Get Adobe Flash player

Stvaralaštvo sam doživljavao kao kontinuirani proces u kojem podjednako sudjeluje umjetnikovo racionalno i emotivno biće

 
 
Akademski slikar, autor europskog renomea Dimitrije Popović, kreator je kompleksnog likovnog opusa, književnik. Ovih je dana objavljena opsežna, reprezentativna monografija posvećena pedesetoj obljetnici njegovoga umjetničkog rada.
https://www.tportal.hr/media/thumbnail/w1000/991667.jpeg
• Gospodine Popoviću, pred nama je opsežna monografija, reprezentativno izdanje posvećeno pedesetoj godišnjici Vašega umjetničkoga stvaralaštva. Može li pedeset godina stati u jednu knjigu, koliko zapravo? Što monografija posebno ističe?
- Pedeset godina stvaralačkog rada je doista dug period. Monografija na 620 stranica sažima sve ono bitno što se odnosilo na moj umjetnički rad na svih dvadeset tematskih ciklusa koje sam izlagao u proteklom vremenu. Osim te tematske različitosti motiva svjetovne ili sakralne tematike u monografiji je vidljivo i različito korištenje likovnih medija kojima sam se bavio od najranijih radova do ovih recentnih. Dakle osim klasičnih tehnika kao što su crtež, slika i grafika zastupljeni su i moderni ili suvremeni mediji ,kolaž, asamblaž, objekt, instalacija odnosno performans. Ovo je do sada najkompleksnija monografija o mom stvaralaštvu koja precizno iscrtava moj umjetnički lik, pokazuje različitost predmet mojih zanimanja i obzore  mojih interesovanja.
 
• Što je ključ za dešifririranje Vašega kompleksnog opusa? Kako najbolje razumjeti Vaše djelo? Na promociji monografije izveli ste i performans Alegorija o umjetnosti, znakovito?
- Ono što će zazvučati paradoksalno jest da i meni  kao autoru vlastito djelo izmiče u svom potpunom značenju. Naime svaka je tema za umjetnika toliko kompleksana da je nikada u potpunosti ne može, da se tako izrazim, „osvojiti“. U tome i jest draž stvaralaštva. Dakle pristupi mom djelu su bili različiti ovisno o tematu kojim sam se bavio. Ali nešto kao moguća zajednička konstatacija iz onoga što je pisano o mom radu odnosi se na prikaz zamršene i kompleksne  tragične ljudske prirode, o onim vječnim pitanjima smisla postojanja i naravno onog vječno aktualnog  pitanja smrti i njenog mističnog značenja. Upravo performans „Alegorija o umjetnosti“  govori o tom odnosu umjetnosti prema vječnom pitanju tajne postojanja i umjetničkog izražavanja.
https://www.tkokaze.hr/media/3561/retrodimpopdog2017.jpg?crop=0.036931818181818184,0,0,0&cropmode=percentage&width=754&height=352&rnd=131299110190000000
• Autor ste niza ciklusa. Volite li poneki ciklus ili sliku više od drugih?
- Svaki je od ciklusa kojima sam se bavio na poseban način bio izazovan. Za umjetnika je poseban kreativni kvalitativni problem kako staroj temi dati novo viđenje a da suština sižea ostane nepromijenjena. Od svih ciklusa  najviše sam se bavio temom Kristovog stradanja i smrti na križu. Taj ciklus naslovljen „Corpus Mysticum“ bio je izlagan u Rimu 2000 godine u programu obiljžavanja dvijetisuće godina kršćanstva kojeg je organizirao Vatikan. U jednoj emisiji o umjetnosti francuske televizije moja slika „Raspeće“ koja prikazuje Kristov raspeti korpis s leđa uvršten je u izbor najzanimljivijih prikaza ovog motiva u umjetnosti XX. stoljeća.
 
• Kako se razvijao Vaš umjetnički put, mirno, odmjereno, s amplitudama, kako?
- Stvaralaštvo sam doživljavao kao kontinuirani proces u kojem podjednako sudjeluje umjetnikovo racionalno i emotivno biće. Umjetnik svoje djelo podjednako osjeća i misli. Naravno postoje lucidni momenti koji se nazivaju inspiracija kad vam odjednom zabljesne neka ideja, ali u principu umjetnička kreacija zahtijeva kontinuirani rad. Što se tiče moje karijere ona je bila pomalo netipična. Već sam kao student na zagrebačkoj Likovnoj akademiji bio dobitnik važnih nagrada i izlagao u Parizu.
 
• Družili ste se s nizom istaknutih imena s jugoistoka Europe, tko je od njih na Vas najviše utjecao?
- Od  autora koje sam poznavao Danilo Kiš je bio najzanimljivija osobnost.  Možda i zbog toga što je bio posebno vezan za Cetinje moj rodni grad u kojemu je Kiš proveo važne, formativne godine a i majka mi je bila cetinjanka. Kiš je bio izuzetno lucidan i duhovit čovjek. Ne treba zaboraviti i to da je u mladosti imao ambiciju postati slikar. I ta likovna komponenta je naše razgovore obogaćivala na poseban način.
 
• Često objavljujete i književne radove. U kakvom su međuodnosu likovna umjetnost i književnost u Vašem ukupnom opusu?
- U mom slučaju odnos slike i riječi je posebno važan. Jedno proizlazi iz drugog. Slika izaziva riječ kao što riječ potiče sliku. Konačno u kršćanskoj religiji „Riječ je postala tijelom“, a tijelo automatski implicira sliku. Temati kojima sam se bavio , bilo da su sakralne ili svjetovne sadržine znaju biti toliko slojeviti i bogati značenjima da se zapravo nameće potreba da se uz jednog medija pređe u drugi, da se likovno izrazi literarnim.
http://www.galerija-mona-lisa.com/galleries/Raskaj/Dim_Akt_1988_bak77_99_50x39.3cm.jpg
• U Vašem opusu često se isprepliću sakralni i erotski motivi.
- U pravu ste. to se posebno vidjelo u mojim likovnim i literarnim radovima posvećenim trima biblijskim ženama Juditi, Salomi i Mariji Magdaleni.  Objavljena je i knjiga mojih eseja o ove tri zanimljive biblijske žene pod naslovom „Eros, krv i svetost“. Tridesetoga svibnja putujem u Rim na otvorenje izložbe mog ciklusa o spomenutim ženama.
 
• Što je trenutačno novo u atelijeru? Planovi, izložbe, knjige...?
- Trenutačno radim na završavanju ciklusa „Mit mode“. Fenomen mode me jako zanima s estetskog, sociološkog i filozofskog stajališta. Taj sam ciklus započeo prije dvije godine. U Lyonu je nedavno završena zanimljiva izložba posvećena motvu Kristovog raspeća. Na toj sam izložbi imao izložena dva rada iz cilkusa „Corpus Mysticum“. Što se tiče knjiga u zaostatku je jedna tematska monografija  koja je trebala biti objavljena prošle godine. Njezino objavljivanje se planira ove jeseni. Knjiga je naslovljena „Mit o ženi“.
 

Miroslav Pelikan

Iskorijenit ćemo monokulturalne nacije

 
 
"Jednonacionalne – monokulturalne države trebale bi nestati. Masovno useljavanje muslimanskih muškaraca je sredstvo za postizanje tog cilja". To kaže onaj koji bi nakon 26. svibnja 2019. mogao odlučiti o budućnosti Europe. Frans Timmermans, podpredsjednik Europske komisije i vodeći kandidat Socijaldemokrata PES/SPD za izbor u Europskoj uniji je ovo izjavio u ZDF-Programu Schlagabtausch 16. svibnja 2019.
http://whiteeurope.eu/wp-content/uploads/2019/01/scumbag.png
Na pitanje je li islam spada u Europu odgovara: Već 2000 godina. Od prije mnogo godina. A publika  „blagoslovljena neznanjem“ pljeska jer ne zna ni kada je islam nastao ni da se ovdje radi o izuzetno opasnom pitanju koje je na pozornici postavljeno Timmermans, koji se natječe za nasljednika onog predsjednika  EU-ove komisije, koji pati od „dugogodišnjeg teškog išijasa“, Jean-Claude Junckera, zajedno s Manfredom Weberom, puše u isti rog: „Islam pripada Europi.“ Zamijenik šefa CSU-a i glavni kandidat pučke stranke EVP ograđuje se: „Ali on nije konstitutivan za temeljne vrijednosti kontinenta.“ K tome još se prije više stotina godina krvavo borilo protiv muslimana i muslimanskog podjarmljivanja. A sada im se Europa spremno podčinjava i nudi im svoje vrijednosti.“
 
Za manje od dva tjedna mi biramo osobito važne ljude kao buduće odlučujuće u EU-ovom parlamentu. Tko poznaje program bivšeg ministra vanjskih poslova Nizozemske, Timmermansa, (58) mora zadrhtati od straha prije nego se prekriži. Uvođenje poreza na CO2, poreza na kerozin, zabrana letova na kratkim linijama, surađivanje s onima koji zastupaju masovni useljavanje (Zeleni i Ljevica), kao i njima bliski po svjetonazorima, koji slično gledaju na invaziju tražitelja azila. „Afrika će doći k nama i zahtijevati ono što zaslužuje – pošteni dio svjetskog bogatstva“, rekao je. Sitnica u usporedbi s onim što je rekao u govoru na Kolokviju o temeljnim pravima u EU-a – EU Fundamental Rights Colloqium, u listopadu 2015. u Brusselu. „Raznolika Europa i multikulturna raznolikost“ putem migracija i useljavanja kao po sebi dano i prihvatljivo. Odbije li se ovakav razvoj ostaje „Europa mjesto u kojem nema mira.“
 
On je zahtijevao od članova Europskoga Parlamenta nedvosmisleno napore da se pojača i ubrza proces uvođenja multikulturne raznolikosti u svakoj pojedinačnoj naciji. Budućnost čovječanstva, tako govori Timmermans, počiva ne na pojedinačnoj naciji i kulturi nego na izmiješanoj superkulturi. „Današnji konzervativci koje cijene vrijednost vlastitih nacija i hoće imati mirnu budućnost u svojim društvima pozivaju se na prošlost koja ne postoji“ i zbog toga oni ne mogu diktirati budućnost. Europska kultura i europsko naslijeđe su konačno samo društvena konstrukcija i svatko tko nešto drugo tvrdi ima suženu svijest. Europa je uvijek bila kontinent migranata. Prema njegovom mišljenu jednonacionalne – monokulturalne države moraju nestati.
 
Masovno useljavanje mulimanskih muškaraca u Europu je sredstvo za postizanje tog cilja.Nijedna država se ne može suprotstaviti miješanju, „čak štoviše useljenici moraju stići do najudaljenijih mjesta planeta.“ Budućnost čovječanstva ne počiva više na pojedinim nacijama i kulturama nego na izmiješanoj superkulturi. Stoga „multikulturna različitost“ u svakoj pojedinačnoj naciji se mora ubrzati i „izbrisati jednonacionalne i monokulturalne države“ Timmermans jasno traži od Europejaca /Jugoslavena?!!/ njihov nacionalni suverenitet i da protjeraju prethistorijsku nacionalnu državu“. Naglašava da je odlučan „uništiti homogene nacije i da je u tomu apsolutno u pravu.“
Pored Macrona, Merkel, Webera i Sorosa Timmermans je jedan od najopasnijih pioniraislamskog fašizma. On je najpodmukliji grobar europskih naroda.  Takvi izdajnici europskih vrijednosti prosvjetiteljstva, slobode, jednakosti muškarca i žene, humanizma i pluralizma vode nas u islamizaciju i stvaraju uvjete kakvi su na Bliskom istoku, Africi, kalifatu kojeg  smo se bojali. On je naivan kad govori da islam 2000 godina pripada Europi. Uz to on islam izjednačuje s kršćanstvom.
 

Frans Timmermans, podpredsjednik Europske unije, 19. V. 2019.,  https://www.anonymousnews.ru/2019/05/19/vizepraesident-der-eu-kommission-wir-werden-monokulturelle-voelker-in-europa-ausradieren/

(s njem. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Oni zastupaju program gušenja hrvatske nacije i katoličke vjere

 
 
Nizozemac Frans Timmermans - vodeći kandidat europskih socijalista za budućeg predsjednika Europske komisije -bio je u nedjelju 19. svibnja 2019. u Rijeci sa SDP-ovcima, a Angela Merkel i Manfred Weber dan prije bili su u Zagrebu. Oni zastupaju program gušenja hrvatske nacije i katoličke vjere. U Hrvatsku su došli snubiti naše punoglavce, i u SDP-u, i u HDZ-u, koji plješću svakomu. Ovo je kraj svijeta. Stoga su ovi izbori za Europski parlament izbori u kojima nas još jednom žele pobijediti.
https://p5.focus.de/img/fotos/origs10729632/8439037876-w630-h416-o-q75-p5/329d6400ff986226.jpg
Ne zaboravimo, bivši francuski predsjednik, mađarski Židov, Nicholas Sarkozy je rekao: Miješat ćete se milom ili silom! Sada shvaćamo zašto je zapaljena crkva Notre-Dame, zašto je bila paljevina Reichstaga, zašto je New York zapaljen 11. rujna 2001. Sve je to bila najava progona kršćana. Zato nam je jedino ostalo: krunice u ruke i permanentna molitva.
 
Katedrala Notre-Dame zapaljena je na prvi dan Velikog tjedna, na 107. obljetnicu potonuća Titanica s nizom okultnih znakova i teroristički je čin tajnih službi. Elita je bila na turističkom riječnom brodu na Seinei i među njima koji su pili šampanjac; u znak svoje pobjede, bila je vidljiva Michele Obama. Čisti sotonizam. I zato na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018. u Rusiji Hrvatska nije smjela pobijediti jer je bijela, jednonacionalna i katolička reprezentacija. Posebice da pobijedi panafričku tzv. reprezentaciju Francuske. I zato i u Zagrebu (Merkel i Weber), i u Rijeci (Timmermans) bio pravi – bal vampira!
 

Pavao Blažević

Anketa

Za koga ćete glasati na predsjedničkim izborima?

Četvrtak, 27/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1272 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević