Get Adobe Flash player

Za organizirano ubojstvo Slave Adžije i Petra Brečića iz Glavine blago je osuđen samo Lazar Knežević

 
 
Veljko Kadijević je iz Glavine Donje kod Imotskoga (Glavina Donja, 21. XI. 1925., Moskva, 2. XI. 2014.). Kadijevići su Vlasi, koji su prešli na pravoslavlje, a početkom XX. stoljeća postali su Srbi. Iako su živjeli među brojnim imotskim Hrvatima, Kadijevići su stalno bili protiv Hrvata. Ne samo 1991., kada je Veljko Kadijević, čelnik čovjek JNA stao na stranu Srbije a ne svoje domovine Hrvatske, Kadijevići su ubijali Hrvati i 1936. godine. Pogledajmo kako to ubojstvo prenosi splitski Jadranski dnevnik (br. 115., god. III., subota 16. svibnja 1936., str. 6., http://dalmatica.svkst.hr/index.php?search=2&paging=1&query=boka+hrvati):
https://www.vreme.com/g/images/1241939_36-Kadijevic_Veljko_01.jpg
Veljko Kadijević
 
»Lazar Knežević osuđen na 20 godine robije a svi ostali oslobođeni
Jutros je izrečena osuda u procesu protiv La­zara Kneževića i njegovih osam drugova radi ubojstva Slava Adžije i Petra Brečića koje je izvršeno na treći dan Božića u Glavini kod Imotskog. Suđenje zbog ovog ubojstva bilo je započelo tačno pred dva mjeseca 16. ožujka i danas na 16. svibnja je izrečena osuda. Rasprava je sedam do osam puta bila prekidana, na mjestu učina oba­vljen je sudski očevid i rekonstrukcija zločina. Za današnju osudu vladalo je u gradu veliko interesovanje. Sudska galerija bila je prepuna. Optuženi su dopraćeni iz sudskih tamnica u pratnji stražara nešto prije 12 sati. Svi optuženi su blijedi i sa nestrpljenjem očekuju osudu. Ne­strpljivi su i njihovi branitelji, gg. dr. Vlad. Matošić i g. dr. Sil. Marulić. Tačno u 12 sat; ulazi senat koji sačinjavaju sud. savjetnici g. Jovo Marović kao pretsjednik te gg. Petrić, Bailo, Matković i dr. Posedel kao votanti. Državno tužioštvo zastupa prvi državni ružilac g. dr. Nikolić. Prisutan je i lijepi broj pravnika među kojima je i sam pretsjednik Okružnog suda g. Vales. Pretsjednik senata g. Marović čita u najvećoj tišini osudu. Optuženi Lazar Knežević Mitrov, 25 god. težak iz Glavine kriv je što je 27 pro­sinca prošle godine napao i ubio iz puške Slavu Adžiju i Petra Brečića čime je počinio krivično djelo po § 167 odj. 2 broj 3 k. z. kažnjivo smr­ću ili vječitom robijom pa ga u smislu istog pa­ragrafa a upotrebom § 71 kojim mu se olakšava kazna,
OSUĐUJE NA 20 GODINA ROBIJE
i na trajan gubitak časnih prava s tim da plati i troškove krivičnog postupka koji se proglašujuneutjerivim.
Nikola Brkan pk. Glige, 25 godina, Milan Kuzman Gjurin, 37 godina, Jovo Kadijević Todorov, 32 godine, Luka Kadijević pk. Save, 28 godina, Petar Knežević Jovin, 30 godina, Simo Kuzman Petrov, 23 godine i Petar Kadijević Jo­vin, 24 godine, svi iz Glavine u smislu § 280
OSLOBOĐAVAJU SE OD OPTUŽBE I PU­ŠTAJU NA SLOBODU.
Isto tako oslobađa se od optužbe i Stevan Ka­dijević Todorov.
Presudu je Lazar Knežević saslušao u plaču. U obrazloženju koje je trajalo skoro čitav sat kaže se da sud nije mogao steći uvjerenje da je napad na ubijene izvršen dogovorno pa ako je i bilo dogovora da su kasnije od napada svi od­ustali osim Lazara Kneževića. Državni tužilac g. dr. Nikolić najavio je revi­ziju u pogledu oslobođenih a priziv zbog preni­sko odmjerene kazne Lazaru Kneževiću. Obrana je izjavila reviziju i priziv protiv osu­de Lazara Kneževića«.
 
Iz ove se presude vidi da je ubojstvo dvojice Hrvata, iako se to u članku ne navodi iz straha da ih ne progone ondašnje velikosrpske vlasti, bilo organizirano između više mladih Srba, među kojima je bilo i četvero Kadijevića: Jovo, Luka, Petar i Lazar. Sudski savjetnik i predsjednik Senata bio je Srbin Jovo Marović, pa i nije neočekivano što je žrtvovan samo osuđeni Lazar Knežević i samo na 20 godina.
 

Vid Hinković

Talijanska 'La bella ciao' u hrvatskoj Brezovici!?

 
 
U vrijeme antifa-Yuge feštali smo ustanički Dan borca, '4. juli' kad je navodno pukla prva ustanička puška u vojvođanskoj Beloj Crkvi a u Hrvatskoj praznik je bio onaj 'duplić' s BiH, '27. juli' u spomen na četničko-partizanski pokolj u Srbu…, i nakon 1990. evo nas u Capinoj Brezovačkoj šumi, 22. lipnja! Ustvari ovaj državni praznik bi se trebao zvati 'Dan (operacije) Barbarossa' jer je upravo tog dana 1941. nevjerni Hitler iznevjerio svog saveznika u komadanju Poljske, baćušku Staljina. Stoga Capo i ini šumski drugovi ustadoše u pomoć svom velikom učitelju i odmah miniraše vlak koji je vozio 'banijske' kumice u Zagreb pa taj ustaški grad ostade bez sira, putra, vrhnja, mlijeka, jajca i krumpira! A zabavno je bilo i ove godine.
http://novosti.hr/wp-content/uploads/2018/06/6b28f96958478824f2d514654d25aa7c.jpg
Antifašistički dernek uljepša nam milozvučni djevojački zbor iz Pule a posebno nas dojmi ona lijepa talijansko-partizanska 'ojkalica' La bella ciao! Opet, tko zna, možda ljupke djevojke iz Pule htjedoše uputiti pozdrav, CIAO, nedalekom stratištu na kojem antifašizmom nabildani partizani pobiše nemalih šest tisuća razvojačenih ljudi, dakle civila, pa pročitajmo i to da se po običaju, ne zaboravi: U šumi Brezovica i danas leži 6.000 ljudi koje su pobili isti ti partizani bez suda i dokazane krivice! Ti ljudi do dan-danas nisu dostojno pokopani a do nedavno se nisu smjeli niti spominjati upravo zbog tih takozvanih 'antifašista' koji, eto, udariše duboke i krvave temelje ovoj našoj današnjoj državi! SRAMOTA!
 
Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je 17. lipnja 2016. u Novom Selu Palanječkom spomen-ploču i križ za 6000 ubijenih razvojačenih vojnika i civila koje su pripadnici partizanskih jedinica te agenti OZNE i UDBE pod okriljem noći i bez sudskih dokaza krivnje mučki ubili upravo na području šume Brezovica krajem Drugog svjetskog rata. Ovo je nakon Kloštar Ivanića drugo ovakvo spomen-obilježje kojim se obilježavaju stratišta na području Sisačke biskupije. Na području Sisačko-moslavačke županije evidentirano je i policijski potvrđeno 119 masovnih grobnica s 45.000 tijela bešćutno ubijenih i sve po završetku rata. „Od 1945. do 1951., doista, zbivala se najveća tragedija u povijesti hrvatskog naroda, nad kojim je izvršen nepobitan genocid jugokomunizma sa stotinama tisuća žrtava. Na crnoj listi masovnih stradanja bilo je i područje današnje Sisačko-moslavačke županije i Sisačke biskupije. Na kilometar i pol dugu stratištu, šumskoj cesti koja danas od ‘žute brklje’ vodi prema sjeveru gospodarskog djela svjedoci su policijskim istražiteljima potvrdili ‘poslije noćnih egzekucija, pronalaske golih tijela i neprekidnu trosatnu rafalnu paljbu strojnica…’ U Brezovci je tako ubijeno oko šest tisuća ljudi, ali nije ubijena istina o počiniteljima zločina i onima koji se u demokratskoj RH diče profiterskim antifašizmom, počesto ga parolaški zlorabljujući, a počinjene bjelodane zločine ni danas ne priznaju“.
 
Ovom antifa-performansu kolokvijalnog naziva 'La bella ciao' nazočili su i bivši predsjednici, neizostavni Mesić i bljedoliki Josipović a uz njih i ambiciozni predsjednički kandidat, Zoran Milanović samozvani 'predsjednik s karakterom'. Pa uime tog karaktera, jezičava sisačka gradonačelnica mogla ih je sve troje odvesti do križa na livadi kako bi odali pijetet ovim 6.000 pobijenim žrtvama antifa-terora i time potvrdili svoje karakterne vrline! A bio bi to itekako dobar nastup 'čovjeku s karakterom' u njegovoj brezovačkoj kandidaturi za Predsjednika! Dakako, malo morgen!!!
 

Damir Kalafatić

Austrijski i srbijanski nilskokonjski kapital u utrci za hrvatskoga predsjednika

 
 
Čim je postalo jasno kako će se Miroslav Škoro natjecati za gazdu  „Farme Pantovčak“ bilo je još jasnije da će ga se tek tada dočepati ovdašnja medija i (s)ljubljena politika. Kožu će mu „guliti“ u remenju, remen po remen. Kako bi duže trajalo, više boljelo i da bi ga se u antikampanji spriječilo i pristupu drugom izbornom krugu predsjedničkih izbora. Jer, računaju medija i mainstream, glavna struja politike, tada bi Vrag odnio šalu, Škoro završio na „farmi“. Ovdje moram podsjetiti kako sam „to“ prozvao „farmom“ nakon što ju je osvojio „gazda Stipa“ pa, pokraj sebe, tamo naselio još magaradi. Predsjednik Josipović „naselio“ je kasnije guje ljutice, roda „ustašice“. Istina, u početku ih je Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odatle izbacila, a pri kraju mandata dodala je jednu dobru kujicu iz psećeg egzila. Bolje bi bilo da se odlučila na neku žešću pasminu ili barem psa tragača koji zna nanjušiti „odakle vitar puše“, i to već na početku mandata, ali eto nije. O njenim rezultatima ćemo drugom zgodom, ako to bude aktualno. Imala je i dobrih poteza i inicijativa, nu na nju je dobro pazio „kočničar“ s dugog brda. Zasad toliko.
http://www.crorec.hr/lovecollection/wp-content/uploads/2011/10/skoro.jpg
Nije se ni ohladila vjestica kako bi se Miroslav Škoro mogao kandidirati za tu, zasad „farmu“, a medija je već krenula u napad. Prvi je, a tko drugi, napao „Nacional“, novine poznate u povijesti više po onome što ne pišu nego li što pišu. I čiji su glavni novinari više pisali reketom, „tenisači“ jedni, nego li olovkom i perom. Bio je u zlatna vremena poznat i kao Stipin bilten, a bogme i Inin, kojom je vladao Stipa. Jedno vrijeme je i hibernirao pa se probudio. I opet ista priča - sve zna o svima. „(Sa)znanja“ je stjecao dok nije ni izlazio i brižno čuvao. Počelo je još s Tomislavom Karamarkom, pa ode Tomo (e Tomo, Tomo…) a zatim se istražno „novinarstvo“ nastavilo. Tako zna čak i s kim je Miroslav Škoro ručao, nekim kako je pisao, poslovnim „prorusima“, pa je to, jer „javnost treba znati“ i objavio te insinuirao njegovu moguću „rusku vezu“.
 
Škoro se u vrijeme „inkriminiranog“ ručka (ima i slika!) nije ni kandidirao, kao ni u vrijeme objave člančića. Nakon kandidature pratit će ga u stopu. Ubrzo su krenula nova anketarenja čitateljskih duša u kojima je Miroslav Škoro naglo počeo „padati“. Zatim su došle ankete po mediji u kojima je, a nakon kandidature, Zoka Milanović naglo „skočio“ pa počeo pobjeđivati i Predsjednicu u drugom krugu. U komentarima na temu Škorine predsjedničke kandidature SDP-HDZ velikokoalicijski botovi komentatori (roboti, programi) počeli su ga udarati baš onako ponisko. Primjerice po boravku u Americi, a tamo boravio 1986., zatim 1988. oženio se, studirao, radio, svirao… Uostalom 1989. napisao pjesmu „Jer ja ću se vratiti“, kasnije poznatu kao „Ne dirajte mi ravnicu“, koja je doživjela sudbinu neke vrste himne Domovinskog rata u njegovoj najtežoj fazi, fazi srbijanske okupacije. Proslavili su ju „Zlatni Dukati“.
 
Nego što Škoru doista čeka pokazala je naslovnica novina koje prenose virtualnu, medijsku, žuticu, a počesto i laži. Ovako to zvuči na naslovnjači „24 časa/sata“ 23. 6. 2019.; „Ministrica u Škorinu spotu“, kriči naslov. Tako se to radi, naime laže, tako to čine medijski i politički prevaranti. Da sve bude bolje polupismenom čitatelju još uzmu i novce za podvaljenu laž. U tom spotu „ministrica“ još nije bila ni „Žalac“, nego Ivanković, vjerojatno ni punoljetna, a nitko nije znao što će od nje biti, što će postići u životu, kamo li da će dogurati do ministrice. A i pjevač Škoro se zapravo još karijerno uspinjao. Nitko se tada ne bi mogao dosjetiti neke buduće Škorine predsjedničke kandidature, kamo li „24 sata“. Novine „24 sata/časa“ još nisu postojale možda ni u primislima Marjana Jurleke (čini mi se kako on tada još nije „stažirao“ kod Petera Galbraitha na Zrinjevcu). A i „ovo ovdje“, mislim Hrvatska, tada (1992.)..., nu pustimo sad.
 
Dakle sve što u naslovu stoji jednostavno je laž, etalon širenja lažnih vijesti na veliko i jednako takvo pakiranje Miroslavu Škori nezavisnom predsjedničkom kandidatu, nekoliko sati i prije njegove objave kandidature. Ali tako se to radi - Škoru u društvo nepopularne Plenkijeve ministrice, to za potencijalne glasače, a ono drugo: natovari mu na leđa još veće neprijateljstvo aktualnoga HDZ-a pa će medija, njen glavni tok i rukavci, dodatno, a besplatno udariti po kandidatu Škori. Ima u tekstu još, napad na Škoru dioničara, maloga doduše (pet posto), ali tvrtku u kojoj je dioničar, osječki Omega software, „potpomaže“ ministrica, ustvari EU-fondovi. (Bolje bi bilo, misli valjda „24 časa“ da ju ne potpomažu pa se i ovi Slavonci isele.) I onda smo tu, naime možda bi ono iz naslova i moglo biti istina, ako nikoliko, a onda pet posto.
 
Pišu nam novine u vlasništvu anonimnoga (AG) „austrijskog“ kapitala, Bog zna kakvoga i čijega podrijetla, čak navodno i austrijskog, pa i crkvenoga pored, rekla mi ptičica, srbijanskoga. Ne znam insinuira li ptičica ili ne, nu poznato je kako se za vrijeme Miloševića, i agresije na Hrvatsku i kasnije, u Austriju „iselilo“ na stotine milijuna maraka, dolara, pa se odatle „vraćaju“ kao „strani kapital“ u Srbiju, ali „navraćaju“ i u Hrvatsku. Dio tog kapitala sigurno potječe i iz Hrvatske, što od obične ratne pljačke „na terenu, nafta, drvo…, a što od pljačke bivše federacije, a bogme se „iskazala“ i barem jedna nilskokonjska, austrijska, banka. Ustvari je i nevažno jesu li novine nalik srbijanskom „Kuriru“ i „Blicu“ vlasnički, preko „austrijskog“ a zatim „međunarodnog“ kapitala povezane, jer intelektualno svakako jesu - tip laži sliči im kao jaje jajetu, k'o smeće smeću. Počinje deranje kože predsjedničkom kandidatu Miroslavu Škori. Tek sada će, iako o politici već nešto zna, vidjeti koliko je „istina voda duboka“, ali i koliko kalna, a laž još dublja i opakija.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Za koga ćete glasati na predsjedničkim izborima?

Srijeda, 26/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1612 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević