Get Adobe Flash player
Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Prepisati riječi iz pjesme Ekaterine Velike može samo neznalica i(li)...

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Gospođo profesorice, ispričajte se svojim đacima, ako ne nikome...

Karmine na Pantovčaku

Karmine na Pantovčaku

Lisičina karikaturalna izvedba Lijepe...

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Hrvatska ima pravnu osnovu za zakonsku zabranu svih komunističkih simbola...

Ekaterina Velika u

Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

Inauguracija protekla bez mentorâ     Kako je...

  • Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:43
  • Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    četvrtak, 20. veljače 2020. 09:40
  • Karmine na Pantovčaku

    Karmine na Pantovčaku

    četvrtak, 20. veljače 2020. 10:02
  • Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    srijeda, 19. veljače 2020. 12:30
  • Ekaterina Velika u

    Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:38

Britansku elitu ne zabrinjava režim granice s Irskom, niti mogućnost povratka sukoba u Sjevernoj Irskoj

 
 
Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, odvijao se on sa ili bez sporazuma sa Europskom unijom, u direktnoj je korelaciji s političkim, socijalnim, ekonomskim i sigurnosnim stanjem u Sjevernoj Irskoj. U svakom slučaju Brexit ugrožava tamošnji krhki mirovni poredak, uspostavljen povijesnim sporazumom sklopljenim na Veliki petak 10. travnja 1998. godine  (Good Friday Agreement), kojim je ako ne okončan,  a ono barem ublažen i s javne scene potisnut dugogodišnji okrutni oružani sukob sjevernoirskih katoličkih republikanaca okupljenih oko IRA-e (Irska republikanska armija- Irish Republican Army) i unionističkih, protestanskih terorističkih skupina i britanske vojske i policije s druge strane.
https://ansionnachfionn.files.wordpress.com/2018/03/border-crossing-welcome-to-northern-ireland-sign-shot-with-bullet-holes.jpg?w=950
Razdoblje otvorenog sukoba tzv. „Nevolja“ („Troubles“) od 1969. godine tijekom kojeg su irski katolički republikanci  primjenom sile pokušavali stvoriti političke preduvjete za eventualne pregovore i mogućnost ujedinjenja Sjeverne Irske  s Republikom Irskom,  a lokalni protestantski unionisti uz političku i vojnu podršku Londona silom održavali status quo, odnosno faktičko stanje okupacije započete davne 1171. godine engleskim osvajanjem neovisne Irske završeno je sporazumom na Veliki petak. On je označio novu fazu razvoja političkih, sigurnosnih,  pa na koncu i geopolitičkih odnosa na irskom otoku, jer  sporazum ima i svoj međunarodno-pravni karakter s obzirom da je njegova potpisnica i Republika Irska, a time se pravni učinci sporazuma dalje prenose i na cijelu Europsku uniju čija je Republika Irska članica.
 
Povijesno gledano  prva faza sučeljavanja na irskom otoku trajala je  od početka engleske okupacije do 1921. godine,  kada je nakon intenzivirane  irske oružane  borbe za nezavisnost  sporazumno došlo do podjele otoka na dva dijela, Slobodnu irsku državu (Irish Free State),  koja je 1949. godine postala Republika Irska i na područje Sjeverne Irske,  koje je ostalo  pod  kontrolom Londona. Druga faza nastupila je nakon 1969. godine otvaranjem oružanih sukoba koji su zaključeni sporazumom na Veliki petak. Taj sporazum, kao početak treće faze sjevernoirskog političkog razvoja, predvidio je  povlačenje direktne britanske vojne uprave iz Sjeverne Irske uspostavljene 1972. godine, stvaranje skupštine Sjeverne Irske i pravo stanovnika Sjeverne Irske da o svom ustavnom položaju može slobodno odlučivati, uključujući i ujedinjenje s Republikom Irskom. Sporazum se, zapravo, sastoji od dva sporazuma: prvi je s lokalnim sjevernoirskim akterima,  a drugi je sporazum između Ujedinjenog Kraljevstva i Republike Irske, sklopljen u cilju stvaranja preduvjeta za realizaciju odredbi mirovnog sporazuma. Tim drugim sastavnim dijelom sporazuma na Veliki petak, koji se orginalno  naziva „Agreement  between the Government  of the United Kingdom of Great Britain and Northern  Ireland  and the Government of Ireland“, utvrđen je i režim granica između Sjeverne Irske i Republike Irske, odnosno u konačnici Europske unije. Granica je postala potpuno otvorena. Uslijedilo je povlačenje paramilitarnih postrojbi  i britanske vojske s terena i relativno mirno razdoblje za Sjevernu Irsku.
 
No Brexit je sve promijenio. Irski republikanski blok na Brexit gleda kao na  novo nametanje  volje Londona jer je Sjeverna Irska tijekom referenduma glasovala protiv Brexita, a lojalistički, unionistički protestantski blok analogno podjelama u britanskoj Konzervativnoj stranci oko Brexita podijelio se možda po prvi put u povijesti britanske dominacije Sjevernom Irskom, pa je nakon posljednjih lokalnih izbora 2017. godine  izgubio većinski udio, a nova vlada zbog potpune političke disperzije volje do današnjeg dana nije formirana. Nepostojanje izvršnih tijela vlasti Sjeverne Irske, koji su predviđeni sporazumom na Veliki petak, tako je postao prvi negativni učinak Brexita na sjevernoirske političke prilike.
 
Dakako, Brexit dovodi u pitanje i režim granice između Sjeverne Irske i Republike Irske, odnosno Europske unije, koji je utvrđen međunarodnim  sporazumom na Veliki petak. U mukotrpnim pregovorima Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije, kako bi se izbjegao taj problem dogovoreno je privremeno rješenje tkzv. „backstopa“, odnosno zadržavanje uspostavljenog  graničnog režima u određenom razdoblju nakon izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a. No mogućnost izlaska bez sporazuma (tzv. „tvrdog Brexita“) u pitanje dovodi sve što se u međuvremenu pregovaralo,  pa i granični režim.
Brexit, tako, pored niza međudržavnih sporazuma sklopljenih sa članicama  Europske unije dovodi u pitanje i ugovor od Velikog petka koji ima međunarodni karakter ugovora između Ujedinjenog Kraljevstva i Republike Irske, odnosno same Europske unije.  Stoga, sve što će se dalje događati u Sjevernoj Irskoj tijekom provođenja Brexita više nije samo unutarnje pitanje Ujedinjenog Kraljevstva nego je i problem Republike Irske i cijele Europske unije.
 
Sasvim je izvjesno da će Brexit pokrenuti nove procese radikalizacije u Sjevernoj Irskoj i da će ponovo na scenu stupiti sljedbenica IRA-e koja se naziva „ Nova IRA“. Ona je proizišla iz disidentske „Prave IRA-e“(RIRA) koja je odbacila sporazum od Velikog petka i nastavila oružanu borbu, potpuno se distancirajući od krovne irske republikanske političke organizacije Sinn Feina. Svoje djelovanje počela je 2012. godine  od kada je izvršila veći broj terorističkih napada i ubojstava, uglavnom pripadnika katoličke populacije koji su u općoj neimaštini  Sjeverne Irske posao potražili u sastavu policije ili lokalnih tijela vlasti. Samo tijekom 2018. godine Nova IRA aktivirala je gotovo dvadesetak eksplozivnih naprava, izvela isto toliko oružanih napada na području cijele Sjeverne Irske. Istovremeno, na scenu se polako vraćaju i pripadnici protestantskih, rojalističkih paravojnih skupina koji su nevoljko pristali na primirje stvoreno sporazumom na Veliki petak, ali se nikada nisu demilitalizirali, predali oružje i odrekli se oružane borbe za očuvanje britanske vladavine Sjevernom Irskom. U novoj sjevernoirskoj  političkoj konfiguraciji izazvanoj Brexitom, republikanske paramilitarne postrojbe na čelu s Novom IRA-om svoje djelovanje opravdavaju otporom jednostranoj odluci Londona o napuštanju Europske unije i time promjenom graničnog režima s Republikom Irskom, a protestantski militanti pozivaju se na potrebu otpora oživjeloj Novoj IRA-i i, prema njima, negiranju suverenog prava Ujedinjenog Kraljevstva da napusti Europsku uniju i da režim granice sa Sjevernom Irskom uredi u skladu sa svojim interesima. Eskalacija sukoba i nasilja je neizbježna, ukoliko se politička zbivanja nastave u smjeru u kojem se danas odvijaju.
 
No u svemu tome uočljivo je da pitanje Sjeverne Irske, tamošnjeg  sigurnosnog stanja, režima granice s Republikom Irskom i mogućnost obnove sjevernoirskog sukoba mnogo više zabrinjava Europsku uniju od Ujedinjenog Kraljevstva. Razvidno je to već na prvi pogled pregledom medijskog izvještavanja. Dok britanski mediji hladno, gotovo nezainteresirano i naizgled fatalistički najavljuju mogućnost novih sjevernoirskih sukoba, dotle su kontinentalni europski mediji zaokupljeni pitanjem što će se nakon Brexita dogoditi sa Sjevernom Irskom i granicom s Republikom Irskom. Vodeći britanski političari, posebice zagovaratelji „tvrdog Brexita“, u svojim nastupima gotovo pristaju na mogućnost obnove sukoba, ponašajući se kao da je to unaprijed ukalkulirana mogućnost u agendi Brexita, a politički dužnosnici Europske unije s druge strane upozoravaju na ozbiljne posljedice koje bi mogle nastupiti eskalacijom nasilja u Sjevernoj Irskoj. Stječe se dojam da je zbog mogućih sukoba u Sjevernoj Irskoj, potaknutih Brexitom, daleko više zabrinuta Europska unija nego samo Ujedinjeno Kraljevstvo kojeg je Sjeverna Irska sastavni dio.
 
Uistinu, London ne izražava gotovo niti minimum zabrinutosti za mogući razvoj događaja u Sjevernoj Irskoj pa se može utemeljeno pretpostaviti da je taj problem zaista unaprijed predviđen strateškom agendom napuštanja Europske unije od strane Ujedinjenog Kraljevstva. S druge strane Europska unija je svjesna da bi obnova sjevernoirskog nasilja na kraju postala veći problem za samu Republiku Irsku i Europsku uniju nego za London koji zapravo nikad nije ni vjerovao u mogućnost mirnoga suživota u Sjevernoj Irskoj. Britanska politička, financijska i vojna elita oduvijek je računala da Sjevernu Irsku može držati u svojim rukama isključivo uz veću ili manju primjenu sile. Ono što danas radi „Nova IRA“ ili će raditi sutra, ima unaprijed pripremljeni odgovor britanskog sigurnosnog sustava. Jednostavnije rečeno i republikanski i rojalistički militanti imaju onoliko prostora za svoje djelovanje koliko im ga prepuštaju britanske obavještajne i sigurnosne službe, a koliko će im se slobodnoga  prostora omogućiti politička je odluka koja se donosi u skladu s trenutnim interesima Londona.
 
Britanska politička elita u ovome trenutku zaokupljena je provođenjem zadaća koje su im zadala središta financijske i gospodarske moći Ujedinjenog Kraljevstva oličena u londonskom City-u ( City of London) i koji su mnogo važniji od pitanja rata i mira u Sjevernoj Irskoj. Ujedinjeno Kraljevstvo predvođeno svojim financijskim interesima grčevito pokušava izaći iz Europske unije, uz manje ili više spretnu izvedbu svojih političara, kako bi sačuvalo svoje novostvoreno offshore carstvo poreznih oaza, što na svom matičnom  teritoriju, što na  svojih 14 prekomorskih teritorija. Procjenjuje se da je u britanskim financijskim institucijama, smještenim u tim poreznim oazama pod britanskom vlašću, počevši od Kanalskih otoka Man, Guernsey i Jersey do prekomorskih teritorija pod vlašću britanskih guvernera kao što su Britanski Djevičanski otoci, Bermudi i Kajmanski Otoci nalazi polog od 21 bilijun dolara. Za usporedbu, prosječni godišnji BDP Ujedinjenog Kraljevstva je oko 3 bilijuna dolara, a američki  vojni proračun prosječno se kreće od 600 do 800 milijardi dolara s posrednim troškovima, najvjerojatnije oko jedan bilijun dolara, a to je najveći vojni proračun svijeta vojno najmoćnije države svijeta. Može se samo zamisliti kolika se moć krije u raspolaganju svotom od dvadesetak bilijuna dolara. To je novac pokraden diljem svijeta od vlasti demokratskih i nedemokratskih režima, izvučen iz velikog broja država svijeta i upućen na pranje, glačanje i pohranu, nigdje drugdje nego u britansko novo carstvo poreznih oaza. Ono se prostire po cijeloj južnoj hemisferi od Kariba do Indijskog oceana i Pacifika. U njoj je čak i Hong-Kong, nominalno pod kineskim suverenitetom, ali koji punom parom za račun londonskog City-a pere uloženi novac, dakako, uz kinesku participaciju. Sadašnji, tobože demokratski pokreti u Hong-Kongu, nisu ništa drugo do poruka Londona Kini da Hong-Kong mora nastaviti tu ulogu za novu britansku imperiju ili je pak riječ o obračunu oko udjela u profitu. U svakom slučaju iza onih dirljivih pro-demokratskih prenemaganja na ulicama ne stoji ništa drugo nego financijski interesi, sučeljavanja i pogodbe zainteresiranih strana oko podjele plijena. Ujedinjeno Kraljevstvo  stvara novu tzv. Global Great Britain, koja se osloncem na tzv. anglo sferu – SAD, Australiju, Novi Zeland, i bliskoistočne saveznike kao što je Saudijska Arabija i saveznike iz indo-pacifičke regije nakon napuštanje Europske unije treba pozicionirati na starim trasama britanskog kolonijalnog carstva. Ta „Global Great Britain“ treba političkom i vojnom silom zaštiti britanske globalne interese i novostvoreno financijsko carstvo. Zato se, između ostalog, Ujedinjeno Kraljevstvo mora izvući iz Europske unije, koja polako ali sigurno, učvršćuje regulativu koja smanjuje mogućnost izbjegavanja poreza i ograničava opcije financijskim institucijama i tvrtkama koje u tome sudjeluju. Geoekonomski i geopolitički Ujedinjeno Kraljevstvo udružuje se s tradicionalnim pomorskim silama, prije svega sa SAD-om, koje trebaju obuzdati i pod svoju kontrolu staviti kontinentalnu Europu i Europsku uniju pod nepobitnim vodstvom Njemačke. To već sada, zajedno sa SAD-om, u velikoj mjeri i postiže. Sve što poduzima Trumpova administracija savršeno je precizno odrađeno i Njemačka, kao i njena Europska unija, polako se opkoljava i ekonomski guši, počevši od uvlačenja u ukrajinsku krizu na istoku do ratova u neposrednom susjedstvu na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, fabricirane i vođene tkzv. izbjegličke krize pa do rušenja nuklearnog sporazuma s Iranom i uvođenja sankcija nakon što su Njemačka i vodeće države EU s Iranom već ugovorile poslove vrijedne milijarde eura. Pri takvim geoekonomskim i geopolitičkim procesima, koji vrijede ne milijarde nego bilijune dolara, što za Ujedinjeno Kraljevstvo može predstavljati sigurnosno stanje u Sjevernoj Irskoj? Ono je za London gotovo potpuno nebitno pitanje koje će se rješavati i održavati pod kontrolom uz pomoć sigurnosnih i obavještajnih službi, a ako je potrebno i vojske.
 
Eskalacija sukoba u Sjevernoj Irskoj i djelovanje Nove IRA-e, što god ona činila, ne će nimalo utjecati na britanska središta financijske, a time i političke moći. Ne postoji ni minimum mogućnosti da to moguće nasilje primjerice umanji kreditni rejting Ujedinjenog Kraljevstva, koje bi, da je riječ o nekoj drugoj manje moćnoj državi taj isti rejting dovelo na razinu “smeća“. Moguće IRA-ino nasilje neće utjecati ni na smanjenje ulaganja u britanske financijske institucije i tvrtke, ni u prekomorske porezne oaze osigurane vojnom silom. Može utjecati samo na bijeg kapitala iz Sjeverne Irske, koja je ionako već gotovo opustošena. Prema Paddyju Gallagheru, glasnogovorniku Saoradha, republikanske stranke za koju policija tvrdi da je zapravo političko krilo Nove IRA-e, mirovni proces, započet sporazumom od Velikog petka, zapravo je „proces osiromašenja društva“. Gallagher za „ Foreign Policy“  od svibnja ove godine navodi: “I dalje patimo zbog nedostatka zaposlenja, nedostatka zdravstvene zaštite, nedostatka obrazovanja, nedostatka stambenog prostora. Dakle sva pitanja koja je trpjela zajednica prije 20, 30 ili 40 godina trpimo i danas. Iskreno, nije se ništa bitno promijenilo.“ Prema posljednjem popisu stanovništva  stopa nezaposlenosti katoličke populacije (8,8 posto) i dalje je viša od stope nezaposlenosti protestantske populacije (5,7 posto) u Sjevernoj Irskoj, a čak je i veća od stope nezaposlenosti u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu koja iznosi 7,5 posto. Ti podaci su još strašniji ako se pri izračunu nezaposlenosti uračunava smo  muška katolička populacija, kada se brojka penje na vrtoglavih 16,9 posto.
 
Dakle, naspram moći financijskog  carstva od dvadesetak bilijuna dolara za čije potrebe se stvaraju nove geostrateške agende i cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo žurno izvlači iz Europske unije uz jačanje vojne sile i pomorskih efektiva, stoji osiromašena i uništena Sjeverna Irska s ogromnom stopom nezaposlenosti, preplavljena drogom i beznađem i slomljena masovnom pojavom PTSP poremećaja izazvanih kumulativnim stresom. Za novo britansko carstvo koje se gradi IRA i Sjeverna Irska su sporedni problem. Tamo se, prema njihovom viđenju, obračunava lokalna sirotinja gdje je IRA trenutno zaokupljena likvidacijama katolika – izdajica koji se pridružuju lokalnoj policiji i upravi, a protestanti u svojim redovima proganjaju svoje izdajice koje šuruju s katolicima. U najgorem slučaju, i ako nasilje Nove IRA-e i djelovanje lojalističkih ekstremista  eskalira do razine onoga iz kraja 60.-ih i kraja 70.-ih godina prošlog stoljeća, nikakva šteta neće nastati za Ujedinjeno Kraljevstvo koje je postavljeno u novi ofanzivni hod djelovanja. Čak štoviše, novi oblik terorizma, pored sada prisutnog islamističkog, savršeno bi odgovarao vladajućoj britanskoj eliti, a tražen je i u cijeloj Europi. Jednostavno zato što vladajuća oligarhija i u Velikoj Britaniji i u Europi traži razlog jačanja represivnog sustava i svaka radikalizacija u biti joj odgovara. Radikalizacija i nasilje sasvim sigurno ne mogu ugroziti temelje moći onih koji vladaju nego im može samo otvoriti mogućnost boljeg i učinkovitijeg nadzora društva. Jednostavno rečeno vladajući neoliberalni gospodarski sustav koji razbija društvene zajednice i njihove  etičke i vjerske vrijednosti može se dalje održati samo sve širim uvođenjem autoritativnih elemenata u društveni i državni sustav, ili pak ratovima. To je, uostalom, budućnost Europe i Europske unije. Ujedinjeno Kraljevstvo i njegova središta financijske i gospodarske moći  kao i uvijek u povijesti to žele raditi na svoj način i, dakako, izvan sustava Europske unije. Zato britansku elitu ne zabrinjava režim granice s Republikom Irskom, niti mogućnost povratka sukoba u Sjevernoj Irskoj. Njihove službe, policija i vojska imat će što raditi i opravdavati svoje postojanje i London hladno računa da će se svi ti mogući problemi zapravo prevaliti na Republiku Irsku i Europsku uniju. Posljedično, to će biti još jedan izvor pritiska na Europsku uniju uz sve dosadašnje koji  su otvoreni u režiji Washingtona i Londona.
 

Mario Stefanov, https://www.geopolitika.news/analize/mario-stefanov-brexit-i-obnova-sjevernoirskog-sukoba-problem-londona-ili-eu/

Brexit – panični britanski bijeg s vrećama prljavog novca

 
 
Politička buka stvorena kaotičnim izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije usmjerila je medijsku pozornost na modalitete i posljedice Brexita i u sjenu gurnula  pitanje stvarnih razloga britanskog napuštanja europske integracije.Stječe se čak dojam da je britanska politika to učinila impulzivno, bez nekog unaprijed stvorenog plana, a dio javnosti prepariran europskim mainstream medijima čak vjeruje da je o sudbini britanskog sudjelovanja u Europskoj uniji odlučio na referendumu ruralni i starački dio britanskog stanovništva.
https://cdn1.i-scmp.com/sites/default/files/styles/768x768/public/images/methode/2017/04/14/06a651c6-202d-11e7-ba38-4217a96bb749_1280x720_111026.jpg?itok=CTXFmUHF
Prava se istina uvijek , pa tako i ovoga puta, nalazi u financijskim sferama moći i političkog odlučivanja. Jednostavno rečeno, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije nije ništa drugo do panični i grčeviti bijeg s punim vrećama prljavog novca, prikupljenog u ispostavama već stvorenog novog britanskog carstva poreznih oaza. Ujedinjeno Kraljevstvo, u situaciji kada najmoćnije države Europske  unije predvođene Njemačkom sve manje žele tolerirati utaju poreza svojih građana i prebacivanje abnormalnih svota novca u offshore zone, ili tzv. porezna utočišta, povlačenjem iz strukture unije želi sačuvati svoje novostvoreno financijsko carstvo. Može se reći da Ujedinjeno Kraljevstvo zapravo bježi iz Europske unije i to iz istih razloga zbog kojih Švicarska nikada nije željela pristupiti europskoj integraciji.
 
Ujedinjeno Kraljevstvo, svjesno prihvaćajući rizik, odlazi na nepoznate putove, ali s druge strane i samo pristupanje Europskoj ekonomskoj zajednici, kasnije EU bilo je za London također put u nepoznato. Unutar europskih integracija odradili su što im je bilo potrebno, koristeći Unijin multiplikator moći, pa je ionako moćna britanska država izvukla korist koja se danas može mjeriti ne u milijunima ili milijardama eura, nego u bilijunima. Simulirajući kroz dugogodišnje razdoblje korektnu i lojalnu članicu EEZ-a, a kasnije Europske unije, ispod stola je gurala svoj dugoročni plan stvaranja novoga carstva. Ono više nije bilo teritorijalno nego financijsko.
 
Cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo praktički je pretvoreno u poreznu oazu u koju se slio prljavi novac iz poreznih utaja, krijumčarenja droge, oružja, roblja i svih mogućih mutnih poslova sa svih strana svijeta. Carstvo financijskih usluga koje je izgradilo Ujedinjeno Kraljevstvo ujedinilo je sve političke opcije od lijevog do desnog ruba političkog spektra i  sve rasne i etničke razlike klijenata. U njene porezne oaze kako na samom britanskom tlu, tako i u 14 prekomorskih teritorija ulagali su i dalje ulažu svi koji pljačkaju svoje vlastite države, od desno i lijevo orijentiranih latinskoameričkih hegemona i njihovih bogatih patrona kojima služe, transnacionalnih kompanija, kineskih novostvorenih tajkuna do ruskih političara i gospodarskih oligarha. U britanskim  bankama, zakladama i sličnim financijskim ustanovama u offshore zonama pod britanskom jurisdikcijom nalazi se novac i najvećih neprijatelja, pa i onih koji u ovome trenutku međusobno ratuju. Tamo je i višestruko očišćen i upakiran novac islamističkih terorističkih organizacija zajedno s utajenim novcem političkih moćnika iz država koje predvode beskrajni rat protiv terorizma i tih istih terorističkih skupina. Čak je i sama britanska kraljevska kuća svojim primjerom,  ulažući novac u britanske offshore zone, pokazala kako  je poželjno ulagati novac, kojem se formalno-pravno gubi svaki trag, u britanski sustav pranja novca i poreznih utočišta.
Britanskoj politici, stoga, više odgovara tkzv. tvrdi Brexit ili napuštanje unije bez dogovora jer kida sve veze Ujedinjenog Kraljevstva s regulatornim sustavom Europske unije. Odatle i grčevita borba moćnih dijelova britanskog političkog establišmenta da se provede upravo takav Brexit, za što su, najvjerojatnije, pridobili dvor i samu kraljicu.
 
Britanska politička elita zaokupljena je provedbom zadaće za račun centara financijske i gospodarske moći Ujedinjenog Kraljevstva, koncentriranog u londonskom City-u. Ujedinjeno Kraljevstvo, motivirano svojim geoekonomskim i geopolitičkim interesima, izlaskom iz Europske unije štiti svoje novostvoreno carstvo poreznih oaza, što na svom matičnom teritoriju što na svojim prekomorskim teritorijima. Procjenjuje se da je u britanskim financijskim institucijama i tvrtakama za pružanje financijskih usluga smještenim u tim poreznim oazama pod britanskom vlašću, počevši od britanskih Kanalskih otoka Man, Guernesey i Jersey do prekomorskih teritorija pod vlašću britanskih guvernera kao što su Britanski djevičanski otoci, Kajmanski Otoci, Bermudi i otoci Turks & Caicos deponirano gotovo 21 bilijun dolara. Za usporedbu,  prosječni godišni  britanski BDP je oko 3 bilijuna dolara. U odnosu na veliki teritorij Ujedinjenog Kraljevstva otoci Turks  & Caicos površine  od svega 616 kilometara  kvadratnih sa jedva 60-ak tisuća stalnih stanovnika i britanskim guvernerom minijaturni su dio britanskog teritorijalnog suvereniteta . No oni su, prema think-tanku „Tax Justice Network“, na samom vrhu tkzv. indeksa financijske tajnosti unutar britanske mreže poreznih oaza i vuku znantan dio vanjskih ulaganja i ostvarenog  profita.
Iznos deponiranog novca na njima nemoguće je utvrditi, ali je poznato da su ti otoci jedan od najizdašnijih elemenata britanskog sustava poreznih utočišta. Prema izvješću „Tax Justice Networka“ indeks financijske tajnosti za cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo tijekom 2018. godine bio je 42 (od 100), otoka Man 64, Jerseya 65, Britanskih djevičanskih otoka 69, Gibraltara 71, Kajmanskog otočja 72, Guernseya 72, Bermuda 73 i otočja Turks  & Kaico rekordnih 77.
 
Izvješće „Tax Justice Networka“ za 2018. godinu navodi  da se „ovaj nesrazmjer veličine i ostvarenog profita ne događa slučajno. London voli obavljati svoj prljavi posao drugdje pružajući učinkovitu masku i alibi svojim bankarima, državnim dužnosnicima i svim političarima. Zato tvrdimo da britansko carstvo poreznih oaza treba tretirati kao jedinstvenu cjelinu s Ujedinjenim Kraljevstvom i Londonom u središtu, pa bi se indeks bankarske tajnosti za cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo trebao određivati prema otocima Turks  & Caicos, dakle umijesto indeksa 42 Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo bi imati indeks 77, koliki je najveći indeks unutar britanske mreže poreznih oaza“. „Tax Justice Network“ drži da bi zbog izgrađene i funkcionalne bogate mreže poreznih utočišta Ujedinjeno Kraljevstvo moralo biti uključeno na crnu listu Europske unije i na svaku  drugu listu na kojoj se utvrđuju države koje su porezne oaze.
 
Dužnosnici Ujedinjenog Kraljevstva zapravo više i ne skrivaju što žele postići i gotovo sami proglašavaju Ujedinjeno Kraljevstvo velikim poreznim utočištem. Tako još sredinom 2016. godine tadašnji britanski ministar financija George Osborne najavljujući spuštanje korporativne porezne osnovice na 15 posto otvoreno izražava nadu da bi time Velika Britanija postala atraktivnom poreznom oazom i ne ostavlja previše sumnje da se izlazak iz Europske unije pokušava provesti upravo u svrhu veće slobode u dizajniranju nacionalne porezne politike, odnosno održavanja već uspostavljenog carstva poreznih oaza, izvlačeći ga iz regulative Europske unije.  Osborne je naglasio da se „Ujedinjeno Kraljevstvo planira transformirati u visoko konkurentno gospodarstvo s niskim korporativnim porezima i s globalnim fokusom“. Dešifrirano,  Osborne je zapravo izjavio da se Ujedinjeno Kraljevstvo zapravo želi transformirati u globalnu poreznu oazu. Danas je ona upravo to što je 2016. godine priželjkivao tadašnji britanski ministar financija i to je jedan od ključnih razloga zbog kojeg gotovo panično napušta sustav Europske unije i njezine regulatorne mehanizme.
 
Istaknuti hrvatski računovodstveni i porezni stručnjak Vlado Brkanić, kako prenosi  „Poslovni dnevnik“ od srpnja 2016. godine drži da su Osbornove najave logičan i očekivan korak kad je u pitanju smjer britanske politike nakon Brexita. „S obzirom da već jesu porezna oaza ne iznenađuje previše da će Britanci u tome pokušati biti još bolji. Velik je broj država sjedišta nekih od svojih najpozantijih multinacionalnih korporacija preselio u Britaniju,  a ukoliko stopu poreza na dobit spuste na najavljenih 15 posto ostvarit će konkretne prednosti i postati vrlo atraktivna sredina za investitore. Naravno, ostaje za vidjeti kakve će biti reakcije zemalja članica EU, OECD-a, te u konačnici samog tržišta“, zaključuje Brkanić . „Poslovni dnevnik“  u svome članku pod naslovom „Britanija izlaskom iz Europe postaje porezna oaza“ zaključuje: „Britanija, čini se, planira iskoristiti najbolje od onoga što joj se nudi- stvoriti poreznu oazu, zadržati pristup europskoj ekonomskoj zajednici, a istovremeno umaknuti radarima regulatorne Europske Komisije.
 
Već u siječnju 2017.godine najviši britanski dužnosnici postaju još otvoreniji i tadašnja premijerka May i njen Chancellor of the Exchequer, odnosno ministar financija Philip Hammond najavili su strategiju razvoja „Singapura na Temzi“, dakle stvaranje porezne oaze sa srcem u Londonu koja će biti ravna samom Singapuru, jednoj od najsnažnijih poreznih oaza u svijeta. Singapur, kao simbol porezne oaze, je prošlih desetljeća proširio svoju ulogu offshore financijskog središta i trenutno je rangiran na petom mjestu financijske tajnosti (67 od 100). Od tada i drugi visoki dužnosnici Ujedinjenog Kraljevstva, među kojima i bivši ministri vanjskih poslova Jeremy Hunt i ministar unutarnjih poslova Sajid Javid, jasno nagovješćuju da će upravo Singapur, odnosno nadogradnja i očuvanje britanske mreže poreznih oaza biti model koji će Ujedinjeno Kraljevstvo slijediti nakon Brexita.
 
Britanski dužnosnici sasvim otvoreno koriste sintagmu „Singapur na Temzi“ kao najavu budućeg razvoja Ujedinjenog Kraljevstva. Sajid Javid, koji je i sam nekada bio bankar u Singapuru, najavljuje da će politika smanjenja poreza i daljnja deregulacija financijskog sektora biti „strategija šoka i strahopoštovanja“ u cilju transformacije ekonomije Ujedinjenog Kraljevstva nakon Brexita. Sam pojam „Singapura na Temzi“ može se sažeti u nekoliko točki. Prije svega riječ je o politici smanjenja poreza za korporacije i strane bogate fizičke osobe, koje bi ulagale u britanske financijske institucije, potom korištenje poreza kao fiskalnoga oružja prema vanjskim konkurentima, porezne mjere usmjerene na privlačenje nerezidentnih ulaganja u Veliku Britaniju, svobuhvatna deregulacija, uklanjanje velikog dijela socijalne zaštite i zaštite okoliša, izbjegavanje poštivanja međunarodnih mjera protiv pranja novca, odobravanja viza i prava boravka u Ujedinjenom Kraljevstvu bogatim nebritanskim građanima, dakako,  uključujući i korumpirane političare stranih država i sve vrste aktera ilegalnih financijskih tokova. Naravno, ništa od toga nije novo. Ujedinjeno Kraljevstvo zacrtalo je svoj put prerastanja u najveću svjetsku poreznu oazu još krajem 50.-ih godina prošlog stoljeća i uporno je slijedilo tu strategiju razvoja pod svim vladama, bile one konzervativne ili laburističke sve do današnjih dana.
Tako Ujedinjeno Kraljevstvo od nekadašnjega carstva koje je osvajalo otoke s blagom postaje carstvo otoka u kojem skriva tuđa blaga.
Britanska politika ostaje dosljedna,  i početkom rujna ove godine britanski premijer Boris Johnson ponovo koristi sintagmu „Singapura na Temzi“, a otišao je i korak dalje pa je izjavio da zapravo želi izgraditi piratsku ili gusarsku („buccaneering“ ) Britaniju. Odmah je reagirala njemačka kancelarka Angela Merkel govoreći u Bundestagu, kojom prilikom je naglasila da će Ujedinjeno Kraljevstvo predstavljati veliku ekonomsku opasnost ukoliko mu uistinu bude omogućeno postati „Singapur na Temzi“, dajući do znanja da Njemačka i Europska unija potpuno jasno vide razloge zbog kojih Ujedinjeno Kraljevstvo pokušava odustati od sporazumnog Brexita.
 
Nakon izlaska iz Europske unije Ujedinjeno Kraljevstvo namjerava,  razvijajući doktrinu globalne Velike Britanije (Global Great Britain) kao globalnog financijskog carstva, zaštićenog vojnom i diplomatskom silom, sklapati unilateralne,  trgovinske, carinske i financijske sporazume s državama iz tkzv. anglosfere, prije svega sa SAD-om i Australijom, te moćnim zaljevskim petromonarhijama na čelu sa Saudijskom Arabijom i svojim starim azijskim saveznicima. Usporedno pokušat će zadržati svoj politički i financijski utjecaj u kontinentalnoj Europi, pokušavajući sklopiti bilateralne sporazume što je već ovih dana pokušala s Francuskom,  iza leđa Njemačkoj, ali joj nije prošlo. Svoj utjecaj u Europi zadržat će i preko NATO-a gdje je nakon lidera SAD-a jedna od najvažnijih članica. Indikativno,  SAD s kojim Ujedinjeno Kraljevstvo nakon Brexita namjerava sklopiti specijalno savezništvo s ekskluzivnim i za Britance lukrativnim financisjkim, trgovačkim i vojnim sporazumima, zauzuma drugo mijesto na listi svjetskih poreznih utočišta, odmah nakon Švicarske.
Ujedinjeno Kraljevstvo sa svojim prekomorskim teritorijima na toj listi poreznih oaza odmah je nakon SAD-a, dakle treće na rang listi, a slijedi ga Hong Kong i Singapur.  Hong Kong, iako pod kineskim suverenitetom  i dalje za Ujedinjeno Krljevstvo kao i za Peking obavlja financijske transakcije koje su duboko u zoni poreznih utaja.
 
Indikativno je ponovo i to da upravo sa Singapurom, kao moćnom poreznom oazom, Ujedinjeno Kraljevstvo kao i sa SAD-om namjerava uspostaviti specijalne gospodarske, političke i vojne odnose u okviru FPDA saveza. Postaje sve očitije da je stvarni britanski plan nakon napuštanja Europske unije definiran  u agendi tkzv. Global Great Britain – stvaranje moćnog financijskog bloka sa zemljama tkzv. anglosfere, prije svega SAD-om  i saveznicima iz azijskog obrambenog sustava „Five Power Defence Arrangmetts“ (FPDA) u koji, pored Australije i Novog Zelanda, ulaze i Malezija i moćna porezna oaza Singapur. Takav blok  trebao bi  posebnim uvjetima za investitore, odnosno ulagače  novca nepoznatog i neprovjerenog porijekla u doba nove globalne podjele karata i nadmetanja  za kontrolu svjetskih bogatstava sebi privući masivni, možda i najveći dio svjetskog financijskog  kapitala. To bi bloku tradicionalno pomorskih sila stvorilo financijski  dominantnu poziciju nad kontinentalnom Europom, Europskom unijom i njenom predvodnicom Njemačkom.
 
Usporedno, to novo britansko financijsko carstvo i mogući zajednički blok sa SAD-om i bliskim saveznicima koji je u obliku tzv. meke moći, bilo bi zaštićeno američkom vojnom silom i elementima britanske „tvrde moći“ koja se ponovo rekonstruira. Ubrzano se gradi nova britanska  ratna flota sa sposobnošću djelovanja ne samo po pomorskim ciljevima nego i duboko po unutrašnjosti euroazijske kopnene mase. Britanske snage ponovo se raspoređuju na pozicije nekadašnjeg kolonijalnog carstva ili „istočno od Sueza“ , odakle su povučene nakon odluke  britanskog premijera Harolda Wilsona  u siječnju 1968. godine. U tišini se obnavlja trajna britanska vojna prisutnost u Perzijskom zaljevu, u bazama u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Omanu i Bahreinu, i razvija vojna  suradnja sa saveznicima u Indopacifičkoj regiji. Očito, veliki bijeg s punim vrećama prljavog novca Ujedinjeno Kraljevstvo planirano i sistematski provodi uz korištenje svih elemenata svoje ekonomske, diplomatske, ali i vojne moći.
 

Mario Stefanov, https://www.geopolitika.news/analize/mario-stefanov-brexit-panicni-britanski-bijeg-s-vrecama-prljavog-novca/

EU je prisiljen sudjelovati u ratovima Sjedinjenih Država

 
 
(Čitajući ovu ozbiljnu analizu o Europskoj uniji, o Sporazumu iz Maastrichta, pitam se jesu li oni ljudi iz Ministarstva za europske integracije, iz Vlade, iz Sabora, iz Ministarstva vanjskih poslova, shvatili u što guraju hrvatski narod nakon Austrougarske monarhije, nakon prve i druge Jugoslavije i nakon stvaranja države i pobjedničkog rata za oslobođenje od četničko-srpske agresije. Predati svoje junake, svoje osloboditelje u ovakve ruke, poniziti svoju pobjedu za dobivanje ulaznice u „elitni“ klub, u novu tamnicu naroda!!! U kakvom MATRIXU mi živimo opleteni lažima i još slavimo kako smo dobili istaknuta mjesta u toj marionetskoj nadnacionalnoj integraciji  u kojoj nitko nije slobodan nego je samo transmisija više moći koja nikomu ne daje ni mir ni sigurnost. Između dnevnih izvješća i istine je jaz kao od zemlje do neba. Tko ne upozna LOGOS – ISUSA KRISTA - taj ne može znati što je istina. Jedino što možete nakon ovog čitanja je posvetiti dio dana molitvi i na koljenima moliti za skori drugi Kristov dolazak koji će stvoriti novo nebo i novu zemlju jer na ovoj zemlji više nema nade u mir i sreću. Molite za oprost za Hrvatsku i njen narod koja je svojim potpisivnjem ugovora iz Maastrichta  prisiljena sudjelovati u naoružavanju džihadista i u istrjebljenju kršćana Bliskog Istoka. op. K. P.)
https://reseauinternational.net/wp-content/uploads/2019/04/02-21-1728x800_c.jpg
Od potpisivanja Ugovora u Maastrichtu sve članice Europske unije, uključujući i neutralne države predale su svoju obranu pod suverenitet NATO-a kojim isključivo upravljaju Sjedinjene Države. Zbog toga, kad Pentagon delegira u Ministarstvo financija (SAD-a) ekonomsku opsadu države koju hoće uništiti sve članice Europske unije i NATO-a prisiljene su primijeniti sankcije SAD-a.Nakon gubitka većine u Predstavničkom domu na izborima u polovici mandata predsjednik Trump je našao nove saveznike u zamjenu za svoje oslobođenje od progona tužitelja Muellera i optužbi za izdaju. Sada su ciljevi Trumpa i njegovih generala usuglašeni. Imperijalizam Sjedinjenih Država se vraća.
 
U manje od šest mjeseci međunarodni odnosi su se promijenili. Rat koji je obećavala Hillary Clinton je objavljen ne samo od strane vojne sile.Promjena pravila igre je bezprimjerna u povijesti nakon Drugog svjetskog rata i prisiljava sve sudionike da promisle smjesta svoje vlastite strategije i sve instrumente savezništva na koje se računa. Tko bude oklijevao platit će troškove.
 
EKONOMSKI RAT JE OBJAVLJEN
 
Ratovi nastavljaju biti smrtonosni i okrutni ali Donald Trump koje je prije nego predsjednik poslovni čovjek želi da ga koštaju što manje. Zbog toga se čini puno prikladnije ubijati ekonomskim pritiscima nego oružjem. Budući da Sjedinjene Države ne trguju više s najvećim dijelom država koje su napadnute financijski teret ratova – u pravom smislu „ekonomskih“ -  umjesto Pentagona snosit će treće države.
Sjedinjene Države su ustvari odlučile opsjedati ekonomski Venezuelu, Kubu, Nikaragvu, te su akcije predstavljene kao ekonomske sankcije koje je poduzeo Washington po nepoznatom pravnom principu da bi zamaskirao istinske i prave ratove smišljene da ubijaju.To su akcije usklađene izričito s „Monrojevom doktrinom“ iz 1823. prema kojoj u zamjenu neinterveniranja Washingtona u zapadnoj Europi nijedna strana sila ne može intervenirati na američkom kontinentu. Međutim, Kina osjetivši se kao cilj primijetila je da Amerike nisu privatno vlasništvo Sjedinjenih Država. S druge strane doktrina Monroe se brzo pretvorila u yankee imperijalističko opravdanje na jugu američkog kontinenta (Roosveltov corolarij).
 
Danas se sankcije Sjedinjenih Država tiču dvadesetak zemalja: Bjelorusija, Myanmar, Burundi, Sjeverna Koreja, Kuba, Rusija, Irak, Libanon, Nikaragva, Sirija, Venezuela, Srednjoafrička Republika, Demokratska Republika Kongo, Iran, Srbija, Somalija, Sudan, Južni Sudan, Ukrajina, Jemen i Zimbabve. To je precizna mapa konflikata koje vodi Pentagon uz asistenciju Ministarstva financija SAD-a. SAD se, vezano uz doktrinu Monroe, ne usmjeravaju na zapadnu Europu nego na Bliski istok, istočnu Europu, Karipski bazen i Afriku. Ova zemljopisna područja odredio je George Bush, otac, kao strategiju nacionalne sigurnosti koja se ima integrirati u Novi Svjetski Poredak. Od trenutka kad se ove države nisu htjele ili se nisu mogle integrirati, 2001. su ih državni tajnik obrane Donald Rumsfeld i njegov savjetnik za preobrazbu oružanih snaga, admiral Arthur Cebrowski, sankcionirali dovodeći ih do stanja kaosa.Izraz „ekonomski rat“ je sporazumno korišten u smislu „najogorčenije utakmice“. Danas više nije tako: radi se o ratu s namjerom ubijanja.
 
REAKCIJE DRŽAVA KOJE SU CILJ (NAPADA EKONOMSKIM RATOM) I NEODGOVARAJUĆIH (REAKCIJA) SAVEZNIKA
 
Sirijci, koji su jedva pobijedili u vojnom ratu koji je trajao osam godina protiv džihadističkih plaćenika NATO-a sada su napadnuti ekonomskim ratom koji im nameće najoštriju racionalizaciju struje, plina i nafte. Njima je Imperij nametnuo istovremeno obadva oblika rata. Venezuelanci otkrivaju s užasom što znači ekonomski rat i shvaćaju da se s avanturistom Juanom Guaidadom i s predsjednikom Nicolasom Madurom moraju boriti da sačuvaju državu tj. Levijatana koji će ih biti sposoban zaštititi.
 
Strategije država koje su žrtve su u zbrci. Na pr. ne uspijevaju uvesti lijekove za bolnice. Venezuela je sklopila ugovor sa Sirijom još 2011, važnim proizvođačem i izvoznikom roba. Tvornice koje je razrušila Turska s džihadistima u Alepu, obnovljene su. Ali umjesto da počnu s radom one moraju ponovo biti zatvorene jer nema struje. Umnažanje ratnih igara takozvanim sankcijama postaje veliki problem saveznicima Sjedinjenih Država, Europskoj uniji. Njoj su teško pale prijetnje njezinim poduzećima koja su investirala na Kubi a isto tako i sankcije koje im zatvaraju iransko tržište i odlučila se pozvati na arbitražni sud Svjetske trgovačke organizacije. Međutim, kako ćemo vidjeti ova pobuna Europske unije je predodređena za poraz jer je prije 25 godina Washington poduzeo protumjere.
 
EUROPSKA UNIJA JE UPALA U ZAMKU
 
Predviđajući današnje reakcije Europske unije zabrinute zbog činjenice da ne može trgovati s kim hoće, administracija Busha, oca, je izradila doktrinu Wolfowitz na način da zapadni i središnji Europljani nikada ne mogu imati neovisnu, autonomnu obranu. Zbog toga je kastrirao od samog nastanka Europsku uniju namećući joj Ugovorom u Maastrichtu suverenitet NATO-a, drugim riječima Europska unije nije zajedničko tržište.Sjetite se pouzdane potpore Europske unije svim avanturama Pentagona počev od Bosne i Hercegovine, Kosova pa do Afganistana, Iraka, Libije, Sirije i Jemena. Svaki put, bez izuzetka Europska unija je svrstana iza svog pravog suverena NATO-a. Ovo vazalstvo je uostalom jedini razlog za raspuštanje Europske unije. Razlog odbijanja predsjednika Trumpa da raspusti stalnu vojnu organizaciju Atlantskog saveza je: Bez NATO-a Europska unija bi vratila svoju neovisnost, jer se Ugovori odnose na nju a ne na Sjedinjene Države.
 
Očigledno je da ugovori zaključuju da ovo sve mora biti u skladu s dokumentima Ujedinjenih naroda. Evo primjera koji su u kontradikciji s ovim principom.26. ožujka Sjedinjene Države su stavile na raspravu prethodno potvrđene rezolucije o suverenitetu Golana. Promijenile su zamisao bez najave prekršivši međunarodno pravo. Drugi primjer: istog tjedna u Libiji su Sjedinjene Države zauzele stav u korist generala Khalife Haftara kojemu je predsjednik Trump telefonirao da mu osigura vlastitu podršku, kako je Bijela kuća objavila 19. travnja. To je sve protivno stavu Ujedinjenih naroda. Jedna po jedna članica Europske unije svrstale se na njihovu stranu. Zbog konstitutivnih ugovora nemoguće je Europskoj uniji osloboditi se NATO-a, dakle Sjedinjenih država i postaviti se kao neovisna sila. Protesti protiv pseudo sankcija izglasovani jučer protiv Irana i danas protiv Kube su unaprijed osuđeni  na neuspjeh.
 
Suprotno onom što se obično misli, NATO-om ne upravlja Sjevernoatlantsko vijeće, drugim riječima Vijeće država članica: Kada je Vijeće 2011. donijelo odluku o zaštiti libijske populacije od pretpostavljenih zločina Muhammara Ghaddafija i iskazalo se protivno „promjeni režima“ NATO je napao bez konzultacija.Članovi Europske unije koji su za vrijeme hladnog rata činili jedinstveni blok sa Sjedinjenim Državama preneraženo otkrivaju da nemaju istu kulturu sa saveznikom s druge strane Atlantika. U međuvremenu su države Europske unije zaboravile svoju vlastitu kulturu kao i „izuzetnost“ Sjedinjenih Država, krivo misleći da se u svemu među sobom slažu. Htjeli ili ne htjeli nalaze se suodgovorni za sve ratove Washingtona, uključujući i za glad u Jemenu koja je  posljedica djelovanja saudijske koalicije, ali i za sve sankcije Sjedinjenih Država Amerike. Sad trebaju odlučiti ili podržati ove zločine i u njima sudjelovati ili se povući iz europskih ugovora.
 
GLOBALIZACIJA JE ZAVRŠENA
 
Međunarodna trgovina se smanjila. To nije prolazna kriza nego jedan temeljni fenomen. Proces globaLizacije koji je obilježio svijet raspadom SSSR-a, sve do izbora u SAD-u 2016. i do polovice mandata 2018. je završen. Sad je nemoguće slobodno izvoziti u bilo koji dio svijeta. Ipak Kina još ima mogućnosti. Jedno državno ministarstvo SAD-a razmatra način da ju isključi iz latinoameričkog tržišta. U tim uvjetima sve rasprave o prednostima slobodnog tržišta  i protekcionizmu više nemaju smisla s obzirom da više nismo u vremenu mira i da ne možemo birati.Na isti način i konstrukcija Europske unije koja je zamišljena u svijetu koji je bio podijeljen na nepomirljive blokove danas je neodgovarajuća. Ako se ne želimo sa Sjedinjenim državama ukrcati u konflikte koji nisu naši države članice se moraju osloboditi Europskih ugovora i integrirane komande NATO-a. Potpuno je izvan teme svesti europske izbore na progresiste suprotstavljene nacionalistima. Uopće se ne radi o tome. Progresisti potvrđuju svoju volju da grade svijet na međunarodnom pravu koje bi njihovi kumovi, Sjedinjene Države, iskorijenili, dok se neki nacionalisti poput Poljske i Andrzej Dude pripremaju služiti Sjedinjenim Državama protiv svojih partnera u Europskoj uniji. Jedino su Britanci predosjetili sadašnju borbu. Oni pokušavaju izaći iz Unije ne uspijevajući uvjeriti svoje parlamentarce da „Vladati znači predviđati“. Najveći broj članove Europske unije ništa ne predviđa.
 

Thierry Meyssan, https://www.voltairenet.org/article206243.html

(s franc. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Anketa

Tko je "zaslužan" što je 2018. mason Dražen Jelenić došao na čelo DORH-a?

Subota, 22/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1029 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević