Kad duša umre
Nitko od nas ljudi nema savršen život,
makar ne skidao osmijeh s lica.
Posjedovao sva zemaljska bogatstva,
bio na glasu.
Glava mu bila magična kristalna kugla,
opasan širokim zlatnim pasom.
Klicali i klanjali mu svi odreda,
uzdizali ga iznad moćnih zvijezda.
U svakom ljudskom životu,
više je oblačnih nego sunčanih dana.
Više zima nego proljeća.
Gorkih i otrovnih zalogaja,
od kojih duša strada
A kad duša umre,
sve drugo u vodu pada.
