Get Adobe Flash player

Genetski modificirana drveća opasnost za kukce oprašivače i druge korisne kukce i predatore

 
 
Papa Franjo je 2015. objavio encikliku pod nazivom: „Laudato si' – Lettera Enciclica sulla cura della casa comune“ odnosno „Laudato si' – Enciklika o brizi za zajednički dom.“ Enciklika je dobila naziv po zazivu svetog Franje Asiškog: „Hvaljen budi, moj Gospodine“ (Laudato si', mi' signore) koji u Pjesmi stvorova podsjeća na činjenicu da je planet Zemlja naš zajednički dom „poput sestre s kojom dijelim svoj život i poput majke koja nas prima u svoje ruke.“ U enciklici papa Franjo sve nas poziva da osluhnemo zlostavljanje i pljačkanje zemlje te na ekološko obraćenje.
https://www.editriceshalom.it/media/catalog/product/cache/1/thumbnail/700x/17f82f742ffe127f42dca9de82fb58b1/c/o/cop-8755-per-sito.jpg
U četvrtom poglavlju enciklike „Laudato si'“ papa Franjo govori o takozvanoj cjelovitoj ekologiji što je ujedno i naslov četvrtog poglavlja. Naime, u četvrtom poglavlju papa Franjo govori o uskoj međusobnoj povezanosti svega živoga i neživoga: „Vrijeme i prostor nisu neovisni jedno o drugome, a čak se ni atomi ili subatomske čestice ne mogu promatrati odvojeno. Baš kao što su različiti vidovi planeta – fizički, kemijski i biološki – međusobno povezani, tako i žive vrste tvore mrežu koju nikada nećemo do kraja istražiti i razumjeti. Veći dio našeg genetskog kôda dijele mnoga živa bića. Iz toga slijedi da rascjepkanost znanja i izdvojeni podatci zapravo mogu postati oblik neznanja ako nisu uklopljeni u šire shvaćanje stvarnosti.“ Upravo su DRVEĆA taj neodjeljivi dio mreže „cjelovite ekologije“ o čemu govori papa Franjo. Može se čak imati i dojam da drveća više znaju o toj uskoj povezanosti i cjelovitoj ekologiji od nas samih. Peter Wohlleben, njemački šumarski inženjer i rendžer, dao nam je čudesan uvid u još čudesniji život drveća. Razmjer u kojem drveće živi prilično je neobičan.
 
Wohlleben je 2015. objavio knjigu pod naslovom: „Tajni život drveća: što drveće osjeća, kako se sporazumijeva“ (naslov originala: „Das geheime Leben der Bäume: Was sie fühlen, wie sie kommunizieren“) u kojoj nam otkriva da su drveća „bića s društvenim mrežama koja gledaju i štite jedni druge.“ Stabla imaju osjećaje, navike i pamćenje, skrbe o bolesnim i nemoćnim susjednim stablima itd. Ova knjiga postala je vrlo brzo 'bestseller', tj. najprodavanija knjiga koja je u Njemačkoj postala golemi hit i nalazila se u vrhu popisa „Spiegela“ kao najprodavanija knjiga u razdoblju od 2015. do 2017.: „To je knjiga nakon koje više ne ćete niti jedno stablo gledati istim očima.“ Tko pročita knjigu ne ostaje ravnodušan i više ne će na isti način gledati šumu, drveća i šumsku zajednicu jer to su živa bića koja imaju osjećaje, sposobnost učenja i pamćenja. Biolozima je sve ovo dobro poznato, ali šira javnost o tome ili znade jako malo ili ne zna ništa. Knjiga je prevedena na više jezika, uključujući dakako engleski i – hrvatski a stigla je u najprikladnije vrijeme.  
 
Naime, naše sadašnje i buduće šume u velikoj su opasnosti zbog industrije genetskog inženjeringa. Korporacije poput „ArborGena“ predviđaju zamijeniti hektare prirodnih šuma diljem svijeta plantažama genetski modificiranih stabala. Genetski modificirana drveća promoviraju se i prodaju kao drveća koja su otpornija na mraz/hladnoću i štetnike od njihovih prirodnih srodnika, a ujedno su i „potencijalna blagodat za proizvodnju biogoriva i celuloze.“ Međutim, kritičari poput „Pokreta za zaustavljanje genetski modificiranog drveća,“ međunarodna koalicija koja genetski modificirano drveće naziva „Frankenštajnova stabla,“ tvrdi kako su ona invazivna, rizična za prirodna drveća zbog kontaminacije s genetski modificiranim peludom te izrazito zapaljiva (!) i kao takva predstavljaju opasnost za ekosustave („The Campaign to Stop GE Trees“). 
 
„Globalna deklaracija iz Asuncióna“ napisana i objavljena u Asunciónu, Paragvaj, 2014. godine od međunarodne grupe biologa, genetičara, domicilnog stanovništva, ekologa i drugih, uputila je upozorenje kako genetski modificirana drveća, osobito ona drveća koja su genetski „dizajnirana“ da kontinuirano proizvode insekticid(e) predstavljaju opasnost za kukce oprašivače i druge korisne kukce i korisne predatore (lovce) koji imaju golemo značenje u proizvodnji hrane i prehrambenom lancu, uključujući i ptice pjevice. Nadalje, mnoštvo organizacija za zaštitu okoliša (Global Justice Ecology Project, Sierra Club, The Friends of the Earth, The Organic Consumers Association, Center for Food Safety, Dogwood Alliance, International Center for Technology itd.) pokrenulo je kampanju za zaustavljanje opasnih namjera korporacije „ArborGen“ za plantažni uzgoj brzo rastućeg genetski modificiranog drveća, pretežito za potrebe drvne industrije.
 
Godine 2010. ove organizacije podnijele su tužbu u svrhu zaustavljanja sadnje 260.000 sadnica genetski modificiranog eukaliptusa diljem sedam saveznih američkih država južnog SAD-a. Slijedeće drvo koje stručnjaci genetskog inženjeringa žele posaditi je genetski modificirani američki kesten, lat. Castanea dentata, američka vrsta kestena koju je uništila bolest plamenjača unesena iz Azije uvozom zaraženog azijskog kestena. Uzročnik ove opasne plamenjače je patogena gljivica Cryphonectria parasitica. Sadnja genetski modificiranog američkog kestena naročito zabrinjava mnoge stručnjake i aktiviste koji se protive genetski modificiranom drveću iz dobro poznatih razloga i brojnih negativnih iskustava s genetski modificiranim poljoprivrednim kulturama: „Zagovaratelji genetski modificiranog drveća žele posaditi genetski modificirani američki kesten izravno u prirodne šume s namjerom izazivanja genetski modificiranog onečišćenja malobrojnih preostalih stabala prirodnog, genetski ne modificiranog američkog kestena putem peluda što će omogućiti širenje genetski modificiranog američkog kestena.“ „Američko Ministarstvo poljoprivrede (USDA) već je izdalo odobrenje korporaciji 'ArborGen' za prodaju genetski modificiranog bora (lat. Pinus taeda) bez nadzora vlade, bez procjene rizika, bez informiranja javnosti s mogučnošću javne rasprave itd. – izjavila je Anne Petermann, izvršna direktorica organizacije „Global Justice Ecology Project.“
 
Nadalje, Global Justice Ecology Project smatra da genetski modificirana drveća predstavljaju mnogo veću opasnost od genetski modificiranih poljoprivrednih kultura jer drveća mogu živjeti desetljećima, pa i stoljećima, a njihovo sjeme i pelud mogu putovati stotinama milja daleko uz rizik genetski modificiranog onečišćenja njihovih divljih srodnika u drugim prirodnim šumama. Eukaliptus (E. globulus) je vrlo popularna vrsta kod genetskih inženjera jer je to tvrdo bjelogorično drvo koje se mnogo sadi i uzgaja na plantažama. Genetski modificirani eukaliptus poznat je kao drvo koje „strašno žeđa“ i zahtijeva goleme količine vode, izrazito je invazivno i zapaljivo! Zajednice diljem svijeta već su svjedoci štetnih učinaka genetski modificiranog eukaliptusa, osobito u ČILEU gdje su pripadnici indijanaca Mapuche zajednice, a osobito njihovi 'narodni' vođe bili izloženi uznemiravanju i maltretiranju, prepadima, hapšenjima i ubojstvima. Zbog toga se zajednica domicilnog stanovništa Mapuche indijanaca koji žive u Čileu (oko 1,5 milijun) te u Argentini (oko 200.000) obratila Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) u Den Haagu u svrhu zaštite njihovih ljudskih prava kao i zbog genocida koji nad njima vrše vlade Čilea i Argentine, a o tome je objektivno i opširno izvjestio „The Guardian“ 12.travnja 2019.: „We are hostages: indigenous Mapuche accuse Chile and Argentina of genocide.“
 
U Čileu se nemilosrdno sjeku i krče prirodne čileanske šume poznate po vrstama kojih nema nigdje drugdje u svijetu, a zemljište se prenamijenjuje za plantažni uzgoj genetski modificiranog drveća, pretežito eukaliptusa (E. globulus i E. nitens, 35%) i kalifornijskog bora (lat. Pinus radiata, 57%). Zbog brzo rastućeg genetski modificiranog drveća koje je i visoko zapaljivo i nije nikako pogodno za ovo podneblje iz više razloga, Čileom često haraju požari: početkom 2017. strašan požar zahvatio je oko 500.000 hektara šuma, plantaža s GM drvećem (eukaliptus i kalifornijski bor) te male obiteljske farme, a val požara trajao je nekoliko tjedana. Međutim, mediji, vlade i drugi odmah su optužili zajednicu Mapuche indijanaca, nepravedno dakako, jer oni s požarom nisu imali nikakve veze. Mapuche su žrtve pohlepnih korporacija i korumpiranih političara. Stručnjaci tvrde da su plantaže drveća u Čileu bile napadnute štetnicima koji se nisu nikako mogli kontrolirati: osiguravajuća društva naime, ne 'pokrivaju' troškove zbog napada štetnika na plantažama drveća, ali zato isplaćuju osiguranje u slučaju požara.  Na kraju moram svakako spomenuti da je zajednicu Mapuche indijanaca proučavao hrvatski antropolog, filolog, povjesničar, istraživač itd. Ivan Benigar (1883.-1950.). 
 
Tisuće žena u Brazilu je 2006. uništilo milijune sadnica genetski modificiranog eukaliptusa zbog izrazito negativnih učinaka plantaža na život njihovih lokalnih zajednica. A Kina je do sada jedina zemlja s velikim nasadima genetski modificiranog drveća na čijem popisu se nalazi i – paulonija (P. tomentosa i P. fortunei). Na ovim velikim plantažama genetski modificiranog drveća nema nikakvih drugih biljnih vrsta, nema kukaca, nema ptica, nema divljih životinja – samo nepregledni plantažni redovi stabala koja su genetski modificirana tako da što brže rastu ostavljajući iza sebe pustoš, beživotno tlo i prazne podzemne zalihe pitke vode. „Rješenja za svu oskudicu, izjavljuje Anne Petermann, je obnova prirodnih, održivim načinom upravljanih šuma. One dolaze s planetarnim darovima kao što su filtriranje vode, staništa divljih životinja, sekvestracija ugljika odn. izdvajanje i spremanje CO2 (smanjenje emisije CO2 u atmosferu) i biološka raznolikost – nesebična planetarna posebnost kao u konceptu 'cjelovite ekologije' u enciklici Laudato si' pape Franje.“
 
Izvor:
  1. Papa Franjo: „Laudato si' – enciklika o brizi za zajednički dom“ – sažetak Papine enciklike Laudato si' Radio Vatican, 18.06.2015. - www.laudato.hr;
  2. National Catholic Reporter: „Integral ecology: everything is connected“ 27.08.2015.;
  3. Sharon Abercrombie / National Catholic Reporter: „Native forests threatened by genetically engineered trees,“ 21.06.2016.;  
  4. World Rainforest Movement, Bulletin 231: „Chile: Rebuilding productive resistance after the forest fires;“ 7.07.2017.;
  5. The Campaign to STOP GE Trees: „Chile: Mega forest fires, corporate crime and impunity,“ 10.07.2018.
  6.  

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Samo mali broj zanatnika postat će obrtnicima

 
 
Podudarila se dva događaja. Akcija „ruke“ i „pohvala starosti“. To me potaklo da napišem tekst o radnicima koji su vješti u svojim poslovima, a rade i rukama. Ljudske ruke su i danas, usprkos svim pomagalima,nenadmašivo sredstvo djelovanja. Zato je opravdan natpis na jednom nedavnom plakatu: „Gdje su ruke ima i struke“. No za ostvarenje tog cilja dovoljne su tri godine, od toga kako si postao naučnik (šegrt) da postaneš zlata vrijedan zanatnik (kalfa). Zanatnik umjesto kalfe ili rukodjelnog momka bio je poznat u Šibeniku još 18. stoljeću. Spominje ga primjerice i A. Barac (internet). Ne moraš postati ni majstorom, a posebno, ne obrtnikom.
https://c.stocksy.com/a/qRw400/z9/1177990.jpg?1563567894
Poticaj za usporedbu ruku i pohvale starosti potječe iz knjige akademika P. Pavličića „Pohvala starosti“. Napisao sam mu među ostalim. „Ne sjećam se da sam ikada čitao tako vjerno opisano što nam se događa kada postanemo starci. Jedna od najživotnijih knjiga koju sam pročitao. Jedna riječ koja mi se posebno sviđa, glagol "prpošiti se". Knjigu najtoplije preporučam svima koji su u mirovini za ljetno čitanje. Ako se još sjećaju lektire u školi i zavoljeli čitanje. I pridodao sam “Što sam stariji, bolje shvaćam što ste napisali“.No, u knjizi nisu navedeni izvršitelji radnje. Iz opisa sam se prepoznao kao prpošitelj. Ima nas puno, pa i na stranicama ovog portala. Koji pišemo tekstove o našim iskustvima iz mladosti ili početka karijere. Postoje i prpošiteljice. Nadam se da će se prepoznati ako budu čitale ovaj tekst. I odlučio sam voditi „Dnevnik jednog prpošitelja.“
 
Ovih dana čitam u vodećim njemačkim tehničkim novinama VDI-N. SR Njemačkoj nedostaje 311.000 strukovnih radnika na području MINT-a (o. a. u nas poznato kao STEM područje). Iz SAD-a dolazi vijest da nema strukovnih radnika, npr. na području prerade plastike. Velika Britanija želi ponovno proizvoditi, pa treba i strukovne radnike koji će proizvoditi te posebno, znati održavati proizvedeno. I u biltenu Zaklade Alexander von Humboldt ističe se taj problem. Kao i nedavno na jednom Učiteljskom simpoziju u nas.
 
Dok se slažem s nazivom strukovna škola, ne mogu shvatiti kako nadležni ne mogu shvatiti da iz nekih razloga izbjegavaju izraz zanatske škole. Izbjegavalo se to i u bivšoj državi, pa sam uz gimnaziju, službeno pohađao i školu učenika u privredi. Trebaju nam i obrtničke škole. Ali te nemaju veze sa zanatima. Samo mali broj zanatnika postat će obrtnicima. Obrtnik je poduzetnik. Za neka područja treba majstorski ispit (npr. frizeri), a za proizvodnju plastičnih i gumenih tvorevina treba samo obrtnica.
 
Konačno smo u Hrvatskoj shvatili da nam trebaju i oni koji su završili zanat i započela je opravdano promidžba struke. Nikada nisam pročitao koliko jedna zemlja treba u postotku limara, krojača, ekonomista, posebno, sve popularnijih psihologa, itd. I tada sam se prisjetio da sam na stranicama Večernjeg lista krajem 2016. napisao tekst „Osposobiti zanatnike za uspješne obrtnike“. Tih je dana VL objavio dva teksta. Jedan „Tko završi strukovnu školu, ima kruh u ruci“ (VL 9. prosinca 2016.). Zašto su svi došli u krizu s potrebnim stručnim radnicima? Odgovor je jednostavan. Napunili smo glave svima da će sve riješiti digitalizacija, roboti i visoko obrazovani. Život je negdje drugdje. Treba znati raditi i rukama. Zašto? Jer su ruke nenadmašivo sredstvo djelovanja. Taj sam članak objavio u časopisu „Sustavi“, urednika Josipa Stepanića, 2009. Koji je oko tog teksta pridodao više tekstova o ruci. Primjerice „Ozljede ruke u sportu“, „Ruke u plesu, nepriznato komunikacijsko oruđe, sustav prenošenja čovjekove vještine i kreativnosti, pneumatski mišić kao aktuator i dominantnost ruke“.
 
Iz teksta napisanog 2016. prenosim. „Svima koji su bilo kada živjeli u realnom ili fizičkom, dakle materijalnom svijetu znaju da je još u kolovozu 2004. u Topuskom održan skup »Utjecaj strukovnog obrazovanja na gospodarstvo Republike Hrvatske«. Govorio sam o mom dvojakom identitetu. O putevima od gimnazije do diplome strojarskog inženjera i šegrta, koji je učio alatničarski zanat i postao alatničarski zanatnik. To ga je iskustvo trajno obilježilo. Sada se smatra alatničarskim znanstvenikom, ali nikada nije postao alatničarski obrtnik, kao njegov otac. I tu dolazimo do središnje teme, je su li zaista naše enciklopedije, brojni rječnici i jezikoslovci u pravu kada izjednačuju zanat i obrt. Odnosno natuknicu zanat upućuju na obrt“. Opseg teksta ne dopušta podrobnije objašnjenje. Izbjegavajući devedesetih riječ zanatlija, svi su ju pretvorili u obrtnika. Brodnjak tumači da riječ zanatlija znači zanatnik ali i obrtnik. Objašnjenje ću završiti glasovitom rečenicom Leonarda da Vincija. „Umjetnost je zanat plus ono nešto“. Neki glasoviti slikari i kipari imali su obrtničke radionice u kojima su učenici najprije učili zanat slikanja i kiparenja. „Što treba učiniti da obrazujemo potreban broj zanatnika, jer obrtnika koji su mali poduzetnici, treba bitno manje. Trebamo trogodišnje zanatske škole. Od zavarivača do dimnjačara ili alatničara. A potrebne su i obrtničke škole gdje se uči kako uspješno poslovati. Što nas sprječava uvođenju takvog rješenja? Ljudi koji odlučuju, a ne razlikuju zanat i obrt“.
 
Ovaj tekst je tzv. ogledni početak „Dnevnika jednog prpošitelja“. No, pojavila se važna upadnica, povezana s tri moja teksta u razdoblju od desetak dana. Jedna inačica objavljena je i na ovom portalu 26. srpnja 2019. Donald Trump je odlučio na izvorni i zanimljiv način financirati svoju kandidaturu za ponovni izbor kao predsjednika SAD-a. Prodajom plastičnih slamki s ugraviranim natpisom TRUMP. U svojoj propagandnoj poruci na Twitteru najavio je da prodaje snop od 10 slamki za 15 USD. Naveo da su dugačke 23 cm, mogu se ponovno upotrebljavati i reciklirati, ne sadrže u javnosti dvojbeni bisfenol A (BPA) i da su Made in USA. No, u skladu s odredbama Federal Trade Commission Green Guide smatra se da te slamke ne zadovoljavaju zelene kriterije recikličnosti (29. 7. 2019.). Dakle ne mogu se reciklirati. Stoga ne čudi da razni festivali, igrači američkog nogometa, hrvatski glazbenici i mnogi drugi misle da postoji jednokratna plastika, umjesto jednokratnih plastičnih proizvoda. Vrećice, slamke, opušci ili plastično posuđe i pribor stoga nisu jednokratna plastika. Već jednokratni plastični proizvodi. A plastični pribor i vrećice su višekratno upotrebljivi.
 

Profesor emeritus Igor Čatić

Fakulteti izbacuju liječnike koji ne znaju ništa o prednostima prehrane ili ljekovitih biljaka

 
 
Ljudi vas ovih dana gledaju poput čudaka ako govorite o ljekovitim svojstvima biljaka ili bilo kojoj drugoj holističkoj praksi. Zapadna medicina ima neke dobre točke, a izvrsna je u hitnim slučajevima, ali je krajnje vrijeme da ljudi shvate da današnja mainstream medicina (zapadnjačka medicina ili alopatija), s naglaskom na lijekove, zračenje, kirurgiju, i još više lijekova, je u svom temelju Rockefellerova kreacija.Slično kao i bilo što drugo, politika i novac su korišteni za rušenje ljudskih spoznaja i potiču ih da prigrle ono što je loše za njih.
https://image.cnbcfm.com/api/v1/image/105347394-1532378942989rock.jpg?v=1532563615&w=1400&h=950
Sve je počelo sa Johnom D. Rockefellerom (1839. – 1937.) koji je bio naftni magnat, baron pljačkaš, prvi američki milijarder i rođeni monopolist. Do kraja 20. stoljeća, on je kontrolirao 90 % svih rafinerija nafte u SAD-u kroz svoju naftnu kompaniju Standard Oil, koja je kasnije bila “razbijena” i postala Chevron, Exxon, Mobil itd. Istodobno, oko 1900. godine, znanstvenici su otkrili “petrokemikalije” i sposobnost stvaranja raznih vrsta kemikalija iz nafte. Na primjer, prva plastika – zvana bakelit – napravljena je od nafte 1907. godine. Znanstvenici su otkrili različite vitaminima i pronašli da se mnogi farmaceutski lijekovi mogu napraviti od nafte. Ovo je bila sjajna prilika za Rockefellera koji je vidio mogućnost istodobnog monopoliziranja nafte, kemijske i medicinske industrije! Najbolja stvar oko petrokemikalija bila je da se sve može patentirati i prodati za visoku dobit. No, bio je jedan problem sa Rockefellerovim planom za medicinsku industriju: prirodni i/ili biljni lijekovi bili su vrlo popularni u Americi u to vrijeme.
 
Gotovo polovica liječnika i medicinskih fakulteta u SAD-u je prakticirala holističku medicinu, koristeći znanje iz Europe i od Indijanaca.Rockefeller, monopolist, morao je otkriti način da se riješi svoje najveće konkurencije. Zato je upotrijebio klasičnu strategiju “problema-reakcija-rješenje”. To znači da je on stvorio problem i uplašio ljude, a zatim nudio (unaprijed isplanirano) rješenje. Otišao je do svog prijatelja Andrewa Carnegiea – još jednog plutokrata koji je zaradio novac od monopoliziranja industrije čelika – koji je zatim osmislio taj plan. Iz prestižne Zaklade Carnegie poslao je čovjeka po imenu Abraham Flexner da putuje po zemlji i izvještava o statusu medicinskih fakulteta i bolnica širom zemlje. To je dovelo do Flexnerovog izvješća, koje je stvorilo modernu medicinu kakvu danas poznajemo. Nepotrebno je reći, izvješće je govorilo o potrebi preustroja i centralizacije naših medicinskih institucija. Na temelju ovog izvješća, više od polovice svih medicinskih fakulteta uskoro je bilo zatvoreno. Homeopatija i prirodni lijekovi bili su ismijani i demonizirani, a liječnici su čak bili zatvoreni.
 
Kako bi pomogao pri prijelazu i promijenio mišljenje drugih liječnika i znanstvenika, Rockefeller je donirao više od 100 milijuna dolara fakultetima, bolnicama i osnovao filantropsku frontnu skupinu pod nazivom “General Education Board” (GEB). Ovo je bio klasični pristup mrkve i štapa. U vrlo kratkom vremenu, sveučilišni fakulteti su bili uravnoteženi i homogenizirani. Svi učenici su učili istu stvar, a temelj medicine je postao u korištenju patentiranih lijekova. Znanstvenici su dobili ogromne potpore za proučavanje biljaka koje liječe bolesti, ali njihov je cilj bio utvrditi koje su kemikalije u njima bile učinkovite, a zatim stvoriti sličnu kemikaliju – ali ne i identičnu, u laboratoriju, koja bi mogla biti patentirana. Tableta za bolest je postala mantra za modernu medicinu.
 
Dakle, sada 100 godina kasnije, fakulteti izbacuju liječnike koji ne znaju ništa o prednostima prehrane ili ljekovitih biljaka ili bilo kakve holističke prakse. Imamo cijelo društvo koje su porobile korporacije zbog svoje dobrobiti. Amerika troši 15 % BDP-a na zdravstvenu skrb, koja bi se trebalo zvati “bolesna skrb”. Ne fokusira se na liječenje, već samo na simptome, stvarajući tako ponavljajuće pacijente. Ne postoji lijek za rak, dijabetes, autizam, astmu, pa čak i gripu, osim u prirodi. Zašto bi postojao pravi lijek? Ovo je sustav kojeg su izmislili oligarsi i plutokrati, a ne liječnici. Što se tiče raka, oh da, svjetski poznato društvo American Cancer Society je utemeljio nitko drugi nego Rockefeller u 1913. godini.


NoviSvjetskiPoredak.com, http://www.novi-svjetski-poredak.com/2018/08/28/kako-je-rockefeller-osnovao-svjetsku-farmaciju-i-zapoceo-rat-protiv-prirodnih-lijekova/

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Utorak, 17/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1458 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević