Get Adobe Flash player
Je li lijek opasniji od bolesti?

Je li lijek opasniji od bolesti?

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv....

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj...

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951....

Naknadna pamet Borislava Škegre

Naknadna pamet Borislava Škegre

Dragi Borislave, najprije treba rezati davanja raznim...

Moralna i etička sramota novinarstva

Moralna i etička sramota novinarstva

Manjinski mediji, ako žele na tržište, neka se sami...

  • Je li lijek opasniji od bolesti?

    Je li lijek opasniji od bolesti?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:12
  • Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:03
  • Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 15:14
  • Naknadna pamet Borislava Škegre

    Naknadna pamet Borislava Škegre

    utorak, 24. ožujka 2020. 20:18
  • Moralna i etička sramota novinarstva

    Moralna i etička sramota novinarstva

    utorak, 24. ožujka 2020. 17:36

Kissinger je vodio 'realpolitiku' koja promatra međunarodne odnose kroz pragmatična leća

 
 
Henry Kissinger, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Sjedinjenih Američkih Država i državni tajnik, u 97. godini života ponovno je privukao pozornost javnosti. Upozorio je da bi postojano sukobljavanje SAD-a s Narodnom Republikom Kinom moglo imati „katastrofalan ishod”, „gori od svjetskih ratova koji su razorili europsku civilizaciju”.
https://www.chinafile.com/sites/default/files/styles/large/public/assets/images/article/featured/113913313_0.jpg?itok=lfYvMwzp
Mao Tse Tung i Henry Kissinger
 
Ovo i druga Kissingerova razmišljanja u New Yorku pred Nacionalnim komitetom za odnose između SAD-a i NR Kine primljena su s velikom pažnjom u medijima, među analitičarima i tvorcima politike u Pekingu. Tu Henryja Kissingera smatraju ključnom osobom u normalizaciji diplomatskih odnosa između ljutih ideoloških protivnika Kine i SAD-a tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, od kada se on posvetio snaženju veza između dvije danas vodeće države svijeta. Kissinger je za mnoge znalce u svijetu kontroverzna ličnost. U SAD-u ga smatraju jednim od najistaknutijih državnih tajnika poslije Drugoga svjetskog rata. No, njegov ugled kod kuće i u svijetu veoma je narušen vjerovanjem da je bio duboko upleten u Vijetnamski rat i da je među odgovornima za mnogobrojne civilne žrtve serijskih tepih-bombardiranja širom Indokine. Kissinger je, također, optužen za podržavanje vojnog puča u Čileu 1973. protiv predsjednika Salvadora Allendea, kao i prljavog rata vladajućih argentinskih generala sedamdesetih godina protiv radnika i ljevičara.
 
Kineski mediji, ističu kako je, usprkos svemu, Kissinger vodio „realpolitiku” koja promatra međunarodne odnose kroz pragmatična leća. Otuda je zagovarao politiku popuštanja zategnutosti u odnosima sa Sovjetskim Savezom i NR Kinom. Kissinger je na skupu u New Yorku izrazio relativno neutralno mišljenje i prijedloge o odnosima Kine i SAD-a. Spomenuo je da „više nije moguće misliti da jedna strana može dominirati nad drugom” i da se obje zemlje „moraju naviknuti na činjenicu da su u nekoj vrsti rivalstva”. U Pekingu se na ovu njegovu izjavu gleda kao na vješti podsjetnik tvorcima politike SAD-a da ne bi trebalo da govore Kini što treba raditi kao što su to ranije činili. Također, da se moraju na racionalniji način suočiti s izazovima koje bi Kina mogla nametnuti. Ključna Kissingerova opaska bila je da „one zemlje koje su bile izuzetne i jedne jedine, moraju se naviknuti na činjenicu da su dobile rivala”. Poslije pada Sovjetskog Saveza, SAD je sebe smatrao jedinom super silom.
 
Komentator dnevnika „Global times” (GT), svojevrsnih „večernjih novina” iz sastava medijske kuće „Glas naroda” („Jenmin Jibao”), organa Komunističke partije Kine, ocijenio je da su zapažanja čuvenog diplomate „racionalna, budući je shvatio suštinu novih promjena u odnosima Kine i SAD-a. Naime, naglim razvojem sveobuhvatne snage NR Kine jaz sa SAD-om brzo se smanjuje”, navedeno je u „Global timesu”. Kina je postala ravnopravan konkurent SAD-a u mnogim oblastima. „Nema sumnje, mnogi aspekti evolucije Kine izazovi su za SAD”, dodao je Kissinger, ocjenjujući da se „nikada ranije nije dogodilo da se dvije velike zemlje u različitim dijelovima svijeta nalaze u sličnim pozicijama”.
 
Usporedno je koosnivač washingtonskog Centra za ekonomska i politička istraživanja (CEPR), Dean Baker demantirao predsjednik Donalda Trumpa da će NR Kina uskoro biti najveće gospodarstvo na svijetu. „Ekonomija Kine je pretekla američku 2015., kada se ukupan domaći proizvod mjeri paritetom kupovne moći (PPP)”, naveo je Baker. PPP je ekonomska teorija koja uspoređuje zemlje po tomu koliko je nacionalne valute potrebno da se kupi ista „košara robe”. Međunarodni monetarni fond koristi PPP, koji većina ekonomista smatra najboljom mjerom veličine ekonomije neke zemlje. Prema Bakeru, kinesko gospodarstvo je sada za preko 25 posto veće od američkoga, mjereno PPP-om. „Kineski rast je bio više nego dvostruko veći od rasta SAD-a poslije dolaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću”, naveo je američki ekonomist.
 
Kissinger vjeruje da lideri obiju strana mogu pronaći način za razrješenje nesuglasica i spriječiti katastrofalne posljedice. Kao ličnost koja je u posljednjih gotovo pola stoljeća posjetila NR Kinu 50 puta i razumije je, Kissinger vjeruje u njezin miran razvojni put. Kissinger, međutim, podsjeća da, „kada smo uspostavili ove odnose (SAD-a i NR Kine, opaska B.K.), oni su bili strateške prirode. Bilo je razlika na početku odnosa. I pored toga, tijekom mnogo desetljeća naučili smo živjeti jedni pored drugih”. Iskusni diplomat je pokušao reći kako obje države trebaju tretirati bilateralne odnose iz strateške perspektive i složiti se da se ne slažu, primijetio je „Global times”.
 
U Pekingu se smatra kako najnovija Kissingerova zapažanja odražavaju opciju koju je on navodio više puta posljednjih godina: Obje zemlje su se promijenile, pa i njihovi uzajamni odnosi. I nema povratka na staro.
U međuvremenu, odnosi između Kine i SAD-a su najznačajniji za diplomacije obiju zemalja. U Pekingu ponavljaju kako Kina nema namjeru zamijeniti SAD na mjestu svjetskog lidera. No, „Global times” smatra da Washington zbog vlastitog hegemonističkog načina razmišljanja, vidi Peking kao prijetnju”. Kissinger je, pak, optimistično završio newyorška zapažanja: „Uvjeren sam da će čelnici na objema stranama shvatiti kako budućnost svijeta ovisi od toga da dvije strane pronađu rješenja i izbore se s neizbježnim teškoćama”.
 

Borislav Korkodelović, http://www.politika.rs/sr/clanak/443764/Pogledi/Zasto-Kisindzer-izaziva-veliku-paznju-u-Kini

Tajna uspjeha Vladimira Putina je najjednostavnija na svijetu

 
 
Kada govorimo i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, uglavnom se fokusiramo na njegove vanjskopolitičke odluke, što je u određenom smislu razumljivo, ali pogrešno, prije svega zato što je svoj posljednji mandat u predsjedničkom uredu 7. svibnja 2012. počeo upravo s naglaskom na unutarnjopolitička pitanja. U to vrijeme, naravno, nije mogao znati da će se dogoditi prevrat u Ukrajini i da će morati donijeti odluku da intervenira u Siriji, ali se i s tim izazovima uspješno suočio. Ukrajinska kriza i sankcije koje je Zapad nametnuo Rusiji su konačno probudili rusku vladu i dužnosnike, koji su pokrenuli proces „supstitucije uvoza“ i kreću se prema punoj samodostatnosti u brojnih sektorima, uz očuvanje tradicionalnih izvora prihoda od izvoza energenata, ali sada i pšenice, oružja i drugih proizvoda.
https://cdni.rbth.com/rbthmedia/images/all/2016/07/07/grain_tass_3516799_b.jpg
Sirijska kriza je natjerala Rusiju da intervenira u arapskoj zemlji kako se sutra ne bi morala nositi s pobunom u Sjevernom Kavkazu i širenjem islamističke pobune na bivše sovjetske republike, muslimanske zemlje na južnim granicama Ruske Federacije. Ali ovo su sve poznate i više puta na ovom portalu obrađene teme, stoga poslušajmo koje su to smjernice u unutarnjoj politici u posljednjem mandatu Vladimira Putina. Čini se da su neke odluke bolne, kao što je bilo najavljeno, jer je podrška predsjedniku Rusije u zemlju s maksimalnih 89% u vrijeme ujedinjenja Krima s Rusijom sada pala na 70%. Podsjetimo da je 2018. godine, tijekom provođenja mirovinske i drugih reformi u jednom trenutku potpora Putinu pala na 66%, iako je i taj „pad“, u usporedbi s drugim svjetskim liderima, još uvijek  plebiscitarna podrška politici Kremlja.
 
U svom tradicionalnom godišnjem obraćanju naciji, prvom otkako je preuzeo treći mandat ruskog predsjednika, Vladimir Putin je najavio nastavak reformi i jačanje države, založivši se za neophodnost duhovnog i moralnog preporoda Rusije, te podizanja demografskih pokazatelja. Putin je tada kazao kako Rusija nema drugog izbora osim demokracije, ali da se ruska demokracija mora graditi na temeljima ruske tradicije i nikako ne će prihvatiti standarde nametnute izvana. Osvrnuo se i na korupciju, za koju kaže da je relikt iz vremena Sovjetskog Saveza koji koči gospodarski razvoj. Upravo zbog korupcije je obećao uvesti posebne zakone, kao i mogući zakon o nadzoru imovine državnih dužnosnika u inozemstvu, što je jamstvo boljeg funkcioniranja države. Ruski vođa je izjavio i kako podržava čvršći nadzor nad inozemnim aktivnostima dužnosnika. „Nemojte se rano veseliti, možda vam se neće svidjeti ono što ću govoriti“, upozorio je Putin publiku na početku svog posljednjeg mandata.
 
Državni dužnosnici s imovinom u inozemstvu ne ulijevaju povjerenje
 
Objasnio je potrebu za donošenjem zakona koji bi omogućio uvid u imovinu visokih i nižih državnih dužnosnika koju posjeduju u inozemstvu. To je nužno,  obzirom da takva imovina može imati utjecaja na ponašanje, kako njihovo tako i na članova njihovih obitelji. “Ta imovina treba biti uredno prijavljena, a vlasnik će morati pojasniti odakle mu sredstva za nju”, rekao je Putin. Iako je izjavio kako vjeruje da su državni dužnosnici većinom odgovorni i pošteni, ali „suvremeni politički realitet“ ipak zahtijeva transparentnost svih aktivnosti osoba koje se bave politikom. „Kako možemo vjerovati političaru koji zastupa ruske interese, a potom se trudi prebaciti svu svoju imovinu u druge zemlje?“, pitao je Putin prije nego je formalno u parlamentarnu proceduru uputio nacrt zakona koji će spriječiti takvo ponašanje.
 
Rusija i svijet na prekretnici
 
Putin se u svom obraćanju pokazao kao dobar poznavalac unutarnjih i globalnih prilika. Naglasio je kako se cijeli svijet suočava s velikim izazovima, pa tako i Rusija. „Godine koje slijede bit će odlučujuće ne samo za Rusiju, nego i za cijeli svijet. Ulazimo u doba tranzicije i promjena, od kojih bi nas neke mogle i šokirati“, rekao je, kao da je predvidio tektonske poremećaje koji su u nadolazećim godinama potresli globalnu arenu.
Ruski lider je izjavio kako se narodi u budućnosti neće boriti za prirodne resurse, nego ljudske, a posebice one intelektualne. Povećanje potrošnje može biti održivo samo prelaskom na nove tehnologije, a potražnja za „intelektualnim resursima“ će se povećati. „U ovom novom svijetu, čija su dostignuća vidljiva u ekonomskom i vojnom sektoru, Rusija se mora razvijati, biti sigurna, zadržavajući pri tome svoj nacionalni identitet“, rekao je Putin u kratkom uvodnom dijelu u kojem se osvrnuo na vanjske izazove.
 
„Obitelj s troje djece“: Novi ruski standard nužan za samoodržanje nacije
Putin je u drugom dijelu izlaganja rekao kako nije dovoljno samo poboljšati demografsku sliku u zemlji, već se moraju osigurati i osnovni uvjeti koji bi Rusima omogućili nadgradnju u moralnom, kreativnom i profesionalnom smislu.
„Na početku XXI stoljeća je Rusija u demografskoj krizi, ali i krizi sustava vrijednosti. Ako se takav opasan trend nastavi, neće nam biti potreban vanjski neprijatelj, jer kada se nacija nije u stanju reproducirati, gubi se putokaz, ideal kojemu stremiti i sve se urušava samo od sebe“, izjavio je Putin.
Ruski je predsjednik istaknuo kako je Rusija, zahvaljujući vladinim inicijativama, uspjela prevladati demografsku krizu. Stopa nataliteta je u porastu, ali, unatoč ovim ohrabrujućim znacima, Rusija sebi ne može priuštiti luksuz opuštanja. Treba poticati ruske obitelji da imaju što više djece. Demografski eksperti kažu kako je odluka jedne obitelji da ima drugo dijete, korak do onoga trećega.
„Potrebno je da se obitelji odluče na taj korak. Vjerujem kako obitelj s troje djece treba postati ruski standard“, tim je riječima Vladimir Putin završio dio govora o demografskim prilikama u Rusiji.
Duhovna obnova bez šovinizma
Ovaj je dio posebno važan, obzirom da ruskog predsjednika u inozemstvu poštuju skupine kojima se u Rusiji ne dozvoljava djelovanje. Tako su zabranjene aktivnosti Nacional-boljševičke partije, profašističke organizacije koja se skrivala iza ideologije sovjetskih boljševika. Zabranjeno je i djelovanje Muslimanskog bratstva, međunarodno priznatih islamističkih terorističkih skupina i radikalnih desničarskih organizacija, iako potonje u većini slučajevima imaju korijene u susjednim zemlja, kao pokret UNA-UNSO u Ukrajini iz kojeg su nastali Desni sektor i druge nacionalističke i neonacističke organizacije.
Putin je na početku svog posljednjeg mandata priznao kako gospodarski preporod imao svoju cijenu.
 
„Ovo što moram reći je bolna istina, ali rusko društvo proživljava period u kojem nema nikakvih duhovnih vrijednosti“, rekao je.
S nostalgijom je govorio o prošlosti, te izjavio „kako je ruski narod, za vrijeme tranzicije iz komunizma u kapitalizam s prljavim rubljem u vodu bacio i novorođeno dijete“. Tom ruskom narodnom izrekom je htio reći kako se u vrijeme općeg distanciranja od svega „komunističkog“ Rusija odrekla i svih dobrih stvari iz vremena prije „perestrojke“.
Ruski lider je podsjetio na vrijednosti na koje su Rusi nekoć bili ponosni i zbog kojih su bili jedinstveni i jaki, a to su milosrđe, suosjećanje i ljubav prema bližnjem.
„Moramo učiniti sve kako bi podržali institucije koje su čuvari tradicionalnih vrijednosti“, savjetovao je okupljene.
Međutim, energično je odbacio mogućnost povratka u totalitarizam, obećavši kako ruske vlasti neće djelovati kroz zabrane i ograničenja.
Putin je osjetljiv na pritisak nacionalizma, koji je počinjao biti sve vidljiviji u zemlji. Dotaknuo se problema etničkih skupina koje žive u Rusiji, te rekao „kako snaga Rusije upravo leži u njenoj etničkoj raznolikosti“.
Oštro je osudio sve oblike manifestiranja šovinizma i „špiljskog nacionalizma“, kako ga voli zvati, izjavivši „kako nacionalisti, misleći da brane Rusiju, čine upravo suprotno i nanose joj ogromnu štetu“.
„Prosta i pojednostavljena rješenja koja nude ekstremni nacionalisti svih boja mogu odvesti ovo društvo i zemlju u propast. S druge strane, nećemo dozvoliti stvaranje nikakvih etničkih enklava koje bi imale svoja pravila i zakone“, izjavio je ruski predsjednik, te pozvao ruske zastupnike u parlamentu da donesu zakone koji će spriječiti ilegalno useljavanje, ali i one koji će pojednostaviti život legalnim useljenicima.
 
Imigracija i pravila za stjecanje ruskog državljanstva
 
U nastojanju da se privuku stručnjaci u Rusiju, Putin je pozvao parlament da pojednostave zakon o stjecanju ruskog državljanstva.
„Novim zakonom treba olakšati ulazak i ostanak u Rusiji svim građanima bivših sovjetskih republika, kao i izravnim potomcima rođenih u Ruskom carstvu i Sovjetskom Savezu. Pojedinci koji izraze volju za dolaskom u Rusiju, a koji bi se odrekli starog državljanstva, morali bi dobiti rusko bez nepotrebnih komplikacija. Rusija treba profesionalne i marljive ljude, ali je činjenica da birokracija ometa taj proces. Postojeći zakoni ne pomažu, nego imaju suprotan učinak, a naturalizacija naših sunarodnjaka, ljudi koji su kulturološki i duhovno bliski nama, teško se provodi iz istog razloga“, ovim je riječima Putin pojasnio kako on vidi rješenje tog problema.
Kasnije je zbog krize u Donbasu potpisao dekret koji svim stanovnicima Donjecke i Luganske Narodne republike daje mogućnost stjecanja ruskog državljanstva, a da se ne moraju odreći ukrajinskog. No, ovaj zakon nema veze sa srednjoročnom strategijom privlačenja pripadnika ruske zajednice u matičnu domovinu, kojih je nakon raspada Sovjetskog Saveza u zemljama  Istočne Europe i Središnje Azije ostalo na desetine milijuna.
 
Međunarodne i čitke putovnice su obvezne za sve koji ulaze u Rusiju
 
U ovom dijelu govora je Putin govorio o nužnosti da se strancima koji dolaze samo s nacionalnim putovnicama zabrani ulazak u Rusiju, jer je jedino tako moguće kontrolirati protok ljudi koji ulaze u zemlju.
Tada je određeno da se od 2015. u Rusiju može ulaziti samo s takozvanim „međunarodnim putovnicama“, a pojasnit ćemo o čemu je riječ. Taj bi se zakon odnosio i na sve one koji dolaze iz Zajednice nezavisnih država, koju čine bivše sovjetske republike.
 
Naime, razlog odbijanja takozvanih „nacionalnih putovnica“ i zahtijevanje onih „međunarodnih“ je taj što sporne  putovnice imaju podatke na nacionalnim jezicima i služe više kao osobne iskaznice, koje su i u mnogim zapadnim zemljama koriste samo unutar vlastite države i nisu putna isprava. Problem nastaje kada na rusku granicu dođe osoba s nacionalnom putovnicom poput gruzijske, azerske ili armenske, pro čemu bi svi ruski carinici trebali biti poligloti i poznavatelji nekoliko pisama da uspiju saznati identitet osobe koja ulazi u zemlju.
Putin je tada pozvao ruske vlasti da porade na tom pitanju, prije svega sa svojim bivšim kolegama iz Zajednica nezavisnih država.
„Nećemo stvarati poteškoće nikome. Ako bude potrebno pružit ćemo im svu potrebnu pomoć, financijsku i tehničku. Govorimo samo o jednostavnoj pripremi odgovarajućih oblika ulaska u Rusiju“, rekao je Putin.
 
Demokracija je jedini ruski izbor
 
U svom tadašnjem obraćanju se na kraju dotaknuo „demokracije“, rekavši kako je to jedini način na koji se Rusija može još bolje razvijati.
„Međutim, demokraciju treba graditi na vlastitoj tradiciji i ne mogu se provoditi standardi uvezeni izvana. Mi podržavamo univerzalna demokratska načela koja su usvojena u cijelom svijetu, ali „ruska demokracija“ je snaga ruskog naroda, koji ima svoju samoupravnu tradiciju. Za nju se ne može reći da slijedi standarde nametnute izvana. Vladajuće stranke, vlade i predsjednici se mogu promijeniti, ali osnovna načela države i društva ne smiju biti predmet rasprave. Demokracija ne znači samo mogućnost odabira tko će vladati, već i mogućnost stalnog nadzora ljudi izabranih od naroda“, svojim viđenjem demokracije je završio obraćanje Vladimir Putin na početku svog posljednjeg mandata.
Ako probamo analizirati on što je Putin htio reći, na kraju sve možemo svesti na nekoliko smjernica koje je uputio parlamentarnim zastupnicima, a koje su im trebale biti putokaz u radu te i nadolazećih godina. Istovremeno, ova podsjećanja su dobra jer govore koji je politički lider ispunio svoja obećanja, a koji je lagao birače.
U uvodnom dijelu je pokazao nepovjerenje prema državnim dužnosnicima koji svoju imovinu prebacuju van granica domovine. Možda su se neki i sami prepoznali u tom dijelu govora, a poziv parlamentu da se nadzor nad takvim osobama pravno regulira su  oni koji su u toj skupini mogli shvatiti kao znak upozorenja. Ruske vođe u povijesti općenito nikada nisu izravno prijetili i njihova su se upozorenja uvijek morala čitati između redova. Kako je predsjednik Putin ipak sljedbenik „stare škole“, svi oni koji korupciju vide kao društveno prihvatljivo ponašanje, kao i oni koji prenose bogatstva izvan domovine, razumjeli su ove Putinove riječi, ali više kao pravovremeno upozorenje, a ne kao konačnu presudu. Nakon „upozoravajućeg“ dijela je prešao na „lakšu temu“ u kojoj je naglasio potrebu za tehnološkim napretkom zbog izazova koji Rusiju i svijet čekaju narednih godina. Sudeći po postignućima, čini se da su odgovorni u ovom sektoru uspješno odradili sve zadaće.
 
Bog – Obitelj – Domovina
 
Dio govora u kojem je naglasio potrebu za povećanjem stope nataliteta bi se u zapadnoj Europi mogao tumačiti kao jeftini populizam pretvoren u slogan „Bog-Obitelj-Domovina”. Ali u poziciji u kojoj se nalazi Ruska Federacija, s površinom koja se proteže od Pacifika do istočnih granica Europske unije, dijelom okružena nimalo prijateljski nastrojenim susjedima, s ogromnim resursima koji zahtijevaju sigurnosni nadzor i stalne prijetnje iz Sjedinjenih Država, zanemariti demografiju zemlje bi bilo krajnje neozbiljno. Za Putinove dosadašnje poteze možemo reći što hoćemo, ali nikako da su bili neozbiljni. Tako da i opsežno izlaganje o demografskim prilikama nije bilo slučajno.
 
Vladimir Putin je za ovaj i sve druge govore dobio kritike sa Zapada, što je postao uobičajeni narativ. Za dio o „međunarodnim putovnicama“, imigracijskoj politici i „naturalizaciji“ su se bunile udruge za ljudska prava, prava manjina, prava na slobodu kretanja i druge. Europa je zaboravila da je Rusija tada imala problema s terorizmom većih nego mnoge europske zemlje. Ali nakon vala slobodnih migracija 2015. i terorističkih napada koji su se zaredali i ne prestaju ni danas, europske zemlje se blindiraju, podižu žičane barijere, a Hrvatskoj su dali zadaću da čuva zemlje Schengenskog prostora umjesto njih samih. Ali čak i tada, centri za „privremeni prihvat“ imigranata u Italiji su ličili na logore, bivši predsjednik Sarkozy je tjerao rumunjske i bugarske Rome bez ikakvog opravdanja, osim što „su bili neuredni i krali su“, a kancelarka Merkel je izjavila kako je „multikulturalizam propao projekt“, da bi samo dvije godine poslije prema imigrantima zaurlala svoje povijesno poznato: „Willkommen!“
Na kraju, Putinova izjava da će Rusi graditi svoju demokraciju, koja možda neće ličiti na onu europsku, ruski narod može više radovati nego obeshrabriti. Što se tiče ruske oporbe, one petokolonaške, a ne institucionalne, ona se oglasila i oglašavala se, ali su sve inicijative kojima je pokušala destabilizirati Putinovu Rusiju propale. Ruski predsjednik je 2018. s lakoćom dobio izbore u prvom krugu i mandat mu istječe 2024. Ovaj govor je vrijedan podsjetnik na političare kova koji ispunjavaju svoja obećanja i na narod koji na izborima između dva zla ne mora glasati za ono manje, već za političara za kojeg smatra da najbolje brani njegove interese.
Isto tako, Vladimira Putina nema smisla obožavati izvan granica Rusije, osim u Siriji i zemljama kojima je pružio podršku u najtežim trenucima, ali sigurno može  biti uzor političkim vođama kojima je stalo do vlastitog naroda i narodnog suvereniteta. To svakako.
 

N. Babić, https://www.logicno.com/politika/tajna-uspjeha-vladimira-putina-je-najjednostavnija-na-svijetu.html

Kraj nacionalnih europskih država – podsjećanje na irski referendum od 2. listopada 2009.

 
 
„Europske države će biti vođene prema super državi tako da njihovi građani ne će biti svjesni onog što se događa. To se može postići sustavnim koracima od kojih će svaki biti zamaskiran ekonomskim ciljem ali će nepovratno voditi prema federaciji“ (Jean Monet – utemeljitelj EU u pismu prijatelju od 30. travnja 1952.).Dana 12. lipnja 2008. ponosni i neovisni irski narod je glasno kriknuo NE podvalama Lisabonskog sporazuma i daljnjoj integraciji u Europsku uniju, superdržavu koja se gradila na nadama, snovima i životima naroda Europe. Tipično arogantno i bez iznenađenja, euro fašisti, čije su vjerodajnice postale sve totalitarnije u strukturi i bezobzirnoj primijeni, jednostavno su ignorirali glas irskih birača tražeći od njih da glasuju ponovno, i ovaj put, irski odmetnici – birači - imaju glasovati ispravno, ili inače!?
https://i.ytimg.com/vi/RBMvZRf9Scs/maxresdefault.jpg
Nigel Farage
 
Dana 2. listopada iste godine, ponovno, sudbina gotovo 500 milijuna biti će odlučena po jednoj državi čije stanovništvo čini ukupno 4,2 milijuna. Narodu Republike Irske će po drugi put, budući da je „građanima“ Europske unije, bila dana prilika da se izjasne o onomu što je najznačajniji zakonodavni čin u povijesti starog kontinenta. Sve druge članice su jednostavno ignorirale želje svojih naroda i prepustile ratifikaciju  parlamentima. Međutim, potrebno je da dvadeset i sedam država članica završi ratifikaciju da bi Ugovor bio obvezatan.Tako bi irsko glasovanje, bude li NE po drugi put, onemogućilo Brusselsu da prema vlastitim pravilima, primijeni Ugovor. Međutim, irski je narod ovaj put progutao masivnu propagandu „Za Ugovor“ i glasovao DA i tako će sudbina neizbježnog napuštanja nacionanih država Europe biti zapečaćena. Više ne će biti ozbiljnih prepreka za federalizaciju. Dugo sanjane federalističke sanje, Sjedinjene Države Europe, postat će stvarnost.
 
Mnogi, ako ne i većina naroda s obadvije strane Atlantika su bile zaglupljivanje desetljećima u uvjerenju da se EEC/EU tiče „slobodne trgovinske“ zone. Međutim, to uopće nije istina kako je to gore citirani gospodin Monet jasno rekao. Što onda ovo DA znači za Irce.
Europska unija je utemeljena na lažima i prijevarama na najvišoj razini vlada. Ovo varanje se nastavilo i dalje u četvrtak, 13. prosinca 2007. u Lisabonu, u Portugalu, gdje su „dostojanstvenici“ zemalja članica ovog „trgovačkog bloka“ potpisali Ugovor o reformi Europske unije.Ovaj „Ugovor“ zamjenjuje Ustav EU-a koji su 2005. odbacili Francuska i Nizozemska. Angela Merkel, njemačka kancelarka i bivši francuski predsjednik Giscard D'Estaing su pred mnogim europskim ministrima potvrdili da je „Ugovor“ drugo ime za Ustav. Jedina razlika je to što su iz novog dokumenta brisani članci koji se odnose na zastavu EU-a, himnu i moto. Ipak dva dana prije povijesnog događaja  u Lisabonu šesnaest država se složilo i pozvalo na izmjenu „Ugovora“ i ponovno vraćanje ova tri članka pretvarajući tako Ugovor u izvorni Ustav.
 
Vođa Stranke neovisnosti Ujedinjenog Kraljevstva Nigel Farage je rekao: „Potpuna izdaja koja se nameće je konačno objelodanjena. Patetični pokušaji da se negira Ustav su pali u vodu. Vraća se zastava, himna i moto. To znači da je ono što je bilo 96 posto od Ustava postalo 100 posto. Ne slušajte više ništa o „Reformi Ugovora“. Tako se odbačeni Ustav Europske unije vratio u svom svojem sjaju.“Dok je još bio na dužnosti, bivši danski premijer i sadašnji glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen, odlučio se protiv bilo kakvog referenduma o Ugovoru davši ga na ratificiranje danskim zastupnicima. Otada se nije ništa promijenilo u starom kraljevstvu u kojemu je sve uobičajeno što se Lisabonskog sporazuma tiče. Prošle je godine Fogh Rasmussen izjavio da je Ugovor dobar za Dansku. Danska je planirala održati reverendum o Ustavu još 2005., ali nakon izrečenih NE u Francuskoj i Nizozemskoj rečeno je da je plan odbačen. Dansko ministarstvo pravosuđa je zaključilo da Ugovor ne prijeti danskom suverenitetu. Fogh Rasmussen rekao je: „Kada se odustaje od suvereniteta potreban je referendum, ali kako se ne odustaje od suvereniteta Parlament će ratificirati tekst.“ Također je rekao da planira održati referendum o jedinstvenoj valuti – euru i hoće li se ograditi od dogovorenog u Maastrichtu u vezi obrane, pravosuđa i unutarnjih poslova.
 
I tako nema prijetnje suverenitetu? Razmotrimo posljedice: Ako suverena nacionalna država više ne kontrolira ekonomiju, obranu, pravosudni sustav i unutarnje poslove može li se uopće nazvati suverenom nacionalnom državom? Odgovor je NE.Politička i financijska europska elita je na tome radila sve od Drugog svjetskog rata. U svakoj državi članici, osobe mogu biti različite ali je retorika uvijek ista: „Nema gubitka suvereniteta, to je dobro za narod, dobro je za gospodarstvo itd.“ Razmotrimo o čemu se u Ugovoru uopće radi. Koja je razlika između ovog dokumenta i originalnog Ustava? Njemački odvjetnik, Klaus Heeger, istraživač i pravni savjetnik Neovisne demokratske grupe u Europskom parlamentu je iznio ove zaključke koji se tiču ova dva dokumenta: Po njegovoj analizi Ustav je darovao Europskoj uniji 105 novih ovlasti. Odbačeni su EU-ovi simboli (zastava, himna i moto) u korist klimatskih promjena. Ostala 104 područja su ostala ista. Odlučivanje kvalificiranom većinom zamijenjeno je jednoglasnim i s još 62 područja u reformiranom ugovoru. Još jednim više nego u Ustavu. Izbačena su intelektualna prava u korist energije i klimatskih promijena. Ostala 62 područja ostaju ista.
 
NJEGOVI ZAKLJUČCI: TO JE USTAV EUROPSKE UNIJE S DRUGIM IMENOM
 
Ovaj šesti i konačni Ugovor je smrtni čavao suverenitetu država članica Europske unije. Ne dajte se zavarati u svezi s tim. Nema nikakve veze to što  vam vaši „izabrani“ predstavnici govore i negiraju. Ovdje se radi o vrhuncu prijevara i urota protiv naroda Europe. O čemu se tu radi?  Čitajte dalje i utvrdite.Ovaj Ugovor je najtajniji i najbrže napisani dokument dosada. To je potvrda da je Europska unija policijska država u nastajanju i rastu. Urotnici znaju da je brzina presudna. Tony Blair je potvrdio u lipnju 2007. da je to konačni udrac po leđima Velikoj Britaniji. Ministri vanjskih poslova su dogovorili rokove u rujnu 2007. i dva mjeseca kasnije 13. prosinca predstavnici svake države članice potpisali su dokument i sada još samo preostaje ratifikacija i posao je završen.
 
Kako će irski glas DA i sa svim ostalim članicama koje su već ratificirale ovaj izdajničku sramotu utjecati na naše živote?Naši će parlamenti postati suvišni jer će sva moć koja im je još preostala biti prenesena u Brussels. To će značiti formalni kraj ovih povijesnih nacija Europe kao država članica Europske unije. Nacionalna veleposlanstva diljem svijeta doći će u nadležnost EU birokrata. Stare države i pokrajine bit će utapane i preslagane u administrativne regije Europske unije. Poput komuna u Danskoj odumrijet će parlamenti Škotske, Walesa kojima će se polako pridružiti iskorijenjivanje Engleske stvaranjem regionalnih skupština. Europska unija će preuzeti policiju, vojsku, nuklearno oružje, rezerve valuta i nafte, naftu u Sjevernom moru, kako je to navedeno u dokumentu Ugovora. Službenici, pripadnici naše policije i oružanih snaga polagat će prisegu vjernosti Europskoj uniji. Odbijanje će imati za posljedicu otkaz. Europska unije će imati potpunu kontrolu u svim vojnim stvarima, opremi i objektima.
 
Političke stranke će biti ukinute ili preustrojene. Dozvoljavaju se samo paneuropske stranke. Stranke neovisnosti će učinkovito biti zabranjene jer je presudom Europskog suda iz 1999. godine, presuđen slučaj 274/99 nezakonitog kritiziranja Europske unije. (To se dogodilo čak i prije izglasavanja Ugovora.) Vijesti iz Brusselsa pokazuju kako je u planu eliminacija bilo koje euroskeptične skupine unutar parlamenta EU-a. Europska unija će imati zakonsko pravo zatvarati nacionalne parlamente i skupštine.
 
Mnogi će ljudi ostati bez posla jer je u EU pravilo da se prekvalifikacija vrši na vlastiti trošak građana i to postaje univerzalno pravilo (uključujući i kupovinu potvrde o provedenoj prekvalifikaciji). Stotine tisuća malih poduzeća biti če prisiljeno na zatvaranje zbog provođenja nebrojenih neprovedivih i neizvedivih propisa EU-a.Oko 107.000 EU-ovih zakona kriminalizirat će mnoge jer je nemoguće pridržavati se tog zakonodavstva. Bit ćemo izloženi čestom novčanom kažnjavanju, pa čak i uhićenju kojem će biti uzrok naše neizbježno neznanje. Uzmite sljedeći primjer: Od siječnja 2006. postalo je nezakonito popraviti vlastiti vodovod, električnu struju ili čak vlastiti automobil. Ako kupite brod dugačak šest metara izgrađen nakon 1999. godine morat ćete platiti protuvrijednost u eurima od 4000 funti ili suočiti se sa šest mjeseci zatvora. EU policija će još više vježbati mišiće. Svatko od nas će živjeti u strahu pod prijetnjom uhićenja ili progona za tisuće mogućih povrjeda zakona, čak i onih najmanjih. Velikim korporacijama će biti jako dobro. Koristit će silne migrante iz i izvan Europske unije plaćajući im minimalne nadnice na štetu domaćeg stanovništva. Čak i više, korporacije će imati gotovo monopol u zapošljavanju (zajedno s vladom) i biti će u mogućnosti diktirati uvjete i rokove zaposlenosti bez ikakvog straha o povrjeda prava.
 
U službama Vlade vladat će neizbježna korupcija koja će pratiti monopol i stvorit će novu klasnu podjelu omogućujući bogatim  i njihovim pristašama da postanu još bogatiji dok će većina pasti u siromaštvo. Porezi će se povećavati da bi se mogla platiti birokracija koja će silno rasti.Ne će postojati mogućnosti žalbe mjesnim demokratskim kanalima jer ne će biti nikakve demokracije. Regionalna administrativna vlada ne će biti birana. Naše jedino glasovanje će biti za EU parlament koji nema nikakve moći. Nama će vladati nikad izabrana Europska komisija koja nema nikakve odgovornosti prema narodu. Ako budemo prosvjedovali moći će nas uhvatiti i premjestiti u neku drugu EU regiju. Zahtjevi za uhićenjem u Europskoj uniji nakon 11. IX. 2001. dat će vlastima apsolutnu vlast nad nama. Pucanje na nevine „Philip Prout“ ili „Jean de Menezes“ prema EU-ovim zakonima bit će dopušteno. Uznemiravanje i pojačani antimuslimanski prosvjed kroz cijelu državu EU-a podsjećat će na postupanje prema židovima u predratnoj Njemačkoj. Federalna Europska država će bit će vrlo neugodno mjesto za život. Kao federacija za otprilike 15 godina Europa bi mogla pasti pod teretom birokracije i korupcije. Ne će biti proizvodnje pa ni dovoljno poreza koji bi mogli izdržavati ogrumnu nesposobnu, korumpiranu državnu mašineriju. Potpuni nedostatak bilo kakve provjere i ravnoteže otvorit će vrata diktaturi.
 
Takva monstruozna Europska unija ne će biti ništa drugo nego stuba prema Svjetskoj vladi. Prije nego odbacite ovaj tekst koji užasava ili je teorija urote prepoznajte u svojoj zemlji vodeće političare koji su članovi te „tajne organizacije“ kao što je Bilderberg, Trilateralna komisija, Rimski klub, Royal Institue of Internationa Affairs, itd.Svaki pojedini od gore navedenih je potpuno odan jednoj Svjetskoj Vladi i federalnu Europu vidi kao nužni stupanj u razvoju prema tom cilju. Njihova članstva čitaj kao njihov položaj na planetarnom planu. Danski čitatelji, npr. bi mogli biti veoma iznenađeni kad bi otkrili tko od njihove financijske i političke elite sudjeluje u tim sastancima koji su avangarda svih manipulacija daljnjeg europskog federaliziranja. Samo utipkajte imena izabranih predstavnika u bilo kojoj od ovih grupa i organizacija. Rezultat će vas šokirati. Živimo u vremenu u kojem izgleda da su ljudi odustali od odgovornosti za svoj vlastiti život i predali odgovornost vladi. To se dogodilo nako Drugoga svjetskog rata, ali se ubrzalo od 1980. Ta Društvena Neodgovornost dovela je do Lisabona 13. prosinca 2007., gdje su naši tzv. predstavnici otpisali naša iskonska prava na slobodu u ime svojih „velikih planova“. Ako nastavimo sjediti ne čineći ništa naši će životi postati mora koju smo sami stvorili, jer u konačnoj analizi, mi smo predali svoja prava i slobode u ruke vukova.
 

Philip Jones, https://www.nylonmanden.dk/index.php?option=com_content&view=article&id=250:the-end-of-the-nation-states-of-europe-the-irish-referendum-on-the-lisbon-treaty-october-2nd-2009&catid=26&Itemid=101

(s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Anketa

Čega se više bojite?

Ponedjeljak, 30/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1037 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević