Get Adobe Flash player

            Ruke trpe, pamte i naslute

 
 
                Ruke meke, drage, bijele
                Trpe boli. Nesanice. Noći cijele
                Žude dodir, bliskost znanu.
                Ruke pate i boluju od čeznuća,
                Od njemoće i klonuća
                Kada hoće, kada žele
                Oćutjeti usne vrele,
                A snaga im klone, ne da
                Da sred snova nedogleda
                Podaju se dragom stvoru,
                Da u pjanstva zagrljaju
                Dočekaju bijelu zoru,
https://cdn-images-1.medium.com/max/1600/0*hckri8pw0dIUbruN.
                Da ju ćute, u njoj traju
                Opuštene. Usrećene.
                Ruke pate kad ne smiju
                Oko vrata  da se sviju,
                Taknu lice drago, meko,
                Prstima kroz kosu krenu
                Il' da makar na kamenu
                Blisko ne bude daleko.
                Ruke trpe, pamte i naslute
                Kada im se smiraj sprema,
                Kad će, zemljom ogrnute,
                Naći trajna boravišta.
                Ruke pate i boluju
                I kada u grobu snuju,
                Kad ih više nema. Nema...
 

Malkica Dugeč, 15. 8. 2012.

Ciklus 'Izlozi' Darka Bavoljaka u Galeriji umjetnina Split

 
 
U Galeriji umjetnina u Splitu u četvrtak, 7. ožujka 2019.  je otvorena izložbe Darka Bavoljaka naslova 'Izlozi'. Fotograf Darko Bavoljak prisutan je u hrvatskoj javnosti prije svega svojim fotografijama koje je sustavno objavljivao u različitim novinama i časopisima, ali isto tako i u monografijama i katalozima umjetnika te samostalnim izložbama. Iako je školovan kao filmski i televizijski snimatelj, Darko Bavoljak rano je otkrio osoban fotografski izraz. On ne želi fotografijom pričati priče i ilustrirati događaje. Njega prije svega zanimaju mogućnosti medija fotografije. On je suzdržan i jasan, nimalo patetičan niti narativan. Čak niti onda kada poseže za jačim temama kao što su na primjer brojne fotografije nastale tijekom rata u kojemu je ovaj autor i aktivno sudjelovao obilazeći ratne zone u Hrvatskoj i snimajući potresne i tragične prizore. Nipošto se ne bi moglo reći kako je Bavoljak hladni promatrač prizora. On samo ne želi podizati temperaturu prizorima koje snima, već ih finom distancom nastoji miriti i počiniti osnovnom zakonu fotografije, njezinom specifičnom jeziku.
https://www.galum.hr/site/assets/files/1640/av_7020.1000x0.jpg
Prolazimo kroz svjetove tako da ih ne primjećujemo. Da li zbog toga što idemo prebrzo ili zato što nemamo svoj put. Ono što nam je najbliže i najdohvatljivije najčešće ne vidimo… „…Da bi vidjeli boje i oblike potrebno je svjetlo, a o njegovoj kvaliteti ovisi naš doživljaj svijeta. Boje i oblike ne treba promišljati, ili činiti ljepšim, već ih samo treba očuvati i gledati, i zabilježiti onakvima kakvi jesu.“ (Darko Bavoljak)
 
U novoj seriji fotografija naziva Izlozi Darko Bavoljak prikazuje napuštene zagrebačke izloge, prostore propalih dućana i obrta i tako i sam stvara memorije prošlog, izgubljenog, možebitno i boljeg vremena na domaćem prostoru poharanom tranzicijom, lošim gospodarenjem ili pak možda samo već spomenutom neizbježnom mijenom. Time svoj rad svrstava pod novi fotografski žanr, popularan zadnjih godina, te nazvan 'ruins photography' ili 'ruin porn', koji se odnosi na fotografiju koja romantizira srušene, uništene, napuštene prostore, najčešće urbanističke prirode, a naslanja se na već ranije tendencije u starijim granama umjetnosti. Prema riječima samog autora: "Koncepcija izložbe proizlazi iz mojeg fotografskog istraživanja napuštenih poslovnih prostora u Zagrebu, a na neki način se nastavlja na ciklus Budućnost koji je dokumentirao ratom razorenu i napuštenu arhitektonsko/ industrijsku baštinu iDubrava koji je dokumentirao grafitima devastirana pročelja zgrada i ostalog urbanog mobilijara koji je tek u zajedničkom postavljanju na izložbi iznjedrio novo značenje." Bavoljak prizore propasti estetizira do maksimuma, rezultat su oplošnjeni prikazi, fotografije fine, gotovo akvarelne estetike, prigušenog kolorita, koje graniče s apstrakcijom. Zatečeni prizori pogledom posvećenog, svjesnog i odgovornog promatrača-fotografa postaju ujedno i poligoni za suptilnu igru znakova. Bavoljak naime ne proziva glasno, njegove 'slike' nisu agresivne kao što je to njihov sadržaj. Upravo suprotno: one variraju od naizgled neutralnih apstraktnih monokroma ili geometrijskih apstrakcija do površina na kojima ostatak nekog natpisa, ili primjerice komadić osmrtnice, selotejpa ili plakata upućuje na promjene značenja prostora. Uvedena je kategorija vremena, trajanje koje obuhvaća sve etape postojanja snimljenog prostora: od onih prvotnih, kako sam autor naglašava, „prostora obrtnika, koji su godinama radili i omogućavali egzistenciju sebi i svojim obiteljima“ pa sve do napuštenih, zjapećih rupa, čija se funkcija nestaje, dok (vanjsko) staklo izloga postaje primarnim nositeljem značenja, svojevrsnom gradskom oglasnom pločom, na koju svatko može nalijepiti vlastiti oglas ili već što mu se svidi. Čitav životni ciklus snimljenih prostora zbijen je u jednoj snimci.
 
Tek promatrana kao cjelina izložba promatraču pruža cjelovitu i jasnu priču o propadanju. Zanimljivo je da su zadnjih nekoliko godina upravo izlozi napuštenih dućana i obrta bili temom nekolicini domaćih fotografa, i to različitih generacija. Postavlja se pitanje zašto baš izlozi? Zbog čega baš oni bivaju (svjesno ili nesvjesno) birani kao najočitiji simboli propasti i mijene? Osim onog očiglednog razloga – staklene stijene ne mogu sakriti da iza njih više ničeg nema, staklo izloga pod pravim svjetlom ujedno postaje i ogledalo. Osim što pokazuju ostatke negdašnjeg života, zrcali i djeliće sadašnjosti. Nekad i sad spajaju se u sliku koja može biti onakva kakvu želimo: prijeteća, nostalgična, kritična, osuđujuća ili pak naprosto samo lijepa. (iz eseja Epitaf pogubljenom vremenu Ive Prosoli)
 
Darko Bavoljakje rođen 28. ožujka, 1961. u Zagrebu. Završio je studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Fotografijom se počeo baviti početkom osamdesetih. Tijekom studija objavljuje fotografije u Poletu, Studenskom listu, Svijetu, Startu i mnogim drugim tadašnjim novinama i časopisima. Njegove fotografije su objavljivane u novinama, časopisima monografijama, katalozima, knjigama i stručnim publikacijama, a radovi mu se nalaze u privatnim kolekcijama, te u zbirkama fotografija Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Danas djeluje na području fotografije, filma, konceptualne umjetnosti i kustoskih koncepcija. Od Bavoljakovih filmskih ostvarenja ističu se Stupid Antonio presents (2006.), Goli otok (2012.) teUrbi et orbi (2013.). Član je HZSU i HDLU-a
 

Nives Matijević

Vidljiv izniman ritam Stephana Grappellija i Djanga Reinhardta

 
 
Rekao bih da nema motiva ili njegova dijela koga se u svom opusu nije dotakao iznimno plodni suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Mladen Žunjić, kontinuirano proširujući i produbljujući svoja temeljita istraživanja.
http://m.metro-portal.hr/img/repository/2019/03/web_image/mladen_zunjic_1.jpg
Jedan od novijih ciklusa, autor je posvetio glazbi, sjajnom duetu, nekada osobito popularnim glazbenicima ali koje rado slušamo i danas, sjećanje na njihovu virtuoznost i dalje živi. Riječ je o violinisti Stephanu Grappelliju i gitaristi Djangu Reinhardtu, neponovljivim jazz glazbenicima.
 
Naravno, izniman ritam dvojice glazbenika i ovdje je vidljiv, prepoznatljiv, cijela slika pulsira u fino intoniranom jazz ritmu, raznovrsni omiljeni oblici Mladena Žunjić u ovom ciklusu  ne kreću se više dramatično, oni se uvijaju u zavodljivom plesnom ritmu, opijeni, omamljeni glazbom. Stalnost pokreta, kretanja, gibanja ovdje je i dalje ključni element, no ritam je primireniji, njegovaniji, razložniji. Kolor je ponešto izgubio od svoga intenziteta baš zbog odmjerenijeg ritma, sporijeg, promišljenijeg.
 
Da, cijeli se ciklus giba u ritmu jazza, odajući krajnje pozitivan, nestvarno optimističan dojam, razigran, prpošan, jednostavno veseo. Žunjić je naravno i u ovom ciklusu ostao vjeran velikom formatu, kombinirajući svoje motive i boje na nelimitiranoj površini. Ciklus je posve nefigurativan, još jedan ozbiljan korak slikara u produbljivanju u istraživanju motiva u slici i odnosu s bojom.
http://metro-portal.hr/img/repository/2019/03/web_image/mladen_zunjic.jpg
Žunjić ima veliku prednost u odnosu prema mnogim drugim umjetnicima, potaknut motivom on slika, približava mu se, upoznaje ga, druži se s njim ili se međusobno ljute jedan na drugoga,u tu igru uvlače kolorističku lepezu, ne promišlja samo, nego slika a o rezultatima se može razmišljati kada je on pred njim.
 

Miroslav Pelikan

Zoran Šimunović izlaže u zagrebačkoj galeriji Vladimir Filakovac

 
 
Akademski slikar Zoran Šimunović iz Vukovar, istaknuti je predstavnik mlađe, agilne generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika, autor niza zapaženih izložbi, ovih se dana predstavlja, od 11. 3. 2019. do početka četvrtog mjeseca u poznatoj zagrebačkoj galeriji „Vladimir Filakovac“ s novom samostalnom izložbom HOMMAGE PROSTORU. Za ovu je prigodu Šimunović odabrao svoje nova djela, njih ukupno osam, iz ciklusa Interijeri, akrile na impozantnim formatima 150 x 150 cm.
http://www.ns-dubrava.hr/wp-content/uploads/2019/02/Zoran-Simunovic-1.jpg
Stvarno nestvarni svijet motiva, tajanstvenih, čudesnih ili jedva primjetljivih simbola, ukomponiranh vješto i određeno u fragmente sjećanja vrtlog života, koji se nezaustavljivo vrti ispred nas na ovim kompleksnim slikama, pokazujući svoja različita lica, mnogostruke emocije., poput Janusa, dok istodobno opažamo na ovim slikame drage igračke iz našeg djetinjstva, manji, veći konjići s kojima se odano družili davno, davno,biljku iz kuta velike sobe koja nam je nekako uvijek smetala i stalno smo zapinjali za njezine dugačke listove,mnoštvo predmeta koji su nas okruživali...
 
Šimunović je vrlo odmjerenim, nježnim kolorom izgradio neponovljivi svijet svojih slika, ciklus koji još uvijek nastaje, umnaža se i dobiva na snazi prisjećanja. Dok prebire stranice sačuvanih sjećanja, cjelovita ili tek krhotine, slikar važe njihovu vrijednost, značaj, posebnost, utjecaj u proteklim danima, godinama, nastojeći odabrati ključne figure iz vlastite povijesti i predočiti ih na velikim platnima, poput zapisa starodrevnih naroda jer sve je to povijest i  pohod velikih moćnih ratnika kao i ponekad zbunjujuće prisjećanje dječaka na djetinjstvo u gradu pored velike rijeke.
https://vivblog.valamar-riviera.com/wp-content/uploads/2018/11/Interijer_Ulje-na-platnu.jpg
Da, na slikama se opaža misao slikara, rijeka teče i odlazi, ljudi traju i ostaju, nastojeći sačuvati svoja sjećanja na osobno i vlastito postojanje  i evo ih ,na osam velikih formata, u akrilu.
 
Zoran Šimunović rafinirano je ukomponirao fragmente osobne memorije u niz  impresivnih slika, rijetko velikog , izazovnog formmata, tvoreći imaginarno stvarni svijet, uz uvijek otvorenu mogućnost mnogostrukih i različitih tumačenja i čitanja, doživljavanja i osjećanja.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Treba li ministrica Gabrijela Žalac podnijeti ostavku?

Nedjelja, 24/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1401 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević