Get Adobe Flash player

U doba koronavirusa plastične vrećice debljine od 15 do 50 mikrometara pokazale su se spasonosnima

 
 
Vrednovanje tehnike – BST (4)
Do početka devedesetih godina teme posvećene ekolozima, zaštitarima prirode i ekologistima bile su praktički nepoznanica. Padom berlinskog zida situacija se temeljito promijenila. Podijelivši Europu u dva dijela, jedan koji smije, a drugi ne smije, pojavio se niz izvrsno financiranih „zaštitarskih“ organizacija. Usmjerenih, po potrebi, na pojedine elemente u cjelokupnom životnom vijeku nekog proizvoda. Početkom devedesetih autor se, pretežno u „Vjesniku“ i stručnom časopisu EGE (akronim ili složena kratica za energetiku, gospodarstvo, ekologiju i etiku) osvrtao na Montrealski sporazum, ozonsku rupu, freone. Tridesetak godina kasnije, kada ste nešto čitati o problemu ozonskog vrtloga, zbog javnosti nazvanog ozonska rupa? Jeste li možda saznali da su tvari koje su tada zamijenili problematične freone, dokazano lošije rješenje. Već početkom devedesetih započelo je na poticaj zelenih mirova, djelovanje Zelene akcije u borbi protiv plastičnih vrećica.
https://i2-prod.manchestereveningnews.co.uk/incoming/article16677586.ece/ALTERNATES/s1200b/0_tesco.jpg
Tražilo se od učenika da natjeraju Vladu na njihovu zabranu. Da bi se odjednom u doba koronavirusa te iste plastične vrećice debljine od 15 do 50 mikrometara pokazale spasonosnima. Sve je to sačuvano u rasprodanoj knjizi „Tehnika, zaštita okoliša i zdravlja (2008.). Trebalo bi izdati novo izdanje s brojnim novim tekstovima. No treba se vratiti temi o vrednovanju tehnike, sada s prošireno temom ekologija i ekologizam. Najprije treba definirati tko su ekolozi i zaštitari prirode.
 
Ekolozi i zaštitari okoliša
 
Ekolog/ ekologinja radi na istraživačkim, tehničkim i upravnim područjima koja se odnose na okoliš u različitim sektorima gospodarstva, na zakonodavnom i izvršnom području, na državnoj i lokalnoj razini. Osposobljen je za proučavanje i povezivanje pojava u okolišu, za otkrivanje odnosa između prirodnog okoliša i društva pa i između tehnike, organizacije i ekonomije. Za obavljanje zadataka ekologa kao zanimanja, ekolog mora imati završen jedan od dodiplomskih ili diplomskih studija (opširnije https://www.google.com/search?q=%22ekolog%22&oq=%22ekolog%22&aqs=chrome..69i57j35i39j0l6.12176j0j7&sourceid=chrome&ie=UTF-8, pristupljeno 16. 5. 2020).
O zaštitarima prirode nije pronađena za ovaj kontekst prihvatljiva definicija. Dio djelatnih zaštitara bavi se čuvanjem određenih lokaliteta. 
 
Ekologizam i ekologisti
 
U raznoraznim raspravama o zaštiti okoliša najčešće se krivnja za prekomjerno opterećenje, te za uništavanje okoliša pripisuje samo jednom uzročniku, tehničkom napretku industrije ili načelu maksimiranja dobitka na temelju zakonitosti znanosti o tržištu. Na opće razočarenje pristalica takvog koncepta jedna je analiza ukazala na postojanje većeg broja različitih uzroka. A to su neograničenost čovjekovih potreba, iskorištavanje životnog prostora do granica podnošljivosti, sporedno djelovanje i posljedice individualnih i institucijskih aktivnosti, te procesi stvaranja vrijednosti u gospodarstvu. Pri raspravi o tim i drugim utjecajnim čimbenicima, često opasnost predstavlja nemogućnost jasnog zapažanja ljudi. Utjecaji se promatraju neovisno jedni o drugima, a njihova se djelovanja zbrajaju, npr. na oštećenje okoliša utječu po 10 % domaćinstva i poljoprivreda, za 30 % je uzrok promet, dok 50 % oštećenja uzrokuje industrija (ovo su fiktivne vrijednosti). Međutim, utvrđeno je kako se utjecajni čimbenici pojačavaju uzajamno. Za prevladavanje jedno uzročnog mišljenja može pomoći ovaj obrazac: oštećivanje je okoliša proizvod inflacije zahtjeva, tehničkog napretka, eksplozije stanovništva i blagostanja te povratne veze sporednih djelovanja i posljedica.
 
Kako bi se minimiralo daljnje uništavanje prirode, koje je, nažalost, još barem neko vrijeme neizbježno, potrebno je kadrove u tehničkom djelovanju, prvenstveno  inženjere, tijekom školovanja usmjeravati i obrazovati u smislu razvijanja svijesti o nužnosti zaštite okoliša. Proizvoditi treba, ali ne bezuvjetno. U okviru industrije i gospodarstva potrebno je razvijati ekološko vođenje, ekološku misao u cjelini.
 
Tko se bavi ovim područjem? Ekologijom se bave posebno obrazovani stručnjaci, ekolozi. Zaštitom okoliša mogu, pa i moraju se baviti svi zainteresirani. Poseban su međutim problem predstavnici ekologizma, lažnog pokreta za zaštitu okoliša i prirode. Ekologisti su ljudi kojima je priroda iznad svega, pri čemu nisu uvijek jasni motivi zašto nešto napadaju.
 
Američki filozof Frederic Turner nije jedini koji je ukazao na ekologiste koji su dio zaštitara prirode, kao svojevrsne poklonike nove religije. Umjesto Boga vrhovni im je autoritet Priroda. »Pritom se zaštitari prirode ponašaju kao (neizabrana) zajednica svjesnih, moralno pročišćenih, trezvenih, odanih, skromnih i samoprijegornih ekoloških brahmana koja masama tumači volju prirode i prema njoj ih usmjerava, kažnjava trgovačko/industrijsku kastu, kroti ratničku kastu i disciplinira zemljoradničku kastu.« Svojim napadima na postrojenja diljem svijeta ekologisti su potakli oca B. Przewoznyja, profesora na Pontifikalnom teološkom fakultetu u Rimu na izjavu: »Nitko nema pravo nametati svoje religijsko vjerovanje kao sveopće, pa bila to i vjera u Prirodu«.
 
Najsnažniji iskaz protiv ekologista potječe od Wolfganga Sachsa. Taj sociolog i katolički teolog  je 1991. rekao. »Lažni zaštitari prirode, ekologisti maksimalno su prestrašili najšire pučanstvo s navodnim posljedicama tehničkih dostignuća i to najčešće neutemeljeno.« I pridodao je ključnu misao. »Najveća opasnost za nas, za mene, za naše zajednice, za našu državu, za našu naciju nije više komunizam, nisu više droge, SIDA, kriminal, siromaštvo, čak ni liberalni demokrati, nego radikalni ekologisti.«
 
Zaključujući uvodna razmatranja o važnosti pridržavanja kriterija zaštite okoliša treba naglasiti kako su navedeni kriteriji kvalitete okoliša ispravni i valja ih se pridržavati. Istodobno to nisu nadkriteriji, već kriteriji sociologičnosti. Točno je da su predugo zanemarivani. No, ne mogu se sada neargumentirano nametati kao jedine kriterije prosudbe pojedinih tehničkih rješenja. Treba pridodati. Ekologisti su u pravilu tehnički neobrazovani. To znači da izaberu pomodni slogan, nešto što je pojedinačno istaknuto, ali u ukupnoj bilanci, popularno „od koljevke do groba“ to izgleda potpuno drugačije.
 
Ekologističke „zvijezde“
 
Osim sve snažnijih i bolje organiziranih raznih zelenih mirova ili WWF-a  kojem je na čelu osnivača princ Philip, s počeka devedesetih, navest će se nove zvijezde ili pomodne nazive. Svakako je vrlo važan naziv „zeleno ispiranje mozga“ (greenwashing), Sve mora biti prirodno, sve što vrijedi mora biti bio- ili organsko, kućni ljubimci: psi i mačke moraju jesti posebnu hranu itd. S prirodnom hranom nemoguće je prehraniti stanovništvo. Zato se pred tisućljećima započelo s uzgojem hrane. A onda je ta hrana umjetna, uzgojena i rezultat je agrokulture, oblika materijalne kulture. Stvorena je znanjem i voljom čovjeka. U najboljem slučaju se uzgaja u prirodi, danas sve češće u staklenicima ili plastenicima. Pa i bez tla, tzv. hidroponski uzgoj. Ništa loše, ali nije prirodno. Nije poznat primjer druge hrane, osim organske. Biljke i životinje su organski polimeri.
 
Primjer zanimljivog djelovanja ekologista je slučaj Zaklade Ellen MacArthur.  Ellen je bila vrhunska jedriličarka. Ona je zbog svojih jedriličarskih uspjeha u svojoj 28. godini primila od britanske kraljice titulu Dame, što u slučaju muškaraca odgovara tituli Sir. Pokazala se i vrsnom poduzetnicom koja se bori protiv plastike. Pitanje, od čega su bili načinjeni njezina jedrilica i jedra. Kada su već praktički dvadesetak godina jedra isključivo plastična. Od nje potječe onaj glasoviti iskaz da će do 2050. biti više u moru plastike nego riba. Analizirajući sve izvore, A. Mihajlović je dokazala da će u najgorem slučaju biti omjer 1 komad plastike na 10 do 12 riba. Vjerojatno je i to loš rezultat, ali je daleko od onoga što tvrdi Zaklada te vrlo uspješne poduzetnice. Koja je u 2017. uprihodila 1,1 milijarde GBP. Iz kojih izvora, s kojom svrhom i koliko je od toga završilo u „zelenim“ organizacijama diljem svijeta da promiče takve podatke?
 
Drugi zanimljivi primjer potječe iz SR Njemačke. Svjetski poznati proizvođač toplomjera za mjerenje tjelesne temperature ljudskog bića, zamijenio je živu s metalnom slitinom, galinstan koja se sastoji od galija, indija i kositra. Toplomjer je zaštićen plastičnom kutijom i ima još jedan plastični element koji služi za vraćanje stupca galistana u početni položaj. Kako objasniti nego „greenwashingom“ dva iskaza. Toplomjer je 100 % antialergijski, bez PVC-a i niklja. Nikalj je kemijski element. No, PVC je organski plastični materijal i što bi on radio u metalnoj slitini. Drugi iskaz. Taj toplomjer je prijatelj okoline, bez baterija, plastike i otrova???
 
Kako da sada oni koji razvijaju nove proizvode shvate ovakve „zelene“ poruke. Do sada su eventualno bili podučavani da moraju voditi računa o opravdanim zahtjevima zaštite okoline, okoliša i zdravlja ljudskog bića. Kada im se postavljaju potpuno neistiniti kriteriji. Potreba zaštite okoliša nameće inženjerima sljedeće zadaće: staviti na raspolaganje svoje sposobnosti analiziranja i svoja prirodoznanstveno-tehnička znanja radi razvoja podnošljivih rješenja i koncepata ublažavanja posljedica, te omogućavanje prodora ovim konceptima u svim mogućim sferama društva. Zbog zaokruženosti treba pridodati. Uništavanjem prirode i okoliša čovjek uništava osnovu svog života, tj. »reže granu na kojoj sjedi«. Ono što čovjek čini posljednjih godina za zaštitu okoliša, zapravo ne čini kako bi okoliš spasio od uništenja, nego zato da bi se zaštitio od štetnih posljedica koje uništenje okoliša ima na ljudsko zdravlje, kvalitetu života i društvo u cjelini. To je zapravo, jedini motiv za zaštitu prirode u velikom opsegu. Međutim, i taj motiv zakazuje kada se sukobe interesi ljudi, društva ili gospodarstva s prirodom.
 
Valja ovaj nastavak završiti s dvije upadnice. Nedavno je Zaklada Ellen MacArthur pokrenula projekt novog plastičarskog gospodarstva,  s ključnom riječju, promisliti. Temelji se na tri načela. Prvo, postojeća rješenja primjene plastike treba zadržati. Treba minimirati opterećenje okoliša plastičnim otpadom. I konačno treba nastojati odvojiti se od proizvodnje fosilne plastike.«
 
Pandemija koronavirusa uz sve poteškoće koje je donijela čovječanstvu, mogla bi rezultirati renesansom trenutnog poimanja plastike. „Daily Express“ 18. svibnja 2020. piše. “Plastika je ta koja spašava živote tijekom ove zdravstvene krize. To ne treba demonizirati, pa nemojmo to demonizirati. Sve dok Veliku Britaniju nije pogodio Covid-19, plastika je bila najveći negativac u bori za čistiji okoliš. Sada su plastična oprema i odjeća bitni u zaštiti herojskih liječnika i medicinskih sestara. Zbog plastike, preciznije plastičnih proizvoda, hrana iz supermarketa postala je još higijenskija. Veliki dio toga je plastika za jednokratnu upotrebu, koja sa odstranjuje po zadovoljenju svakodnevne svrhe.
Michael Stephen piše: Treba obustaviti plastofobiju i neistinite opise tih materijala. Pridodaje, recikliranje plastike je mit, potrebna je plastika za jednokratnu upotrebu, ali i nova istraživanja kako riješiti pitanje plastičnog otpada („Bioplastic News“, 18. svibnja 2020). Čitateljstvo ovog portala zna da slične stavove zastupaju stručnjaci Katedre za preradu polimera FSB. Ne od danas, već niz godina.
 
(Nastavak slijedi)
 

Igor Čatić, profesor emeritus

Anketa

A. Plenković je u tajnosti dozvolio MOL-u da u Mađarskoj i Slovačkoj prerađuje hrvatsku naftu. Je li to izdaja nacionalnih interesa?

Utorak, 26/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1239 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević