Get Adobe Flash player

Budućnost kakva se ne može poželjeti niti najgorem neprijatelju

 
 
Utopija i antiutopija
Utopija (grč. ou = ne, topos = mjesto), zemlja koja nigdje ne postoji, fantazija nekog idealnog neostvarenog i neostvarivog stanja u ljudskom životu, zamisao o idealnom društvu. Koncepcije o poboljšanju društvenog i državnog uređenja, odgojnog postupanja i moralnog života. Utopije se uglavnom stvaraju zbog nezadovoljstva stanjem društva, pa samim time pružaju osnovu za kritiziranje društva. Antikni uzor kasnijim utopijama jest Platonova „Država“, a taj je izraz prvi rabio Thomas More („Utopija”). Važni utopisti bili su i Tommaso Campanella („Grad Sunca”) i Francis Bacon („Nova Atlantida“). U XVIII. stoljeću najvažniji utopisti bili su Mablej, Cabet, Moreli, a u XIX. stoljeću Saint-Simon, Charles Fourier, Robert Owen… Stremljenja prema izgradnji besklasnog društva, koja su se javljala prije naučnog socijalizma, nazvana su, prema naslovu Moreova djela, utopijskim socijalizmom. Utopije su donekle srodne fikcijama. U XX. stoljeću pojavljuju se nove vrste fikcija, antiutopije (negativne utopije). Nastaju kao reakcija na situacije u društvu XX. stoljeća. Najpoznatiji pisci ovakve vrste utopije jesu Zamjatin („Mi”), Huxley („Vrli novi svijet”) i Orwell („1984″). Oni u ovim knjigama pišu o tome kako je sve kontrolirano, zabranjeno i manipulirano. One su pesimistički način oslikavanja navodne budućnost čovječanstva, a zapravo su odraz postojećega stanja podignutog na višu potenciju.
https://www.psyshop.com/img/dsr1cd008_b.jpg
Aldous Huxley (1894. – 1963.) bio je engleski pisac i jedan od najistaknutijih europskih esejista XX. stoljeća. Njegovi „romani ideja“ zasnovani su ne esejističkim modelima rasprava i sukoba načela. Bio je poznat kao zastupnik korištenja psihoaktivnih supstancija, droge, o čemu je iscrpno pisao u eseju „Vrata percepcije“, po kojemu se nazvala rock grupa „The Doors“. Roman antiutopija „Vrli novi svijet“ jedno je od najpoznatijih Huxleyjevih djela. U romanu je opisano društvo koje funkcionira po načelu masovne proizvodnje. Ljude se proizvodi u epruvetama i unaprijed se određuje tko će pripadati kojoj klasi ili kasti po inteligenciji.
 
Do sada nisam mogao vjerovati da se može ostvariti utopija, jer se zato i zove utopija, nemoguća stvarnost. Ali da se antiutopija može ostvariti pokazuje književno djelo Aldousa Huxleya „Vrli novi svijet“, pisano za nas daleke 1938. godine. Prije 62 godine.
 
Uništenje obitelji – promicanje moralnog relativizma
 
Nadam se da je svima jasno kako je cilj liberalne europeizacije i globalista uništenje obitelji. Kao što je cilj Istambulske konvencije rodna ideologija, brisanje pojmova otac i majka. Time je dakako izraženo veliko neprijateljstvo prema osnovnim načelima kršćanstva, koje obitelj smatra osnovnom stanica društva. Takvo stajalište, protivno obitelji, već je promicao Aldous Huxley u knjizi  „Vrli novi svijet“: „Obitelj, monogamija, zabavljanje, isključivost na sve strane, svuda usredotočenost na jednu jedinu osobu, usko kanaliziranje impulsa i energije. Ali svatko pripada svima“, zaključi on navodeći hipnotičku poslovicu (A. Huxley, „Vrli novi svijet“, str. 381. Ili: „Gospodin Freud bio je prvi koji je otkrio zastrašujuće opasnosti obiteljskog života. Svijet je bio pun očeva – dakle, pun bijede; pun majki – dakle, pun raznih perverzija, od sadizma do nevinosti; pun braće, sestara, stričeva, strina – pun ludila i samoubojstava“ (A. H., „ Vrli novi svijet“, str. 37). Pokušaj uklanjanja pojmova otac i majka, važnih tijekom cijele kršćanske civilizacije, nije sasvim nešto novo, nego plod starog liberalnog promišljanja – da je život u obitelji nešto što treba degradirati i razoriti. U knjizi antiutopiji „Vrli novi svijet“ autor smatra da je kršćanstvo prošlost, a simbol križa kao patnje i prošlost i opasnost. Zar u naše vrijeme ne postoji tendencija da se na svim mjestima u zemljama članicama EU-a minorizira ulogu Katoličke crkve? A. Huxly u „Vrli novi svijet“ prikazuje da je kršćanstvo nešto što je nekada postojalo, što ne postoji u vremenu kada on piše navedenu knjigu. „Kao što sam rekao, postojalo je jedno vjerovanje koje se zvalo kršćanstvo“ (str. 48.). On opravdava nestanak kršćanskih simbola, osobito križa: „Sa svih križeva skinut je gornji krak, tako da su dobili oblik slova T. Pokraj toga, vjerovali su u nešto što se zvalo bog“ (str. 49.). To je antiutopijsko razmišljanje autora, koji 1938. godine, po mome sudu, proriče stvarnost koja će se događati u drugoj polovici 20. i početkom u 21. stoljeća. Tu realnost možemo uočiti u zamaskiranom borbenom antiteizmu, u borbi protiv Katoličke crkve. I u stvaranju nekog novog ujedinjenog globalnog društva bez Katoličke crkve i Boga. Je li to proricanje da kršćanstva neće biti slučajno? Ne, nije slučajno. Zapravo, oni žele nestanak Katoličke crkve, jer je ona „trn u oku“ svim moćnicima koji žele porobiti svijet, a pisci poput Huxleyja samo su njihovi trbuhozborci. Zato takvi „proroci“ pišu kako pišu. Jer, mnogo je onih koji su rođeni u kršćanskome svijetu, a mrze kršćanstvo. Oni za sebe misle da su „napredni“. Oni vjerojatno žele da križ ostane bez gornje grede, da se pretvori u slovo T, da sve staro nestane i da ustupi mjesto nečemu novom, ali po njihovoj mjeri. Svijet se promijenio: „U ona odvratna stara vremena stari su se odricali svega, odlazili u mirovinu, odavali se religiji, tratili vrijeme na čitanje i razmišljanje“ („Vrli novi svijet“, str. 51). Gotovo sve što je zapisano u spomenutoj antiutopiji ostvaruje se. Promicatelji takvoga stanja vjerojatno misle da će ubrzo postići svoj cilj. A tako misle zato što imaju moć, onu financijsku, često i onu koja se pokazuje oružjem. Ali, oni ne znaju da Katolička crkva nije od ovoga svijeta, da je ona Božja, i da nema te sile na ovome svijetu koja je može uništiti. Da, oni će nanijeti mnogo zla ljudima, osobito vjernicima, a vjernici su Crkva, ali neće nikada uništiti Crkvu.
 
Što se još ne ostvaruje iz antiutopije  Aldousa Huxlyja
 
Ne ostvaruje se još eugenika. A što je to eugenika? Eugenika (grč. εὐγενής – eugenes = dobro rođen) je skup vjerovanja i praksa koje imaju cilj poboljšati genetičku kvalitetu ljudske populacije isključivanjem (raznim nemoralnim sredstvima) određenih genetičkih skupina koje promicatelji eugenike drže inferiornima, te podržavanjem onih genetičkih skupina koje oni drže superiornima. Definicija eugenike bila je predmet rasprave kada je taj termin skovan. Ne ostvaruje se stvaranje čovjeka u epruveti, „u boci“, kako to piše autor A. H. Ne ostvaraje se stvaranje ljudi na umjetan način niti tako stvoreni ljudi odrastaju u posebnim ustanovama. Stvaranje čovjeka, muškaraca i žena zahvatom u ženske jajne stanice u tijeku oplodnje jedna je od želja augeničara, njihov plan. Na sreću, još nemamo naraštaje ni kaste ljudi koje A. Huxly naziva alfe, game, delte, ipsiloni. Svaka stvorena kasta treba, po njima, imati svoj intelektualni domet i domenu. Sve je to, naravno, protivno kršćanstvu, jer čovjeka ne stvara čovjek, nego ga stvara Bog, koji mu i udahnjuje mu dušu. Eugeničari bi rado stvarali ljude one kaste koja im je potrebna, koju žele. U jednom odlomku knjige „Vrli novi svijet“ Aldous Huxley piše kako će na zemlji biti samo deset tisuća prezimena s mnoštvom  ljudi alfa, beta, gama i ipsilon.
 
Svjetska država  
 
Svjetska država je, kod A. Huxleyja, okvir svih događaja. Čovjek je u toj državi samo dio mase, kao da nema svoje ime, svoju osobnost. Promatran je kroz prizmu kaste kojoj pripada. Kao čovjeku svjetske države, omogućeno mu je da postane „umjetan“. Mnogo je toga umjetno. Umjetni su veselje, zdravlje i zabava. Kako? Pa uz pomoć droge, koju autor knjige zove „soma“. Kada želiš biti veseo, uzmeš somu, kada te pritišću veliki problemi, uzmeš jaču dozu some i spavaš danima. Droga (soma) je legalizirana, nosiš je sa sobom i koristiš kada misliš da bez nje ne možeš biti veseo, kada su ti potrebni umjetno veselje i zabava. U toj svjetskoj državi manjina je bogata, a svi su ostali siromašni, nemaju nacionalnosti ni državljanstva, samo preživljavaju. U tako globaliziranom svijetu nema sustavnog obrazovanja. Obrazovanje se filtrira kroz ideologiju i izražava kroz kulturu i medije. Jedan od načina odgoja kasta u globalnom svijetu jest hipnopedia. Što je to? Hipnopedija (od grčkog hipno, san, i pedija, obrazovanje). U trenutnom španjolskom to bi bilo obrazovanje kroz san. Riječ koja se koristi u romanu jest Sretni svijet (Hrabri novi svijet, Aldous Huxley) za imenovanje procesa učenja kroz snove, koji su ispitanici pretrpjeli tijekom djetinjstva. Ovoj se tehnici obrazovanja odavno vjeruje,  ali je odbačena kao učinkovita, iako nije potpuno odbijena. Istina je da su tijekom nekih faza spavanja mozak i vrsta valova koji se aktiviraju u tome trenutku osjetljiviji na primanje slušnih podražaja, ali to ne znači da je mozak spužva koja tako samo upija znanje. Odnosno, može se dogoditi da se subjekt sutradan, kada se probudi, sjeti neke fraze ili riječi, ali ih neće moći pravilno uporabiti u govoru. U stvari, upravo je to kritika koja stoji u osnovi Huxleyjeve knjige. To je metoda manipulacije koja se temelji na ponavljanju određenih mišljenja u obliku kratkih, pamtljivih izraza koje znanstvenici bilježe u mozgu djece pri rođenju.  Osobno ne vjerujem u dobre rezultate odgoja hipnopedijom. Ali se slažem s činjenicom da su medijsko djelovanje na čovjeka u našemu vremenu, te odgojni sustav djece i mladih, prepuni manipulativnih sadržaja.
 
Zaključak
 
Jedno je sigurno. Antiutopija „Vrli novi svijet“ Aldousa Huxleyja nije promašaj. On za nas davne 1938. godine daje moralne obrise „novog svjetskog poretka“, s jednom vladom, jednom ekonomijom i jednom vjerom. U tom okviru jasno je da tako globalizirani svijet može lako zastraniti u eugeniku, genetski inženjering. Jasno je da svijet postaje globalno selo, s porušenim suverenitetom država, s ljudskom osobnosti koju se sve više degradira, s obiteljskom zajednicom kao najmanjom stanicom društva koju se želi uništiti. Čovjek nije više osoba, nego broj u masi koji globalisti žele kontrolirati, potpuno, u svakom trenutku. Ne samo kontrolirati nego i manipulirati njegovim osjećajima, intelektom i promišljanjima. Globalisti podmuklo vode golem psihološki i svaki drugi rat protiv kršćanstva, a naročito protiv Katoličke crkve i njezina učenja. Taj njihov rat ima cilj uništiti katoličku doktrinu o čovjeku, obitelji, društvu, odgoju, patnji. Na kraju toga svoga rata, ili još prije, podlo žele svu moć predati u ruke jedne svjetske vlade. Ona bi trebala biti bog – svime bi trebala upravljati, svime i svima vladati, naravno, manipulacijama. Zašto globalisti najviše mrze Katoličku crkvu i zašto baš nju žele uništiti? Pa zato što ona uvijek brani dostojanstvo ljudske osobe, zato što je ona svojim zalaganjem zaslužna za ukinuće ropstva. Ne smijemo nikada smetnuti s uma da je do pojave Katoličke crkve ropstvo bilo potpuno normalno stanje mnogih ljudi na zemlji – da su robovi uvijek rađali robove. A današnjim svjetskim moćnicima vrlo bi dobro došla robovska radna snaga. Zamislimo koliko bi tek onda bili bogati, kada ne bi morali plaćati radnike!!! Katolička crkva najveći je neprijatelj globalista upravo zato što ima sasvim drukčije moralne zasade i poglede na čovjeka, obitelj i njegov smisao života. Crkva je protiv „umjetnog veselja, umjetne zabave stvorene ovisnošću o drogi (soma) i alkoholu. Ne postoji nijedna dodirna pozitivna točka koja bi bila zajednička Katoličkoj crkvi i globalistima, koji glume da ujedinjuju čovječanstvo, a zapravo ga moralno i na svaki drugi način upropašćuju, a sve to čine manipuliranjem u korist šačice besramno bogate kaste. Doduše, u javnim medijima ne ćete pročitati ni čuti ovakvu analizu i sud o globalizmu. Pobornici ideje globalizma zapravo su vlasnici tih medija pa im je lako za svaku istinu govoriti da je laž i „teorija zavjere“ (taj su termin sami izmislili, vrlo lukavo, želeći reći da su ovakve i slične analize samo „teorija“, a ne i praksa, stvarnost). Zar psihološki rat koji je korona virusom opteretio pola planete nije manipulacija? Zar iščekivanje pronalaska adekvatnog lijeka nije pokušaj ubijanja strpljenja diljem planeta? Zar Istambulska konvencija nije na tragu uništavanja Božje slike o čovjeku, obitelji i moralno zdravih osoba? Ludilo globalističkih neuravnoteženih teza uzima prevelik zamah i danak. Netko se unutar svjetskih zajednica država mora organizirano suprotstaviti tome ludilu, dok još ima vremena.
Molitva u velikoj nevolji – olakšanje za sve naše brige i probleme
Bože, nemam drugog tko bi mi pomogao, nemam drugog oslonca osim tebe, Oče moj nebeski. K tebi vapijem, tebe zazivam, tebi se molim, jer mi samo ti možeš pomoći. Potreba u kojoj se sada nalazim velika je. Više ne znam što bih učinio. Ako je tvoja volja, oslobodi me iz ove nevolje! Pokaži mi da si ti jači od svake nevolje i od svih mojih neprijatelja. Ti me ne ostavljaš u nevolji. To dobro znam. Amen.
Iz knjige Alfonsa M. Weigla „Oče, tebi je sve moguće – molitve u velikoj nevolji”.
 

Vladimir Trkmić, https://www.geopolitika.news/razgovori/religija-i-drustvo/buducnost-kakva-se-ne-moze-pozeljeti-niti-najgorem-neprijatelju/

Pčelari sumnjaju na trovanje i to opravdano

 
 
Veliki broj pčelara u Međimurju suočen je s do sada nezapamćenim, nikad zabilježenim tako masovnim ugibanjem pčela medarica u Hrvatskoj.
Prema procjenama, uginulo je između 57 i 60 milijuna pčela u 1150 košnica. Zbog masovnog uginuća pčela Matija Posavec, župan Međimurske županije, proglasio je prirodnu nepogodu na dijelu područja Međimurske županije gdje je zabilježen masovni pomor pčela. Pčelari sumnjaju na trovanje i to opravdano jer ni jedno poznato oboljenje pčela ne može u tako kratkom vremenu uzrokovati pomor 60 milijuna pčela. Iz tog je razloga odmah alarmirana policija i veterinarska inspekcija. Željko Trupković, predsjednik pčelarske udruge „Agacija“ ističe: „Bolest pčela je isključena. Što se tiče odštete, pčelari nisu previše optimistični jer ni jedan njihov kolega u proteklih dvadeset godina nije dobio odštetu u sličnim situacijama.“
https://www.thesized.com/wp-content/uploads/2019/09/Dead-Bees.jpg
Želim podsjetiti i na jedan sličan događaj koji je također pčelare svojevremeno bio zavio u crno. Večernji list je 24. 8. 2007. izvjestio o drugom, misterioznom pomoru pčela u godinu dana, a mjesto tužnog događaja bio je Črnec Dugoselski, 4 km južno od Dugog Sela kraj Zagreba kada se broj pčela u košnicama gotovo prepolovio u mjesec dana. Pčele su masovno ugibale u košnicama ili su padale ispod njih. Nažalost, takvih slučajeva diljem Lijepe naše bilo je više a uzroci su ostali nepoznati ili su – prešućeni u javnosti.  
 
U ovom trenutku točan uzrok ovog masovnog pomora pčela u Međimurskoj županiji je nepoznat – uzrok se tek istražuje. Laboratorijskom analizom istražuje se aktivna, djelatna tvar koja je prouzročila masovni pomor pčela – i to se ispituju uzorci pčela, meda i oni uzeti s polja koje se sakupili veterinarski inspektori u suradnji s Centrom za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“. Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije provest će ispitivanje meda kao i analizu utjecaja na ljudsko zdravlje, dok Zavod za farmakologiju i toksikologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, citiram: „treba utvrditi da pomor pčela nije nastao zbog bolesti pčela.“ Navodno „u Republici Hrvatskoj se ne može utvrditi od čega su pčele uginule. Ne postoji laboratorij koji bi napravio obdukciju pčela“ navodi se u objavljenom tekstu pod naslovom: „Tko je kriv za masovni pomor pčela medarica u Međimurju? Uginulo ih je više od 60 milijuna!“ (17. 6. 2020.; https://net.hr/danas/).
 
Sumnja se da je trovanje pčela posljedica prskanja krmne ili uljane rotkve/repice poznate pod nazivom „Raoula“ (lat. Raphanus sativus L.,var. oleiformis; križanac uljane repice i rotkve a koristi se za tzv. zelenu gnojidbu) u vlasništvu jednog poljoprivrednika, a prema informaciji, veterinarski inspektor naredio je zaoravanje parcela na kojima raste repica „Raoula.“ Slušajući i gledajući nedjeljnu emisiju (21. 6. 2020.) za selo i poljoprivrednike na Hrvatskom radiju i potom na Hrvatskoj televiziji, gledajući na internetu objavljene video snimke o ovom zastrašujućem masovnom pomoru pčela medarica u Međimurskoj županiji nisam mogla zadržati suze u očima: sjetila sam se viđenih „teških“ prizora iz Domovinskog obrambenog rata kao i sličnih, nedavnih događaja diljem svijeta i očaj pčelara. Ne znam hoćemo li ikada saznati pravu istinu o uzroku uginuća 60 i više milijuna pčela u Međimurju – iskreno se nadam da se ovaj događaj neće zataškati jer ovo nije samo masovni pomor pčela medarica i golema financijska šteta – ovo je EKOCID s nesagledivim posljedicama kako za cijeli ovaj poljoprivredni međimurski kraj tako i za okoliš i prirodu u cjelini.
 
S obzirom da se opravdano sumnja na trovanje pčela, postavlja se pitanje koja agrokemikalija može uzrokovati tako masovni pomor pčela u kratkom vremenu? Iako je vrlo nezahvalno davati u ovom trenutku bilo kakve informacije o mogućem uzroku masovnog trovanja i pomora pčela, ovdje se samo po sebi nameće jedno pitanje: koje je podrijetlo ove opasne i visoko toksične agrokemikalije? Radi li se o ilegalnoj trgovini i ilegalnoj primjeni nekog zabranjenog insekticida na hrvatskim poljima? Naime, u ovom trenutku samo nekolicina agrokemikalija, točnije insekticida može imati sposobnost tako brzog i toksičnog učinka na pčele. U prvom redu to su sistemski insekticidi iz grupe neonikotinoida koji su vrlo toksični i već dugo vremena povezani s ozbiljnim štetnim učincima na zdravlje pčela i pčelinjih zajednica. Provedena znanstvena istraživanja na čak 33 velike poljoprivredne površine u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Madžarskoj to su i dokazala. Rezultati ove znanstvene studije o štetnosti neonikotinoida na pčele objavljeni su u znanstvenom časopisu „SCIENCE“ 2017. godine.
Najtoksičnijim insekticidom iz grupe neonikotinoida smatra se 'imidacloprid' a dokazano najtoksičniji za pčele je – FIPRONIL. To su neurotoksični insekticidi koji štetno djeluju na IMUNI SUSTAV PČELA pa su one podlože određenim bolestima: na primjer, nosema infekcijama (Nosema apis i Nosema ceranae) i virusnim bolestima koje prenose grinje Varroa.
 
Herbicidi nisu izravno štetni za pčele, ali njihova prolongirana i znatna primjena štetno djeluje na okoliš i biološku raznolikost jer uzrokuje smanjenje biološke raznolikosti cvijeća i drugog cvatućeg bilja što negativno djeluje na pčele, njihove zajednice i produktivnost.
Naime, pčele ne mogu skupljati pelud i nektar s brojnih različitih vrsta cvijeća i drugog bilja u cvatu pa tako osiromašena prehrana pčela negativno utječe na njihovo zdravlje. Štoviše, dokazano je da kombinacija nekih fungicida s insekticidima je daleko opasnija, smrtonosnija nego samo jedna kemikalija. Da, pčele ne ugrožava jedna ili dvije kemikalije, nego KOKTEL mnogih agrokemikalija s kojima su pčele u kontaktu: istraživanjem je dokazana prisutnost čak 173 različitih kemijskih spojeva u košnicama.
 
Jednako tako znanstvenici su otkrili štetnost AKARICIDA na pčele i to onih koji se koriste protiv parazita varoe, Varroa destructor. I oni su toksični za pčele, iako u manjoj mjeri pa je i ovdje potreban oprez i strogo pridržavanje uputa za primjenu akaricida. Stoga ne treba nikoga čuditi činjenica da su znanstvenici KOLAPS PČELINJIH ZAJEDNICA već ranije povezali s primjenom brojnih pesticida (Maini S. et al.: „The puzzle of honey bee losses: a brief review.“ Bull Insectol 2010; 63(1):153-60). Osim putem hrane, pčele se mogu otrovati i – vodom! Pčele dakako, piju vodu kako bi održavale kontrolu tjelesne temperature. A u vodi mogu biti rezidue brojnih različitih akrokemikalija (pesticida).
 
Francisco Sanchez-Bayo i Koichi Goka u objavljenom znanstvenom dokumentu (2016.) navode slijedeće: „Broj pčelinjih zajednica medonosne pčele (Apis mellifera L.) u SAD-u smanjen je s 6 milijuna u 1947. godini (kada započinje primjena DDT-a) na manje od 3 milijuna u 2010. godini. Sličan trend opažen je i u Europi gdje je u Skandinaviji zabilježen pad za 14 posto a u središnjoj Europi čak za 25 posto u razdoblju od 1985. do 2005.“
 
U Francuskoj je 1990-ih godina zabilježeno masovno ugibanje pčela u razdoblju od 1994. do 1998. Već tada stručnjaci su sumnjali na insekticide iz grupe neonikotinoida, točnije na 'imidacloprid' te na fipronil. Naime, fipronil je bio dostupan na tržištu od 1993. a 'imidacloprid' od 1994. i pčelari su odmah bili suočeni s masovnim ugibanjem pčela. Stručnjaci su prvenstveno sumnjali na 'imidacloprid' ali tek kada je znanstveni tim Sveučilišta Exeter (University of Exeter) i Fera Science Ltd. proveo istraživanje, dokazana je visoka toksičnost fipronila za pčele. Fipronil je bio glavni uzrok masovnog ugibanja pčela u Francuskoj i to zbog njegove sposobnosti bioakumulacije (studiju objavio PNAS). Fipronil je insekticid širokog spektra iz grupe fenilpirazola, a uništava središnji živčani sustav kukaca, uključujući i pčela. U poljoprivredi se koristi od sredine 1990-ih, u SAD-u najviše protiv krumpirove zlatice i određenih vrsta štetnika pamuka koji su otporni na druge insekticide; koristi se mnogo i protiv mrava, termita i žohara. Fipronil je također i jedan od popularnih ektoparazitika u veterinarskoj medicini („Frontline“ protiv ektoparazita krpelja i buha kod pasa i mačaka). Nadalje, fipronil se koristi i u tretiranju sjemenskog materijala (sjemenja) u poljoprivrednoj proizvodnji. Podsjećam i na veliki skandal koji je 2017. potresao Europu, ali i Hong Kong i Južnu Koreju zbog ilegalne primjene fipronila u tretiranju grinja kod peradi i to nesilica zbog čega su milijuni jaja bili kontaminirani fipronilom: jaja su morala biti povućena s tržišta i uništena a skandal je tada bio zabilježen u 26 država Europe i 23 države izvan Europe.
 
U svijetu se događaju masovna uginuća pčela pa prema izvješću medija možemo saznati sljedeće: Pčelari u Južnoj Africi u regiji blizu Cape Towna zbog primjene fipronila u svrhu kontrole mrava izgubili su više od milijun pčela u studenom 2018. a prema dostupnim informacijama, u posljednjih 18 mjeseci to se dogodilo i u Kanadi, Meksiku, Argentini i Turskoj; 20 regija u Rusiji također je izvjestilo o masovnom ugibanju pčela a u kolovozu 2019. Brazil je izvjestio o masovnom uginuću pčela – 500 milijuna pčela uginulo je u tri mjeseca. Međutim, kada govorim o Europskoj unijii tada svakako moram istaknuti da je Europska unija zabranila primjenu tri insekticida iz grupe neonikotinoida – to su: 'imidacloprid' (Bayer Crop Science), 'clothianidin' (Takeda Chemical Industries & Bayer Crop Science) i 'thiamethoxan' (Syngenta) a zabranjeno je i korištenje fipronila na usjevima (EU Pesticides Database, https://ec.europa.eu).
 
Stoga svi sada nestrpljivo iščekujemo ISTINU o stvarnom uzroku pomora više od 60 milijuna pčela u Međimurju i nanesenoj šteti koja je zapravo neprocijenjiva iz razloga što se ovdje radi ne samo o masovnom pomoru pčela medarica, nego vjerojatno i o gubitku košnica i cjelokupnog inventara, a postoji opravdani strah da će se med i vosak morati uništiti itd. Tko će snositi odgovornost i hoće li itko biti kažnjen za ovaj EKOCID koji je, nema sumnje, prouzročio čovjek svojim neodgovornim ponašanjem?
 
Izvor:
 
1. Rajko Tomanić: „Masovno uginuće pčela u Međimurju! Proglašena prirodna nepogoda na dijelu područja Međimurske županije,“ 15. 6. 2020.; https://muralist.hr
2. Kristina Kos: „Zbog masovnog uginuća pčela u Međimurju, župan Posavec proglasio prirodnu nepogodu,“ 15. 6. 2020.; https://epodravina.hr
3. The Guardian: „Pesticides damage survival of bee colonies, landmark study shows,“ 29. 6. 2017.; www.theguardian.com
4. B. A. Woodcock, J.M. Bullock et al.: „Country-specific effects of neonicotinoid pesticides on honey bees and wild bees,“ SCIENCE, Vol. 356, 30. 6. 2017.;
5. Francisco Sanchez-Bayo & Koichi Goka: „Impacts of Pesticides on Honey Bees,“ 20. 5. 2016.; www.intechopen.com/books/
6. Philippe J. Holder et al.: „Fipronil pesticide as a suspect in historical mass mortalities of honey bees,“ Proceedings of the National Academy of Sciences/PNAS, 18. 12. 2018.; www.pnas.org
7. BBC: „Why 500 million bees have died in Brasil in three months?“ 20. 8. 2019.; www.bbc.com/news/
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Ova nova instalacija solarne energije ozbiljno bi utjecala na živote lokalnih stanovnika, divljinu i životnu sredinu

 
 
Za vrijeme zaključavanja, vijeću okruga Tipperary, pod nazivom Rathduff Stud, Thomastown, Tipperary, poljoprivredno zemljište Golden Golden Vale, podneseni su prijedlozi za 44.000 farmi solarnih panela. Ova nova instalacija solarne energije ozbiljno bi utjecala na živote naših lokalnih stanovnika, divljinu i životnu sredinu, i to samo na negativan način. Stanište za okoliš, gubitak flore i faune, posebno ptice. Inhibirani rast vegetacije, buka, svjetlost i zračenje, što dovodi do oštećenja ljudskog zdravlja, poput raka, sterilnosti, tumora i niskog imuniteta. Da ne spominjemo opasnost od požara takve farme - Munje privlače solarne ploče koje sadrže kadmij telurid, ovaj toksin ima specifična kemijska svojstva, koja su posebno opasna za SVE ŽIVOTNE OBLIKE koji borave u blizini solarnih elektrana.
https://www.tipperarylive.ie/resizer/420/315/true/GN4_DAT_8807641.jpg--solar_farm_donohill.jpg
Baterije sumporne kiseline koje se koriste u fotonaponskim solarnim biljkama izbacuju otrovne pare kada struja prolazi kroz njih. Olovni prodavači uvlače otrov u podzemne vode što ga čini izuzetno opasnim za pojedince u tom području. Oluje i jaki vjetrovi također će predstavljati veliku opasnost. Solarni paneli obično se jeftinije stvaraju, u Kini gdje za izradu koriste aluminij umjesto čelika, ovaj se materijal lako raspada pri jakim vjetrovima, pa toksični leteći krhotine predstavljaju uobičajenu opasnost od solarnih farmi, Irska Zlatna Vale, poznata je po plodnosti, ljepoti i biološkoj raznolikosti. Zašto bi itko htio industrijalizirati? Ne pristajemo. Nikada ne ćemo pristati.
 
Mi, dolje potpisani, kažemo NE na Prijedlog, koji je „Obnovljivi energetski sustavi doo“ uputio županijskom vijeću u Tipperaru, za solarnu farmu u Rathduff Stud, Thomastown, Golden, Co Tipperary.
Ova nova instalacija solarne energije zasigurno bi imala ozbiljan negativan utjecaj na našu lokalnu divljinu, sigurnost, buku i svjetlosno onečišćenje i dugoročno zdravlje. Živimo u Irskoj zlatnoj vali, u kojoj naša zemlja slavi po plodnosti, ljepoti i biološkoj raznolikosti. Prime poljoprivredno zemljište. Zašto bi itko htio industrijalizirati? Oko ove predložene Farme nalaze se mnogi privatni vlasnici domova i poljoprivrednici sa stočarstvom, usjevima i ruralnim poduzećima.
Ako se dopusti, ovaj će prijedlog uništiti imovinu, zagađivati ​​i otrovati okolna područja, kočiti usjeve, štetiti stoci, ubijati divlje životinje i utjecati na zdravlje lokalnog stanovništva.
 

Rachel Louise, 10. VI. 2020., https://www.gopetition.com/petitions/stop-life-threatening-solar-farm-at-rathduff-stud-tipperary-wedonotconsent.html?utm_source=marketing&utm_medium=email

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Četvrtak, 13/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1446 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević