Get Adobe Flash player

Procjenjuje se da će uginuti najmanje 25 posto od ukupne populacije domaćih svinja kao posljedica širenja ove kuge

 
 
U petak 10. siječnja 2020. HF objavio je tekst pod naslovom: „Afrička svinjska kuga ozbiljno prijeti“ koji sam završila citirajući završetak članka Williama Engdahla o širenju afričke svinjske kuge Kinom ali i globalno.  No, kraj Engdahlovog teksta zapravo i nije kraj – to je tek „vrh sante leda“ a priča o pojavi i naglom širenju afričke svinjske kuge (dalje u tekstu: ASK) kao da je dio neke velike zavjere ili rečeno pravnim rječnikom: „kao da je dio udruživanja u protuzakonite svrhe.“ Naime, teško je povjerovati da su se divlje svinje čije lešine su pronađene na danskoj obali – utopile. Na pitanje odakle su divlje svinje doplivale teško je odgovoriti jer bez obzira što je svinja dobar plivač, ne može preplivati velike udaljenosti, a osobito ne ako je bolesna, npr. od ASK.
https://d16yj43vx3i1f6.cloudfront.net/uploads/2019/10/GettyImages-610237680.jpg
Jedan danski novinar napisao je slijedeće: „nekoliko uginulih tj. utopljenih divljih svinja nedavno je pronađeno na danskoj obali – slučajnost, ili netko nastoji uništiti suparnika?“ Upravo je ova izjava potaknula Henryja Kamensa, kolumnista internetskog časopisa 'NEO' i stručnjaka za Kavkaz i središnju Aziju da istraži slučaj osobito sada kada ASK postaje prava i ozbiljna prijetnja biosigurnosti jer 'galopira' Azijom i istočnom Europom, a izvorno potječe iz Afrike. Mnogi stručnjaci smatraju da je Gruzija izvor sadašnje pandemije ASK koja bi se mogla proširiti i na područje SAD-a. „Pogledate li zemljopisnu kartu, sjetite se Hladnog rata od prije 30 godina – i shvatit ćete tko je meta“, napisao je Kamens.
 
U siječnju 2019. mediji su diljem Europe izvještavali o odluci Danske da podigne ogradu u dužini od 73 km uz granicu s Njemačkom kako bi kontrolirala migracije divljih svinja u nastojanju sprječavanja pojave afričke svinjske kuge na njihovom teritoriju. Posve je neupitno širenje ove opake virusne zarazne bolesti u populaciji domaćih i divljih svinja. Međutim, ono što je jako upitno to je: kako se zapravo afrička svinjska kuga/ASK pojavila i tako brzo proširila. No, ono što je također uočljivo to je znatan porast američke i europske prodaje svinjetine – Kini; prodaja svinjetine Kini najmanje je udvostručena, dok su europske cijene svinjetine znatno porasle prema 'međunarodnim MSM izvješćima.' Henry Kamens, kolumnist časopisa 'NEO' i sam se upitao zašto lešine divljih svinja pronađene na danskoj obali nisu ispitane na moguću infekciju s virusom afričke svinjske kuge? Sama sumnja na mogućnost zaraze s virusom ASK trebala je uzbunite sve... ali to se nije dogodilo i nisu se čak poštovale ni propisane standardne norme. Zašto?
 
Tako je ostalo potpuno nepoznato je li se netko na ovaj način želio riješiti svinja (ili njihovih lešina) ili se nastojalo sakriti pravi uzrok njihovog uginuća? Ono što je najzanimljivije jest tvrdnja da pronađene lešine divljih svinja na obali Danske nisu – danske svinje. Dr. Stig Mellergaard, dr. vet. med. i glavni savjetnik danskog Ministarstva okoliša i hrane izjavio je kako je malo vjerojatno da su ove divlje svinje danskog podrijetla. On naime tvrdi slijedeće: „Mi dobro znademo da je danska populacija divljih svinja koja inače broji 30 do 40 životinja koncentrirana u području južnog Jutlanda u blizini dansko-njemačke granice. Stoga je malo vjerojatno da su ove utopljene životinje bile danske.“ Danska je očito željela zadržati status države slobodne od afričke svinjske kuge kako ne bi ugrozila veliki posao izvoza danske svinjetine. Dr. Mellergaard također je upozorio na sljedeće: „Mi smo testirali sve uginule ili ustrijeljene divlje svinje ovdje u Danskoj (za koje mi znademo podrijetlo) u svrhu dokaza da je Danska slobodna od ASK“.
 
Ukoliko su pronađene lešine divljih svinja na danskoj obali bile zaista inficirane virusom ASK to je samo dokaz da netko želi profitirati od pojave i širenja afričke svinjske kuge i preoteti Danskoj njezino tržište jer je danska slanina poznata i raširena u državama Zapadne Europe i nekada je bila neizostavna namirnica za doručak na većini zapadnoeuropskih stolova. Mnoge države diljem svijeta suočene su masovnim uginućima oboljelih svinja i jednako tako masovnim klanjem u svrhu iskorjenjivanja afričke svinjske kuge – stanje je osobito alarmantno u Kini, Koreji i istočnoj Europi. Zbog ove vrlo teške situacije cijene svinjetine porasle su i do 50 posto i vjerojatno će još rasti. Procijenjuje se da će uginuti najmanje 25 posto od ukupne populacije domaćih svinja kao posljedica širenja ASK. No, ne će uginuti bilo kojih 25 posto – uginut će prvo one svinje koje predstavljaju najveću prijetnju profiterima.
 
Sada znademo i to nakon dugotrajne sumnje da je uzročnik ove afričke svinjske kuge virus kojeg je stvorio čovjek – zapravo, korišten je kao biološko oružje na Kubi početkom 1960-ih godina. Postoje mnoge ozbiljne tvrdnje, kao što su izvjestili mediji u Gruziji i pojedine američke publikacije poput „Veterans Today“ da postoji nešto više od same slučajnosti da je afrička svinjska kuga unesena u Gruziju od nekih osoba koje rade za Ministarstvo obrane SAD-a. Sada ispada da je to 'golemi eksperiment na otvorenom' jer pošto je ASK uništila populaciju svinja u Gruziji, isti soj virusa (!) proširio se i Ruskom Federacijom i dalje, a sada se širi Azijom. Sve ove navode i tvrdnje ponavlja Jeffrey Silverman, University of Kentucky, i ujedno šef ureda „Veterans Today“ u svojim brojnim člancima i razgovorima za medije. Silverman je naime radio na svinjogojskim farmama a kasnije u 'eksperimentalnoj stanici za svinjogojstvo' u Kentuckyju, potom je radio u Njemačkoj kao agronomski student 'u razmjeni' te u Gruziji i bivšem Sovjetskom Savezu (1991.). Silverman i drugi već ranije su izvjestili da se ASK pojavila u Gruziji 2007. odakle se proširila u Rusiju, Ukrajinu i Bjelorusiju, te najnovije – na područje istočne Europe. U ovom trenutku ASK ozbiljno prijeti populaciji svinja i najveća je prijetnja svinjogojstvu u Europskoj uniji jer se bolest „održava“ u populaciji divljih svinja koje se šire Europom i koje je gotovo nemoguće kontrolirati.
 
Službene agencije pretpostavljaju (ali nije potvrđeno) da je virus ASK unesen u Gruziju putem napoja koji je istovaren s brodova u lukama na Crnom moru. Ovaj soj virusa koji se nezaustavljivo širi Azijom i istočnom Europom potječe iz jugoistočne Afrike. No, nameće se jedno važno pitanje: je li virus ASK unesen slučajno (nepažnjom) ili je unesen namjerno? Ono što je ipak sigruno poznato to je da virus nije sam slobodno „došetao“ u Gruziju 2007. preskočivši sve prirodne barijere i moguće načine širenja. Jeffrey Silverman često se optužuje za širenje lažnih informacija o tome kako se pojavila i 'galopom' proširila afrička svinjska kuga. Većina znanstvenih rasprava odvija se unutar znanstvene zajednice i u pravilu ništa od toga ne dolazi do šire javnosti. Ovo sada tretira se kao političko pitanje – a očito je da se i radi o političkom pitanju. I u Rumunjskoj svatko tko tvrdi da postoji neka zavjera o/oko afričke svinjske kuge proglašava se „agentom koji širi dezinformacije“ ili „korisnim idiotom.“ No, Silverman je bivši američki vojni stručnjak za biološko i kemijsko oružje. On je bio prvi koji je upozorio na opasnosti laboratorija kao što je „Lugar Centre.“ Uvjeren je kako se vlasti – podjednako u Gruziji kao i u SAD-u boje informacija o pravoj istini tj. pravom stanju stvari koje bi mogle doći u javnost, a što bi moglo objasniti zašto prednost nemaju znanstvene analize problema.
 
U posljednje vrijeme javio se strah da bi se bolest (afrička svinjska kuga) nekim putem mogla vratiti natrag u – SAD. A tada bi glavno pitanje 'mainstream' medija bilo ono o podrijetlu virusa ASK, tj. odakle je došao, što bi dovelo u opasnost daljnje prikrivene odn. tajne eksperimente s bakterijama i virusima. Štoviše takva bolest mogla bi mnoge strane zemlje i njihove populacije 'okrenuti' protiv politika SAD-a kao i protiv samog vojnog laboratorija „Lugar“ u Gruziji. „Harvard University Press“ 30. 1. 2006. objavio je knjigu pod naslovom: „Deadly Cultures: Biological Weapons since 1945“ („Smrtonosne kulture: Biološka oružja od 1945.“) u kojoj se između ostalog navodi da je sličan virus navodno već jednom bio prenesen iz CIA-ine baze za obuku u zoni Panamskog kanala. Bez obzira na vjerodostojnost onih koji iznose te tvrdnje, sada je jasno da se ASK proširila s Kavkaza, posebno iz Gruzije, čak i prije nego što je vojni laboratorij „Lugar“ bio u potpunosti 'operativan.' S obzirom na američku evidenciju, implikacija je da je epidemija afričke svinjske kuge u Kini izazvana namjerno. Stoga nije ni malo čudno da je ruska Vlada rekla da će poduzeti diplomatske i vojne mjere protiv laboratorija „Lugar“ bude li to potrebno.
 
Pitanje je samo kako je taj isti soj virusa ASK koji se širio Gruzijom završio u Kini. Posve je jasno da krpelji i kukci nisu prenijeli virus. Možemo posumnjati da su korištene i novije suvremene metode prijenosa – možda čak uključujući i posebno opremljene dronove. „Washington Post“ izvijestio je o zanimljivoj činjenici da su američke vlasti počele aktivne pripreme kao odgovor na rastuću prijetnju od izbijanja afričke svinjske kuge. Priznaje se da je ova bolest desetkovala populaciju svinja u Kini i proširila se Azijom, ali ne i da bi mogla imati podrijetlo 'bliže kući.'
 
„Možda bi se veterinarski stručnjaci trebali obratiti vojnom laboratoriju „Lugar“ u Gruziji radi odgovora kako spriječiti ovu moguću epidemiju. Ovo bi bio idealan način da se opovrgnu sve navodne teorije zavjere o radu laboratorija 'Lugar,' tko tamo radi i za koga zapravo rade, te pokažu što se zapravo radi pod (o)znakom znanosti. Napokon, ovim civilnim „znanstvenim institutom“ još uvijek upravlja Ministarstvo obrane SAD-a, što je još neobičnije, iako Vlada Gruzije tvrdi drugačije. A ukoliko je istina, tu bi tvrdnju mogla potvrditi odgovarajućim pravnim dokumentima,“ napisao je Kamens.
 
Trenutačno klanje svinja kako bi se usporilo širenje afričke svinjske kuge i osigurao nedostatak svinjskog mesa početak je ove priče – a bude li se afrička svinjska kuga širila i dalje biti će još gore nego što jest. Treba samo uzeti u obzir zoonotsku prirodu virusa ASK, barem prema nekim stručnjacima koji bi to trebali znati najbolje. Virus afričke svinjske kuge mogao bi u budućnosti postati opasan i za čovjeka, upozorio je bivši šef Ruske epidemiološke službe, glavni državni sanitarni liječnik Gennadiy Onishchenko prema izvješću iz 2013. godine („ASF could become a human health risk,“ 11. 7. 2013.; www.pigprogress.net).
 
Izvor:
 
Henry Kamens: „Latest on ASF: Dead Boars Washed Up on a Danish Shore,“ 26. 11. 2019.; Internetski časopis „New Eastern Outlook / NEO,“ https://journal-neo.org
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Znanje bez odgovornosti rada i discipline je beznačajno i pretvara se u manipulaciju

 
 
Cjelovita kurikulna reforma ponuđena je bez temeljnog cilja ili doktrine koja bi svjedočila o nastojanjima da se uz nužno i zahtjevno informatičko obrazovanje odgajaju (njeguju) vrline stjecanja discipline, rada i odgovornosti. Nakon više od sedamdeset godina zanemarenog odgoja u obrazovnom sustavu teško je uvjeriti nastavno osoblje a kamoli javnost da je za društveni napredak neusporedivo važnije i vrednije ostvariti odgojne zahtjeve nego li obrazovne. Znanje bez odgovornosti rada i discipline je beznačajno i pretvara se u manipulaciju koja umjesto da vrlinama odgoja sputava neposluh on doslovce buja jer nema strah od posljedica u obitelji, na poslu i u društvenom okruženju. U tom smislu nema dvojbe da je obiteljski odgoj prva karika u odgojnom lancu, ali sve što bi roditelji u tom smislu zanemarili dužna bi bila nadoknaditi i usmjeriti škola njegujući vrline na kojima se gradi civilizacijski mentalitet sposoban i spreman osuditi i po potrebi neprimjereno sankcionirati.
http://os-gospic.hr/images/uploads/Teen_CAP_edukacija.jpg
Zbog čega je naš obrazovni sustav traljav, nedovršen i bez oslonca valjalo bi tražiti u osnovama njegova nastanka. Kao što se kuća gradi od temelja koji jamči njenu stabilnost naš je sustav zamijenjen improvizacijom i posljedicama koje nismo u stanju prevladati. Popularna krilatica nakon završetka Drugog svjetskog rata, kad je puno toga nedostajalo u ratom uništenom okruženju, bila je: „snađi se druže“! Bio je to apel koji je u prenesenom smislu značio: ukradi, prevari i podvali tako da te nitko ne može identificirati. Inteligentni su se onoliko snalazili koliko su mogli izbjeći kontroli ili, što je bilo još pogubnije, pojedinci koji su se snalazili koliko su im oblici kontrole bili tolerirani.[1] Sve što je građanski odgoj sankcionirao socijalistička je praksa, ovisno o tome tko je bio izvršitelj prijestupa, tolerirala u ime snalaženja u partiji podobnih ili je pak nepodobne, u ime klasne borbe, uz javnu osudu sankcionirala.[2]
 
Moral je u prvim danima socijalističke prakse bio prilagođen povjerenju odabranih i obezvrjeđivanju svih ostalih. Škola, uz obrazovanje, imala je ideološka obilježja uz sintagmu „svi su za sve  - sve je za svakoga“, a osobito za partijski kadar od povjerenja koje se negdje potajice provjeravalo. Takav kadar koji je povjerenjem umjesto znanjem i sasvim nekim drugim sposobnostima, od „nitko i ništa“ postao „netko i nešto,“ ostavio je posljedice koje se ni do danas nisu izgubile.
 
Pedagoška misao tog vremena bila je opterećena, doslovce opterećena, socijalističkom paradigmom od koje se očekivalo da će školovani obrazovanjem dosegnuti stupanj društvene svijesti; ona će ljudima pružiti sve prema sposobnostima uz naknadu prema potrebama. U takvom vremenu i takvim pristupom vladalo je uvjerenje kako će obrazovan čovjek biti očekivano odgojen. Sve, što se odgoja tiče, svodilo se samo na naslov „odgoj i obrazovanje,“ koji se održao do današnjih dana bez odgoja. Više od sedamdeset godina se u tom smislu ništa nije promijenilo. Svaka školska reforma  bila je naslovljena „odgojem“, a da sadržajno odgojni zahtjevi nigdje nisu bili prisutni kao socijalni imperativ.
 
Odgoj koji je do Drugog svjetskog rata bio zahtjev discipline ponašanja, odijevanja, higijene i odgovornosti koju je provodio, osobito u nižim razredima, učitelj ili predmetni nastavnik iz godine u godinu gubio je autoritet u korist učeničkih prava i sloboda; one su do te mjere degradirale odgoj, uz pomoć interdisciplinarnih stručnjaka, da je u praksi nastavno osoblje izgubilo autoritet.[3]
 
OBRAZOVANJE SAMO ZA SPOSOBNE, A ODGOJ ZA SVE
(...istine i zablude sustava)
 
Ne postoji osoba koja ne zavrjeđuje mogućnost obrazovanja uz konstataciju da nisu najbolji učenici osnovnih škola jednako dobri u srednjoj školi, kao što ni  najbolji u srednjoj školi nisu jamstvo za uspješan studij. Da o broju diplomiranih ne ovisi društveni napredak dokaz su, da budemo cinični,  slonovi što nauče stajati na bocama. Kao što slonovi na bocama nisu umjetnici tako ni poneki vlasnici diploma zbog diplome nisu stručnjaci, recimo, za praksu u našim ministarstvima, upravama ili u diplomaciji. Valjalo bi razumjeti da nisu svi za sve i da nije sve za svakog uz činjenicu da je polazak na školovanje formalnost koja nije u stanju prepoznati sposobnosti i vrline polaznika. Poznato je da period, mentalnog, za školovanje potrebnog  sazrijevanja (maturiranja) ne trpi kalendarsku nego biološku dob. Neke osobe (biološki akceleranti) brzo sazrijevaju i često već završenom srednjom školom dosežu svoj intelektualni maksimum, baš kao što neki tek završenim fakultetom sazrijevaju ili pronalaze svoje maksimalne sposobnosti. Malo je onih koji uspijevaju svoju biološku, intelektualnu i svaku drugu sposobnost izraziti do stjecanja diplome završnog školovanja. Svi su ljudi daroviti i svi su ljudi kreativni. Uvijek je i samo u pitanju za što su daroviti i do koje su crte kreativni[4]? Napokon, nemaju svi socijalne mogućnosti da svoju darovitost i kreativnost ostvare izborom škole ili studija.
 
Obrazovanje ne može biti socijalna obveza izvan stjecanja srednje stručne spreme; ono je individualna sposobnost ili nadarenost koja često nema društvene uvjete kako bi se na najbolji mogući način izrazila. Obrazovanje, kao socijalni zahtjev, zbog toga nije namijenjeno  najboljima, a ni najslabijima nego je prilagođeno prosjeku na svakom obrazovnom stupnju. Što se pak tiče količine znanja (spoznajnog kapitala) već od srednje škole valjalo bi znati kojim minimum općeg obrazovanja valja ovladati programima u stručnim školama, recimo, elektrotehnike u kojima valja znati sve o Nikoli Tesli i drugim relevantnim fizičarima, a o poznatim književnicima, i o povijesnim likovima koji ne dodiruju struku, tek toliko da su postojali. Jednako tako u frizerskim školama je nužno znati o dometima povijesti i umjetnosti, a o Nikoli Tesli tek da je bio veliki znanstvenik. Navedeni primjeri su prilog u kojem smjeru bi valjalo osmišljavati nastavne programe bez ikakve dvojbe o nužnosti „knjiga bez korica“  ili informatike!
 
Za razliku od obrazovanja, kao individualne sposobnosti, odgoj je društvena obveza svakog nastavnog predmeta u sustavu školovanja i ono je obveza jednakog tretmana nejednakih po obrazovnom, socijalnom i svakom drugom statusu. Svaki čovjek, po svojem biološkom ustroju, neovisno o odgoju, načelno zna što nije primjereno. Tu činjenicu odgojem valja dovesti do stupnja uzajamnog poštovanja, odijevanja, ponašanja, discipline i odgovornosti za preuzimanje i izvršavanje obveza života, rada i školovanja. Hrvatska je u svojem povijesnom, gospodarskom, političkom, a reći ćemo, i športskom razvoju  imala tragičnu sudbinu boriti se uvijek protiv nekoga ili nečega s tragičnim posljedicama u kojima je obiteljskoj prkosila službena povijest. Hrvatska nije imala mogućnost „borbe“ za nešto svoje izvorno. Kao što su nam zbog siromaštva i nemara propali dvorci kao simboli, kakve-takve,  prošlosti koju je suludo obnavljati,[5] zbog istih razloga siromaštva opstala nam je priroda bogata čistim zrakom i sve manje vodom do koje će uskoro biti sve skuplje doći. Valjalo bi za početak svih reformi nastojati odgojnim djelovanjem svih nastavnih predmeta njegovati filozofiju života kojom bi prirodne ljepote pretvorili u resurs koji ima sve relevantne elemente globalnog tržišta do kojeg će biti sve skuplje doći pod uvjetom da ga ne pretvorimo u smetlište.
 
Svaki nastavni predmet, ali doslovce svaki, morao bi u nastavnim programima imati primjere u kojim bi se, recimo u matematici, fizici i kemiji, davali zadaci s izračunima koristi i moguće štete ako se neka površina onečisti kemikalijama ili kao otpad bude neprimjereno pohranjena. Zadaćnice iz hrvatskog jezika imale bi teme koje se odnose na čuvanje okoliša. Nema svrhe, sad i ovdje, isticati brojne primjere lošeg odgojnog djelovanja čije žrtve su tragične u prometnim nesrećama u kojima vozači kad god bi valjalo da pritisnu kočnicu pritišću sirenu i gas kako bi dokazali svoju prednost koja ugrožava neopreznost. Nema svrhe opominjati da se u prometalo ne ulazi s naprtnjačom na leđima ili da žvakaćoj gumi nije mjesto u javnoj komunikaciji, kao ni tamnim naočalama u razgovorima s nepoznatim osobama.
 
ZAKLJUČNA PROSUDBA I PRIJEDLOG
 
Sustav odgojnoobrazovnog procesa dužan je biti oslonjen na materijalne resurse Hrvatske. U ovom se trenutku čini da je očuvanje prirode najmoćniji nacionalni resurs koji visoko korespondira s globalnim strateškim ciljevima ekološki ugroženog svijeta. Sintagmom: „zrak i voda su besplatni do čiste vode i zraka bit će sve skuplje doći“ valjalo bi osmisliti i odgojno usmjeriti od vrtića do visokog obrazovanja sve institucije što uključuje i nadležna ministarstva kako bi Hrvatska postala dio međunarodno zanimljivog tržišta ili će zanemarivanjem čuvanja prirode postati njeno smetlište. Od odgoja jednako je važna informatika kao knjiga bez korica u čije sadržaje je nužno mudro i pametno prosuditi sadržaje povijesno-književne literature i potrebnih naputaka koji ne smiju zanemariti stjecanje slobode i neovisnosti Hrvatske u obrani od srpske agresije koju kao i prošlost NDH valja smjestiti u ružnu prošlost bez uzajamnih optužbi.
 
Bilješke:
 
[1] Na isti su način za vrijeme obrane od agresije pojedinci skupine došli u posjed imovine sintagmom „snađi se gospodine“.
[2] Važilo je načelo: „osudimo i pojave - spasimo drugove“.
[3] Događalo se da se za slabe ocjene i neposluh optuživao nastavnik primjedbom. Ako je Petar Petrović za vrijem nastave ravnalom udario Marka Markovića to znači da nastavnik nije uspio zadržati pažnju učenika.
[4] U nas postoje radionice za kreativnost; ona se ne uči. Kreativnost je dar prirode!
[5] Danas ni u najbolje obnovljenom dvorcu niti jedan vlkasnik ili posjednik više ne bi u njemu stanovao, a njihova zaštita je trošak koji plaća siromašna država.
 

Željko Mataja

Orhan Pamuk, turski nobelovac i Jakov Pervitić, kartograf iz Konavala

 
 
Pišući osjećajima Prepunima nostalgične sjete, turski nobelovac Orhan Pamuk u svojoj knjizi Istanbul grad sjećanja spominje hrvatskog kartografa Pervitića te kaže: „Raskrilio bih pred sobom karte Bejoglua, Taksima, Džihangira i Galate, koje je izradio glasoviti hrvatski kartograf Pervitić, i krećući se njima ulicu po ulicu, zgradu po zgradu, utvrđivao bih maršrutu kojom bi morali proći moji junaci’’. No, tko je bio taj ‘glasoviti hrvatski kartograf’ čije su karte istambulskih četvrti davale orijentir Orhanovoj mladenačkoj mašti i osiguravale sigurno kretanje zamišljenim junacima u njihovim pustolovinama? Radi o osobi koja je nažalost kao i mnoge druge o kojim sam pisao gotovo nepoznata širem krugu čitateljstva, iako je porijeklom iz naše domovine, točnije Konavala. Naime, osoba o kojoj Pamuk piše je Jakov Pervitić (fran. Jacques Pervititch) porijeklom iz Močića, odnosno Cavtata. Ogranak obitelji Pervitić preselio se u XVIII. stoljeću iz Močića u Cavtat, dok se iz Cavtata Petar Pervitić, pomorac po zanimanju, nastanio u Istanbulu sa svojom obitelji. Petar je imao sina Jakova, junaka naše priče, koji se rodio 1877. godine i koji je bio izvanredan kartograf i koji je izradio sjajne karte Istanbula.
https://www.dulist.hr/wp-content/uploads/2019/04/Jakov-Pervetic.jpg
Jakov Pervitić
 
Pervitić je u Istanbulu studirao u francuskoj višoj privatnoj školi St. Joseph, gdje je i diplomirao 1895. godine. Već je prilikom studiranja pokazao svoju nadarenost te je bio jedan od ponajboljih učenika u školi. Kao što je spomenuto, Pervitić je crtao kartografske karte Carigrada s nevjerojatnom preciznošću, ucrtavajući i najsitnije detalje kvartova i kuća u Carigradu te čak je i bilježio od kakvog su materijala građene pojedine zgrade. Svi ti podatci koje je Jakov bilježio bili su potrebni pojedinim osiguravajućim kompanijama koje su u to vrijeme egzistirale u gradu kako bi imale naznačena područja opasnosti od požara. Također, takvi su podaci bili prijeko potrebni i vatrogascima. Moramo imati u vidu kako su tadašnji Istanbul vrlo često pogađali manji i veći požari pa je u cilju preventivnog djelovanja od bitnog značaja bila izrada ovakvih karata koje je izrađivao Jakov Pervitić. No, prvotnu namjenu ovih karata nadživjela je sasvim druga namjena. Naime, Pervitićeve karte vrlo su važan izvor urbane povijesti Istambula te se i danas koriste kao vrlo vrijedan izvor povijesti arhitekture grada na Bosporu. O Pervitiću je najviše pisala mlada turska znanstvenica Müsemma Sabancioğlu te je izdala knjigu Istanbul in the Insurance Maps of Jacques Pervitich, (vidi: Vesna Miović Perić, Anali Zavoda za povijesne znanosti HaZu u Dubrovniku 41 (2003): 310–311).
 
No, budući da se nisu očuvali arhivi osiguravajućih kuća za koje je Pervitić radio danas smo uskraćeni za podatke koji bi nam osvijetlili njegov život. Štoviše, izgleda kako Pervitić iza sebe nije ostavio nikakve tragove pa autorica gore navedene knjige, iako je uložila iznimne napore, nije uspjela pronaći niti jedan bankovni izvod koji bi upućivao na njega te niti jedan drugi trag koji bi otkrio bilo kakav isječak njegova života u Istambulu (najdalje do kud je došla je bio san u kojem joj se ukazao kao plavi, visoki, mršavi muškarac s kozjom bradicom). No, možda je tako čak i bolje, jer s obzirom s koliko se strasti Pervitić bavio svojim poslom, najbolje je da nam o njemu pričaju njegova iznimna djela.
 

Božo Lasić, 22. 1. 2014.,

https://www.dulist.hr/orhan-pamuk-turski-nobelovac-i-jakov-pervitic-kartograf-iz-konavala/572114/

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Subota, 18/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 937 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević