Get Adobe Flash player

Krađa svjetskih razmjera

 
 
Unazad dvije godine u više sam navrata pisao o katastrofalnom stanju u hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Republici Srbiji, čemu je uzrok koncentracija njenih institucija na krajnjem sjeveru države, u Subotici, i koje su u rukama samo nekolicine ljudi. Međutim, nitko ništa nije demantirao, ali nitko nije ni reagirao, pa se nastavilo dalje po dugodišnjoj praksi. Zato danas imamo nepodnošljivo stanje u toj zajednici, na ivici kriminala, ako se već i dotle nije stiglo. A toga je toliko da ću ovaj put u najkraćim crtama govoriti samo o novom časopisu za književnost i umjetnost „Nova riječ“, čiji je glavni urednik gospodin Tomislav Žigmanov, direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici, i to samo o prvom broju tog časopisa (o sljedećim brojevima drugom prilikom).
https://matis.hr/wp-content/uploads/2013/09/images_dogadanja_2013_130906-casopis.jpg
Hrvatska zajednica u Republici Srbiji ima časopis za književnost, umjetnost i znanost „Klasje naših ravni“, koji s prekidima izlazi od 1935. godine, a u kontinuitetu od 1996. godine. U njemu se kao glavni urednik profilirao gospodin Milovan Miković, što je zasmetalo njegovom suradniku, (pre)ambicioznom gospodinu Tomislavu Žigmanovu i ovaj se prvo posvađao s glavnim urednikom (što po rodbinskoj, što po uredničkoj osnovi), a onda je uz pomoć DSHV (čitaj Petra Kuntića), dakle po političkoj liniji, osnovao famozni Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata s jednim jedinim radnim mjestom za sebe - direktor Zavoda (s visokim stalnim primanjima). Kasnije je zaposlio još dvije djelatnice, a koje je odabrao tako da mu budu slijepe poslušnice. Na isti način  Žigmanov odabire i suradnike i tako se slobodno može reći da Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvta jest jednako Tomislav Žigmanov. Žigmanov se tako i ponaša: apsolutistički, bahato i isključivo u svom osobnom interesu.
Žigmanov otvara poslove Zavoda i za to dobija znatna sredstva od Republike Srbije, Republike Hrvatske, Pokrajine Vojvodine, grada Subotice, grada Zagreba i mnogih drugih. Za troje službenika Zavoda kupuje se u Subotici druga polovina ranije kupljene kuće za smještaj HNV (čitaj Slavena Bačića i par njegovih službenika), a što – uz adaptaciju i opremanje cijele kuće – košta preko 20 (dvadeset) milijuna dinara! Tolika sredstva dobijaju sve udruge i sve  manifestacije Hrvatske zajednice u Republici Srbiji tjekom deset godina (a rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu propada poluprazna)!
 
No, gore od svega toga je što Žigmanov u rad Zavoda unosi karakter svoje ličnosti. Gospodin Žigmanov ističe u prvi plan svoja djela i radove, namještajući i plaćajući (našim parama) njihova izdavanja, publikaciju, promocije, nagrade i hvalospjevne kritike od svojih suradnika. Isto tako i suradnicima omogućuje publiciranje, promocije i pozitivne kritike, ali sve u uskom krugu koji drži u svojoj šaci. U cijeli ovaj sustav uključeni su i podupiru ga DSHV (Kuntić), HNV (Bačić sa svojim vijećnicima), NIU Hrvatska riječ (Ivan Karan i Jasminka Dulić sa suradnicima), svi iz Subotice, te suradnici na TV Vojvodina. Sliku o svom „grandioznom“ radu Žigmanov je na isti način uspio prenijeti i u Republiku Hrvatsku i tamo sebi stvoriti respektabilno ime velikog pjesnika, prozaika, filozofa i još štošta toga čega, a uz to i velikog direktora ustanove koja nosi tako zvučno ime: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. On, Bačić i Kuntić su čak i u Savjetu vlade gospodina Milanovića za pitanja Hrvata u Republici Srbiji! A sva trojica ništa nisu učinila za 57.000 Hrvata u Republici Srbiji i stanje u našoj zajednici za vrijeme njihove duge vladavine se pogoršalo u svakom pogledu.
 
Vremenom Žigmanov od silne moći i bahatosti gubi kompas pa je, recimo, imenovao gospodina Bačića za predsjednika komisije za odabir najbolje knjige koju je napisao jedan Hrvat u Republici Srbiji u 2013. godini, a gospodin Bačić je, od tridesetak knjiga, najboljom proglasio knjigu gospodina Žigmanova „Bunjevački put križa“! Gospodin Žigmanov prima nagradu i uzima i njen novčani dio bez zahvale i bez obraćanja publici prilikom dodjele iste (bahato i nekulturno), a na Sajmu knjiga u Beogradu, pri zvaničnom predstavljanju izdavaštva Hrvata u Republici Srbiji ne kaže koja je knjiga proglašena za najbolju u 2013. godini (savjest ili kukavičluk – svakako ovo drugo)!
 
Druga osobina gospodina Žigmanova je nezajažljivost. Uz postojanje časopisa „Klasje naših ravni“, Žigmanov 2013. godine izdaje svoj časopis za književnost i umjetnost „Nova riječ“ (za to ima novca, za udruge nema!). Odabir suradnika u časopisu i način vladavine je isti kao što je već gore navedeno, ali se sada otvaraju novi namješteni poslovi, a Žigmanov je definitivno neprikosnoveni vlasnik i vladar svih književnih i umjetničkih talenata 57.000 Hrvata u Srbiji. Krug je sada još uži, a izmišljanje i namještanje poslova jedni drugima prelazi u apsurd, prije svega vrši se negativna selekcija hrvatskih pisaca, pjesnika, umjetnika, kritičara i dr. u Republici Srbiji, a i nešto daleko gore od toga!  
 
Već dizajn naslovnice ovog časopisa otkriva još jednu Žigmanovu osobinu, bolesnu bunjevštinu, pa se na koricanma slova „n“, „o“, „v“, „a“ i „j“ i „i“ već iz malo daljeg odstojanja ne vide, dok se velika boldirana slova RIČ vide i sa udaljenosti veće od deset metara! Ovdje ne treba posebno isticati da upravo Zavod (Žigmanov), „Hrvatska riječ“ (glavna urednica Jasminka, Dulić) i drugi gore navedeni, favoriziraju bunjevštinu i sve što je bunjevačko, dok se ostali Hrvati u Vojvodini, Novom Sadu i Beogradu minoriziraju, a oni u Srbiji i ne spominju. A treba znati da se od 10-15 tisuća Bunjevaca, koliko ih ukupno ima u Republici Srbiji, preko 70 % izjasnilo da nisu Hrvati, već poseban narod.
 
U prvom broju, već na prvim stranicama, „nova RIJEČ“,  donosi priču Pustara u namjeri da nas upozna sa suvremenim hrvatskim piscima kratkih priča. Ne ulazeći u reprezentnost ove priče, u njoj bode oči odlomak poslije kojeg mnogi vjerovatno nisu nastavili čitati ni priču ni dalja poglavlja novog Žigmanovog časopisa za književnost i umjetnost: Onda, kada su me mati i otac ponekad odvodili na grob majčinih roditelja, tamo u pustaru, sve do onog dana kada joj je, tek malo podalje od toga zajedničkog groba, otac rekao da ni ona nije ništa ino nego drolja s pustare, kao i ta vještica koja ju je rodila tu, u ovoj pripizdini u kojoj su se, pa svi to dobro znaju, samo šute, degenerici do beskraja jebali s drugim degenericima...
 
Postavlja se pitanje je li nam se Hrvati iz domicilne zemlje, onako iz prve, ovdje predstavljaju namjerno na ovaj način, što je u najmanju ruku degutantno, da ne budemo oštriji, ali ako to i „progutamo“, pjesmu Mile Markov-Španović Kao val bez sna na 54 stranici tog istog prvog broja časopisa „nova RIJEČ“ ne može prihvatiti nitko, jer se radi o krađi bez presedana u povijesti književnosti! Naime, Mila Markov-Španović se usudila prepisati našeg jedinog nobelovca za književnost Ivu Andrića, jer iza sebe ima Žigmanova i cijeli spomenuti aparat iz Subotice. Još veća je drskost velikog poznavatelja poezije, proze, filozofije i još mnogo nečeg takvog, gospodina Žigmanova što je taj plagijat objavio u svom novom časopisu, a nezamislivo da svi suradnici na izradi tog časopisa (navedeni u impresumu) ne znaju ili ne smiju do danas, u vremenu dužem od godinu dana, kazati da znaju da se radi o do sada neviđenom plagijatu (ne znam što je gore)!
 
A kada je nedavno NIU „Hrvatska riječ“, jer Milu Markov- Španović gospodin Žigmanov forsira kao izrazito talentiranu pjesnikinju, objavila još i zbirku njenih pjesama Nosim sebe sa sobom u sebi (urednica Željka Zelić, još jedna favoritkinja gospodina Žigmanova), čaša je prekipjela i iznosim u javnost odlomak iz Andrićevih Nemira, koji je Mila tako „vješto“ pretvorila u „svoju“ pjesmu da bi svatko, tko je završio makar srednje obrazovanje, odmah uočio kako se radi o Andrićevim Nemirima. Gospođa Markov-Španović je jedino lirsku prozu Ive Andrića iz prvog lica, kako piše Andrić, stavila u drugo lice, a stih KAO TALAS BEZ SNA uzela za naslov „svoje“ pjesme: VAL BEZ SNA. Poznato je da je Ivo Andrić koristio mnoge srpske riječi, koje je Mila Markov-Španović (kao, recimo, talas – val) zamijenila hrvastkim riječima. Nije moguće da je time mislila prevariti čak i obične poznavatelje Andrićevih djela (maturirao sam u gimnaziji u Rumi na dijelima ovog nobelovca), a uređivači knjiga i časopisa najnižeg ranga ne bi to smjeli biti ako ih Mila tako može prevariti plagijatom, ni manje ni više, nego jednog Ive Andrića! No, uspjela je to uraditi s „velikim“ poznavaocem proze, poezije, filozofije i štošta drugog Tomislavom Žigmanovim, direktorom Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Republici Srbiji!!! Evo kako to izgleda:
 
Ivo Andrić: Nemiri, Nemir od vijeka (peti stavak)
                    Ja moram noćas da bijem na Tvoja vrata kao neko ko je ustrašen i zadocnio, jer ja sam od onih kojima zemlja nema više šta da kaže. Ja moram noću da se dižem, da te tražim i pitam: koje je moje mjesto i moj kraj, jer ne mogu ni ja do vijeka živiti kao siroče bez imena i puta.
                    Kako su slabe ljudske ruke i kako tvrdo može da spava Bog.
                    Ali ja se nemam kuda vratiti; ne odstupam i vraćam se uvijek ponovo kao talas bez sna.
                    Šta sam ja ovdje u svijetu? – Stablo na vjetrovitu mjestu. Cvijet ukraj puta. Kameni stub, osamljen na ruševinama, koji ne drži svoda i gori na žegi, i još onako polomljen i sam kazuje slavu koje više nema.
   
Mila Markov-Španović:
 
KAO VAL BEZ SNA
 
Ti noćas biješ na moja vrata
ustrašen i zakasnio kao onaj
kojem zemlja nema što reći
već si to činio - noću se dizao
da me pitaš - koje ti je mjesto
i koji je tvoj kraj i gdje pripadaš
jer ne možeš ni ti dovijeka živjeti
kao siroče bez imena i puta
O kako su nejake ljudske ruke
a kako tvrdo može Bog spavati
Ali ti se nemaš kamo vratiti
ne odstupaš veliš i nadaš se
- vraćaš se uvijek ponovno
kao val bez sna -
pitaš se što si ti ovdje u svijetu
- stablo na vjetrovitu mjestu
il' cvijet pokraj puta 
il' si kameni rimski stup
osamljen na ruševinama
koji ne drži svoda
i ne služi baš doista ničemu
već puca na mrazu
i gori na žegi
i čami sam samcat.
I još onako polomljen i napušten
svjedoči slavu koje više nema.
 
Dakle, Andrić kuca na Božja vrata, a neki jadnik na Milina, no Bog u oba slučaja tvrdo spava! Što potvrđuje i impresum časopisa za književnost i umjetnost koji objavljuje ovakav plagijat.  Ova krađa svjetskih razmjera ne bi nikako smjela ovim i završiti i gospodin Žigmanov, ako ima imalo morala u sebi, treba dati ostavku na mjesto direktora Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i svako uredničko mjesto. U suprotnom ga treba smijeniti što će se desiti prijavom Zadužbini Ive Andrića u Beogradu. (Hrvatski fokus, br. 246. od 16. I. 2015.)

 

Branimir Miroslav Cakić,  A. Šantića 12/20, Novi Sad

U slučajevima rata, epidemija i elementarnih nepogoda ljudi postaju infantilni i vežu se čvršće uz središnju vlast

 
 
Pobjeda Andreja Plenkovića može nas mnogočemu naučiti o hrvatskom društvu, njegovim vrijednostima i staležima. Možda je Domovinski pokret ostao kratak za 25 do 30 posto više očekivanih glasova, možda je MOST osvojio solidnih 8 mandata, ali to je statistički nebitno. Bitan je rezultat HDZ-a koji je, štono bi Turci kazali, ham(l)etice porazio svoga lijevoga blizanca SDP, koji je jedva osvojio preko 40 mandata, te tako HDZ može gotovo samostalno sastaviti Vladu.
http://www.politika.rs/thumbs//upload/Article/Image/2020_07///677z381_plenkovic.jpg
Koji su razlozi takvoga ishoda? Na prvom mjestu istaknuo bih Korona politiku HDZ-a i neurokirurga Vilija Beroša koji su kod starijega stanovništva stvorili dojam da su pravodobno i pametno reagirali na virus. U slučajevima rata, epidemija i elementarnih nepogoda ljudi postaju infantilni i vežu se čvršće uz centralnu vlast. Plenković je odabrao dobar termin izbora, dok još imade novaca u kasi i potrudio se na vrijeme dati pomoć agencijama i poduzećima, spašavati radna mjesta, sanirati brodogradilišta, obećati da ne će dirati u županije, naglasivši da je to njegovo biračko tijelo, izvršio povrate poreza itd. Obećanje EU-a od 10 milijardi eura pomoći, i to veći dio beskamatno, manji uz vrlo niske kamate je također dokaz nekima da premijer ima dobre veze u toj organizaciji.
 
Koliko je za EU bitna Hrvatska kao mala ali strateški dobro pozicionirana zemlja, a koliko ona želi u Hrvatskoj vlast koja ne će praviti prepreke Srbiji i otvarati pitanja koja su po Srbiju neugodna a po Hrvatsku važna tema je za dužu geopolitičku analizu. HDZ je s Plenkovićem otišao toliko ulijevo da je prihvatljiv i liberalima koji se ježe nacije i još više vjere. SDP sam po sebi nije bio toliko jak, koliko je uspijevao vezati razne koalicije centra te uz HSLS, HSS, HNS, DC, umirovljenike i manjince popraviti vlastitu krvnu sliku, a što mu je Plenković "ukrao". Tu je i vrlo niska izlaznost, za koju mislim da je razlog i apatičnost mladih.
 
Dakle "quieta non movere" (ne diraj ono što miruje, "ne kovitlaj"), znači prihvatiti stanje bez jakog gospodarstva, obrta i industrije, prihvatiti glomaznu i neefikasnu administraciju, te prihvatiti i korupciju koja je u samoj srži naroda koji kod koncesija, zapošljavanja, liječenja, gradnje kuća, iznajmljivanja apartmana  naučio u socijalizmu i prethodnim režimima biti sluga pokoran i švercati ispod žita (Snađi se, druže!), tako da razne afere poput Vjetroelektrana i Agrokora, te INA-e i HEP-a prolaze a medijski psi uglavnom ne laju; pitate se zašto? Jer su na lancu kapitala! Naravno po istome principu je funkcionirala i pokojna Tugoslavija koja nam ne smije biti uzor niti imponirati, ako tko imponira to je Mađarska koja ima vanjsku politiku, energetsku politiku, poljoprivrednu politiku, demografsku politiku itd., te ja kao Hrvat kličem Eljen Magyarorszag!
 
A mi budimo mali, kao predsjednik Zoran Milanović kada minira Davora Bernardića izjavom da ne treba niti ići na izbore, kao što niti Kolinda Grabar-Kitarović nije dobila očekivanu podršku od HDZ-a ali i ostalih, kao klupko sitnica koje na kraju ispadaju bitne kao u Altmanovom filmu "Kratki rezovi". A naš narod bez krupnoga plemstva (od Urote Zrinsko-Frankopanskih), razdiran turskom silom, bez krupnoga građanstva i banaka nije mogao drugačije stasati nego da bude plenkast i vegetast, uvijek nekome dodan i odan, uvijek nečiji začin. Nemojmo zaboraviti da je megalomanija Slobodana Miloševića srušila Tugoslaviju i da je među Hrvatima, pa i svećenicima, bilo puno, puno glinamolastih Tugoslavena. A da postoje stvari gore od Korone poput ekonomske krize, droge, kocke, prometnih nesreća, samoubojstava, blokiranoga zdravstvenoga sustava tomu se budemo tek domislili!
 

Teo Trostmann

Gušenju slobode izražavanja u Hrvatskoj nema kraja

 
 
U nedjelju, 28. lipnja 2020., s adrese elektroničke pošte Facebook [Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.] dobili smo obavijest i prijetnju Velikoga Brata koja glasi:  
»Vaša objava krši naše standarde zajednice u vezi s opasnim pojedincima i organizacijama
Samo osobe koje upravljaju Hrvatski Fokus mogu vidjeti ovu objavu. Imamo ove standarde da bismo spriječili ili prekinuli izvanmrežno nanošenje štete.« Ustvari, ugasili su facebook Hrvatskoga fokusa na 30 dana! Prestrašno. I baš u predizborno vrijeme kada diktator gubi tlo pod nogama.
 
Toliko od Velikoga Brata, a razlog njegove prijetnje je objava članka Željka Maršića – Zenge na portalu HRVATSKOGA FOKUSA 19. lipnja 2020., koji slijedi:

»Hrvatska ministrica protiv hrvatskog generala

Objavljeno petak, 19. lipnja 2020. 00:00| Ispis| E-mail

Ministrica Nina Obuljen Koržinek besramno obmanula javnost



Andrej Plenković je 2016. osobno odlučio na mjesto hrvatske ministrice kulture imenovati Ninu Obuljen Koržinek. Njezin rad obilježile su mnoge odluke motivirane ideološkom isključivošću i sklonosti sumnjivom financiranju veličanja totalitarnog komunističkog režima, kojeg hrvatska orjuna pokušava prikriti antifašizmom. Ipak, predmet ovog otvorenog pisma nije  autokratsko upravljanje resorom kulture od strane dotične ministrice, nego njezino iznošenje neistina i manipulativno obmanjivanje javnosti.
https://hrvatskonebo.org/hercegbosna/wp-content/uploads/2017/05/collage-Praljak-945x643.jpg
Nina Obuljen Koržinek je na sučeljavanju s Karolinom Vidović Krišto, iznijela mnoge neistine od kojih ovdje nabrajamo slijedeće:
1. Je li Nina Obuljen Koržinek potpisala dokument kojim je, sada pokojni, general Slobodan Praljak neutemeljeno oštećen za 436.000 kuna?
Nedvojbeno DA.
Provjerom odluka ministarstva kulture nepobitno je utvrđeno da je ministrica Nina Obuljen Koržinek, tada na poziciji pomoćnice ministra kulture potpisala dokument kojim se zbirke dokumenata generala Slobodana Praljka klasificiraju kao “šund”, dakle svrstavaju ne u knjige nego u brošure.
Time je 16 generalovih knjiga s autentičnim dokumentima proglašeno ne samo “šundom” nevrijednim za hrvatsko ministarstvo kulture, nego je kao takvo podleglo naplati poreza što je generala Praljka dovelo do financijske smrti.
O tome svjedoči dokument koji objavljujemo na kraju ovog otvorenog pisma.
2. Je li Nina Obuljen Koržinek omogućavala financiranje protuhrvatskih filmova?
Nedvojbeno DA.
Najbolji dokaz njezina višegodišnjeg djelovanja s različitih funkcija, je sramotno financiranje dokumentarnog filma Masakr u Dvoru, protuhrvatskog pamfleta temeljenog na povijesnoj krivotvorini. Grubu manipulaciju priznao je i tadašnji direktor HAVC-a (Hrvatskog audio vizualng centra) pod ravnanjem Hrvoja Hribara. Nina Obuljen je u to doba bila članica Upravnog odbora HAVC-a, tijela koje se bavi kontrolom podjele novca u kinematografiji. Protiv odgovornih, Hribara, Obuljen i ostalih podignute su kaznene prijave.

3. Je li Nina Obuljen Koržinek u funkciji ministrice kulture surađivala s Republikom Srbijom tijekom snimanja filma Dnevnik Diane Budisavljević, koji obiluje povijesnim krivotvorinama?
Nedvojbeno DA.
Jednostavnim uvidom u katalog hrvatskog filma uočljiva je koprodukcijska suradnja Hrvatskog audio vizualnog centra i Filmskog centra Srbije. Osnivač HAVC-a je Ministarstvo kulture Hrvatske. Osnivač Filmskog centra Srbije je Ministarstvo kulture i informiranja Republike Srbije. Kako je HAVC pod kontrolom Hrvatskog Ministarstva kulture a filmski centar Srbije kontrolira ministarstvo republike Srbije, sramotno je ministričino negiranje uloge njezinog resora u ovome ruganju s hrvatskom nacijom.
Suradnja je bila toliko snažna da su javne televizije Hrvatske i Republike Srbije, HRT i RTS (također pod resorom ministarstava kulture tih dviju država), film prikazale istu večer.
Tijekom 2019., točnije 28. siječnja 2019., ministrica Obuljen Koržinek je održala radni sastanak s predstvanicima Ministarstva kulture i informiranja republike Srbije. Naoko običan radni sastanak ukoliko se čitaju samo izvješća iz Hrvatske. No uvidom u pisanje srbijanskih medija, osim suradnje na kulturnom planu, naša ministrica je dogovorila mješovite hrvatsko-srpske konferencije o logoru Jasenovac u Zagrebu, Beogradu i Jasenovcu na kojima bi povjesničari s obje strane „sagledali činjenice o tom logoru iz Drugog svjetskog rata”.
Ta ista ministrica je bila na čelu tog resora kada je HRT krenuo po ne znamo više koji put proganjati i suspendirati Karolinu Vidović Krišto, radi gostovanja Igora Vukica na temu njegovog istraživanja i knjige o logoru Jasenovac koja je sufinancirana od hrvatske Vlade i reklamirana na istoj televiziji.

4. Radi li ministrica Obuljen Koržinek transparentno i u skladu sa zakonima? Jedan od slučajeva u dugom nizu svjedoči suprotno.
Aktualna ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek bila je uz Stjepana Ćosića, Romanu Matanovac Vučković, Hrvoja Turkovića i Jadranku Hrg, član Upravnog odbora HAVC-a tijekom 2015. godine. Upravni odbor je odgovoran za rad centra.
Državni ured za reviziju objavio je negativno mišljenje o radu HAVC-a za 2015. godinu, a uz ravnatelja Hrvoja Hribara, očigledna je odgovornost bila i na Upravnom odboru.
U velikom nizu zamjerki ističe se kako je tijekom 2015. Hribar raspolagao sredstvima na temelju zaključenih ugovora, u iznosima iznad 50 tisuća kuna, bez odluke Upravnog odbora, te za iznose iznad 200 tisuća bez suglasnosti osnivača, Ministarstva kulture.
Isto tako zamjerka Revizije bila je što financijski izvještaji HAVC-a često ne iskazuju objektivno i istinito rezultate poslovanja te stanje imovine i obveze.
Među nepravilnostima su obračunavanje plaća po višim koeficijentima od propisanih, omogućivanje korištenja mobilnih telefona za 15 vanjskih suradnika i isplaćivanje autorskih honorara za poslove koji nisu autorska djela.

5. Nina Obuljen potpisala skandalozno očitovanje o knjizi Jezik i nacionalizam?
U „dobar posao“ Nine Obuljen, koji ističu “kulturni djelatnici”, spada i prihvaćanje novčanog podupiranja od Ministarstva RH (pseudo)znanstvenih projekata koji ne samo da negiraju stožerne odrednice hrvatske kulture nego i samo postojanje kulture hrvatskog naroda.
Knjigu “Jezik i nacionalizam”, kojom se negira postojanje hrvatskog jezika i nastoji dokazati postojanje ‘srpskohrvatskog jezika’, financiralo je ministarstvo kulture s Božom Biškupićem na čelu. Na prijavu odgovornih osoba u Ministarstvu kulture Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu iz Ministarstva kulture stiglo je očitovanje s potpisom tadašnje državne tajnice Nine Obuljen u kojem stoji glede skandaloznog financiranja “da su se članovi Komisije vodili kriterijem stručne utemeljenosti i relativne zanimljivosti problematike, a nipošto ideološkim ili dnevno-političkim motivima”. Podsjetimo, riječ je o knjizi koja ne “raspravlja o sudbini hrvatskog jezika” nego taj jezik ne vidi na lingvističkoj karti Europe, odriče mu zasebnost i pravo na život pod hrvatskim imenom.

6. Potiče li Ministarstvo kulture pod ravnanjem Nine Obuljen Koržinek istinu o Domovinskom ratu? Evo samo dva u nizu vrlo jasnih primjera.
Od kada je Ministrica Obuljen Kožinek preuzela Ministarstvo odbijeni su slijedeći projekti:
Glazbeno scenska predstava “Bitka za Vukovar“ za gostovanje na: Novom Zelandu (2017. godina), Kanada (2017. godina) i USA (2018. godina) .
Projekt prilagođen za 7 i 8 razred osnovne škole, glazbeno scenska predstava “Bitka za Vukovar“ za projekt Ministarstva "Ruksak (pun) kulture – umjetnost i kultura u vrtiću i školi" (2019. godina).
Svake se godine unutar navedene programske sheme odobravalo u prosjeku10 milijuna kuna.
Za jedinu braniteljsku predstavu i jedini projekt o Domovinskom ratu u Hrvatskoj koji objedinjava i kulturnu baštinu i narodne plesove i pjesme ali i jedinu predstavu na kojoj se nikada ne naplaćuje ulaz, nije bilo novčanih sredstava.
Dotična ministrica je odbila i projekt Domovina u pjesmama, jedinstven glazbeni uradak koji govori o hrvatskom identitetu, ljudima koji su ga branili, dotiče se pitanja iseljavanja i sl.
U isto vrijeme tijekom 2017., za skandaloznu predstavu orjunaškog ekstremiste Olivera Frljića, “Turbofolk”, ministarstvo intervenira dva puta i Frljića potiče s 28.000 kuna, te potom s 26.000 kuna. Na sučeljavanju je ministrica tvrdila kako za njezina mandata Frljić nije financiran.

7. Interesni kolopleti ministrice Nine Obuljen Koržinek.
Maštovitost Nine Obuljen se pokazala u punom sjaju pri kreiranju interesnih kolopleta povezanih s HAVC-om (Hrvatski audiovizualni centar). Jasen Mesić i Nina Obuljen su dovođenjem Hribara (2010.), kreatori ovog filigranskog, kružnog sustava u kojemu jedni druge imenuju, jedni druge nagrađuju i jedni drugima isplaćuju novce. Ukoliko niste kružno omiljeni, do sredstava jednostavno ne možete doći. Prvo je Koržinek odabrala Hribara za ravnatelja, a onda, kako bi joj uzvratio uslugu, Hribar je imenovao nju u članstvo upravnog odbora. Bezbrojne, ozbiljne inkriminacije HAVC-a događale su se kako do njezina dolaska u upravni odbor tako i nakon njezina imenovanja 2015.
Kriminalni tijekovi novca, sukobi interesa, regionalni (filojugoslavenski) nagradni prsten  baziran na koprodukcijskom rasipanju hrvatskog novca, poticaji suprugama, bliskoj rodbini, članovima upravnog odbora, itd. Suma od oko 70 milijuna kuna godišnje mamac je mnogima. Koržinek ništa od navedenoga nije zamjetila? Nisu je zasmetale ni avansne isplate par stotina tisuća kuna  Anti Tomiću i sličnima. Tomić se hvali kako od države niti traži niti dobiva išta. Točno. Traži i dobiva od države u državi – HAVC-a, pod ravnanjem partnera Obuljen-Koržinek, Hribar. Za to vrijeme ministričin ljubimac Hribar po Beogradu mantra kako je “Hrvatsku zahvatio grip fašizma”. 

8. Gaženje medijske struke
U vrijeme dok je obnašala dužnost predsjednice Programskog vijeća HRT-a, od kraja 2012., do početka 2015., na HRT-u se dogodilo niz skandala, među ostalim, nezapamćena cenzura i gaženje medijske struke u svrhu zataškavanja činjenica o tzv. spolnom odgoju u hrvatskim školama. Dokazi o spolnom odgoju utemeljenom na pedofiliji prikazani su u emisiji Slika Hrvatske. Tadašnja urednica emisije Karolina Vidović Krišto tada biva izložena nezapamćenim progonima.

9. Nagrade za blaćenje Hrvatske.
Ministrica Obuljen-Koržinek je blagoslovila imenovanje Danila Šerbedžije savjetnikom za film pri HAVC-u. Danilo tako postaje jedna od osoba koja će odlučivati koje će adrese krčmiti desetke milijuna kuna hrvatskog novca. Imenovanje je obavljeno potiho pod krinkom Covid19 krize. U isto vrijeme Danilo i njegov otac Rade Šerbedžija mrežnim istupima javno podupiru monstruozno blaćenja Hrvatske od makedonskog direktora Agencije za film Gorjana Tozije. Ministricu Obuljen-Koržinek nije osvijestila ni prosvjedna nota koju je hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uputilo makedonskim vlastima povodom bestijalnih istupa njihova dužnosnika.
Ovakav niz primjera koji svjedoče o radu ministrice Obuljen-Koržinek mogao bi popuniti cijelu knjigu. Razvidno je kako su ovdje na djelu najteži slučajevi klijentelizma i manipulacija na štetu hrvatske umjetnosti, kulture, nacionalnih interesa i hrvatskog identiteta čija je zaštita temeljni zadatak hrvatskog ministarstva kulture.
Telefonski smo kontaktirali gospođu Vidović Krišto sa zamolbom da i sama komentira navedenu problematiku. Izjavila je slijedeće:
„Prilažem fotografiju srušenoga borbenog zrakoplova JNA koja je uz Srbiju, Crnu Goru i terorističke postrojbe pobunjenih pripadnika srpske narodnosti, 1991., izvršila agresiju na Hrvatsku. Rušenje zrakoplova je bez odobrenja ratnog vrhovništva, zapovjedio pukovnik Ivica Arbanas-Lipi, prvi ratni zapovjednik samoga grada Vukovara, kojega predsjednik Tuđman naknadno odlikuje za taj čin.  Isto tako ću svojim radom učiniti sve da istinom ostavarimo pomirbu hrvatskog nacionalnog bića, te zloslutne simbole totalitarizama jednom za svagda pošaljemo u ropotarnicu povijesti.“
 

Željko Maršić – Zenga, Građanska inicijativa Ivo Pilar«

 
Adresa objave članka na portalu glasi:  https://www.facebook.com/support/?item_id=2726214824149866&ref_medium=graphql&notif_t=actor_feedback&notif_id=1593343632850796
 

Pavao Blažević

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Nedjelja, 25/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1658 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević