Get Adobe Flash player

Ovako iskazana razrada ishoda nema nikakve svrhe

 
 
(Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo, studeni 2017.
 
CITATI iz stručnih recenzija Cjelovite kurikularne reforme (KRITIKE I VIZIJE) IZBOR CITATA IZ STRUČNIH RECENZIJA: KRITIKA „CJELOVITE KURIKULARNE REFORME“ (CKR) I PRIJEDLOZI NOVE VIZIJE OBRAZOVNE REFORME RH (izvaci iz "Crvene knjige" i "Plave knjige“ o reformi odgoja i obrazovanja u RH)
https://www.todaysparent.com/wp-content/uploads/2017/03/Redshirting-kids-Some-new-data-to-consider-1024x768.jpg
Prof. dr. sc. Goran Šimić Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatski institut za istraživanje mozga, Zagreb
Mogu li se računalo, odnosno tableti i slično, koristiti za veći dio nastavnih programa u školama i na fakultetima ili bi bilo bolje da se njihova uporaba ograniči samo na neke segmente nastave? U svemu treba naći neku mjeru, a tu mjeru treba prepustiti nastavnicima koji rade s učenicima. Nikakva tehnologija za sada ne može u potpunosti dokinuti presudan utjecaj nastavnika jer ni video isječci ni on-line predavanja ni ostali radni materijali ne mogu u potpunosti zamijeniti živoga učitelja, baš zbog toga jer su nedovoljno životni, pa stoga i nedovoljno emocionalni. Činjenice koje su emocionalno jače nabijene bolje se pamte. Važnije od tehnologije jest poticajno okruženje za razvitak sposobnosti izražavanja, komunikacije i kritičkoga razmišljanja te iskustveno učenje.
 
Prof. dr. sc. Bojan Jerbić Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
Samo djelomično kurikul ispunjava ciljeve. S druge strane, predloženi su nepotrebni ili pak neprimjereni sadržaji. Povezanost Tehničke kulture s drugim područjima i predmetima iskazana je na neprimjeren način. Glavne poveznice s Fizikom, Matematikom, Informatikom, Biologijom i Kemijom samo su površno navedene, ali ne i artikulirane kroz dodirne sadržaje.
 
Prof. emer. Josip Markovac Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu
U izradi ishoda u CKR-u ne navode se bitna obilježja učeničkih postignuća kao što su: znanje, shvaćanje, zaključivanje i razumijevanje matematičkih sadržaja. Ovako iskazana razrada ishoda nema nikakve svrhe.
 
Igor Šarić, prof. Geodetska tehnička škola, Zagreb
Za kvalitetno obrazovanje nije dovoljno uvoditi samo digitalnu tehnologiju u naš obrazovni sustav. Za razvoj intelektualnih kompetencija naših učenika jednako je važno primijeniti istraživačke metode u prirodnim znanostima, a za njihovu je izvedbu potrebno kvalitetno opremiti specijalizirane učionice za nastavu Fizike kao važnoga predmeta iz STEM područja.
 
Dalibor Perković, prof. Zdravstveno veleučilište, Zagreb
Umjesto da posao izrade novih programa posluži kao poligon za raspravu o tome kakvu Fiziku želimo, sve se svelo na grčevito popunjavanje i korigiranje tablice koja nam je nametnuta bez konkretne argumentacije i uvida u suvislu motivaciju te čija je korisnost, najblaže rečeno, upitna.
 
Dubravka Salopek Weber, prof. savjetnik Osnovna škola Mate Lovraka i Osnovna škola Horvati, Zagreb
Izjave da rad na tabletu potiče kritičko razmišljanje, poboljšava usvajanje znanja i razvija ljubav prema učenju i STEM području nisu ničim dokazane. Upravo suprotno, dokazano je da velika ulaganja u informatizaciju škola znače stagnaciju na PISA testovima koji mjere ono najvažnije – znanje učenika.
 
Nedeljko Begović, prof. Gimnazija Matije Antuna Reljkovića, Vinkovci
Stvar koja je izazvala burnu reakciju struke bila je takozvana razina usvojenosti ishoda. I ono što je zbunjujuće, nitko ne zna čemu ona služi. Ne mora biti povezana s ocjenom, ali može biti pomoć u vrednovanju. Čemu to? Smatram da se CKR, barem što se Fizike tiče, ne može popraviti. Najbolje bi bilo krenuti od početka. Kvaliteta ponuđenih prijedloga jedini je kriterij po kojemu možemo suditi o CKR-u, a nje nema.
 
Prof. dr. sc. Hrvoj Vančik Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Svakom ponovnom oblikovanju nekoga sustava (re-forma) mora prethoditi detaljna racionalna analiza postojećega. To nije učinjeno. Mijenjati treba samo ono što se pokazalo kao neprikladno, a zadržavati pozitivno iskustvo. Ni iz jednoga od navedenih CKR dokumenata to nije vidljivo.
 
Prof. sc. Ines Vlahović i suradnici Prirodoslovno matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Kurikul treba u većoj mjeri usmjeriti na novi koncept kurikulnog pristupa informatičkome obrazovanju koji uključuje rani razvoj „kompjutorski-prijateljskog" senzibiliteta i potrebnoga logičkog i apstraktnog načina mišljenja počevši od dječjeg vrtića. Nastavu informatike treba prioritetno orijentirati na projektni tip nastave kojim učenici izvode projekte i stječu potrebna trajna (a ne enciklopedijska) znanja te razvijaju sposobnost snalaženja u realnome i promjenjivome informatičkom okružju. Preduvjet za uvođenje razvojno orijentiranoga kurikula informatičkog obrazovanja jest intenzivna edukacija nastavnika, koji danas najvećim dijelom nisu osposobljeni za takav tip nastave.
 
Stela Čuturić, akad. slikarica, učitelj savjetnik Osnovna škola Vidici, Šibenik
Okvir nacionalnog kurikuluma možemo nazvati „utopijski dokument“ nastao preuzimanjem tuđih dokumenata (Kanada, Finska, …), zemalja koje nemaju sličnosti s našom kulturom, tradicijom, nacionalnim interesom i uvjetima u kojima se djeca i mladi obrazuju.
 
Goran Vranić, prof. II. gimnazija, Zagreb
Reforma hrvatskog školstva CKR pokušava u hrvatsko školstvo uvesti novitete u nastavi za koje nema nikakvih dokaza da će biti uspješniji od sadašnjega modela školovanja. Najslabija karika CKR-a jest uvođenje razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda za koje uopće ne vidim čemu služe.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Ono što zagovaraju stručnjaci Zelene akcije suprotno je regulativi EU-a!

 
 
Nema nogometa, ali ni športa bez plastike i gume. I mnogo čega drugoga. No, naši „zaštitari prirode, osobito životinja“ misle drugačije. Uporno održavaju „međunarodne dane“, npr. posvećen „trenutno najvećoj opasnosti za čovječanstvo i okoliš“, plastičnim vrećicama. U to su uspjeli „zelenim ispiranjem mozga“ uvjeriti hrvatsku javnost da se odrekne plastike, treba dodati i gumi. No mala prilagodba jedne filozofske misli pokazat će što bi bile posljedice tom odlučnom NE.
https://i0.wp.com/leetvilla.com/wp-content/uploads/2018/07/ABCD1531345244-768x402.jpg?resize=718%2C401
Došlo tako neko doba. Sve se odgađa, skraćuju se radna vremena velikih trgovačkih lanaca, prebacuju se termini koncerata glasovitih umjetnika. Zbog zaslužene pozornosti koju privlače hrvatski nogometaši. Što će morati promijeniti termin tek u nedjelju. Srećom finale je poslije podne. Nogomet gledaju milijarde. Zbog povijesnog uspjeha naših nogometaša, nogomet je u Hrvatskoj apsolutna tema broj 1. No, zanimljivo je pitanje. Kako bi se održalo svjetsko prvenstvo u tom sportu. Bez PVC-a u gradnji stadiona, suvremenih tekstilnih proizvoda, često od reciklirane plastike, i plastenki za osvježavanje igrača tijekom prekida igre. A gumena lopta postoji 3600 godina. Istodobno se smatra prvom kemijskom kreacijom ljudskog bića.
 
Vratimo se hrvatskim ekologistima. Dopušta se opravdano usredotočenje na neke plastične proizvode, ali barem u Hrvatskoj „izvana zeleni, iznutra crveni“ uporno napadaju plastiku (materijal). Povodom nedavnog međunarodnog „Dana bez plastičnih vrećica“, aktivisti i aktivistkinje Zelene akcije organizirali su u Zagrebu performans ispred „Importanne centra“ (s fenomenalnim manekenkama) i ukazali na velike okolišne i društvene probleme koji nastaju zbog prekomjerne proizvodnje i potrošnje plastičnih vrećica i ostalih jednokratnih plastičnih materijala. Akcijom su ponudili održivu alternativu i pozvali građanstvo da se uključe u aktivnosti „Tjedna bez plastike“. Edukativnu kampanju kojoj je cilj podići svijest javnosti o štetnosti jednokratnih plastičnih materijala, kako bi se legislativno smanjila njihova potrošnja i povećalo korištenje održivih alternativa. Tako, organizator događanja, Marko Košak.
 
Nisu izostali tim povodom ni Prijatelji životinja naslovivši svoju akciju „Jednokratna plastika – dugotrajna opasnost“. Oni su organizirali na društvenim mrežama tridesetodnevni izazov pod nazivom „Nisam od plastike“ u kojem je sudjelovalo više 20 000 ljudi. Izazov su proveli u suradnji sa Svjetskom organizacijom za zaštitu prirode WWF (World Wildlife Fund) Adria te istaknutim energetičarem i zastupnikom u Europskom parlamentu, prof. Davorom Škrlecom. Rezultat, preko 96 % hrvatskih građana spremno je zamijeniti sve vrste plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu ekološki prihvatljivim alternativama.
 
Definitivno je jasno da navedene organizacije i njihovi čelnici ne razumiju razliku između plastike (materijal) i od nje načinjenih proizvoda. Sporni mogu biti u načelu proizvodi. Proizvodnja materijala može biti također sporna. No, to nema veze s akcijama poput „plastične vrećice debljine od 15 do 50 mikrometara“, najveći su svjetski ekološki problem. Zašto nisu vreće ili tanke vrećice od istog materijala?
 
Ova iznenadni i nepotrebni napad na plastiku među ostalim poziva se na dokumente: Strategija o plastici Europske komisije (EK) i Prijedlog EK o zabrani jednokratnih plastičnih proizvoda. Iz navedenih se dokumenata može vidjeti kako EU uopće ne podržava kompostabilne plastične proizvode. To su na stranicama „ZG-magazina.com.hr - Plastičarski kutak“ rastumačili autori poznati kao „Magičari“. Posebno zabrinjava što se u takve akcije uključuju slavnici (selebriti). Poput najboljeg igrača američkog nogometa Toma Bradyja. Koji se ne bi mogao baviti svojim sportom, bez silne opreme od plastike i gume. Javnost nije dovoljno upoznata s činjenicom da je plastika zajedničko ime za fosilnu plastiku i bioplastiku. Fosilna plastika načinjena je od prirodnina: nafte, prirodnog plina, ugljena itd. i počela se proizvoditi 1907. Bioplastika je starija nekih 7 stoljeća, ali se pravi od uzgojina. Nije proizvod prirode. Najčešće bioplastika uopće nije kompostabilna, kao na primjer bio-PE ili bio-PET.
 
Navedeni dokumenti EU imaju jednu važnu pojedinost. Zalažu se za proizvode koji se mogu reciklirati. Kompostabilni proizvodi ne mogu se mehanički reciklirati. No, Zelena akcija propagira kompostabilne vrećice, ambalažu i ostale proizvode „koji se mogu u potpunosti kompostirati”, te pozdravljaju „legislativu EU” i „Strategiju za borbu protiv plastike”, jer smatraju da to i EU podržava. To smatraju „održivim alternativama za razliku od štetnih jednokratnih plastičnih materijala”. Smatraju i da je potrebna puno opsežnija borba protiv svih oblika plastike. Iz navedenog se vidi da kompostabilni materijali po njihovom mišljenju nisu plastika. Te da kompostabilne materijale, tj. proizvode, zagovara i EU! Njihovo je ključno neznanje da su kompostabilni materijali zapravo plastika, te da imaju brojčanu oznaku „7” za njezinu identifikaciju. Drugo, EU uopće ne podržava kompostabilne proizvode. Naprotiv.
 
Primjer su plastične vrećice koje podliježu ograničenju potrošnje (Direktiva), obveza ugrađivanja recikliranih materijala u nove proizvode iz Strategije (neće se valjda kompost ugrađivati u nove proizvode?) i prijedlog zabrane za desetak jednokratnih proizvoda koji su upravo glavno tržište kompostabilne plastike. Zato bioplastičari u EU i prosvjeduju jer smatraju da EK nije dobro sagledala mogućnosti koje pružaju njihovi biomaterijali. A ako „zeleni“ zagovaraju borbu protiv svih oblika  plastike, onda se to odnosi i na kompostabilnu. Zaključak, stručnjaci Zelene akcije uopće nisu upoznati sa stvarnim stanjem i obmanjuju javnost. Ono što oni zagovaraju totalno je suprotno regulativi EU-a! I namjeri ostvarivanja kružnog gospodarstva.
 
Valja zaključiti ovaj osvrt na „Tjedan borbe protiv plastike“ prerađenom mišlju glasovitoga grčkog filozofa Aristotela (383.–322. pr. Krista). On je jednom rekao (internetska inačica na stranom jeziku). „Život bez prijatelja je promašen život“. U ovom slučaju misao glasi: „Bez plastike i gume, suvremeni život je praktički nemoguć“. U suvremenoj medicini, plastika i guma su najprošireniji materijali, na fosilna tekstilna vlakna otpada danas više od 60 posto, a kakve bismo automobile vozili bez plastike i gume. Ako Zelena akcija propagira kompostabilne materijale, znači li to da žele izgradnju kompostane u svojem susjedstvu? Ili će sutra protestirati protiv onoga što su do jučer propagirali?
 

Profesor emeritus Igor Čatić

Vrijedna knjiga fra Ivana Macuta Filozofija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

 
 
Fra Ivan Macut, profesor na KBF-u u Splitu, napisao je i objavio osmu knjigu pod naslovom 'Filozofija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj'. Knjigu je objavila nakladnička kuća Školska knjiga iz Zagreba. Urednica knjige je Miroslava Vučić, a recenzenti su prof. dr. sc. Josip Mužić i dr. sc. Petar Macut. U uvodu je predstavljen status questionis samog istraživanja teme te obrazlaganje metodologije rada. Prvo poglavlje bavi se kulturnim i znanstvenim institucijama za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske te kratkim povijesnim okvirom nastanka NDH. U drugom poglavlju predstavljen je život, rad i misao trinaestorice filozofa koji su u tom razdoblju bili najaktivniji (Zimmermann, Makanec, Keilbach, Krstić, Barač, Vasilj, Bazala, Harapin, Ćepulić, Vuk-Pavlović, Filipović, Haler i Šanc) te je u trećem poglavlju donesena detaljna bibliografija filozofskih djela (knjiga, članaka, recenzija, crtica) objavljenih za vrijeme NDH.
https://shop.skolskaknjiga.hr/media/catalog/product/cache/1/image/9df78eab33525d08d6e5fb8d27136e95/0/6/061794.jpg
Monografija 'Filozofija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj' nezaobilazno je djelo u proučavanju nedovoljno znanstveno obrađenog i javnosti gotovo posve nepoznatog dijela povijesti hrvatske filozofije. Autor je na objektivan i imanentno znanstven način pokazao filozofsku misao u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dokazavši da je filozofija u to proskribirano vrijeme, suprotno očekivanome, doživjela pravu živost. U knjizi su sistematizirani filozofski i intelektualni dosezi trinaestorice intelektualaca u kontekstu širega javnog i političkog djelovanja u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Autor analizira glavne teme kojima su se tadašnji filozofi bavili koristeći se pri tome svim dostupnim izvorima i literaturom. Nadalje, istražuje i njihova osobna gledišta o ostvarenju stoljetne težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnom državom. Nezavisnu Državu Hrvatsku neki su doista držali ostvarenjem tih težnji, a drugi su je podržavali u njezinim početcima, no poslije su se od nje jasno distancirali, a autor argumentirano objašnjava i razloge promjene osobnih stajališta.
 
„Djelo se temelji na relevantnoj povijesnoj i filozofskoj literaturi koja je konzultirana po pravilima struke. Rezultat znanstveno-istraživačkog rada autora pomoći će budućim istraživačima ne samo filozofske struke već i povjesničarima koji istražuju povijest mentaliteta, odnosno intelektualnu historiju. Djelo je originalan i izvoran doprinos hrvatskoj znanosti. (...) Knjiga pruža uvid u brojne nove činjenice, svojom važnošću potaknut će nova istraživanja te će njezinim objavljivanjem mnogi zaslužni i zaboravljeni hrvatski intelektualci dobiti zasluženo mjesto u hrvatskoj intelektualnoj i društvenoj povijesti.“ (Dr. sc. Petar Macut, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar)
 
„Iako je knjiga 'Filozofija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj' od interesa za sve one koji se bave filozofijom, djelo je ipak prvotno namijenjeno akademskoj zajednici humanističke provenijencije. Studenti i znanstvenici iz nje mogu steći temeljit uvid u osnovne struje i upoznati glavne nositelje filozofske misli razdoblja prije i u vrijeme NDH te tako dobiti mogućnost boljeg razumijevanja i tumačenja zbivanja na tom području. Uz relevantnost i aktualnost teme, valja istaknuti objektivnost autorova pristupa, što ovo djelo s pravom čini nezaobilaznim u proučavanju povijesti filozofije kod nas.“  (Prof. dr. sc. don Josip Mužić, KBF Split)
 
Ivan Macut rođen je 3. listopada 1981. u Vukovaru. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Sinju, a filozofsko-teološki studij pohađao je u Splitu na Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Svečane je zavjete položio 10. rujna 2006. Za svećenika je, na naslov Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, zaređen 24. lipnja 2007. Dvije godine poslije Uprava Provincije šalje ga na poslijediplomski studij iz međureligijskog dijaloga i ekumenske teologije u Rim. Godine 2009. upisao je specijalizaciju iz fundamentalne teologije – Znanosti o religijama – na Papinskom sveučilištu Lateran u Rimu, na kojemu je 24. lipnja 2011. položio licencijat. Od 2011. doktorand je na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu sa specijalizacijom iz ekumenske teologije, a ujedno pohađa predavanja i provodi istraživanja u Institutu za ekumenske studije u Veneciji. Obranio je doktorski rad 29. svibnja 2013. i stekao akademski naslov doktora teologije sa specijalizacijom u ekumenskoj teologiji. Od 2014. doktorand je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu – modul filozofija, na kojem je 20. studenoga 2015. godine jednoglasno obranio doktorski rad. Od 2016. profesor je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu te predaje predmete iz ekumenske i fundamentalne teologije. Piše teološke i filozofske članke te tekstove o duhovnim razmišljanjima. Posebno se bavi ekumenskom teologijom, Scijentološkom crkvom te hrvatskom filozofijom u 20. stoljeću. Autor je više desetaka znanstvenih teoloških i filozofskih članaka i nekoliko knjiga.
 

Nives Matijević

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Subota, 21/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 878 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević