Get Adobe Flash player

Što se ne govori o Pfizerovom cjepivu protiv koronavirusa?

 
 
Nakon medijske „eksplozije“ povodom objave vijesti iz farmaceutskog diva „PFIZERA“ o novom cjepivu protiv koronavirusa, uzročnika bolesti COVID-19, William Engdahl, savjetnik i predavač za strateške rizike, najčitaniji i najprodavaniji autor o geopolitici i nafti, objavio je tekst pod naslovom: „Što se ne govori o Pfizerovom cjepivu protiv koronavirusa?“
https://www.21cir.com/wp-content/uploads/2020/11/both-the-pfizer-and-moderna-vaccines-are-based-e1605734708924.jpg
»Bill Gates aktivno financira i promovira nova neprovjerena cjepiva koja bi nas trebala barem donekle zaštititi od strašne smrti zbog novog koronavirusa i navodno nam omogućiti da donekle nastavimo „normalno“ živjeti. Farmaceutski div Pfizer objavio je, kako tvrde, spektakularne rezultate u početnim ljudskim ispitivanjima/testiranjima. Koriste eksperimentalnu tehnologiju poznatu kao editiranje tj. uređivanje gena, posebno uređivanje gena mRNK (messenger RNK / glasnička RNK), nešto što se nikada do sada nije primijenjivalo u cjepivima. Prije nego što se požurimo „ubosti“ u nadi da ćemo biti imuni, trebali bismo znati više o radikalnoj eksperimentalnoj tehnologiji i njezinoj nedostatnoj preciznosti.
 
Financijski svijet je „eksplodirao“ 9. studenoga kada su farmaceutski div Pfizer i njegov njemački partner BioNTech u priopćenju tvrtke najavili da su razvili cjepivo protiv bolesti COVID-19 koje je „90 posto“ učinkovito. Dr. Anthony Fauci, kontroverzni ravnatelj američkog Nacionalnog instituta za alergiju i infektivne bolesti (National Institute of Allergy and Infectious Diseases, NIAID) brzo je pozdravio ovu vijest a Europska unija objavila je kupovinu 300 milijuna doza skupog novog cjepiva. Ako vjerujete financijskim tržištima, tada je pandemija sve samo ne stvar prošlosti.
 
Sumnjivi događaji
 
Međutim, čini se da Albert Bourla, izvršni direktor Pfizera, sam nema povjerenje u svoje vlastite tvrdnje. Istoga dana kada je njegova kompanija objavila priopćenje za javnost o predloženim ispitivanjima cjepiva, on je prodao 62 posto dionica u Pfizeru, ostvarivši milijunsku zaradu. Nalog za prodaju dionica izdao je u posebnoj opciji još u kolovozu (2020.) kako se to ne bi činilo „prodajom iznutra,“ no vremenski je također savršeno „odradio“ objavu neposredno nakon američkih predsjedničkih izbora kada su vodeći „mainstream“ mediji nelegitimno proglasili izabranog predsjednika Joea Bidena. Čini se da je Bourla imao prilično jasan sukob interesa u izboru trenutka (tj. tajminga) jer je istog dana objavio svoje priopćenje za javnost. Bourla je lagao i zanijekao novinarima da je njegova kompanija primila bilo kakva financijska sredstva od Trumpove administracije za razvoj cjepiva a onda je na vidjelo izašao ugovor sklopljen ljetos za isporuku 100 milijuna doza američkoj Vladi. Daljnji dodatak sumnjivih radnji Pfizera bila je činjenica da je ova kompanija o tome prvo obavijestila 'tim' Joea Bidena, a ne relevantne agencije američke Vlade. No, ovo ni izdaleka nije jedina stvar koja podiže uzbunu zbog ove Pfizerove agresivno napuhane objave. 
 
Njemački partner    
 
Pfizer, poznat po svojoj Viagri i drugim lijekovima, udružio se s malom njemačkom tvrtkom BioNTech iz Mainza, koja je razvila radikalnu mRNK tehniku koja se koristi u proizvodnji novog cjepiva protiv koronavirusa. BioNTech osnovan je tek 2008. U rujnu 2019. BioNTech potpisao je ugovor sa Zakladom Billa i Melinde Gates („Bill and Melinda Gates Foundation“) i to neposredno prije objave novog koronavirusa u kineskom gradu Wuhanu i neposredno prije nego što je BioNTech debitirao na burzi. Sporazum je obuhvaćao suradnju na razvoju novih mRNK tehnika za liječenje karcinoma i HIV-a (virusa humane imunodeficijencije).
Zanimljivo je kako je priopćenje za tisak od 5. rujna 2019. u kojem „Zaklada Gates“ izjavljuje kako u kompaniji BioNTech vidi potencijal da „na globalnoj razini drastično smanji HIV i tuberkulozu“ – sada izrisano.
BioNTechtakođer ima ugovor s jednim od najvećih kineskih proizvođača lijekova, Shanghai Fosun Pharmaceutical Co., Ltd. („Fosun Pharma“) za razvoj svoje verzije mRNK cjepiva protiv novog koronavirusa za kinesko tržište.
 
Ai-Min Hui, predsjednik globalnog istraživanja i razvoja u kompaniji „Fosun Pharma“ u izjavi objavljenoj u kolovozu rekao je: „Doziranje prvog kineskog predmeta s BNT162b1 označava prekretnicu globalnog programa su-razvoja u Kini. Usko surađujemo s BioNTechom i regulatornim tijelima kako bismo procijenili sigurnost i učinkovitost BNT162b1 i drugih kandidata za mRNK cjepivo...“ To znači da se ista njemačka biotehnološka tvrtka nalazi iza cjepiva protiv COVID-19 koja se „izbacuju“ na tržište u Kini, kao i u SAD-u i Europskoj uniji. Razvoj cjepiva se 'ubrzava' do konačnog odobrenja u zabrinjavajuće kratkom vremenu. I vlasti SAD-a i EU-a, vjerojatno i Kinezi, odriču se standardnih testova/ispitivanja na životinjama koristeći pri tome pitome vretice ili miševe i izravno prelaze na pokus na „ljudskim zamorčićima.“ Ispitivanja na ljudima započela su krajem srpnja i početkom kolovoza. Tri mjeseca su nečuveno prekratka za testiranje novog cjepiva. Norma je nekoliko godina.
Zbog stupnja globalne panike koju je izazvala Svjetska zdravstvena organizacija radi koronavirusa, oprez je bačen u vjetar. Svi proizvođači cjepiva imaju pravno izuzeće od kaznene odgovornosti što znači da ih se ne može tužiti ako ljudi umru ili budu onesposobljeni (osakaćeni) od novog cjepiva. No, najalarmantnija činjenica koja se odnosi na novo Pfizerovo-BioNTech cjepivo proizvedeno primjenom tehnike editiranja/ uređenja gena jest da se ova tehnika uređivanja gena mRNK nikada do sada nije koristila u razvoju i proizvodnji humanih cjepiva pa stoga nikada nije ni odobrena.
Značajno je da su dvogodišnja znanstveno recenzirana ispitivanja s miševima hranjenih genetski modificiranim kukuruzom tretiranim herbicidom glifosatom kompanije Monsanto („Roundup“) prvi puta pokazali razvoj karcinoma nakon devet mjeseci, jednako kao i oštećenje jetre i drugih organa. Ranija ispitivanja kompanije Monsanto (sada: Bayer-Monsanto, op.a.) trajala su samo tri mjeseca i nisu utvrdila štetne nuspojave pa su tvrdili da glifosat nije štetan. Slična situacija je sada s genski uređenim mRNK cjepivima koja se „izbacuju“ na tržište nakon manje od 90 dana (kliničkih) ispitivanja na ljudima.
 
„Eksplicitno eksperimentalno“
 
Dr. Michael Yeadon nedavno je kolegi u Velikoj Britaniji odgovorio u komentaru na javnim društvenim mrežama: „Sva cjepiva protiv virusa SARS-CoV-2 prema definiciji su nova. Ni jedno kandidirano cjepivo nije... u razvoju više od nekoliko mjeseci.“ Dr. Yeadon je zatim izjavio: „Ako je bilo koje takvo cjepivo odobreno za uporabu u bilo kojim okolnostima koje NISU EKSPLICITNO eksperimentalne (tj. pokusne), vjerujem da su primatelji zavedeni u kaznenoj mjeri. To je zbog toga što postoji točno nula ljudskih dobrovoljaca za... koje bi moglo postojati više od nekoliko mjeseci informacija o sigurnoj prošloj dozi.“ Dr. Yeadon je dobro kvalificiran za davanje kritike. Kao što navodi u komentaru, „Diplomirao sam biokemiju i toksikologiju i doktorirao farmakologiju na istraživanju. Proveo sam 32 godine radeći u farmaceutskom istraživanju i razvoju, uglavnom u novim lijekovima za poremećaje funkcije pluća i kože. Bio sam potpredsjednik Pfizera i izvršni direktor... u biotehnološkoj tvrtki koju sam osnovao (Ziarco – kupio Novartis). Ja sam obrazovan o istraživanju i razvoju novih lijekova....“  S Pfizerom je nekada bio na vrlo visokoj razini.
 
Ljudski zamorčići?
 
Cjepivo Pfizer-BioNTecha je eksperimentalno i daleko od zajamčeno sigurnog, unatoč činjenici da su Pfizer, Europska unija i zloglasni dr. Anthony (Tony) Fauci kako izgleda, spremni primijeniti ga čak i prije kraja godine (2020.) na stotinama milijuna ljudi. Eksperimentalna tehnologija temelji se na prilično novoj genskoj manipulaciji poznatoj kao editiranje ili uređivanje gena. U velikom članku objavljenom 2018. u časopisu „Foreign Affairs“ Vijeća za vanjske odnose sa sjedištem u New Yorku, Bill Gates je efusivno/eruptivno promovirao novu CRISPR tehnologiju editiranja/ uređivanja gena kao „sposobnu da transformira globalni razvoj.“ Izjavio je da njegova Zaklada već desetljeće financira razvoj nove tehnike uređivanja gena za cjepiva i druge primjene. No, je li tehnologija za razdvajanje i spajanje ljudskih gena apsolutno toliko sigurna da je vrijedno riskirati s novim eksperimentalnim cjepivom koje se nikada prije nije primjenjivalo na ljudima? Suprotno od onoga što Bill Gates tvrdi, znanstveni odgovor je ne, nije dokazano da je toliko sigurno.
U znanstveno recenziranom tekstu u časopisu „Trends in Genetics“ objavljenom u listopadu 2020., autori zaključuju da je „raspon mogućih molekularnih 'događaja' koji proizlaze iz editiranja/uređivanja genoma podcijenjen, a tehnologija ostaje nepredvidiva na ciljnom lokusu kao i dalje od njega.“
 
Dr. Romeo Quijano, umirovljeni profesor farmakologije i toksikologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Filipini Manila (College of Medicine, University of the Philippines Manila), primijetio je neke opasnosti od eksperimentalnog uređivanja gena kada se primijenjuje u cjepivima za ljude. Quijano upozorava: „Opasnost je da cjepivo zapravo može „pojačati“ patogenost virusa ili ga učiniti agresivnijim, vjerojatno zbog pojačanja ovisnih o antitijelima (ADE), kao što se to dogodilo u prethodnim studijama s pokusnim cjepivima na životinjama. Ako se to dogodi u velikom pokusu na ljudima, ishod bi mogao biti katastrofalan. Ovaj ozbiljan štetni učinak možda ne će biti otkriven kliničkim ispitivanjem, posebno ne u visoko pristranim kliničkim ispitivanjima prenatrpanim sukobima interesa koji uključuju kompanije koje se bave cjepivima. Čak i kada se otkrije ozbiljna štetna promjena, to se obično 'pomete pod tepih.' “
 
Dr. Quijano citira slučaj drugog kandidata za Gatesovo mRNK cjepivo, „Moderne,“ gdje su „tri od petnaest ljudskih eksperimentalnih ispitanika u skupini s visokom dozom pretrpjeli ozbiljne i medicinski značajne simptome. Moderna je, međutim, zaključila da je cjepivo „općenito sigurno i da se dobro podnosi,“ o čemu su korporativno-dominantni mediji poslušno izvještavali prikrivajući stvarnu opasnost. Dr. Quijano napominje: „Egzogena mRNK u osnovi je imunostimulativna, a ova značajka mRNK može biti korisna ili štetna. Može omogućiti pomoćno djelovanje i može inhibirati ekspresiju gena te negativno utjecati na imunološki odgovor. Paradoksalni učinci urođene imunološke osjetljivosti na različite formate mRNK cjepiva nisu u potpunosti shvaćeni.“ Quijano dodaje: „Cjepivo temeljeno na mRNK moglo bi također inducirati snažne reakcije interferona tipa 1, koje su povezane ne samo s upalnim procesom već potencijalno i s autoimunitetom.... i mogu potaknuti koagulaciju (grušanje) krvi i patološko formiranje odn. stvaranje tromba.“
 
Dr. Quijano u opsežno dokumentiranom tekstu piše: „Između ostalih opasnosti, cjepiva s virusnim vektorom mogla bi se podvrgnuti rekombinaciji s prirodnim virusima i proizvesti hibridne viruse koji bi mogli imati nepoželjna svojstva koja utječu na prijenos (virusa) ili na virulenciju... moguće ishode rekombinacije gotovo je nemoguće kvantificirati s obzirom na postojeće alate i znanje. Rizici su, međutim, stvarni, što ilustrira pojava mutiranih vrsta virusa, povećana patogenost i neočekivane ozbiljne štetne pojave (uključujući smrt) nakon kampanja masovnih cijepljenja i prethodni neuspjeli pokušaji razvoja himernih cjepiva primjenom genetskog inženjeringa.“
 
Bill Gates, proizvođači mRNK cjepiva, uključujući Pfizer / BioNTech i Modernu, i njihovi bliski suradnici, kao što je dr. Anthony (Tony) Fauci iz američkog NIAID-a, očito se olako igraju s ljudskim životima u svojoj žurbi da nam ova eksperimentalna cjepiva daju u naša tijela. Istaknuto je da je isti dr. Fauci i njegov NIAID vlasnik patenta na cjepivo protiv groznice denga poznato pod nazivom „Dengvaxia,“ koje je prodavao Sanofi-Pasteur, a Tedrosova Svjetska zdravstvena organizacija od 2016. promovira cjepivo kao neophodno. (Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor SZO-a od 2017., op.a.). Robert F. Kennedy, ml., istaknuo je da su Fauci i NIAID „znali iz kliničkih ispitivanja o postojanju problema s paradoksalnim imunološkim odgovorom,“ ali su ga ipak primijenili na nekoliko stotina tisuća filipinske djece. Procijenjuje se da je čak 600 cijepljene djece umrlo od posljedica cjepiva „Dengvaxia“ prije nego što je filipinska Vlada zaustavila cijepljenje.
Jasno utvrđeno Načelo predostrožnosti – ako imate ozbiljne dvojbe, nemojte--- ignorirati kao što ignoriraju Fauci, Pfizer/BioNTech i drugi u žurbi za odobrenje novog mRNK cjepiva protiv koronavirusa. Tehnologija glasničke RNK (messenger RNK) nije još proizvela ni jedan odobreni lijek a kamoli cjepivo.«
 
Izvor:
 
F. William Engdahl: „What's Not Being Said About Pfizer Coronavirus Vaccine“, New Eastern Outlook, 13. 11. 2020.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Do 2025. uvest će porez CO2 za proizvođače hrane

 
 
Porez CO2 trebao bi biti uveden za proizvođače hrane do 2025. godine, izjavila je skupina britanskih zdravstvenih stručnjaka, ističući da proizvodnja hrane čini glavni udio u stvaranju stakleničkih plinova. Nemoguće je “održavati globalne temperature na sigurnim razinama”, a da se pritom ne obrati pažnja na prehrambenu industriju, kako u pogledu proizvodnje, tako i u pogledu potrošnje, navodi se u zdravstvenom savezu Velike Britanije o klimatskim promjenama (UKHACC), u izvješću objavljenom prošlog tjedna. Udruga predstavlja nekoliko medicinskih fakulteta, Britansko medicinsko udruženje, kao i medicinski časopis Lancet, među ostalim skupinama.
https://ccafs.cgiar.org/bigfacts/img/themes/food-emissions/Food-Emissions2.png
Jedan od poticaja koji je savez predložio za spas planeta je prelazak na ”klimatski prihvatljivu” prehranu. To uključuje, između ostalih mjera, smanjenje potrošnje crvenog mesa u korist biljnih proteina, jer se tvrdi da je proizvodnja mesa jedan od glavnih uzročnika nastanka stakleničkih plinova. Prema podacima navedenim u izvješću, prehrambeni sustav naći će se “unutar održivih okolišnih granica,” samo ako se potrošnja crvenog mesa prepolovi. Drugi prijedlog navodi da bi svi proizvođači hrane trebali plaćati porez na hranu. Porez bi se trebao temeljiti na otisku ugljika njihovih proizvoda, a trebao bi se uvesti za pet godina, ako industrija ne poduzme “dobrovoljnu akciju” u pogledu utjecaja na klimu. Skupina je naglasila da su se takve fiskalne mjere već pokazale učinkovitim alatom, navodeći takozvani “porez na šećer” i poreze na plastične vrećice kao uspješne primjere.
 
Iako porez ne ukazuje niti na jednog proizvođača posebno, proizvođači mesa mogli bi imati teške posljedice od njega, jer stoka proizvodi metan (CH4) dušikov oksid (N2O), što je još štetnije za ozonski omotač. UKHACC tvrdi da bi se učinak takvog poreza na poljoprivrednike iz Velike Britanije mogao smanjiti kroz različite subvencije za poticanje biološke raznolikosti i pošumljavanja. Međutim, mjera bi na kraju mogla završiti na leđima potrošača, jer proizvođači mogu jednostavno povećati cijene umjesto primjene mjera kako bi smanjili svoj utjecaj na okoliš, upozorava se u izvješću. Ostale mjere koje je skupina predložila uključuju obvezno označavanje prostora za hranu i smanjenje rasipanja hrane, uključujući uklanjanje prakse promocija nezdrave i kvarljive hrane, kao što su „kupi jedan, drugi dobij besplatno.“ “Klimatska kriza nije nešto što bismo trebali tako skoro doživjeti. No kako do nje ne bi došlo, vrijeme je da se sada uhvatimo u koštac s problemom.“, objšnjava Kristin Bash, koautorica izvještaja UKHACC-a.
 
Zapadni znanstvenici su doista postali “luđaci” koje prate naši domaći poltroni. Kako je krenulo, učinit će nas ovisnim o korporacijama i uništiti nam kakvu-takvu prehrambenu autonomiju. Hoće li nam uvesti porez na novorođenu djecu, vjerojatno više nije upitno, nego je samo pitanje vremena, budući i novorođenčad izbacuje CO2.
 

Saša F., https://www.logicno.com/novac-posao-ekonomija/porez-co2-na-meso-i-hranu.html

Autor prvog znanstveno zasnovanog ključa za determinaciju riba Jadrana

 
 
Tonko Šoljan (Hvar, 18. IV. 1907. – Sarajevo, 18. II. 1980.) bio je akademik, ugledni svjetski ihtiolog, autor prvog znanstveno zasnovanog ključa za determinaciju riba Jadrana, istraživač biologije mora, međunarodno priznat stručnjak u poznavanju i organiziranju morskog ribolovai ribarstvene tehnologije.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/bs/2/2e/TonkoSoljan.jpg
Rođen je 18. travnja 1907. u Hvaru. Osnovnu školu pohađao je u Zadrui Splitu, a gimnaziju u Zadru, Dubrovniku i Šibeniku, gdje je i maturirao 1925. Studije prirodnih nauka je započeo na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a nastavio na univerzitetima u Beču i Grazu, gdje apsolvira 1929. Ubrzo zatim je i doktorirao 1930., kada je, na poziv Srpske akademije nauka u Beogradu i Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, postavljen je za kustosa novoosnovane Stanice Biološko-oceanografskog instituta u Splitu i ujedno obavljao dužnost stalnog konzultanta za morsko ribarstvoKomore za trgovinu, obrt i industriju u Zagrebu (od 1930. do 1939.).
 
Godine 1932.je obavio specijalizaciju iz marine biologije na Institutu za biologiju mora na Helgolandu (njemačko otočje u Sjevernom moru). Nakon polaganja ispita za profesora zoologije, botanike, mineralogije i geografije (1932.) obavlja i dužnost profesora, angažiran je u Realnoj gimnaziji u Splitu (1935.- 1941.) i direktora Gradskog prirodoslovnog muzeja, Zoovrta i Morskog akvarija u Splitu (1939.- 1941.). Nakon talijanske okupacije Splita u Drugome svjetskom ratu morao je preseliti u Zagreb, gdje je preuzeo dužnost Šefa Katedre zoologije na Filozofskom fakultetu (1943. - 1945.), kao i direktora Zoološkog muzeja (1943. - 1944.). Odmah po oslobođenju Zagreba, imenovan je za načelnika Odjela za ribarstvo, a zatim šefa njegovog Odsjeka za naučno unapređenje ribarstva u Ministarstvu obalnog pomorstva i ribarstva NR Hrvatske (1945.-46.) Na toj poziciji je osnovao nekoliko stanica za istraživanje mora i unapređenje ribarstva, duž jadranske obale. Zatim je 1946.-1947. direktor Tehnološke stanice za unaprjeđenje školjarstva u Stonu, a zatim postaje direktor Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu (1947. - 1955.). Do lipnja 1956. je načelnik Odjeljenja za ihtiologiju i ribarstvo u istom institutu. Krajem srpnja 1956. je preselio u Sarajevo, gdje je izabran za redovnog profesora zoologije na tadašnjem Filozofskom, a zatim od njega izdvojenom Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je od 1957.-59. i šef Katedre za biologiju. Od 1959. do kraja 1970. bio je direktor Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu. Istovremeno je i načelnik njegovog Odjeljenja za ihtiologiju i ribarstvo. U ovim institucijama je bio među pokretačima suvremenih ihtioloških istraživanja u oblasti inventarizacije ribljeg fonda, biosistematike i ekologije, uključujući i tada novodolazeće metode iz oblasti fiziologije, genetike i citotaksonomije. Pod njegovom vodstvom stasale su dvije generacije uspješnih i internacionalno afirmiranih naučnika u spomenutim i drugim ihtiološkim oblastima.
 
Akademik Tonko Šoljan bio je član većeg broja znanstvenih i stručnih društava. Od 1927. godine je član Hrvatskog prirodoslovnog društva u Zagrebu. Godine 1949. izabran je za suradnika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetosti u Zagrebu (JAZU). Za dopisnog člana Znanstvenog društva Bosne i Hercegovine izabran je 1961., a odmah zatim za redovnog člana tog društva. Godine 1967. je izabran za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, koja je te godine i osnovana. Za člana Society of Systematic Zoology USA izabran je 1950. Od 1951. do 1954. bio je potpredsjednik Stalne međunarodne komisije za Mediteran (Commision internationale pour l'exploration sceintifique e la Mer Méditerandée), sa sjedištem u Monaku, a od 1962. je član njenog radnog tajništva je od 1952. do 1956. bio potpredsjednik stalnog vijeća, Conséil général des pêches pour la Méditeranée, pri organizaciji FAO u Rimu. Od 1956. godine je član Biološkog društva Bosne i Hercegovine. Bio je, također, član i prominentni funkcionar niza drugih naučnih i stručnih društava i njihovih foruma. Od samog osnivanja jugoslavenskog ihtiološkog društva 1967., prof. Šoljan vrši dužnost njegovog predsjednika.
Bio je, također, i glavni i odgovorni urednik časopisa Ichthyologia (Ihtiološkog društva Jugoslavije), Godišnjaka Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu i Biološkoga lista (glasila Biološkog društva BiH), te redaktor Bulletin Scientifique, Section A (za BiH). Godine 1973. je bio predsjednik Organizacijskog tajništva prvog europskog ihtiološkog kongresa (First European Ichthyological Congress; Sarajevo, 1973.). Akademik Šoljan je bio i jedan od prvih potpredsjednika Unije bioloških znanstvenih društava Jugoslavije. Bio je član Ihtiološkog društva BiH (i Jugoslavije), Društava ekologa Jugoslavije, Društva biosistematičara BiH, Srpskog biološkog društva, Društva biosistematičara Jugoslavije, redovni član Društva za nauku i umjetnost Crne Gore, koje je preraslo u CANU itd.
Tragično je (kao pješak) stradao u prometnoj nezgodi, zajedno sa svojom suprugom.
 
Tonko Šoljan je svoj publicistički opus posvetio problemima biosistematike i ekologije riba, njihove biologije, razmnožavanja, problemima populacijske dinamike, ribarstvene biologije i ribarstva uopće. Iz tih oblasti je objavio preko 170 znanstvenih i stručnih radova, a prevođena su i na strane jezike. Najpoznatije mu je Ribe Jadrana, dosad neprevladani "inventar" riba ovog dijela Sredozemlja i najupotrebljavaniji ključ za njihovo određivanje. Nezaobilazno se citira i u svim ozbiljnijim studijama živog svijeta Jadranskog i drugih europskih mora.
Dinamika objavljivanja radova, a najviše je publicirao varira i najveći u prvim godinama stvaranja. Kasnije, u srednjem razdoblju, intenzitet objavljivanja radova opada, da bi se pred kraj aktivne karijere polako utihnuo. Međutim, s primjetnim entuzijazmom je radio na okončanju planirane krune svog stvaralaštva, pod radnim naslovom "Ribe Mediteranskog i Crnog mora".
Prvo razdoblje stvaralaštva akademika Šoljana polazi od 1927. do 1938. godine i obuhvaća izuzetnu aktivnost. Tada je napisao više od 100 stručnih, znanstvenih i popularnih članaka, a sve uz prateće poslove uz izradu doktorske teze. U tom razdoblju je publicirao čak oko 10 radova godišnje.
Sljedećih 20-ak godina (1939.–1958.) objavio je 47 radova (prosječno dva rada godišnje). U ovom razdoblju doživljava vrhunac stvaralačke zrelosti, koja je rezultirala kapitalnim djelom Ribe Jadrana, prvom knjigom o ribama Jadranskog mora, i to u vremenu kada ni drugi europski narodi koji žive na Sredozemlju nisu imali tako kvalitetan "ključ" za determinaciju sredozemnih riba.
Treće razdoblje stvaralačke aktivnosti akademika Šoljana, obuhvaća sljedećih 20-ak godina (od 1958. do kraja života). Tada je objavio ukupno 15 radova.
U kronologiji publicističke aktivnosti Tonka Šoljana uočljiva je i jedna praznina: od 1958. do 1963. nije napisao nijedan rad. Međutim, 1968. u Washingtonu izlazi njegova knjiga Ribe Jadrana na engleskom jeziku, a 1975. (u Milanu) i na talijanskom. Reprint izdanje na hrvatskom jeziku objavljeno je 1995. Državne delegacije SFRJ poklanjale su je u međunarodnim kontaktima, a jedan primjerak je Josip Broz Tito osobno uručio japanskom caru Hirohitu, prilikom posjeta njegovoj zemlji.
Najpoznatiji i najučinkovitiji terensko-istraživački projekt mu je 15-mjesečna ribarstveno-biološka ekspedicija "Hvar", koju je organizirao i predvodio 1948. i 1949., a za koji je dobio i važna društvena priznanja. https://bs.wikipedia.org/wiki/Tonko_%C5%A0oljan
Utorak, 01/12/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2269 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević