjerenje

Treba nam međusobno povjerenje

Ne treba tražiti krivca. Krivi smo si...

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

Neodgovorno je ponašanje Sabora da prihvaća svaki prijedlog...

  • Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    Znanstvena fantastika u službi znanosti i promidžbe

    srijeda, 25. studenoga 2020. 18:22
  • Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:45
  • Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    Poruka drugu Andreju Plenkoviću

    srijeda, 25. studenoga 2020. 16:43
  • Treba nam međusobno povjerenje

    Treba nam međusobno povjerenje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 17:01
  • NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    NOVO NORMALNO – Ozakonjeno laganje

    srijeda, 25. studenoga 2020. 14:08

Uspije li oporba formirati vlast, na svoje će doći ne samo SPC i Srbija, nego i udaljena Rusija

 
 
Nakon izbora u Crnoj Demokratska partija socijalista (DPS) Mile Đukanovića ima 29 mandata, a njihovi tradicionalni partneri Socijaldemokrati i Bošnjačka stranka imat će po tri, a dvije albanske partije po jedan mandat- Albanska lista i AK Jednoglasno. Oporbene koalicije "Za budućnost Crne Gore" imat će 28 mandata, "Mir je naša nacija" 10, a "Crno na bijelo" 4 mandata.
https://informer.rs/data/images/2020-08-31/369528_dritan_f.jpg
Dritan Abazović - momak od kojega ovisi tko će vladati Crnom Gorom
 
Izuzetno lijepi uspjeh srpske stranke u Crnoj Gori (28 mandata od 81) mogla bi biti Pirova pobjeda; naime, ova Vlada će biti zapravo manjinska i liberalna pri čemu će manjine sjećajući se vremena Slobodana Miloševića ipak izbjegavati prosrpsku stranku "Za budućnost Crne Gore". Ako bi Đukanovićevih 29 manadata pridružili socijaldemokratima (3 + 2), Bošnjacima (+3), Albancima (1) i Crno na bijelo (4) imali bi većinu od 42 mandata. Sve zavisi od relativno slabo poznatoga mladoga čovjeka albanskoga podrijetla Dritana Abazovića koji se predstavio kao građanski liberal i koji traži vladu stručnjaka. Abazović je test za prosrpsku stranku; pristajanjem na tehničku (ekspertnu) Vladu dokazali bi proSrbi da imaju pozitivan odnos prema manjinama, da ih zanima uzorna administracija i ekonomski boljitak čime bi privukli javnost i eliminirali Đukanovićev DPS koji im smeta zbog projekta crnogorske državotvornosti.Hrvati su ostali bez mandata u crnogorskom parlamentu, nakon što su izašli sa dvije liste Hrvatske građanske inicijative, koju je podržao službeni Zagreb i Hrvatske reformske stranke. Zbog toga se može reći da je Andrej Plenković ustvari kriv što će možda Đukanović morati u oporbi, jer je trebao pregovarati i s drugom hrvatskom marginalnom strankom iz Boke Kotorske da zajedno izađu na izbore.
 
Ukoliko bi Abazović pristupio Đukanoviću njegovi bi uvjeti mogli razbiti ustaljenu shemu vlasti i natjerati državu na promjene i modernizaciju, što je u nepotističkom društvu obilježenom korupcijom (kakvo smo društvo i mi u Hrvatskoj, ali i mnoge tzv. velike i ugledne države), i kojemu je odrezan glavni izvor prihoda (turizam) teško zamislivo. Čak i uz veliku financijsku pomoć Zapada mala Crna Gora će zbog svoje geopolitičke važnosti biti predmet destabilizacije iz više razloga. Prvi razlog jest sukob Đukanovićev sa Srpskom pravoslavnom crkvom koju se nastoji izvlastiti za zgrade i zemljišta izgrađene ili kupljene prije 1919. godine, tj. vratiti Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi ono što je bilo njezino.
 
S obzirom da se gotovo polovica pravoslavnih Crnogoraca osjeća Srbima, ne samo na sjeveru, već i u Herceg Novom, a i drugdje pravo je pitanje zašto se zaoštrilo vjersko pitanje upravo sada. Time SPC ne će biti lišena materijalne baze, ali će mjesta pravoslavne duhovnosti i ne baš mali prihodi od njih pripasti Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i što je najvažnije mogućnost utjecaja na buduće naraštaje. Vladavina jednoga čovjeka i jedne stranke zamorna je na duge staze, dio mladih želi zapadni standard i norme ponašanja, dio starih žali za diktaturom maršala Tite u kojoj su radile tvornice i otvarane škole, ne pitajući se pritom odakle novac i kako je sve završilo?
 
Dritan Abazović je Albanac iz Ulcinja, završio je politologiju u Sarajevu kao najbolji student; vezan je uz zapadne nevladine udruge i euroatlantske integracije; on je novo lice Crne Gore koja je sada na historijskoj prekretnici. https://sr.wikipedia.org/wiki/Dritan_Abazovi%C4%87 Kao i svugdje na svijetu prljava kampanja puna obostranih manipulacija i pritisaka, izdvajam razgovor sa prosrpskim Božovićem u prostorijama Matice srpske u Podgorici (emisija Sputnjika, Srbija) gdje se vidi u pozadini knjiga Dinka Davidova "Totalni genocid - NDH". Subliminalnom porukom dan uoči izbora se komunist i ratni drug Momira Bulatovića Đukanović izjednačuje s ustašama i kod Srba stvara paranoja fizičke ugroženosti.
 
Srbima Crna Gora nije prirodni izlaz na more, zapravo je ne samo solunski pravac povoljniji za srbijansko gospodarstvo, već i crnomorski i panonsko-riječki(!). Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ne će moći otvoreno pomagati proSrbe u Crnoj Gori jer mu je ipak stalo do ulaska u EU, ali će zato Rusija i SPC imati odriješene ruke. Rusija vodi sa SAD-om međunarodnu partiju šaha u kojoj je svaka točka dobra za pritisak i destabilizaciju konkurenta i njegovih saveznika. Rusija je ostvarila svoje strateške interese energetske integracije Euroazije (od Kine do Njemačke), trajnu nazočnost na Sredozemlju (Sirija, Libija), uspostavu normalnih susjedskih i partnerskih odnosa sa Turskom, ali i dobre odnose sa većinom muslimanskih država.
 
Crna Gora, BiH i Makedonija su nažalost nestabilni, i iako Srbija nema više kapaciteta da bi vodila osvajačku politiku (nije imala ni 1912. do 1914., ali je ipak izazvala kaos uz pomoć Britanije, Rusije i Francuske!), opečeni i na hladno puše. Crna Gora je važan spoj Hrvatske i Albanije, te strateški značajna za Dubrovnik i dolinu Neretve, ali i mogući gospodarski partner Hrvatske na čemu nije dovoljno učinjeno. Jasno da bi i BiH Srbi postali još odvažniji u svojim zahtjevima da imaju za leđima i malenu Crnu Goru. Dakle, imamo situaciju sa puno igrača koja je vrlo nejasna i ne pruža ružičaste perspektive. Čini se da Đukanović nije pogriješio što je dopustio ulazak kineskome kapitalu!
 

Teo Trostmann

Cilj globalizacije je polarizacija svijeta, jačanje njegove podjele na dobitničku manjinu i poraženu većinu

 
 
Našoj javnosti poznati William Engdahl rano je uočio i opisao ideje sjajnog analitičara američke vojske Ralpha Petersa u knjizi "Uništite Kinu". U toj knjizi se opisuje specijalni rat preko nevladinih i neprofitnih udruga, industrije  GMO-a, nacionalnih manjina, nekvalitetne industrijske hrane i što je najneočekivanije i najpodmuklije pomoću izvoza američke kulture za koju Peters ističe da je dekadentna, nasilna i da potiče od ljudi egoizam i nerealna očekivanja (usporedi klasika Sun Tzua "Umijeće ratovanja", što se tiče Engdahlova stava o cjepivima mislim da pretjeruje). Čudnovato je u ime narodnosnoga načela razrušiti Austrijsko, Rusko i Tursko carstvo 1918. godine, narušavati EU, a istodobno živjeti u multietničkom i multikulturalnom SAD-u.
https://mk0brilliantmaptxoqs.kinstacdn.com/wp-content/uploads/new-middle-east-600x408.jpg?p=925
Čudnovato je ulagati kapital u Kinu i trgovati s njome, a željeti kontrolirati njezine naftovode, plinovode i pomorske komunikacije. Naravno da je u trgovini i međusobnom odmjeravanju snaga sastoji povijest čovječanstva i da Kina nije ništa manje podmukla nego SAD ili ikoja druga sila na grješnoj Kugli zemaljskoj. Također mi nije jasno kako elita misli da se njihova djeca i oni sami ne će zaraziti dekadencijom i da holivudski duh parazitstva, šarlatanstva i prijevare ne će izgristi korijene cijelog državnog organizma. Ovdje je nužno reći da SAD kao i svaka država na svijetu nema jedno lice i jednu politiku, te da Peters samo predstavlja dio elite, ali značajan. Komično je kada se taj dio elite zalaže za globalizaciju i multikulturalizam u Europi a istodobno želi da Bliski istok bude krojen po etničkom i sektaškom načelu. Hvale dolazak izbjeglica u Europu i otvoreno kritiziraju predsjednika Donalda Trumpa, pa i zbog gradnje zida prema Meksiku. Mi kao Hrvatska jesmo i bit ćemo lojalan dio Zapadnoga svijeta, dijelimo njegove vrijednosti i njegovi smo vojni saveznici i prijatelji, ali nitko razuman ne bi smio prihvatiti Pettersove koncepcije svijeta.
 
Aleksandar Bovdunov, sociolog s moskovskoga državnog sveučilišta:
 
"Umirovljeni potpukovnik (obično čin u američkoj mornarici i zračnim snagama) Ralph Peters, tijekom svoje vojne karijeru, bio je  visoko rangirani obavještajac zadužen za razvoj metoda budućih ratova (Deputy Chief of Staff Intelligence). Prije negoli je postao šef odjela za Euroaziju, radio je isključivo na nalaženju rješenja problema iz područja taktike. Završivši College of Command and General Staff američke vojske taj vojni stručnjak postaje magistar za međunarodne odnose.Tijekom službe Peters je posjetio zvanično ili kao "putnik" više od 50 država (Rusija, Ukrajina, Gruzija, Osetija, Abhazija, Armenija, Azerbejdžan, Uzbekistan, Kazahstan, Litva, Letonija, Estonija, Hrvatska, Srbija, Bugarska, Poljska, Mađarska, Češka (bivše komunističke države uglavnom bile pod dominacijom Rusije!),  Pakistan, Myanmar, Laos, Tajland (bitne za kineske komunikacije!), Meksiko, i južnoameričke na Andama. Tijekom Hladnoga rata radio je za američku obavještajnu službu 10 godina u Njemačkoj, poslije specijaliziran za Sovjetski Savez. U mirovini (1998.) poznat je kao stručnjak na području državne i globalne sigurnosti, obavještajne analize, vojne taktike i strategije, ali i kao pisac vojne znanstvene fantastike, novela iz pretpostavljene budućnosti, promišljanja, te kao istraživač bliske budućnosti. 
 
Najzanimljivija stvar o gledištu ovog vojnog stručnjaka je direktni prijepor sa gledištima Aleksandra Dugina koji razumijeva suvremenu američku velevlast  kao “Chaord” (kaos + red; eng. order, zbrkored) prevlast. Štoviše trenutna zbivanja u arapskom svijetu (članak pisan 16. 4. 2016., op., T.T.) direktno se tiču rečenoga koncepta, i Peters je točno na liniji svojih ideja o američkoj politici u regiji (arapskoj) i svijetu uopće. Članak "Stalni sukob" najjasnije odražava Petersov koncept analize suvremene geopolitike, objavljen 1997. u vojnom časopisu "Options". Peters opisuje stanje nakon kraja Hladnoga rata kao rastuću nestabilnost. Svijet postaje uvučen u sve brojnije sukobe, ne očekuje se kraj povijesti (ironija na istoimeno djelo F. Fukuyame, op., T.T.). Štoviše uz proces globalizacije i razvoja izranja i proces tribalizacije (jačanje nacionalizma ovdje se ironično naziva jačanjem plemenske svijesti, op., T.T.). U članku "Povratak plemena" tiskanom u "Weekly Standard magazine" on dokazuje da dok je globalizacija stvorila novu globalnu (svjetsku) aristokraciju bilijuni(?) ljudi nemaju mjesta u sustavu i ne mogu se pronaći (poistovjetiti) sa njom, ali mogu sa novim trendom koji je antiteza globalizaciji – tribalizacijom (po-plemenjavanjem, op., T.T.) koje se iskazuje kroz narodnosno i vjersko. Tu je i višemilijunska klasa vojnika, terorista, gerilaca, dragovoljaca, ilegalaca, najamnika koji rade van organiziranih armija koji osporavaju američku svjetsku dominaciju.
 
Ishod procesa globalizacije će biti polarizacija svijeta, jačajući njegovu podjelu na dobitničku manjinu i poraženu većinu. Ovi zadnji uključuju ne samo zemlje siromašnoga juga nego i značajan dio stanovništva bogatoga sjevera, gdje će razlike dohotka i blagostanja između bogatih i siromaha samo povećati. U članku "Kultura i budući sukob" Peters objašnjava da će budući ratovi i sukobi biti određeni nemoći državnih vlada da ostvare učinkovit sustav razdiobe i kontrole resursa. Cijela kultura će igrati ulogu nadmetanja. Ishod toga će biti klasna borba o kojoj ni Marx (Karl, socijalist utopist, osnivač bolesne ideje o svjetskoj revoluciji i diktaturi radnika, op., T.T.) nije mogao sanjati, i to će biti kombinirano sa međukulturalnim sukobima. To će biti značajne crte ovoga 21. stoljeća koje će definirati stil i smjer sukoba, upravo nasuprot ideologiji 20. stoljeća.
 
Daljnja kompjutorizacija društva nema samo pozitivne već i negativne učinke. Prvi puta se ideje mogu širiti brže nego najopasnije smrtonosne epidemije, ovaj puta preo zagađivanja i trovanja uma. U svjetlu stalnog pojačavanja protijeka informacija, prihvata i brzine komunikacijskih procesa, neka društva kao što su Rusija, Srbija, crna Afrika i Bliski Istok nisu pokazala dovoljno gipkosti u njihovom "prežvakavanju" i sposobnosti da podijele kvalitetne informacije; oni su nedvojbeno gubitnici. Kako je Peters naznačio u djelu "Stalni sukob", mjesto država u svjetskom poretku današnjice određeno je time kako kultura obrađuje informacije, ili preciznije kazano kako ih prilagođava suvremenoj (postmodernoj) zbilji informacijskoga društva, "glavni zadatak je upravljati informacijom”. Društva koja su u strahu i zato ne mogu kontrolirati protok informacija ne će biti sposobna za nadmetanje. Oni mogu posjedovati zapadnu tehnologiju za gledanje video uradaka, ali Zapad piše scenarij, proizvodi ga i skuplja prihod o autorskoga prava (eng. royalties je izraz koji svjedoči o tome da je kralj nekada imao tu funkciju; mladi A. Zanini me upozorio da riječ realizam ima isti korijen). To je tekući proces globalizacije, suprotno liberalnoj ideologiji on promovira dominaciju nekih kultura i kaos i degradaciju drugih kultura. Peters naprosto zove demokraciju "prefrigano liberalnim oblikom imperijalizma".
 
Otpor SAD-u postajat će sve žešći
 
"Oni ljudi, u svakoj državi i regiji, koji ne mogu razumjeti Novi svijet, ili koji ne mogu zaraditi na njegovoj nesigurnosti, ili koji se ne mogu pomiriti sa njegovom dinamikom, oni će postati nasilni neprijatelji nepriličnih Vlada, ili svojih sretnijih susjeda, i na kraju i SAD-a. Mi ulazimo u nov stoljeće Amerike, u kojem ćemo postati još zdraviji, kulturno smrtonosniji, frcajući od snage. Mi ćemo pobuditi mržnju bez presedana." U skladu sa američkim stratezima, jedan od definiranih sukoba u budućnosti bit će između vlasnika informacija i žrtava istih. Glavno oružje SAD-a je američka masovna kultura i brendovi, popraćeni, treba li to uopće kazati, vojnom silom. 
“Suvremena američka kultura je najjača sila u povijesti, i ujedno najrazarajućija od kultura u nadmetanju. Dok su neke druge kulture, poput onih Istočne Azije dovoljno jake da prežive napad pomoću prilagodljivog vladanja, nekima to nije. Genij srži tajnoga oružja američke kulture je u onome što elite preziru; naša kultura je samorodna narodna kultura (nijedna kultura nije proizvod naroda, i nije izvorna. Kmetska kultura postoji samo uvjetno, op., T.T.). Ona potiče ugodu i prikladna je za lako izazivanje zadovoljstva za masa. Mi smo san Karla Marxa i njegova noćna mora.” (Riječ je o parafrazi K. Marxa da je religija opij za narod, ovdje se asocira popularna kultura kao opij, op., T.T.)
 
Zabavni showi, serije, filmovi najprezreniji od intelektualne elite, iskazuju krajnju brutalnost i najotvoreniji seks; to je (popularna kultura) najmoćnije američko oružje, i čak i kad se kroz ilegalne presnimke prikazuje svugdje most. Time se uspostavlja američka nadmoć na svjetskom kulturnom horizontu i njena ideologija trijumfira. U Petersovom svijetu stalnoga sukoba i informacijske dominacije SAD-a, najvažnija stvar nije u održavanju reda, već u nesmiljenom gaženju takmaca; namjesto dugoročne i globalne strategije nameće se lokalna i taktička kalkulacija. Sa Petersove točke gledišta mi nemamo posla sa konvencionalnim (realpolitičkim) ratovima već sa sukobima koji nastupaju kao kolektivne emocije, lokalni interesi, sustavni kolaps. (zvuči ženskasto, op., T.T.)
 
„Ne će biti mira (!!!!!!!!). U svakom mogućem trenutku našega života bit ćemo izloženi višestrukim raznorodnim sukobima širom svijeta. Nasilni sukobi bit će na naslovnicama, ali kulturni i ekonomski sukobi bit će čvršći i puno odlučniji. De facto uloga američke vojne sile bit će u čuvanju sigurnosti svijeta za našu ekonomiju i kulturni uskok. Da to postignemo pošteno je napasti ili ubiti.” U radu iz  2008. godine “Ne prekidaj borbu”, Ralph Peters zapisao je da će novi ratovi voditi SAD u rat mrvljenja, što znači stalni rat do potpunog uništenja neprijatelja. U uputu za dobivanje općeg postmodernog rata, on vjeruje da je neophodno napustiti geslo "ako slomiš nešto, to ti pripada", napustiti odgovornost za ono što se dogodi u području gdje se rat odvija. (vidjeti film "Wag the dog", op., T.T.)
 
Kakogod bilo u općem kaosu, Peters inzistira da se Amerika ne bi trebala ograničiti na lokalne akcije da utvrdi svoju prevlast. Amerika ima misiju, i ta misija demokratizacije ne treba biti sporedna, čak i kada neki očito autoritarni režimi iskazuju posvećenu lojalnost SAD-u. SAD mora skrbiti o demokraciji, ali povezivati sve globalne mrežne informacije nije naročito demokratski način promišljanja o dubljim posljedicama po druge zemlje. Druga ideja je ponovno iscrtavanje svjetskih granica. Peters je tvorac čuvene fraze "Veći Bliski Istok", koja je objavljena u članku "Krvave granice: Kako bi izgledao bolji Bliski Istok" u ‘US Armed Forces Journal’, sa komentarima Ralpha Petersa.
 
Od svih svjetskih državnika koji bi bio glavni neprijatelj SAD-a po  Ralphu Petersu koji je dugo vremena proučavao Rusiju i Putina? U članku "Zašto nas Putin straši?" on ga naziva najučinkovitijim svjetskim vođom koji pripada tradiciji agresivnog ruskog nacionalizma. Putin je obnovio imperijalnu moć Rusije i zato mora biti eliminiran! Sumirajući teorijske odrednice Petersove o budućem stanju svjetskih sukoba, njegovi stavovi o demokratizaciji, potreba da se eliminira imperijalno orijentirane vođe koji su za ponovno crtanje međunarodnih granica, nasilnost nacionalnog suvereniteta(?!), suverenitet (riječ koju on često citira) - kod njega zvuči vrlo zloslutno. U načelu možemo stavove Petersa prihvatiti više kao ekstravagantnu  misaonu teoretsku konstrukciju stvorenu od američkog vojnog mislioca i pisca, ali analiza onoga što je radio predsjednik Barack Obama i njegov prethodnik George ml. Bush mlađi pokazuje sličan pogled na svijet. Petersovi izražajni tekstovi su ključ odluka suvremenoga američkoga vodstva (2016., op., T.T.) pisanih diplomatskim jezikom. Ralph Peters je ispravno predvidio model ponašanja u postmodernom kaosu. Čudno je da danas kritizira Obamu za realizaciju njegovih (R.P.) ideja.
 

Aleksandr Bovdunov, https://www.geopolitica.ru/en/article/ralph-peters-concept-constant-conflict

Priredio i preveo: Teo Trostmann

Nova militarizacija Japana: gradit će vojnu bazu u blizini spornog teritorija

 
 
Nedavno smo izvijestili o izjavi američkog državnog tajnika Mikea Pompeo, o tome, da sve kineske teritorijalne pretenzije u Južnokineskom moru predstavljaju kršenje međunarodnoga prava, i da će „američka vlada poduprijeti stavove Filipina, Vijetnama, Malezije, Indonezije i Bruneja oko isključivog gospodarskog pojasa“.Na tu se temu oglasio i japanski medij Japan Business Press (JB Press), kazavši, kako je američka diplomacija promijenila svoje „čelično pravilo“ o očuvanju svoje neutralnosti u odnosu na teritorijalne sporove trećih zemalja. To znači kako vojno sprječavanje Kine u spomenutom moru od strane pomorskih i zračnih snaga SAD-a, uključno i FONOP (strategija „Borbe za slobodu plovidbe“) ulazi u novu fazu.
https://im-media.voltron.voanews.com/Drupal/01live-166/styles/google_amp_1280x720/s3/2019-10/South%20China%20Sea_highlight.jpg?itok=q5yuBnie
Japanski medij navodi kako SAD nisu samo odbacile kineske pretenzije u Južnokineskom moru, već su i jasno najavile svoju namjeru za potporu državama koje su s Kinom u toj zoni uvučene u teritorijalne sporove. Slijedeći korak nastavka pritisaka na Kinu odnosit će se na Istočnokinesko more, u kojemu Kina i Japan imaju sukob vezano uz arhipelag Senkaku (Diaoyu, kin.) (to je otočje važno i sa strateške i s gospodarske točke gledišta za obje zemlje, zbog čega one ne popuštaju u namjeri da on pripada upravo jednoj od njih, op. a.).
 
U tom smislu japanski medij navodi slijedeće: „Kada su američki službenici izjavili da su upoznati s administrativnom punomoći Japana na Senkaku (Diaoyu, kin.), japanski političari su to shvatili kao potporu i smirili se. Međutim američka vlada izbjegava službene komentare tipa „Japan ima suverenitet na Senkaku“ ili „mi ne priznajemo teritorijalne pretenzije Kine na Senkaku.“
 
JB Pressdalje navodi: „Ako Trumpova administracija naglasi kako u teritorijalnom sukobu između Japana i Kine oko Senkakua (Diaoyu, kin.)  ona ne priznaje kineske teritorijalne pretenzije (Tajvan također polaže pravo na taj arhipelag, pa to neće biti tako jednostavno učiniti), to će biti krajnje čvrsta i snažna poruka Kini.“
Pritom Tokio smatra kako suverenitet nad otočjem Senkaku  (Diaoyu, kin.) mora osigurati sam Japan, a ne SAD.
Podsjećamo: Japan tvrdi kako on otočje Senkaku (Diaoyu, kin.)  posjeduje od 1895. g., a Peking navodi kako je na japanskim kartama iz 1783. i 1785. g. Sinkaku (Diaoyu, kin.) označen kao kineski teritorij. Nakon 2. svjetskog rata otoci su bili pod nadzorom SAD-a, a Japanu su predani 1972. g.
I Tajvan također smatra kako Japan te otoke drži protuzakonito. Tokio, s druge strane, smatra, kako su Kina i Tajvan počeli spor oko toga otočja 70.-ih godina prošlog stoljeća, nakon što su u tamošnjem akvatoriju pronađena rudna bogatstva.
 
Nova militarizacija Japana: gradit će vojnu bazu u blizini spornog teritorija
 
Japanska vlada do kraja ove godine planira početi izgradnju svoje vojne baze na otoku Ishigaki, u arhipelagu i prefekturi Okinawa, gdje će razmjestiti garnizon kopnene vojske od 500-600 vojnika, kao i rakete „zemlja-zrak“ i „zemlja-more“, priopćila je u ponedjeljak, 29. listopada, agencija Kyodo. Baza će se izgraditi na 46 hektara površine otoka.
Već je ranije priopćeno kako gradonačelnik Ishigakija podupire plan središnje vlade glede razmještaja raketnih sustava na otoku, radi suprotstavljanja Kini. Naime, taj je otok smješten svega 110 kilometara južno od otočja Senkaku, koji je predmet spora između Kine i Japana. Japan tvrdi kako ih on posjeduje od 1895., a Peking navodi kako je na japanskim kartama iz 1783. i 1785. godine. Sinkaku označen kao kineski teritorij. Nakon 2. svjetskog rata otoci su bili pod nadzorom SAD-a, a Japanu su predani 1972.
I Tajvan također smatra kako Japan te otoke drži protuzakonito. Tokio, s druge strane, smatra, kako su Kina i Tajvan počeli spor oko tog otočja 70.-ih godina prošlog stoljeća, nakon što su u tamošnjem akvatoriju pronađena rudna bogatstva.
 

Irina Meter, https://www.geopolitika.news/vijesti/japanski-medij-sad-mijenjaju-pristup-prema-sporovima-u-juznokineskom-moru/;

https://www.geopolitika.news/vijesti/nova-militarizacija-japana-gradit-ce-vojnu-bazu-u-blizini-spornog-teritorija/

Utorak, 01/12/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2339 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević