Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Samoborski kvartovski kokošar, perverznjak i glumice iz sapunica u potrazi za "fašistima"

 
 
U Hrvatskoj je sve moguće, pa i to da besprizorni kokošari (izraz je srpski ali odlično paše uz tu pasminu) i isfrustrirani redikuli dijele lekcije narodu, blatom se nabacuju na najuglednije među nama i pošto-poto žele pokvariti sve ono što je pozitivno i afirmativno za ovu zemlju. Velebni skup od preko pola milijuna ljudi i eksplozija nacionalnog ponosa i dostojanstva koja se dogodila prije u ponedjeljak Zagrebu, razumljivo, bili su itekakav mamac za štakore koji su po naravi stvari zaduženi za destrukciju i širenje smrada i zaraze. Ti se štakori obično zavlače duboko u svoja legla sve dok traje oluja, pa potom najprije oprezno promole njuške i nakon što se uvjere kako nema više opasnosti, nastavljaju ono što inače rade – zagađuju okoliš i raznose bacile.
http://archivo.unionguanajuato.mx/sites/default/files/auto%20robo%20delincuente_0.jpg
No, ovoga puta – već u vrijeme spomenutog dočeka Vatrenih – neki od tih štakora putem društvenih mreža započeli su svoje podrivačko djelovanje, naravno, iz dobro utvrđenih busija, a putem društvenih mreža. Tako se samoborski kvartovski kokošar i smutljivac – zbog kojega susjedi i danas stavljaju pojačane sigurnosne brave na svoje garaže – na twitter profilu požalio kako mu je (čujte ovo) neko „smeće fašističko pokvarilo dan“ i to baš u kontekstu vijesti o ulasku u autobus s Vatrenima pjevača Marka Perkovića Thompsona kojega su kapetan Luka Modrić i ostali nogometaši naprosto uvukli među sebe. I, naravno, naši „desni“ portali su „buknuli“, ne računajući da je samoborski kvartovski lopov (kokošar) upravo to i htio – jer, da nije htio publicitet, zašto bi se uopće oglašavao!?
 
No, Marko Perković Thompson ipak je otpjevao „himnu“ naših vatrenih junaka „Lijepa li si“, a uz to – po želji zlatnog dječaka lavljeg srca i najboljeg nogometaša današnjice Luke Modrića i „Geni kameni“ – doduše a capella, ali ipak... I što se događa nakon svega? Samoborski kvartovski kokošar pokušava se vaditi iz vlastitog dreka, pa dodatno „pojašnjava“ svoju nebulozu, tvrdeći kako ga je javnost „pogrješno razumjela“, jer on (dakle, taj samoborski kvartovski kokošar) nije mislio ni na koga određenog kad je spominjao „fašističko smeće“, nego je to (čujte sad ovo!) bio njegov „bunt prema politici koja nas razdvaja i hrani mržnjom još od Drugog svjetskog rata“. Eto, vidite kako se onaj tko je kvaran, lažac i uz sve to još i zakinut za koju vijugu prije ili kasnije sam upeca – poput soma.
 
U ovom naknadnom „pojašnjenju“ samoborski kvartovski kokošar je hotimice ili ne, prozvao svoje ideološke saveznike (Bernardića i kompaniju), a bogme i njihovu ikonu iz doba komunizma Ivicu Račana i njegov tadašnji politički establišment, pa i Titu i Partiju – jer komunisti su jedini javno djelovali (od 1945. do 1990.), te je pitanje tko je to i kako „hranio mržnjom“ narod, suvišno i postavljati. Samoborski kvartovski kokošar je, dakako, lagao (kao i uvijek), jer jako se dobro zna na koga se odnosila prva izjava i kakva se kombinacija rodila u njegovoj bolesnoj glavi.
 
No, ni neki drugi nisu se pokazali baš previše pametnima. Budući da ih je masovno slavlje Hrvata – NEVIĐENO U POVIJESTI SAMOSTALNE HRVATSKE – dovelo u stanje šoka i vosokoga stupnja frustracije, oglasili su se još neki, među njima i jedan depilirani perverznjak čiji spol nije stopostotno utvrđen (a odaziva se, čini mi se, na ime „Sendi“, „Sandi“ ili nešto slično – nemojte zamjeriti, nisam siguran) koji je skarednim rječnikom izvrijeđao predsjednicu države spominjući seksualno izopačene radnje i akte, a koje će ona (da oprostite na izrazu) počiniti u svlačionici s našim nogometašima nakon utakmice na SP u Rusiji. Tako je ovaj perverznjak – koji se na javnu scenu probio nakon što su neki od mainstream medija doznali kako dotični („Sandi“ ili „Sendi“), zamislite, depilira i ona mjesta na tijelu s kojih inače normalni muškarci nikad ne odstranjuju dlake – pogađate, također opet (poslije dugo, dugo vremena) završio na naslovnicama portala. I još ne silazi s njih.
 
I nije to sve. Nisu samoborski kvartovski kokošar i perverznjak koji se depilira u totalu jedini akteri ove opskurne sapunice. U cijelu priču umiješale su se i dvije epizodne glumice pravih TV sapunica – koje povremeno imaju stanku od po nekoliko godina, dok redatelji ponovno ne zapaze njihove „umjetničke kvalitete“ i ne angažiraju ih u hrvatskim inačicama petparačkih meksičkih serijala za „široke mase“. Jedna od njih je čini mi se, u žarište javnosti dospjela prije desetak (ili nešto više godina) i to krasnim povodom: nakon što su neki portali objavili eksplicitne fotke oralnog seksa što ga je prakticirala s jednim od svojih (brojnih) partnera (a ovaj to snimio mobitelom i lijepo unovčio), a druga povremeno zna „zapaliti“ javnu scenu svojim burnim raskidima ljubavnih veza i mijenjanjem muškaraca – kao na tekućoj traci, što bi se reklo.
 
Eto, to su te ljudske i moralne „veličine“ koje proglašavaju Hrvate „fašistima“ i osipaju paljbu na Thompsona, a preko njega i na naše Vatrene. Na jednoj strani naš ponos i dika – viceprvaci svijeta na čelu s izbornikom Dalićem, ponajbolji nogometaš današnjice, dobitnik Zlatne lopte na SP-u u Rusiji 2018. i Hrvatska, a na drugoj oni: SAMOBORSKI KVARTOVSKI KOKOŠAR, DEPILIRANI PERVERZNJAK I EPIZODNE GLUMICE IZ TV SAPUNICA KRAJNJE UPITNOG I SUMNJIVOG MORALA. To je trenutačni raspored snaga. I naša stvarnost.
 
No, ne budimo u zabludi. Ovo je tek štakorska izvidnica. Očekuju se čitavi čopori, samo kad se ova oluja koja ih je natjerala u jazbine malo slegne. Navikli smo već na to, ali i oni moraju naučiti kako za njih uvijek i u svakoj prigodi imamo primjereno sredstvo za „deratizaciju“. Za početak, pokušajmo manje nasjedati na njihove provikacije i primjereno reagirati. Dajmo im do znanja da je njihovo mjesto u podzemlju – kud po svemu i pripadaju. Ali, na jedan pristojan, demokratski i civiliziran način, bez žuči, mržnje i ne daj Bože nasilja, jer oni to upravo traže!
 

Zlatko Pinter

Tri izborne jedinice po 30 zastupnika po izbornoj jedinici s izbornim pragom od 3 posto

 
 
U praksi postojeći Zakon za izbor zastupnika u Hrvatski sabor onemogućava  značajnije promjene među potrošenim političkim garniturama koje izbornim rotacijama stalno ostaju na vlasti i više od sedamnaest godina uništavaju hrvatsku državu i društvo. Nesređeni su birački popisi, izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim inženjeringom, a izborno zakonodavstvo ne omogućava pozitivnu selekciju kandidata za Hrvatski sabor. Broj stanovnika opada od 1991. godine odnosno od početka primjene razmjernog izbornog sustava, a broj birača registriranih na biračkim mjestima u deset općih izbornih jedinica u Hrvatskoj neprekidno raste  od 3,686.378  na izborima 2000. godine do 3,842.363 birača na izborima 2011. godine.
http://www.clker.com/cliparts/c/K/7/Y/z/f/box-3-vote-md.png
Danas je u Hrvatskoj 428 općina, a od toga prema konačnim rezultatima popisa stanovnika od 2011. godine, u  220 općina ima manje od 2.500, a 276 manje od 3.000 stanovnika. Imamo 128 gradova, a od toga 18 gradova ima manje od 5.000, a 60 manje od 10.000 stanovnika i 20 županija što  ukupno iznosi 576 administrativnih jedinica. Prije prosinca 1992. godine Republika Hrvatska imala je samo 115 općine. Naše posustalo gospodarstvo ne može više pokrivati troškove za mirovine, socijalnu pomoć, preveliku državnu i lokalnu administraciju i javne i državne službe.
 
Vlada Jadranke Kosor je zbog toga na sjednici 23. rujna 2010. godine imenovala Radnu skupinu za decentralizaciju i regionalni preustroj koja je trebala, "prema utvrđenim smjernicama i načelima", predložiti "funkcionalnu decentralizaciju i regionalnu reorganizaciju Republike Hrvatske". Pod "funkcionalnom decentralizacijom" podrazumijevala se i odgovarajuća fiskalna decentralizacija. Prošlo je više od sedam godina od imenovanja Radne skupine, vladavina Zorana Milanovića i Tihomira Oreškovića; provedeni su  izbori za lokalne jedinice samouprave 2013. godine, izbori za Europski Parlament 2013. i 2014. godine te redovni i prijevremeni izbori za Hrvatski sabor 2015. i 2016. godine i lokalni izbori 21. svibnja prošle godine, a po pitanju funkcionalne i fiskalne decentralizacije i preustroja lokalne samouprave vladajući nisu ništa poduzeli.
 
Koalicijska vlada Zorana Milanovića je podijelila Hrvatsku na dvije statističke regije za potrebe Eurostata i povlačenje sredstava iz kohezijskih fondova Europske unije za razvoj regija tako da je prijašnje: Sjeverozapadnu i Središnju i istočnu (Panonsku) statističku regiju spojila u jednu statističku regiju s nazivom Kontinentalna Hrvatska, a Jadransku regiju je ostavila nepromijenjenu. Broj stanovnika statističkih regija prema novoj podjeli iznosi: Jadranska regija s 1,411.935 i Kontinentalna regija s 2,872.954 stanovnika prema popisu stanovnika iz travnja 2011. godine. Broj stanovnika Kontinentalne Hrvatske je dvostruko veći od Jadranske Hrvatske. Taj podatak omogućava optimalnu podjelu Hrvatske na tri i šest izbornih jedinica s podjednakim brojem stanovnika i birača.
 
TRI IZBORNE JEDINICE
 
Republika Hrvatska bi uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebala imati 3 izborne jedinice koje bi davale u Hrvatski sabor po 30 zastupnika po izbornoj jedinici s izbornim pragom od 3 %, a to je smanjenje ukupnog broja zastupnika za 48 u odnosu na sadašnji saziv Hrvatskog sabora. Hrvatski sabor bi imao ukupno 103 zastupnika = (3x30 razmjerno + 8 nacionalnih manjina + 5 dijaspore). Na 8 stranica formata A4 stalo bi 12 kandidacijskih lista s 30 zastupnika. Kandidacijske liste bi morale skupiti barem 3.000 pravovaljanih potpisa potpore birača za sudjelovanje na izborima za Hrvatski sabor.
 
I. Izborna jedinica obuhvaćala bi: Dubrovačko-neretvansku, Istarsku, Ličko-senjsku, Primorsko-goransku, Splitsko-dalmatinsku, Šibensko-kninsku i Zadarsku županiju s 1,411.935 stanovnika, a od toga je 55.637 pripadnika srpske nacionalne manjine i 1,271.894 birača.
II. Izborna jedinica obuhvaćala bi: Grad Zagreb, Karlovačku, Sisačko-moslavačku i Zagrebačku županiju sa 1,408.961, a od toga je 54.654 pripadnika srpske nacionalne manjine i 1,221.894 birača.
III. Izborna jedinica obuhvaćala bi: Bjelovarsko-bilogorsku, Brodsko-posavsku, Koprivničko-križevačku, Krapinsko-zagorsku, Međimursku Osječko-baranjsku, Požeško-slavonsku, Varaždinsku županiju, Virovitičko-podravsku i Vukovarsko-srijemsku županiju sa 1,463.993 stanovnika, a od toga je 76.342 pripadnika srpske nacionalne manjine i 1,225.893 birača. Odstupanje broja stanovnika od srednje vrijednosti broja stanovnika izbornih jedinica kreće se od -1,36 % u II. izbornoj jedinici do 2,5 % u III. izbornoj jedinici, a broj birača kreće se od - 1,46 % u II. izbornoj jedinici do 2,6 % u I. izbornoj jedinici. Dakle, odstupanje broja stanovnika i broja birača ne prelazi iznos od ± 2,6 %.
Svaka bi izborna jedinica imala u Hrvatskom saboru 30 zastupnika i jednog zastupnika srpske nacionalne manjine ukoliko ih bude 3 kao sada. Hrvatski sabor bi imao 103 zastupnika.
Broj zastupnika u domovinskoj Hrvatskoj smanjio bi se za 44 sa 140 na 96. Zastupnika srpske nacionalne zajednice treba birati u tri izborne jedinice po jednog, a 5 ostalih nacionalnih manjina s najviše pripadnika, a to su albanska, bošnjačka,  mađarska, romska i talijanska, imale bi po jednog zastupnika. Broj zastupnika dijaspore treba povećati ustavnim referendumom s 3 na 5 koji bi se birali većinski u pet izbornih jedinica.
 
MJEŠOVITI IZBORNI SUSTAV
 
Mješoviti izborni sustav uveden je u Hrvatskoj na izborima za Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora 2. kolovoza 1992. godine. Na tim smo izborima birali 60 zastupnika većinskim izbornim sustavom s relativnom većinom i 60 zastupnika razmjernim izbornim sustavom u jednoj izbornoj jedinici (Hrvatskoj) s izbornim pragom od 3 %. Na lokalnim izborima 7. veljače 1993. godine birali smo 50 % predstavnika u tijelima lokalne samouprave, vijećnika u općinskim  i gradskim vijećima te zastupnika u županijskim skupštinama  većinskim izbornim sustavom s relativnom većinom, a 50 % razmjernim izbornim sustavom. Od 3. siječnja 2000. godine na izborima za Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora biramo predstavnika razmjernim izbornim sustavom na svim izborima u predstavničkim tijelima.
 
Preko tristo i osamdeset tisuća naših građana je potpisalo peticiju kojom traži da se zastupnici biraju imenom i prezimenom, a to se može ostvariti tako da se 42 zastupnika bira većinskim izbornim sustavom s apsolutnom većinom u 48 manjih izbornih jedinica i 54 zastupnika razmjernim izbornim sustavom u tri izborne jedinice po 18 s izbornim pragom od 4 % ili u 6 izbornih jedinica po 8 zastupnika s izbornim pragom od 8 %  preferencijskim glasovanjem s 2 preferencijska glasa s prohibitivnom klauzulom od 3 %, od broja glasova koju je lista dobila, za uvažavanje preferencijskih glasova. Hrvatski sabor bi u tom slučaju imao 109 = (42 većinski + 54 razmjerno + 8 zastupnika nacionalnih manjina + 5 zastupnika dijaspore) Zastupnike u županijskim skupštinama i većim gradovima s gradskim četvrtima trebalo bi se birati mješovitim izbornim sustavom kao 7. veljače 1993. godine, a vijećnike u gradskim vijećima, općinama i vijećima gradskih četvrti većinskim izbornim sustavom s apsolutnom većinom poput župana, općinskih načelnika i gradonačelnika.
 
Izbor zastupnika razmjernim izbornim sustavom možemo provesti u jednoj izbornoj jedinici svih birača s prebivalištem u Hrvatskoj i dijaspori ali bez preferencijalnog glasovanja. Iz te izborne jedinice bismo mogli izabrati 54 zastupnika sa stranačkih državnih lista i također osam zastupnika nacionalnih manjina, kao što smo izabrali 13 zastupnika srpske i jednog židovske nacionalne zajednice 1992. godine. Većinski bismo birali 42 zastupnika s prebivalištem u Hrvatskoj i 5 zastupnika dijaspore. Tako bi svi birači ostvarili dvostruko pravo glasa.
 
ŠEST IZBORNIH JEDINICA
 
Šest izbornih jedinica možemo dobiti tako da svaku izbornu jedinicu kod podjele Hrvatske na tri izborne jedinice podijelimo na dvije izborne jedinice s podjednakim brojem stanovnika. Šest izbornih jedinica bilo bi bolje rješenje, ako zadržimo razmjerni izborni sustav.
1. Južna Hrvatska obuhvaćala bi: Dubrovačko-neretvansku, Splitsko-dalmatinsku i Šibensko-kninsku županiju sa 686.741 stanovnika.
2. Jugozapadna Hrvatska obuhvaćala bi: Istarsku, Ličko-senjsku, Primorsko-goransku i Zadarsku županiju sa 725.194 stanovnika.
3. Grad Zagreb bez gradskih četvrti Sesvete i Brezovica sa 707.978 stanovnika.
4. Središnja Hrvatska obuhvaćala bi: Karlovačku, Sisačko-moslavačku i Zagrebačku županiju te gradske četvrti Brezovica i  Sesvete Grada Zagreba sa 688.953 stanovnika.
5. Sjeverozapadna Hrvatska obuhvaćala bi: Bjelovarsko-bilogorsku, Koprivničko-križevačku, Krapinsko-zagorsku, Međimursku, Varaždinsku i Virovitičko-podravsku županiju sa 742.831 stanovnika.
6. Istočna Hrvatska obuhvaćala bi: Brodsko-posavsku, Osječko-baranjsku, Požeško-slavonsku i Vukovarsko-srijemsku županiju sa 721.162 stanovnika.
 
Ako bismo prihvatili zahtjev građanske inicijative " Narod odlučuje" da izborne jedinice ne smiju imati manje od 15 zastupnika Hrvatski sabor bi imao 107= (6x16 razmjerno + 8 nacionalnih manjina + 5 dijaspore) zastupnika. Odstupanje broja stanovnika izbornih jedinica od prosječne vrijednosti je manje od -3,84 % u prvoj izbornoj jedinici, do +4,02 % u 5. izbornoj jedinici. U drugoj izbornoj jedinici prema broju registriranih birača u županijama danih na lokalnim izborima održanim 21. svibnja 2017. godine broj birača prelazi+ 5 % zbog prevelikog broja birača u jadranskim županijama (vidi tablicu).
 
BROJ ZASTUPNIKA PO ŽUPANIJAMA S MJEŠOVITIM IZBORNIM SUSTAVOM
 
Županije
S
B
p %
Zv
Dubrovačko-neretvanska
122.568
107.733
89
1
Šibensko-kninska
109.375
99.493
93
1
Splitsko-dalmatinska
454.798
404.843
89
5
1. izborna jedinica
686.741
612.069
89
-
Istarska
208.055
187.471
90
2
Ličko-senjska
50.927
44.695
90
1
Primorsko-goranska
296.195
265.631
90
3
Zadarska
170.017
162.028
96
1
2. izborna jedinica
725.194
659.825
91
7
 I. izborna jedinica
1,411.935
1,271.894
90
14
Grad Zagreb
790.017
692.141
88
7
-( Brezovica i Sesvete )
-82.039
-74.091
-
-
3. izborna jedinica
707.978
618.050
87
7
Karlovačka
128.899
111.073
86
1
Sisačko-moslavačka
172.439
146.400
85
2
+ ( Brezovica i Sesvete )
82.039
74.091
90
-
Zagrebačka
317.606
272.155
86
4
4. izborna jedinica
700.983
603.719
86
7
II. izborna jedinica
1,408.961
1,221.769
87
14
Bjelovarsko-bilogorska
119.764
98.895
83
1
Koprivničko-križevačka
115.584
94.444
82
1
Krapinsko-zagorska
132.892
109.713
83
1
Međimurska
113.804
96.041
84
1
Varaždinska
175.951
146.766
83
2
Virovitičko-podravska
84.836
71.520
84
1
5. izborna jedinica
742.831
617.379
83
7
Brodsko-posavska
158.575
136.481
86
1
Osječko-baranjska
305.032
253.813
83
3
Požeško-slavonska
78.034
65.886
84
1
Vukovarsko-srijemska
179.521
152.334
85
2
6. izborna jedinica
721.162
608.514
84
7
 III. izborna jed.
1,463.993
1,225.893
84
14
Republika Hrvatska
4.284.889
3,719.556
87
42
 
Oznake u tabeli:
S = broj stanovnika popisan travnja 2011. godine;
B = broj birača registriran na biračkim mjestima u Hrvatskoj na lokalnim izborima 2017. godine,
p = B/S x 100 = Broj birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine i
Zv  = 42 broj zastupnika koji bi se birali većinski.
 
Podjela hrvatske na 3 izborne jedinice I., II., i III. kod mješovitog izbornog sustava sa 18 zastupnika po izbornoj jedinici ili s 32 zastupnika po izbornoj jedinici kod razmjernog izbornog sustava, a na 6 izbornih jedinica od 1. do 6. kod razmjernog izbornog sustava sa 16 zastupnika po izbornoj jedinici. Ukupni broj zastupnika u Hrvatskom saboru prema prijedlogu bivšeg predsjednika Republike prof. dr. sc. Ive Josipovića bio bi 113 = ( 3 x 18 razmjerno + 42 većinski + 8 zastupnika nacionalnih manjina + 9 zastupnika dijaspore ). Kod razmjernog izbornog sustava s preferencijalnim glasovanjem svih birača bilo bi bolje podijeliti Hrvatsku na 6 izbornih jedinica po 8 zastupnika. Gradske četvrti Brezovica i Sesvete Grada Zagreba bi došle u sastav Zagrebačke županije. Ove izborne jedinice mogle bi postati administrativne jedinice  (županije). Hrvatska bi bila podijeljena na 5 županija i Grad Zagreb bez gradskih četvrti Brezovica Sesvete. Što je manji broj zastupnika po izbornoj jedinici lakše je provesti izbore s preferencijalnim glasovanjem svih birača.  Kod podijele Hrvatske na tri izborne jedinice izborne jedinice bi trebale postati statističke regije za potrebe Eurostata.
 
U Jadranskoj Hrvatskoj je prema procjeni Državnog zavoda za statistiku prva izborna jedinica od popisa stanovništva 2011. do sredine 2016. godine izgubila 9.715, druga 11.141 odnosno I. 20.856 stanovnika, treća je dobila 9.780, četvrta je izgubila 24.329 odnosno II. je izgubila 14.549, peta je izgubila 30.477 i šesta 44.658 i III. 75.135 stanovnika.
 

Edo Zenzerović

Isus: Svatko tko je prijatelj istine sluša moj glas

 
 
Promatrajući sve zamke i sva proturječja između onoga što političari govore i čine, čestit čovjek nerijetko upada u zamku te zaključuje da politika nije za poštena čovjeka, te da je bavljenje politikom nužno dovodi do kompromisa iz kojega se ne može izaći čist. Međutim, kroz primjer nekoliko kršćanskih političara koji su odigrali iznimnu povijesnu ulogu, možemo reći da kršćanska načela u politici nisu iluzija i da mogu opstati, štoviše, nadvladati u moru političke nedosljednosti, licemjerja i makijavelizma.
http://predsjednica.hr/slike/1_Franjo%20Tu%C4%91man-2.jpg
Franjo Tuđman
 
Nakon Drugoga svjetskog rata Europa je bila razorena. Poražena Njemačka, podijeljena je na četiri okupacijske zone. Na čelu s kancelarom Konradom Adenauerom, istinskim i dosljednim katoličkim političarem, razorena Njemačka obnovljena je u iznimno kratkom razdoblju te postala jednom od najrazvijenijih država u Europi i svijetu. Možemo, naravno, reći: to je zahvaljući marljivom i organiziranom njemačkom narodu. Ali, taj isti narod je pod vodstvom Adolfa Hitlera pokrenuo osvajački rat, organizirao masovna istrjebljenja neistomišljenika i pripadnika „nižih rasa“… Svaki narod u sebi ima i vrline i mane. Stoga je od presudne važnosti kakav politički program i kakav političar će se nametnuti na čelo države i naroda.
 
Konrad Adenauer, francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman te talijanski premijer Alcide de Gasperi (za kojim se vodi postupak beatifikacije), osnovali su Europsku zajednicu za ugljen i čelik, koja je prerasla u ovo što danas zovemo Europska unija. Njihova je ideja bila ujedinjena Europa na kršćanskim načelima, kako bi se napokon uklonili svi oni uzroci koji su dovodili do povijesnih stradanja i ratova između europskih naroda. Njihova ideja duboko je kršćanska i polazi od temeljnih sastavnica euroskog identiteta: judeokršćanske objave, grčke mudrosti i rimske baštine (kako je to istaknuo papa Benedikt XVI. u  svojemu znamenitom govoru u Regensburgu u rujnu 2007.)
 
Ta ideja sada se, međutim, razvodnila do neprepoznatljivosti i to je uzrok svih nevolja s kojima se suvremena Europa suočava. Europa danas nema kršćanskih političara i kršćanskih lidera koji bi je izvukli iz ovoga duhovnoga, političkoga i gospodarskoga kaosa. Možda tek među zemljama članicama Višegradske skupine postoji jezgra, postoji iskra i nada da se Europa vrati svojim kršćanskim korijenima, koji jedini mogu biti jamstvo njezina opstanka i njezine budućnosti. Kada ističemo političare velikoga formata koji su se vodili kršćanskim vrijednostima, s ponosom možemo istaknuti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana. Iako je on svoju vojničku i političku karijeru još u ranoj mladosti stekao unutar partizanskog komunističkog pokreta, jasno je da je cijeloga života promišljao kako pronaći izlaz, rješenje i slobodu za male narode, ponajprije za hrvatski narod.
 
Isus je rekao: „svatko tko je prijatelj istine sluša moj glas“ i to je temeljna razlika među ljudima: onima koji su prijatelji istine i onima koji su sinovi laži. Nitko od ljudi nije u posjedu istine, ali prijatelji istine je traže i oni će je unatoč mogućim pogreškama i stranputicama pronaći. To zasigurno vrijedi za Franju Tuđmana. Svjestan da unutar sila Osovine Hrvatska nema budućnosti, pun mladenačkog idealizma nadao se da će Hrvatska ostvariti svoju slobodu unutar partizanskog pokreta. Već pri kraju rata vidio je da je hrvatski narod izigran. Poviješću se počeo baviti jer je htio proniknuti sva „bespuća povijesne zbiljnosti“ kako bi pronašao ključ koji će hrvatski narod dovesti do slobode i države. Na tom putu koji se ostvarivao u veličanstvenim godinama hrvatske slobode tijekom 90-ih godina prošloga stoljeća, Franjo Tuđman vrelo istine sve više je pronalazio u Katoličkoj crkvi.
 
Prije odlaska na svoj posljednji službeni put, dr. Franjo Tuđman hodočastio je u Mariju Bistricu te u novoizgrađenom samostanu posjetio sestre karmelićanke. Nakon Marije Bistrice uputio se na svoj posljednji službeni put u Italiju i Vatikan, a prigodom otvaranja izložbe: "Hrvati - kršćanstvo, kultura i umjetnost“. Odmah po povratku u Hrvatsku, na blagdan Svih svetih 1999., veličanstvenom ljudskom i kršćanskom gestom Tuđman je svoj život simbolično prinio na Oltar domovine. Njegov život najbolji je dokaz da biti kršćanin u politici nije sinonim za neuspjeh nego za veličanstveni uspjeh, a to je sloboda o kojoj je ushićeno pjevao Ivan Gundulić. Unatoč pokušajima da se u Hrvatskoj pojavi snažna politička stranka predvođena jakom osobnošću, još uvijek se vrtimo u jalovu krugu. Istinski državnik i političar je poput Dobroga Pastira, čiji glas narod prepoznaje i koji je spreman svoj život položiti za svoj narod.
 

Marijan Križić, Veritas

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Subota, 18/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1132 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević