Get Adobe Flash player

Uz njegovo aktivno sudjelovanje 2009. godine u Rusiji je osnovana nova struka: rendgenovaskularna dijagnostika i liječenje

 
 
Bagrat Gegamovič Alekjan rođen je 15. travnja 1951. godine u Erevanu, glavnom gradu Armenije u obitelji službenika. Otac, Gegam, bio je društveni djelatnik, a majka, Astgik, učiteljica. Njegovi su predci bili poljodjelci iz gradića Vagaršapata, koji se nalazi dvadeset kilometara od Erevana. Slijedio je očevu pouku: ”Izaberi i pronađi sam svoj put u životu.” Godine 1974. završio je zdravstveni fakultet Erevanskoga medicinskoga instituta (veleučilišta) i preselio se 1975. godine u Moskvu. Od 1975. do 2016. radio je u odjelu rendgenokirurških metoda istraživanja i liječenja bolesti srca i krvnih žila u Institutu za srčano-žilnu kirurgiju Akademije medicinskih znanosti SSSR-a A. N. Bakuljeva (od 1993. godine – Znanstveni centar srčano-žilne kirurgije A. N. Bakuljeva Ministarstva zdravstva Ruske Federacije). Godine 1986. obranio je doktorski rad na temu ”Suvremeni aspekti dijagnostike potpune transpozicije magistralnih žila prema podatcima rendgenokirurških istraživanja”. Od 1993. godine profesor je srčano-žilne kirurgije, od 2011. akademik Ruske akademije medicinskih znanosti, a od 2013. akademik Ruske akademije znanosti. Od 2011. strani je član Nacionalne akademije znanosti Republike Armenije. Od 2002. godine predsjednik je Ruske znanstvene udruge stručnjaka za rendgenovaskularnu dijagnostiku i  liječenje. Od 2014. glavni je urednik časopisa “Endovaskularna kirurgija”. Bagrat Alekjan također je član uredništva američkoga časopisa “Structure Heart Diseases” i talijanskoga časopisa “Interventional Cardiology”.
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/18/Bagrat2.jpg
Uz njegovo aktivno sudjelovanje 2009. godine u Rusiji je osnovana nova struka: rendgenovaskularna dijagnostika iliječenje. Godine 2009. izabran je za člana Američkoga znanstvenoga društva srčano-žilne angiografije i intervencije (SCAI). Član je ruskoga Društva srčano-žilnih kirurga i Ruskoga društva za angiologiju i žilnu kirurgiju, a od 2012. godine član je i Europskoga znanstvenoga društva srčano-žilnih i endovaskularnih kirurga. Predsjednik je Društva armenskih liječnika u Rusiji.
 
Osnovni je smjer njegovih znanstvenih istraživanja– rendgenovaskularna dijagnostika i liječenje srčanih i žilnih bolesti. Mentor je mnogobrojnih magistarskih i doktorskih radova. Objavio je oko 900 znanstvenih radova, uključujući 11 monografija i knjiga, ima 4 znanstvena izuma. Autor je niza poglavlja u stranim izdanjima: Endovascular Therapy Course coronary and peripheral (Francuska, 1998.), Peripheral Vascular Interventions (SAD, 2004.), Peripheral Vascular Interventions (second edition, USA. 2008.).Odlikovan je mnoštvom različitih ordena i medalja. Oženjen je, ima kćer.
 
O odnosima liječnika i pacijenta dr. Bagrat Alekjan kaže: "U izboru struke liječnik mora biti pošten prema sebi i dobro procjenjivati svoje snage. Liječnik mora, ponajprije, biti dobar čovjek. Za bolesnika postaje bog. U vrijeme bolesti liječnik za bolesnika, možda na deset dana, možda na mjesec dana ili više, postaje sve. Liječnik mora posvećivati pacijentu vrijeme, razgovarati s njim, ne činiti neki svoj posao i prelaziti na drugoga bolesnika. Pacijent, sa svoje strane, mora vjerovati liječniku. Samo u tako  oni mogu zajedno postići rezultat."    (https://ru.armeniasputnik.am/society/20190706/19496180/My-vmesto-ya-znamenityy-kardiokhirurg-rasskazal-o-meditsine-v-Armenii-i-pervoy-potere.html). 
 
Kardiokirurg Bagrat Alekjan je akademik, profesor, doktor znanosti, glavni stručnjak Ministarstva zdravstva Ruske Federacije za rendgenovaskularnu dijagnostiku i  liječenje. Od 2016. godine voditelj je odjela za rendgenovaskularnu kirurgiju, zamjenik ravnatelja za znanost i inovacijsku tehnologiju Nacionalnoga medicinskoga istraživačkoga kirurškoga centra A. V. Višnjevski na čelu s akademikom Amiranom Š.Revišvilijem.  
 
Na pitanje je li sretan čovjek, kaže: “Ja sam vrlo sretan čovjek. Uopće liječnik, posebice onaj tko operira, najsretniji je čovjek u svijetu jer nema drugoga zanimanja gdje biste svaki dan osjećali zahvalnost onoga koga ste spasili. To je nevjerojatan osjećaj koji se ni s čim drugim ne može usporediti.”
 

Artur Bagdasarov, HKV

Drveće je genetski modificirano u svrhu dobivanja novih, neprirodnih karakteristika

 
 
Šume nisu samo drveća, stabla – šume su mnogo, mnogo više od toga. Šume imaju ključnu ulogu u regulaciji i stabilizaciji vodotokova i vremenskih uvjeta, one bitno obogaćuju tlo i sprječavaju njegovu eroziju, a imaju i ulogu u sekvestraciji ugljika. Nadalje, šume su izvor hrane, ljekovitog bilja, pružaju sklonište i zaštitu, izvor su zarade i opstanka ljudi, područja rekreacije i lječilišta za sve ljude diljem svijeta. Šume podupiru brojne različite oblike života. To su vrlo složeni, različiti i interaktivni sustavi koje mi jedva poznajemo i razumijemo. No, sada su sve autohtone šume i šumske zajednice kao i njihov opstanak značajno ugroženi jer korporacije i vlade u ime razvoja žele uzgajati genetski modificirana drveća na golemim plantažama za potrebe drvne industrije, zatim industrije papira, bioenergije i biokemijske industrije. Ukoliko biotehnološka industrija u suradnji s vladama uspije  u svojoj namjeri, tada će milijuni hektara prirodnih, autohtonih šuma diljem svijeta biti posječeno i raskrčeno, a na tim površinama uzgajat će se genetski modificirano / GM drveće.
https://images-na.ssl-images-amazon.com/images/I/51UZuxHU-IL._SY445_.jpg
Drveće je genetski modificirano u svrhu dobivanja novih, neprirodnih karakteristika kao što je sposobnost ubijanja štetnih kukaca ali i onih korisnih što biotehnološka industrija negira usprkos brojnim dokazima, otpornost na mraz i hladnoću, otpornost na toksične agrokemikalije – u prvom redu na herbicide, znatno ubrzan i abnormalan rast te smanjen sadržaj lignina za potrebe papirne industrije. Naime, lignin kao prirodni polimer mora se ukloniti iz drvne pulpe a to je najskuplji dio u procesu proizvodnje papira. No, sve ove „prednosti“ dobivene tehnologijama genetskog inženjeringa imaju nepredvidive posljedice i neprihvatljivo visoku cijenu.
 
Smanjena razina lignina u stablima predstavlja ozbiljan problem jer je lignin poput cementa koji omogućuje potpuni integritet stabala, osigurava uspravnost, snagu i otpornost na snažne vjetrove i druge nepovoljne vremenske uvjete, ima ulogu u otpornosti drveća na bolesti i oštećenja uzrokovana kukcima i drugim životinjama. Uginula GM drveća sa smanjenim sadržajem lignina mnogo brže se raspadaju i brže otpuštaju ugljikov dioksid / CO2 u atmosferu što doprinosi daljnjem pogoršanju klimatskih promjena. Sječa i krčenje šuma golemih razmjera već predstavlja ozbiljan globalni problem, a najveći, najglasniji zagovaratelji i promicatelji genetski modificiranog drveća jesu oni koji žele zgrnuti golemi profit u kratkom vremenu – njih uopće ne zabrinjavaju posljedice za okoliš i čovjeka. „Što možemo sa sigurnošću znati i očekivati?“ često je pitanje.
„Znademo da je genetski inženjering prepun nepredvidivih, neočekivanih učinaka... tako da možemo očekivati neočekivano,“ odgovara dr. David Suzuki, svjetski poznat i nagrađivani genetičar, autor više od 50 knjiga. Nadalje, dr. Suzuki je pripovjedač u dokumentarnom filmu: „A Silent Forest: The Growing Threat, Genetically Engineered Trees“ („Nijema šuma: rastuća prijetnja, genetski modificirana drveća“). Ovaj kratak, nagrađivani dokumentarni film objavljen 2009. u trajanju od 45 minuta ostavlja vrlo snažan dojam s isto takvom porukom.
 
U filmu dr. Suzuki objašnjava zablude i probleme genetskog inženjeringa koji stvara genetski modificirane biljke i životinje primjenom tzv. horizontalnog prijenosa gena koji podrazumijeva unos jednog ili više gena iz potpuno druge i različite vrste što daje neočekivane i nepredvidive rezultate i posljedice. „Najveća je zabluda genetskih inženjera koji smatraju da principe vertikalnog genetskog nasljeđivanja mogu jednako primijeniti u horizontalnom nasljeđivanju, a to je potpuno pogrješno, to je loša znanost,“ upozorava dr. Suzuki te dodaje: „Geni ne djeluju u vakuumu – oni djeluju u jasno određenom genomu. ...
Sigurnost genetski modificiranog bilja samo je hipoteza, a u znanosti hipoteze u pravilu završavaju loše. Tako se genetski modificirana hrana prikazuje i promovira kao sigurna što je daleko od istine. ...“
Zapitat će se mnogi: zašto se primijenjuju genetski modificirani organizmi prije nego što su znanstveno istraženi i ispitani? A odgovor je vrlo jednostavan: iza promocije genetskog inženjeringa nalaze se oni koji žele brzu i golemu zaradu: drvna industrija, industrija celuloze, papira i bioenergije te voćarstvo i voćarska industrija – svi oni snažno „napreduju“ s genetski modificiranim drvećem, a u naprijed navedenom dokumentarcu tvrdi se slijedeće: „Genetski inženjering drveća najveća je prijetnja prirodnim autohtonim šumama od pronalaska motorne pile.“
 
Papir se danas ne mora proizvoditi od drvne pulpe jer se može proizvesti od poljoprivrednog otpada, recikliranih materijala, konoplje, duhana pa čak i od lišća banane. Voćke su genetski modificirane kako bi bile otporne na određene bolesti. Međutim, genetski modificirana papaja koja se uzgaja na plantažama Hawaiia prouzročila je masovno genetsko onečišćenje divlje papaje i genetski ne-modificirane papaje u organskom uzgoju. Mnogi eko-proizvođači papaje zbog genetskog onečišćenja izgubili su certifikate i plantaže. Havajska genetski modificirana papaja sada je vrlo osjetljiva na pojavu jedne patogene gljivice (lat. Asperisporium caricae) koja uzrokuje crnu pjegavost zbog čega se drvo papaje mora tretirati s toksičnim fungicidima svakih deset dana! To je već dobro poznata karakteristika GM bilja – ona su mnogo slabija i izrazito osjetljiva na bolesti te se često moraju tretirati s golemim količinama toksičnih herbicida, insekticida, fungicida i dr. Neke vrste drveća, a osobito genetski modificirana drveća, u novim staništima pokazala su se visoko invazivnim – dobar primjer za to je eukaliptus čije širenje je u potpunosti izvan svake kontrole diljem Kalifornije.
 
Biotehnološka industrija je znala da će se genetska kontaminacija izazvana genetski modificiranim sjemenom širiti i na genetski ne-modificirane biljke pa su razvili tzv. „terminator gen.“ Ovaj gen treba potaknuti biljku na stvaranje toksina koji bi trebao onemogućiti vitalnost i klijavost sjemena. No, kao što je Terminator obećao „I'll be back“ / „Vratit ću se“ tako je i Majka Priroda svojim adutom potukla čovjekovu namjeru i omogućila dalje prirodno razmnožavanje i širenje genetski modificiranog sjemena s novim karakteristikama genetski modificiranog bilja. Ipak, na kraju su i sami izumitelji „terminator gena“ priznali kako nije moguće ostvariti 100-postotnu sterilnost sjemena. Neki biotehnolozi tvrde da će genetski modificirana drveća zaštititi prirodne autohtone šume jer će biti moguće na manjim površinama uzgojiti više drveća. Međutim, UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) provela je studiju kojom dokazuje da to nije istina. Nadalje, plantažni uzgoj genetski modificiranog drveća dodatno će pogoršati već postojeće ozbiljne posljedice uzgoja drveća na plantažama. Svi moraju znati: plantaže drveća nisu šume kako to prikazuju vodeći „mainstream“ mediji i druge interesne skupine.
 
Na plantažama drveća uzgaja se monokultura – samo jedna vrsta drveća iste dobi koja je najčešće i strana vrsta na području na kojem se uzgaja. Plantaže drveća ne podržavaju nikakvu biološku raznolikost. Štoviše, za potrebe ovih golemih plantaža prisilno se raseljavaju ljudi, domicilno stanovništvo protjeruje se iz svojih sela i domova, pa tako nestaju ruralne zajednice koje su stoljećima živjele u suživotu sa šumom, a time zauvijek nestaje višestoljetno znanje i iskustvo, tradicija i kultura. Plantaže drveća dodatno pogoršavaju onečišćenje zraka, vode i tla s visoko toksičnim agrokemijskim tvarima. Osim toga, plantaže drveća doprinose klimatskim promjenama jer pohranjuju i čuvaju mnogo manje ugljika od autohtonih, prirodnih šuma. Za potrebe plantažnog uzgoja genetski modificiranog drveća industrija planira monopolizaciju zemljišta i vode (!) što će imati visoku cijenu i nesagledive posljedice za lokalne zajednice i društvo u cjelini, kao i za okoliš, ubrzat će se i gubitak biološke raznolikosti te će se dodatno pogoršati globalna kriza vode, tla, hrane i klime.
 
„Mi ne trebamo lažna, kriva rješenja koja će stvoriti nove probleme, već trebamo stvarna i opravdana rješenja. Stvaranje i uzgoj genetski modificiranog drveća za potrebe bioenergije samo je još jedan korak u krivom smjeru.“ Genetsko onečišćenje autohtonih prirodnih šuma biti će neizbježno i neopozivo, nepovratno. Sve u svemu, negativni, štetni učinci genetski modificiranog drveća (npr. smanjenje razine lignina, stvaranje insekticida i dr.) proširiti će se na drveća u autohtonim šumama, a genetsko onečišćenje je nepredvidivo zbog nestabilnosti promjena izazvanih tehnologijom genetskog inženjeringa te zbog složenosti šumskih ekosustava. Uzgoj genetski modificiranog drveća ugrozit će i prehrambenu sigurnost i suverenost zbog otimanja zemljišta i nestajanja malih i srednjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a sve to će dodatno pogoršati glad i siromaštvo na globalnoj razini.
 
Neka genetski modificirana drveća, na primjer papaja, američki kesten, jabuka, agrumi, uljna palma jesu izvor hrane i dio su našeg prehrambenog sustava. Zdravstveni učinci konzumiranja plodova genetski modificiranog drveća su nepoznati. Genetski modificirane voćke mogu uzrokovati genetsko onečišćenje drugih, susjednih genetski ne-modificiranih voćaka, zatim meda i dr. Nacionalne (državne) politike i nametnuti režimi međunarodne trgovine u velikoj mjeri promiču razvoj i implementaciju plantaža za industrijski uzgoj genetski modificiranog drveća za kratkoročne ekonomske koristi nekoliko transnacionalnih korporacija, uključujući „ArborGen“ i „FuturaGene.“ Istovremeno, lokalno stanovništvo suočeno je s onečišćenjem vode i tla kao i s nedostatkom pitke vode; tako na primjer zajednica Mapuche indijanaca u Čileu zbog golemih plantaža GM drveća (eukaliptus) nemaju pristup pitkoj vodi! Plantažni uzgoj genetski modificiranog drveća, prvenstveno eukaliptusa i bora koji su jako zapaljivi, dao je velik doprinos požarima zastrašujućih razmjera koji su 2017. harali Čileom, Portugalom i Španjolskom te prouzročili goleme materijalne štete i stradanja ljudi, opustošili gradove.
 
Izvor:
  1. „A Silent Forest: The Growing Threat, Genetically Engineered Trees;“
www.youtube.com
  1. „The Dangers of the Genetically Engineered Trees,“ Global Justice Ecology Project

 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Treba poučavati potrošače da je PET, koji se može reciklirati, zapravo zelenija opcija

 
 
U članku Iz opisa sam se prepoznao kao prpošitelj (HF, 2. kolovoza 2019.) najavio sam da će povremeno tekstovi biti iz serije Dnevnik jednog prpošitelja. Jedan od poticaja za prvi tekst je analiza proizvodnje s pomoću vodnog traga u članku „Novi klimatski alarm, manje mesa, više bilja“ snizilo bi količinu stakleničkih plinova“ (VL, 9. kolovoza), svestranog novinara Zorana Vitasa. Osim središnje teme, vodnog traga pojedinih proizvoda osvrnut će se i na neke druge teme. Tekst obuhvaća razdoblje od 2. do 14. kolovoza. Od otkrića da „Trumpove slamke“ ne zadovoljavaju jedan važan uvjet kružnog gospodarstva, nasjedanju na izmišljene vijesti (fake news), spoznajom da postoji u Hrvatskoj „Zero waste Croatia“ (Bez otpada u Hrvatskoj) do gubitka povjerenja u vjerodostojnost „National Geographic Magazine“ i navođenja usporednih podataka proizvoda po kriteriju vodnog traga.
https://greenthatlife.com/wp-content/uploads/2019/04/plastic-straws.jpg
Donald Trump odlučio je financirati svoju kandidaturu za ponovni izbor kao predsjednika SAD-a. Prodajom plastičnih slamki s ugraviranim natpisom TRUMP. U svojoj propagandnoj poruci na Twitteru najavio je da prodaje snop od 10 slamki za 15 USD. U opisu među ostalim piše da se mogu reciklirati. No, u skladu s odredbama Federal Trade Commission Green Guide smatra se da te slamke ne zadovoljavaju „zelene kriterije recikličnosti“ (29. 7. 2019.). Dakle ne mogu se reciklirati (HF, 2. kolovoza). Dopuna. O primjeni FTC kriterija saznao sam iz teksta kojeg u Hrvatskoj najvjerojatnije dobivam jedini, kao član Society of Plastics Engineers (SPE).
 
Svi nam tumače da je problem jednokratna plastika. To promiču na filmskim festivalima, igrači američkog nogometa, hrvatski glazbenici i kostimografkinje te mnogi drugi. Što su o tome rekli još odavno Platon i Aristotel? Davali su prvenstvo formi (obliku) kao prvom načelu postojanja, nastajanja i spoznaje. Forma je nositelj svekolikog nastajanja, promjene, kao prijelaz od sposobnosti za posjedovanje neke forme (materija i energija, npr. jednokratna plastika, poput polietilena) do akta stvarnog posjedovanja forme, informacije, plastični proizvod, npr. plastična vrećica s ručkama (Cres, 2006).
 
Tjedan 5. kolovoza je započeo loše. Dobio sam tekst iz pouzdanoga izvora, a on iz svog. Povezane su rekordne temperature tih dana u Kuvajtu od 63 stupnja Celzija s taljenje nekih plastičnih dijelova osobnih vozila. Naknadno, u Zagrebu izmjerena je temperatura u vozilu od 81 stupanj Celzija. Jedan mladac je javio. Slike su iz Londona. Naime jedna staklena zgrada konkavnog oblika stvarno je talila dijelove automobila.
Čitajući u MSU-u prospekt Zagreb, uočio sam tekst da u Hrvatskoj postoji udruga „Zero waste Croatia“ čije je osnivanje pokrenula Zadranka Anamarija Prgomet. Pretpostavljam završena studentica Tekstilno-tehnološkog fakulteta. Ideja o nultom otpadu bilo čega, preuzeta je iz ciljeva „Zero Waste Movement“. Tema traži opsežan tekst. Ovdje samo dio objašnjenja tog pokreta. „Pokret "bez otpada" način je života u kojem ljudi imaju za cilj potpuno ukloniti svoj otpad. To znači bez plastike, bez ambalaže i bez smeća.“ Komentar, zagovornici tog Pokreta ne razumiju osnovnu prirodnu zakonitost. Za život nam je potrebna energija koju dobijemo unošenjem hrane (materija). Međutim i ovdje imamo ostatak. Kojim se pune, sada svuda preopterećeni, kanalizacijski sustavi. Osobito u turističkim mjestima.
 
Najveće razočarenje doživio sam 8. kolovoza. Za mene je „National Geographic Magazine“ bio pojam vjerodostojnosti. Tražilica navodi 132 milijuna tekstova, od čega u Hrvatskoj 600 tisuća. U jednom od novijih brojeva u tom Magazinu objavljena je vijest da se u oceane ubacuje 9 milijardi tona plastike godišnje. Ponovno zahvaljujući članstvu u SPE ekskluzivno. Član SPE 25 godina Theodore Held uputio je protestno pismo NGM-u na koje nikada nije primio odgovor. Očito da u NGM nisu nikada čuli za najveći svjetski autoritet za plastični otpad, prof. dr. sc. Jennu Jambeck. Po njezinoj procjeni u oceane ulazi oko 8 do 9 milijuna tona plastičnog otpada godišnje. Tu brojku inače rabi većina protivnika plastike. Prema jednom njezinom koautorskom članku, od 1950. do sadašnjosti proizvedeno je ukupno oko 8 do 9 milijardi tona polimera (plastike, elastomera, boja, ljepila, vlakana).
 
U nastavku te rasprave došao sam do teksta „Plastika i okoliš“, opsega 1,5 autorski arak. Nažalost nema u Hrvatskoj, barem trenutno, zainteresiranih za tu studiju. No, ima interesa i novaca za raznorazne „zelene“ i promidžbu njihovih faktoida. Koji nam nude papirnate ili pamučne torbe. Odnosno, staklene čaše. Evo ekološke računice Nenada Raosa. Za zagrijavanje 0,5 L vode na temperaturu od 40 stupnjeva Celzija, treba potrošiti 1,82 g metana. Dovoljno za izradu plastične čaše. A gdje je deterdžent? Vrlo je bio poticajan tekst Z. Vitasa. Kao kriterij opterećenja okoliša koristio je potrebnu količinu vode u litrama za pravljenje 1 kg proizvoda. To je vodni trag (water footprint). Čokolada 20.000, govedina 15.415, maslac 5.553 a tjestenina 1.849 L. Poticaj za proširenje liste.
Prema podacima „Water Footprint Network“ u Indiji se troši za pamuk 22.500 L. Postoji i nešto niži podaci. Ali pamuk, pretvoren u traperice, vrlo je „žedan“. A za plastične vrećice s ručkom, mase 4 g, koju dobijem kada kupujem kruh? Masu od 1 kg čini 250 vrećica, za što je potrebno samo 180 L ili 0,72 L po vrećici.
 
Tjedan koji je započeo 12. kolovozom donio je dvije zanimljive vijesti. U SAD propao je jedan reciklar PET-a [poli(etilen-tereftalat)] jer je trenutno reciklat skuplji od novog PET-a. Tog dana zbio se vrlo zanimljivi događaj. Jedan portal objavio je tekst „Njemačka planira zabraniti plastične vrećice“. U njemu je pisalo (po sjećanju) da se namjerava vrećice zamijeniti mrežicama. Kada sam ponovno pogledao u članak na portalu, tog dijela teksta više nije bilo. Netko mi je rekao da jedan lanac u Hrvatskoj ima takve mrežice. Kada sam pitao u trgovini, nisu znali objasniti kakav je to materijal. Izgleda da je načinjen od tzv. netkanog tekstila. Nažalost za protivnike plastike, netkani tekstil je proizvod plastičarske industrije. Dan koji je slijedi bio je obilježen malim zahvatom. Prpošitelj pita profesionalce je li znaju koliko njihovih proizvoda stane u masu od 1 kg. Ne zna nitko, a ugrađuju ih svaki dan. Sitnica, 31 milijun komada načinjenih mikro injekcijskim prešanjem. Stiže vijest da je članak o mikroplastici “fake news“. Ali i odobrenje da se svi članci koje objavi autor u navedenoj rubrici mogu slobodno prenositi. Dakle bit će još raskrinkavanja.
 
Posljednje vijesti u ovom Dnevniku su: ugljikova vlaka proizvodit će se po njemačkom postupku od algi. Posebno je zanimljivi komentar vrlo iskusne novinarke Clare Goldsberry. »Što je bolje za okoliš: Kompostirana bioplastika ili PET? Odgovor vas može iznenaditi. Mnogi se stručnjaci u industriji slažu i pokušavaju razuvjeriti nedovoljno upućeno općinstvo o mitovima kako su bioplastični materijali, poput PLA (polilaktid na osnovi mliječne kiseline) bolje rješenje. Treba poučavati potrošače da je PET koji se može reciklirati zapravo zelenija opcija. To što nešto zvuči ekološki, ne znači da je i ekološki bolje.«
Tko o čemu Prpošitelj o plastici.
 

Profesor emeritus Igor Čatić

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Utorak, 17/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1649 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević