Hrvatski Fokus
Hrvatska

Rigidna jugo-titofilska manjina unosi nemire

Antifašizam je izbjegavanje odgovornosti za zločine komunizma

 

Snagom medija koji su pod protuhrvatskim nadzorom, agresivno nameću izjednačavanje NOB-a i Domovinskog rata, tvrdeći da je moderna hrvatska država nastala na antifašizmu. Nemoguća  je to teza, jer ponavljam, titovi partizani, pa bili oni i Hrvati nisu se borili za samostalnu Hrvatsku, nego za Jugoslaviju, ili  Hrvatsku u novoj federativnoj Jugoslaviji! Ta, do besvijesti uporna, komunističko-sljedbenička politika, bez ikakvog uporišta u stvarnosti, utemeljena u najcrnjim danima komunističke Jugoslavije, pratila je svaki korak u stvaranju hrvatske države i bila prisutna u svakoj fazi borbe za njezino oslobođenje. Na takvoj politici stvorena je čitava jedna privilegirana kasta preobučenih antifašista,  koja pisanje  optužnica protiv Hrvatske desetljećima naplaćuje jako dobro, kako na domaćem tako i na međunarodnom planu. To je famozna detuđmanizacija koju su izmislili i provodili nakon smrti dr. Franje Tuđmana, s udarom na same temelje hrvatske države, progonom hrvatskih branitelja i generala pobjedničke Hrvatske vojske! Zbog toga je za te i takve  antifašiste  1994. godine uvođenje kune bila „direktna izdaja hrvatskih nacionalnih interesa, destabilizacija unutrašnjeg političkog života i političkih odnosa Hrvatske sa svijetom“. „Proglašenje kune za hrvatski novac je najjača identifikacija Republike Hrvatske s ustaškim režimom“, govorio je Ivo Goldstein, dok njegovi sunarodnjaci trpe progonstvo i topničke napade. Smeta mu ustanovljeni Ured za nacionalnu sigurnost (UNS), „koji zasigurno ne slučajno ima iste inicijale kao njezin NDH-zijski pandan“, smetaju mu činovi u Hrvatskoj vojsci koji su „slični ustaškima“, ali sve se to donekle da podnijeti jer se „čovjek s tim susreće vrlo rijetko“, ali kuna! Ona je dio svakodnevnog života, „bez nje s jednostavno ne može“.

Nevjerojatnije od same činjenice da pristajemo da nas jedna rigidna yugo-titofilska manjina svojim etiketiranjem stalno maltretira ustaštvom, je potpuna impotencija službene hrvatske politike, koja se nije odredila prema tom najvažnijem pitanju koje truje, razara  i uništava same temelje na kojima je nastala sadašnja država Hrvatska. Po događajima  i govorima  prigodom obilježavanja Dana antifašističke borbe diljem Hrvatske ispada da je NOB zaslužan za današnju slobodnu Republiku Hrvatsku, a ne Domovinski rat.

Domovinski rat se istražuje zbog zločina, sudi se hrvatskim generalima,  a  komunističke zločine u NOB i nakon rata, nikada nitko nije ni istraživao, niti bio  osuđen

Domovinski rat se ocrnjuje, progone hrvatski branitelji, namješteni sudski procesi,   hrvatski general Đuro Brodarac, umire kao zadnji ološ u zatvoru, bez liječničke skrbi, Isto su uradili i Tomislavu Merčepu i mnogim  znanim i neznanim hrvatskim braniteljima!

Domovinski rat se istražuje, secira, kažnjavaju se hrvatski branitelji, Država isplaćuje  velike naknade agresorskim vojnicima, a da  nikada nitko nije istraživao, ni optužio, a kamo li kaznio nekoga iz NOB! NITKO, NIKADA. I to je valjda jedna od antifašističkih vrijednosti!?

„Suvremena, demokratska Republika Hrvatska utemeljena je na antifašističkoj borbi. Neka je vječna slava i hvala svima koji su za nju dali svoj život.“, kazao je župan Šibensko-kninske županije dr. sc. Marko Jelić.

– U Ustavu RH čitljivo piše da je Republika Hrvatska nastala:

– na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Gdje je tu antifašizam? Zar zato što u preambuli piše ZAVNOH? Pa piše i:

– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u 10. stoljeću;, pa jesmo li zato feudalna srednjovjekovna država!?

Piše i – u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.; Pa jesmo li dio Kraljevine Ugarske? Naravno da nismo.

Piše: „Samostalna, nezavisna, suverena  i demokratska država“. Koga Župan zavarava, sa čime manipulira? Čija je to zastava iza Župana? Tko se borio za tu zastavu? Partizani ili hrvatski branitelji? Hrvatski branitelji borili su se upravo protiv “antifašističke crvene zvijezde” na zastavi JNA! Kako se  može izjednačavati hrvatske branitelje sa agresorima na hrvatski narod, kojemu su baš ti ” antifašisti nanijeli toliko zla i razaranja“. Može, jer ni Hrvatski Sabor nije razriješio nedoumice i pogrješno izvedene zaključke.

Deklaracija o antifašizmu Hrvatskog Sabora

Antifašizam = izbjegavanje odgovornosti za zločine komunizma. Izglasana 9. studenog 2005. aktualna je i danas, jer nije riješila osnovne dvojbe, nesuglasice i apsurdne tvrdnje. Slijedeći raspravu o toj Deklaraciji sa odmakom od 16 godina  vidi se pogrješan prilaz temi u raspravi koji se koristi u javnom prostoru još i danas. Tada Sabor nije imao snage, kao ni danas, točno  definirati pojmove u Deklaraciji! U ime Kluba zastupnika IDS-a, Valter Poropat je zamolio da se ne poistovjećuje antifašizam s boljševizmom ili komunizmom.

A zbog čega, pitate se? Jer bi točna definicija pojmova značila lustraciju svih koji se bili aktivni članovi Komunističke partije Jugoslavije, a poslije preimenovane u Savez komunista Jugoslavije, koji su se opet upravo zbog izbjegavanja odgovornosti za zločine preimenovali u antifašiste!

To je bit problema, koji razara hrvatsko društvo! Neodgovornost za počinjene komunističke zločine!

Nitko nije odgovarao, a još manje optužen i kažnjen za masovne progone i  likvidacije ljudi u komunističkoj Jugoslaviji, jer su upravo da bi izbjegli bilo kakvu odgovornost postali antifašisti.

  1. Nije definiran pojam antifašizam , što znači i koje vrijednosti predstavlja?
  2. U prijedlogu se tražilo da se antifašizam odvoji od komunizma! Kako i na koji način? Ne može se odvojiti! Upravo na tom se pitanju jasno  manifestira ta pokvarena i podmukla manipulacija pojmovima, kojima se na želi definirati značenje, da bi se izbjegla odgovornost za zločine počinjene u ime komunizma.
  3. Izjednačavanje NOB-a i Domovinskog rata
  4. Obrana granica Republike Hrvatske

Slijedi obrazloženje:

  1. Antifašizam (anti + fašizam), politički pokret protiv fašizma i nacizma utemeljen na najširim demokratskim osnovama i na negaciji bitnih ideoloških postavki ovih dvaju pokreta U raznim zemljama antifašizam je poprimio različite organizacijske oblike. Komunisti su se vrlo brzo uključili u antifašistički pokret te su, na osnovi zaključaka Kominterne, 1930-ih nastojali ujediniti sve demokratske snage i stranke u borbi protiv fašizma. No, njihove su manje ili više neprikrivene nakane uvijek bile da takvim širokim pokretom dominiraju te da im to bude tek prva stuba u revolucionarnom preuzimanju vlasti.

U poslijeratnoj Europi pojam antifašizam postaje višeznačan, često bitno određen konkretnom političkom situacijom. U zapadnoeuropskim demokracijama antifašizam postaje ideološki temelj za dosljedno suprotstavljanje svim oblicima rasizma, ksenofobije i antisemitizma. U komunističkom bloku antifašizam postaje nedodirljivi ideologem, pojam koji pozitivno legitimira svaku ratnu i poratnu djelatnost komunističkih režima. Na taj se način antifašizam u tim zemljama povezuje i isprepleće s komunističkom ideologijom i praksom i gubi svoju prvotnu demokratsku poruku.

U antifašističkom  pokretu  u Hrvatskoj, i na razini Jugoslavije, komunisti su uvijek imali ključne funkcije. U svim novoosnovanim organizacijama i državnim tijelima, i u onima koje su imale antifašistički predznak, bili su zastupljeni pojedinci iz različitih političkih stranaka, ali su svima  praktički rukovodili komunisti. Tako za svih ovih političkih igara, ratova koji se neprekidno vode negdje u svijetu kriju se ekonomski interesi “Velikih sila”. Antifašizam pobjednika u Drugome svjetskom ratu postaje sinonim za “dobre momke” koji zapravo sve što čine, čine u interesu slobode i demokracije. Antifašizam postaje aksiom, tvrdnja koja se ne dokazuje i ne propituje. Nastao je pobjedom u ratu, pobjednici su antifašisti, to se ne dovodi u pitanje ni SSSR i SFRJ, čak je i Njemačka postala antifašistička. Antifašizam je postao neupitna činjenica, najjači argument u prljavim igrama dva suprotstavljena sistema. Antifašizam je sredstvo, cilj postaje sasvim jasan, stoga je jedan od bitnih mehanizama opstanka ovog sistema kolektivni zaborav prekrajanjem povijesti

  1. Proštinsku bunu i Labinsku republiku, iako nisu bile ideološki pokrenute, već socijalnom nepravdom i životnom ugroženošću, vodio je član Komunističke partije Ante Ciliga.

Ustanak, odnosno partizanski pokret  protiv fašizma i nacizma vodili su članovi Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). J. B. Tito bio je predsjednik KPJ. JNA  je nastala iz partizanskog pokreta kojega je organizirala i vodila KPJ. Još u tijeku rata formirali su se Narodnooslobodilački odbori (NOO) kao prvi organi vlasti na području pod kontrolom partizanske vojske, koju su nazvali Narodnooslobodilačka vojska( NOV), a cijeli pokret Narodnooslobodilačka borba (NOB), sve pod kontrolom KPJ. Svi nositelji vlasti u FNRJ, bili su članovi KPJ. A u SFRJ su bili članovi SKJ. Suštinski isto, samo drugi naziv, koji djeluje manje rigidno.

  1. Izjednačavanje NOB i Domovinskog rata. Nikako! Nisu isti ciljevi i nije isti motiv! Dapače Domovinski rat vodio se upravo protiv vrijednosti NOB-a, protiv komunizma, kao jednog od totalitarizma. Hrvatski branitelji borili su se protiv JNA, kojoj je zadaća bila čuvanje granica Jugoslavije i četnika koji su na teritoriju Hrvatske htjeli zacrtati granice Velike Srbije. Znači protiv crvene zvijezde i kokarde. IDS, koji je podnio zahtjev za usvajanje Deklaracije traži istraživanje zločina počinjenih u Domovinskom ratu, ali ne i  poslijeratnih zločina i zločina iz NOB. To je njihovo poznato licemjerstvo i manipulacija povijesti.
  2. Obrana granica Republike Hrvatske, jer su komunisti u NOB. kao obranili granice Hrvatske. Ni to nije točno. Tito je nakon rata Hrvatskoj oduzeo  veliki dio Srijema (Banata i Bačke) i Boku Kotorsku, prepolovio Hrvatsku kod Neuma, da bi udovoljio komunistima u Srbiji i Crnoj Gori i BIH da mu ne ugroze apsolutnu vlast komunističkog vođe i vladara-diktatora u novoj FNRJ. Glavni dokument po kome je na Mirovnoj konferenciji u Parizu dogovoreno da Istra pripadne Hrvatskoj bila je Spomenica hrvatskog svećenstva u Istri koju je u Pazinu 12. veljače 1946. godine priredio “Zbor svećenika sv. Pavla za Istru” a prezentirao mons. Božo Milanović.
  3. Totalna je laž da su u Hrvatskoj komunisti vodili antifašističku borbu – rekao je, Ivo Lončar. Komunisti nisu imali nikakve veze s, primjerice, antifašističkim pokretom u Istri, koji je čist kao suza, rekao je, ustvrdivši potom kako su ”komunističke ubojice” taj pokret preuzeli u jesen 1943“ Pa nije baš totalna laž:  Pisac Proglasa Istarski narode, Ljubo Drndić i Joakim Rakovac koji ga je pročitao bili su članovi KP. Ljubo Drndić ga je i odnio Titu, jer nije znao što se u Istri zbiva. U Splitu predsjednik udruge VeDRA izjavi  nevjerojatnu nebulozu: „Hrvatska vojska nisu bile ustaše, hrvatska vojska su bili partizani“, „550 dice iz Splita poginulo je na Sutjesci“. U Splitu se proslavio Dan antifašističke borbe, a središnja proslava je priređena  na trgu ispred zgrade HNK. U društvu gradonačelnika Ivice Puljka i predsjednika Zorana  Milanovića. ‘Smrt fašizmu’, poručio je sa scene Ranko Britvić, predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata i antifašista. ‘Sloboda narodu’, odgovorila je publika. Dugim aplauzom pozdravljeni su sudionici NOB-a. 

„Kada smo mi upali u tu nevolju, netko se sjetio rođaka partizana, netko je imao sudbinu da mu je netko bio u ustašama ili domobranima, ali svi smo bili zajedno. U rovu nije bilo pitanja tko ti je ćaća, a tko mater. Svi smo bili zajedno. A onda je krenula revizija, koja je tako okrutna da u ovom gradu nemaš nijednu ulicu, a samo je na Sutjesci je poginulo 550 dice iz ovog grada, a ovaj grad ne smije imati nijednu ulicu, nijedan trg“, kazao je Britvić. Koja je to nevjerojatna manipulacija i zamjena teza! „A onda je krenula revizija“, Da, ali  upravo od strane  tzv. antifašista. „Antifašisti“ krivotvore povijest, ne spominju zločine počinjene pod Komunističkom partijom Jugoslavije, a što je još najgore i najjadnije, da bi sa sebe skinuli svaku odgovornost za počinjene zločine krivotvore i Domovinski rat, izjednačavajući ga sa NOB-om. Za takvu manipulaciju doista sposobni su samo komunisti koji su se preobukli u antifašiste. Takva podmukla i pokvarena izmišljotina mogla je nastati samo u komunističkoj glavi, jer kako je rekao bl. Alojzije Stepinac“: Komunizam je u laži nastao i u laži će nestati“. Sva ta „splitska dica“ koja su poginula na Sutjesci, poginula su boreći se za Jugoslaviju, ne za Hrvatsku. U nijednom dokumentu , nigdje nema spomena Hrvatske, nego je borba bila za komunističku partiju, za NOB i za Jugoslaviju.

A ova izjava dostojna je Josepha Goebbelsa. „Gledate ga u crno-bijelom svijetu, ali za njega postoji samo svjetlo, vedro i napredno. Guštajmo večeras, sretni smo zajedno, cila ova naša lipa država vratit će se na te stare dane. Počast svima. Hrvatska vojska nisu ustaše, hrvatska vojska bili su partizani“.

Nevjerojatna manipulacija HRVATSKA VOJSKA Republike Hrvatske kao samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države NISU BILI NI USTAŠE, NI PARTIZANI, nego hrvatski branitelji. I to je jedina istina! Tu dvojbi nema!

Hrvatska vojska nastala je u Domovinskom ratu, razvijala se i rasla paralelno sa borbom za suverenu i samostalnu državu Hrvatsku u razdoblju od 1991.-1995. godine, pa partizani  iz 1941.-1945., nikako nisu mogli biti Hrvatska vojska! Ova izjava je toliko apsurdna,  i nije mi jasno  zašto Ranka Britvića  nitko nije upozorio da tako nešto  čovjek sa normalnim poznavanjem povijesnih činjenica nikada ne može  izgovoriti! Toliko je  povijesno i vremenski nemoguća, da imam osjećaj da smo postali apsurdno i bolesno društvo kada se ovakve nebuloze javno iznose! Netočno povijesno i činjenično!

Sam predsjednik Zoran Milanović u svojem je govoru u Brezovici rekao da se partizani nisu borili za Hrvatsku demokraciju: “Istina je voda duboka i nikoga ne bi trebala uvrijediti, ali može zaboljeti. Međutim, u ovoj našoj istini nema ničega bolnog, ona je u stvari lijepa, teška, krvava, ali lijepa. Pa krenimo od nekih istinitih stvari koje neće nikoga zaboljeti i uvrijediti jer mislim da to dugujemo ljudima koji se prije osamdeset godina nisu okupili ovdje nego u Žabenskoj šumi, nekih desetak kilometara na drugoj strani, 22. lipnja”, rekao je predsjednik. Dodao je da tim sedamdeset i sedam sisačkih komunista, boraca za revoluciju i promjene ne činimo uslugu ako stalno ističemo da su svi oni bili Hrvati i da je to bila hrvatska borba jer su oni prije svega bili komunisti u borbi za revoluciju, sovjetsku Hrvatsku, a ne demokraciju… “Sve je to naša povijest, sve je to istina, ona ne vrijeđa i ne bi trebala niti boljeti”, rekao je predsjednik istaknuvši da nikada nije dolazio u Brezovicu kako bi nekome utjerao nekakvu svoju istinu, da bi ikome dao bilo kakav zadatak ili da bi poslao poruku… Ja sam ovdje samo da ukažem na neke stvari koje Hrvatsku stavljaju tamo gdje joj je mjesto“. Komu onda treba taj praznik? Koji su ti koji stalno Hrvatsku optužuju za fašizam, da bi nam trebao antifašizam? U demokraciji nema potrebe, ni za  fašizmom , ni za stalno naglašavanje antifašizma.

Andrej Plenković također je održao govor: “Zadovoljstvo mi vas je pozdraviti. Premda je ovaj praznik uspostavljen još 1991. na inicijativu predsjednika Tuđmana od ove godine Vlada RH je nositelj njegove organizacije i tako će biti i u budućnosti”, kazao je Plenković.  “Nakon Njemačke okupacije, postavljen je kvislinški režim Ante Pavelića. U stvarnosti Hrvatska je bila podijeljena na njemačku i talijansku okupaciju. Doneseni su i rasni zakoni protiv Židova, Roma i Srba. U ovoj šumi skupina od 70 boraca uglavnom Hrvata osnovala je odred i krenula u borbu. Tu je bio i Janko Bobetku. To je bila i prva antifašistička borbena jedinica”, kazao je Plenković. “Partizani su postupno oslobodili dijelove Hrvatske što je dovelo do ZAVNOH-a koji je kasnije omogućio da 1990. bude potvrđena suverenost Hrvatske koja je obranjena u Domovinskom ratu, kazao je. “Hrvatska je imala najmasovniji pokret otpora”, dodao je. Premijeru Plenkoviću u preambuli Ustava RH nabrojani su svi događaji iz povijesti, između kojih je ZAVNOH. Nije samo ZAVNOH omogućio potvrdu suverenosti Hrvatske, nego cijeli niz naveden u preambuli Ustava RH. Prije svega ZAVNOH je Hrvatsku definirao kao sastavnicu komunističke Jugoslavije, a ne kao nezavisnu i demokratsku zemlju.

– na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

Lili Benčik

Povezane objave

Život osobe je apsolutna vrijednost

HF

Predsjednica je imala priliku učiniti više

HF

Ive Šimat Banov traži moratorij na spomenike

HF

Kao lutke na koncu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više