Get Adobe Flash player
Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz...

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Servilni europski poslušnik i okrutni domaći...

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Hrvatski narode, vadi glavu iz pijeska     Zbog...

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Domoljubnim Hrvatima prijeti onaj koji je uništio Istru i...

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Sve što radi je čista prijevara, obmana, silovanje zdrave pameti,...

  • Zašto nije spomenula krčki pršut?

    Zašto nije spomenula krčki pršut?

    četvrtak, 18. listopada 2018. 16:57
  • Plenković - despot u svilenim rukavicama

    Plenković - despot u svilenim rukavicama

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:22
  • Tko podržava Andreja Plenkovića?

    Tko podržava Andreja Plenkovića?

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:18
  • Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:16
  • Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    četvrtak, 18. listopada 2018. 18:48

Sanja Nikčević o smislu svog literarnog mozaika

 
 
Kruna dvadesetogodišnjeg istraživanja teatrologinje dr. sc. Sanje Nikčević knjiga je ‘Slika Domovinskog rata u hrvatskom kazalištu’, koja je početkom rujna predstavljena u Matici hrvatskoj, javlja HRT. Teatrološki iznimno važna, no slabo obrađena tema, već je dva desetljeća pod budnim okom naše ugledne teatrologinje i profesorice na osječkoj Umjetničkoj akademiji. Ratne i poratne drame istraživala je u razdoblju od 1990. do 2016. i ukoričila ih u čak 4 knjige – kao prvo takvo sveobuhvatno istraživanje. Jedna od priča koje bilježi knjiga dr. sc. Sanje Nikčević vodi čitatelje u Zadar 1993. godine: komad o svećeniku i njegovoj domaćici bio je spreman za premijeru, no umjesto snimljenog zvuka – glumci su imali realističnu tonsku pozadinu.
https://i1.wp.com/www.historiografija.hr/wp-content/uploads/2018/09/slika_domovinskog_rata_u_hrvatskom_kazalistu.jpg?resize=460%2C280
“To su bile bombe – oni su imali probe pod pravim bombama”, ističe Sanja Nikčević koja je u knjizi nabrojila i proučila 127 hrvatskih ratnih i poratnih drama.
“Kazalište je tijekom rata bilo od životne važnosti, napominje dr. sc. Nikčević dodajući da su u Osijeku, Zadru, Dubrovniku i Vukovaru živote riskirali i kazalištarci i publika.
“To su radili zato što su kazalište doživljavali kao svetište, kao zaklon, i kao otpor tom zlu koje dolazi i kao simbol normalnog života kojemu žele pripadati”, komentira dr. sc. Nikčević.
“Znali su to i agresori te ciljano napadali kazališta”, dokazuje dr. sc. Nikčević. Nakon rata situacija se mijenja. Katarzu na daskama koje život znače zamijenili su trendovi.
“Slika rata je govorila da nema rata, da nema ratne drame, da nema dobre ratne drame, a onda su počeli nametati slike generalnog zla i nakon 2000. godine sliku hrvatske krivice”, analizira dr. sc. Sanja Nikčević.
Iako u protekla dva desetljeća ratnih i poratnih drama imamo junaka, čak i žena, doduše kao slabih karaktera – nema nas kao naroda pobjednika.
“To je najgore u toj priči: nisu hrabri, nego samo slijede europske trendove koji se nakon homofobije i rasizma odnose i na nacionalizam, što se lijepo uklopilo u te trendove”, napominje Nikčević.
“Danas je teško izdati jednu knjigu, a kamoli njih četiri. Dobili smo s tim istraživanjem jednu lijepu, evidentiranu i argumentiranu sliku svega onoga što je u to doba nastajalo, a dobili smo i vrednovanje tih drama”, ocjenjuje urednik knjige Božidar Petrač.
Gost iznenađenja na promociji knjige Mario Filipi izveo je monodramu ‘Kako glumiti normalnog čovjeka’, koji to radi i kada ne glumi.
 
“Ruke nema, a tako ni noge, i u tome je cijeli štos jer sam se ja trudio koliko god sam mogao da funkcioniram kao ranije – i to je smisao i ideja cijele predstave”, objašnjava autor monodrame i dragovoljac Domovinskog rata Mario Filipi. Ideja, pak, i smisao tog literarnog mozaika “Slike Domovinskog rata” je, kako za kraj poručuje njegova autorica: “Pravo na povratak katarzi!”
 
Iz recenzije akademika Borisa Senkera:‘Sanja Nikčević u svojoj knjizi Slika Domovinskog rata u hrvatskom kazalištu 1990. – 2016. Od svetišta do nametnute krivnje bavi se teatrološki iznimno važnom i dosad vrlo slabo obrađenom temom jer su se rijetki autori njome bavili tek parcijalno. Stoga je ovo jedino sveobuhvatno istraživanje hrvatskoga kazališta u Domovinskom ratu i drame na temu Domovinskoga rata, nezaobilazno u svim daljnjim bavljenjima tom temom, ali i inspirativno za daljnja istraživanja. Autorica to radi sustavno, a analiza ovako široka korpusa provedena je znalački, metodološki i znanstveno temeljito. Uz neupitnu stručnost i spisateljsku kompetenciju, rukopis je vrjedniji jer njime zaključuje svoje petnaestogodišnje istraživanje. Pritom je hipoteza koju je autorica postavila i po kojoj kazalište u reakciji na stvarnost ima i svoju etičku funkciju i odgovornost, što se najbolje vidi upravo u drastičnim situacijama poput rata – dokazana.’
 

G. S., https://narod.hr/kultura/dr-sc-sanja-nikcevic-o-smislu-svog-literarnog-mozaika-slike-domovinskog-rata-pravo-na-povratak-katarzi

Kroz glinski logor je prošlo oko dvije tisuće zatočenika Hrvata

 
 
Samo što su u Vukovaru nešto glasnije progovorili na temu – kad će odgovarati srpski i ini agresori (zločinci) na Republiku Hrvatsku, među visokim hrvatskim političkim dužnosnicima podigla se prava bura. Ne, neće njima nitko postavljati takva pitanja, jer odgovarajuće službe rade svoj posao, a još manje će im netko (hrvatski branitelji) „dirigirati“ s kojim će političkim strukturama (ala Pupovac i sl.) dijeliti vlast – čuli smo. Međutim, činjenica je da se tijekom svih ovih godina relativno malo agresorskih zlotvora našlo na optuženičkoj klupi te da se najviše sudi onima koji nisu i nikada ne će biti dostupni hrvatskom pravosuđu, što u „prijevodu“ znači – pojeo vuk magare! Branitelji, među ostalim postavljaju i pitanje: tko je dozvolio da tako veliki broj ratnih zločinaca jednostavno „odšeta“ iz Hrvatske, odnosno zbog čega i ovaj segment hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata nije završen?
https://i0.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2017/06/glina-policija-1.jpg?w=780&ssl=1
Prije godinu dana objavljena je knjiga Ivana Lipaka „Svjedočanstva glinskih logoraša“, u sjećanje na slavnu, mučeničku i poštenu povijest hrvatskog naroda, završetak hrvatskog Domovinskog rata i predaje 21. korpusa vojske „SAO Krajine“ 8. kolovoza 1995. U knjizi, na oko 500 stranica, velikog formata, među ostalim opisana je povijest hrvatskog naroda, dok središnji i glavni dio zauzimaju potresna svjedočanstva glinskih logoraša, ali i onih koji su prošli druge srpske koncentracijske logore, koji su doživjeli zvjerska mučenja, patnje, boli, psihička i fizička zlostavljanja.
 
Također donosi i imena progonitelja, poglavito u logorima od Gline, Stare Gradiške, Knina, Manjače i ostalih logora, ali i niz životopisa zločinaca, od Slobodana Miloševića, Borislava Jovića, Milana Babića, Gorana Hadžića, Aleksandra Vasiljevića, Dragana Vasiljkovića, Miomira Bulatovića, Veljka Kadijevića, Budimira Lončara, Živote Panića i drugih koji su odgovorni za srpsku i inu agresiju, odnosno onih koji su bili ideolozi, inicijatori i naredbodavci agresije i ratnih zločina.
 
U tom društvu, prema autoru knjige, nalaze se i Zdravko Mustač, Stjepan Mesić, Josip Perković..., tako da je ovo zanimljivo i povijesno - dokumentarno djelo zapravo i „knjiga potjernica“, koja je trebala, a nije, dobiti iznimnu pažnju prije svega onih koji traže (tako da ih ne nađu, da se malo našalimo) ratne i ine zločince, zatim medija (koji takva i slična djela marginaliziraju i prešućuju), pa sve do hrvatskih povjesničara, od kojih većina malo ili ništa (svaka čast iznimkama) ne „drži“ do onoga što pišu i objavljuju „amateri-povjesničari“ poput Ivana Lipaka, sudionika Domovinskog rata i jednog od brojnih logoraša, koji priča da su ih u logorima tukli, mučili, maltretirali, psovali i ponižavali, odnosno da su ih tukli i gazili koliko su mogli i htjeli.
 
Nakon izlaska (razmjene) iz logora Knin Stara bolnica toliko je bio pretučen da su mu morali izvaditi i jedan bubreg, jer se u njemu stvorio karcinom, ali ni to mu nisu priznali u invalidnost. „Za ranjavanje u logoru nisam dobio pripadajući čin, činove su dobivali podobni, a čin nosi mirovinu od  oko 7.500 kn. Kao što je poznato, mi logoraši smo PTSP bolesnici, što je po mišljenju struke prijelazna bolest na obitelj, koja s takvim bolesnicima živi, tako da mi je cijela obitelj dobila tu bolest zbog mene, sina i zeta Damira, koji je tu bolest zaradio na bojištu Pakraca 1991.- napisao je među ostalim autor knjige.
 
A koliko se danas zna o zarobljeničkom logoru Glina, koji je osnovan po nalogu Komande 1. OG 6. listopada 1991., po zapovjedi general-majora Dušana Korurovića, i koji je djelovao  do završetka Vojno-redarstvene operacije Oluja, početkom kolovoza 1995.?
 
Logor je bio smješten u bivši KPD za maloljetnike Glina, i to u prostorijama 10m x 5m, gdje je bilo natiskano oko 70 ljudi. Na prozorima su bile rešetke, a nikakvo kretanje nije bilo dopušteno, osim na ispitivanje, gdje su se koristili telefonskim induktorima spajajući ih na ruke zarobljenika. Poslije te torture došlo je batinjanje palicama po nogama i rukama. Rijetko je koji zarobljenik izbjegao ta mučenja. Higijena je bila nepodnošljiva. Tek jednom za boravka u logoru zatočenika bi polili vedrom vode.
 
Kroz glinski logor je prošlo oko dvije tisuće zatočenika, prije svega Hrvata.
Lipak navodi i sljedeće: zapovjednik logora bio je Đuro Birač, a specijalista za političko ispitivanje Mile Paspalj, dok su dužnosti stražara obavljali: Nikola Tarbuk, Milan Zorić, Duško Radulović, Joso Kovačević, Stanko Polančanin-Čane, Stevan Bjelajac, Pero Baltić, Pero Vladić, Rade Božidar, Rade Varna-Dugi, Kujunđić, Rapajić... i drugi. Gdje su oni danas?
 
Gdje su odštete ljudima koje su mučili, proganjali, ubijali? Kako to da ove i ovakve teme ne zanimaju filmske redatelje? Zbog čega se o mučenjima u srpskim i inim logorima ne uči i u školama?
 
Milka Ančić koja je također prošla glinski logor, a kojoj je tada bilo oko 30 godina, priča: „Najgori moji mučitelji bili su: Mihajlo Milanković, Milan Martinović, Željko Bajs mlađi i ostali. Toliko su brutalno postupali sa mnom da sam zbog svih mogućih fizičkih, psihičkih i drugih zlostavljanja, izgladnjivanja i trpljenja žeđi u šest mjeseci izgubila 28 kilograma. Imala sam značajna nagnječenja na tijelu, izbijene zube, jer su me udarali šakama, cipelama, kundakom puške i svim ostalim, što im se našlo pri ruci....“.
 
Autor knjige, ali i članovi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, na čelu sa Danijelom Rehakom, već se godinama pitaju: Kad će stići pravda i one koji su mučili i ubijali Hrvate, ne samo u Glini, odnosno diljem  Hrvatskoj, već i u logorima po Srbiji, Crnoj Gori i BiH? Koliko je, na kraju krajeva, dosad osuđeno zlikovaca koji su bili angažirani u četničkim logorima, kojih je u vrijeme Domovinskoga rata bilo najmanje sedamdesetak, ako ne i više?
 

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/43-glas-hrsvijeta/51528-mladen-pavkovic-presucuju-se-srpski-zlocini-ali-i-logori

Ministra pitali i podržava li koaliciju HDZ-a s SDSS-om?

 
 
Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved izjavio je u da je dogovorio sastanak s predstavnicima velikog broja braniteljskih udruga s kojima će razgovarati o svim aktualnim pitanjima, pa i o prosvjedu najavljenom za 13. listopada u Vukovaru zbog nerješavanja ratnih zločina u Vukovaru. "Razgovor je model kako se kroz analizu ideja koje su iznesene iznalaze rješenja, tako da sam zagovornik kvalitetne i temeljite analize onoga što je traženo i, u konačnici, zajedničkog stava i zajedničkog pristupa", rekao je Medved novinarima. Poručio je kako je "uvjeren da će, kao i dosad, u kvalitetnom partnerskom odnosu s braniteljskim udrugama i ovoga puta pronaći odgovarajuće rješenje". Upitan je li za koaliciju HDZ-a s SDSS-om, s obzirom na tvrdnje iz Vukovara po kojima neki pripadnici SDSS-a imaju saznanja o zločinima na Ovčari, Medved je rekao da je jedno govoriti o koaliciji, a drugo o zločinima.
https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2016/03/tomo-medved.jpg
Tomo Medved
 
Na pitanje o koaliciji predsjednik Vlade je vrlo jasno odgovorio, a kad je riječ o ratnim zločinima Medved kaže da gotovo svakodnevno kontaktira obitelji poginulih, nestalih i zatočenih i ni sam nije zadovoljan s brzinom otkrivanja počinitelja, zbog čega često od pravosudnih tijela traži brže utvrđivanje odgovornosti. Ustvrdio je kako ministarstvo koje predvodi u okviru svoje nadležnosti učinilo ogroman iskorak u odnosu na ranije razdoblje te ponovio da ni on niti Vlada nisu zadovoljni brojem procesuiranih počinitelja, posebice u Vukovaru, pa zagovora intenziviranje procesuiranja, ali u okviru zakonskih propisa.
 
"Moramo poštovati institucije i zakone koje smo donijeli. Potpuno razumijem žrtve, svakodnevno sam s njima u kontaktu, zasigurno postoji veliki broj počinitelja ratnog zločina koji nisu procesuirani i utoliko ćemo svojom ulogom, kao i udruge, poticati i stvarati ozračje da se procesuiraju počinitelji i nalogodavci", rekao je Medved.
 
Braniteljske udruge nedavno su podržale prosvjed u Vukovaru, koji je najavio vukovarski gradonačelnik Ivana Penava i zatražile raspravu u Hrvatskom saboru o SDSS-u i Miloradu Pupovcu te njegovo očitovanje o Domovinskom ratu.
 

mpd/h, https://direktno.hr/domovina/medved-s-braniteljima-o-najavljenom-prosvjedu-u-vukovaru-133731/

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Petak, 19/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1086 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević