Get Adobe Flash player

            Slobodni smo sada ljudi

 
 
                Sutra ne će varka biti
                A ne će ni ružan san:
                Vukovar će nasmijan
                Dobro nad zlom proslaviti.
                Dobro jutro, dobar dan
                Vukovaru, grade moj!
                Nek u tebi povazdan
                Hrvatski se ori poj!
 
                Listopada trinaestog
                Poj slobodnog Vukovara
                Blagoslovom prati Bog!
 
                Gore glavu! Vedar budi!
                Ne daj suzi na oko!
                Slobodni smo sada ljudi!
 

Malkica Dugeč, 12. 10. 2018.

Dodijeljena književna nagrada Stipana Bilića-Prcića

 
 
U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u petak 23. studenog održana je svečanost dodjele Književne nagrade Stipana Bilića-Prcića koju dodjeljuje Zaklada HAZU iz fonda koji joj je ostavio taj hrvatski iseljenik. Ovogodišnja dobitnica je povjesničarka umjetnosti Helena Sablić Tomić za knjigu U osječkom Nutarnjem gradu kojoj su Nagradu uručili predsjednik Upravnog odbora Zaklade HAZU-a akademik Velimir Neidhardt i ravnateljica Zaklade Marina Štancl.
http://www.matica.hr/media/uploads/vijenac/629/15b.jpg
Akademik Neidhardt je podsjetio da je Zaklada HAZU-a osnovana 1993. u vrijeme tadašnjeg predsjednika HAZU-a akademika Ivana Supeka, a njeni osnivači svojim donacijama bili i Hrvatski sabor, gradovi Zagreb i Rab, Hrvatska gospodarska komora, Zagrebačka banka, Privredna banka Zagreb, Zagrebački velesajam, Školska knjiga, Ina, obitelji Torbar i Verbič te akademik Dragutin Tadijanović. Stipan Bilić-Prcić 2008. je Zakladi donirao deset milijuna kuna i kuću u Zagrebu pod uvjetom da se nakon njegove smrti osnuje fond s njegovim imenom iz kojeg bi se svake godine dodjeljivala književna nagrada te dodjeljivale dvije stipendije učenicima gimnazije u Imotskom.
 
Akademik Neidhardt je podsjetio da osim Književne nagrade Stipana Bilića-Prcića, koja se dodjeluje od 2016.,  Zaklada HAZU ima i Pjesničku nagradu „Dragutin Tadijanović“. Ona se dodjeljuje iz fonda koji je Zakladi ostavio taj hrvatski pjesnik iz kojeg se dodjeljuju i dvije studentske stipendije.
 
Obrazloženje za odjelu Nagrade pročitao je akademik Krešimir Nemec koji je podsjetio da autorica u monografiji U osječkom Nutarnjem gradu analizira kulturni identitet Osijeka u vremenskom rasponu od 1687. (odlazak Turaka iz Tvrđe) do 1924. i rušenja tvrđavskih bedema.
Posebnu pozornost posvećuje opisivanju različitih aspekata osječke urbane strukture, od sakralnih objekata – crkve i crkvena arhitektura, preko kulturno-povijesnih spomenika – palače, tiskare, kazalište, škole i vojne zgrade do objekata koji ulaze u privatnu sferu kao što su kavane, krčme i obiteljske kuće. Autorica fenomenologiji grada pristupa tako da istražuje paralelno njegovu fizičku strukturu - kuće, ulice, trgove, parkove, šetnice, a potom i socijalnu morfologiju te kolektivnu memoriju – klasni sastav, običaje, navike i sjećanja. Budući da je bio upravno, gospodarsko, obrazovno, vojno i kulturno središte, Nutarnji grad imao je u povijesti Osijeka ključnu ulogu kao jezgra urbane strukture. Zato se autoričina analiza zaustavlja na onim aspektima koji Tvrđu čine najurbaniziranijim dijelom Osijeka. Autorica metodološki dosljedno i na tragu urbane semiotike čita grad kao tekst kulture. Na temelju arhivske građe i literature istražuje materijalnu i kulturnu tradiciju Nutarnjega grada, prati urbani kontinuitet i analizira preobrazbe javnoga i privatnoga života, osobito u razdoblju turbulentnih povijesnih događaja. Osječki Nutarnji grad u istraživanju Helene Sablić Tomić pokazuje se kao skladan spoj vojne utvrde i pravilno organizirane gradske svakodnevice sa specifičnim srednjoeuropskim urbanim ritmom. Svako poglavlje prati dokumentarno-fotografski materijal pronađen u arhivima, muzejima, galerijama i crkvenim spisima. Ovdje je ta dragocjena građa objavljena prvi put. Cjelovita slika kulture grada Osijeka kao dijela nacionalne (hrvatske) i regionalne (slavonske) tradicije ostvarena je interdisciplinarnim i intermedijalnim pristupom, susretištem različitih znanstvenih grana: povijesti, urbane antropologije, filologije, semiotike, kulturološke teorije. Znanstvena monografija Helene Sablić Tomić U osječkom Nutarnjem gradu, objavljena u dvojezičnom izdanju (hrvatski i njemački),  rezultat je višegodišnjega sustavnog istraživanja i predstavlja značajan doprinos hrvatskoj kulturi. Djelo je ujedno i vrijedan prilog europskoj kontekstualizaciji slavonskoga kulturnog prostora. Knjigu je objavio Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Osijeku.
 
Zahvaljujući se na Nagradi, Helena Sablić Tomić izrazila je zadovoljstvo što ona nosi ime Stipana Bilića-Prcića koji je po zanimanju bio trgovac, budući da je Osijek kojim se bavila bio multikulturalni grad trgovine i stjecište različitih identiteta.
 

Marijan Lipovac

U novom ciklusu Maro Kriste se zadržao na krovovima Grada

 
 
Akademski slikar iz Dubrovnika Maro Kriste, neumorni je tragač za onom, jedinom pravom slikom, o kojoj počinju sanjati svi mladi umjetnicu nakon Akademije likovnih umjetnosti, stojeći na ulazu u prostor koji bi trebao predstavljati mistični prostor prvog atelijera. Maro je odmah zakoračio u dubinu atelijera, neprekidno istražujući, od kolora do motiva, od formata do podloge, stvarajući, kontinuirano slikajući, ne ispuštajući kist iz ruke, ne odmičući se od štafelaja.
http://objektivno.hr/wp-content/uploads/2014/06/mar3.jpg
Maro Kriste je kao aktivni, istaknuti pripadnik srednje generacije, realizirao vrlo kompleksan opus, posvećen većinom vječnom motivu, Dubrovniku ali i mnoštvu teško vidljivih, opazivih detalja iz svakodnevnih trenutaka življenja, njegujući vrlo snažan kolorizam, odrješit potez, ugrađujući u svaku sliku ne malu količinu osobne, autorske energije, koja se itekako osjeća u susretu sa svakom njegovom slikom.
 
U novom ciklusu Maro se zadržao na krovovima Grada, prateći pomno njihove linije, ravnine i ovale, slijedeći krivine i vertikale, lutajući pogledom od kuće do kuće, od krova do krova, na kojima strše, uspinju se uvis, dimnjaci, zvonici, tornjevi, ispod kojih drijemaju raznoliki prozori, poluzatvoreni, poput očiju. Eh, da je nekako njih moći prisiliti, zamoliti da ispričaju koju davnu priču, odgonetnu tajnu, zamrše istinu, ponove laži i istine koje su prohujale pored ili kroz njih.
 
Raznoliko bojom tretirane, plohe arhitekture uklopljene su u jedinstvenu cjelinu, sačinjenu od bezbrojnih, stvarno teško izbrojivih fragmenata, izvorno raznovrsnih i suprotstavljenih, na kraju u taljenju povijesti pretvorenih u čvrstinu.
https://objektivno.hr/wp-content/uploads/2014/06/d58e1a16ba0f77bedf8daafc8ad0c940.jpg
Kuće i propinjući dimnjaci, višekatnice, palače, crkve i vitki zvonici, miruju na uljima Mara Kriste, možda snuju,možda predviđaju nove događaje koji će zaogrnuti i njihov grad i njih same ili će to biti veselje samo, cvijeće koje se rasipa po ulica i pjesma trubadura. Na slikama Mara Kriste očitava se složena atmosfera motiva, prozirni ali opipljivi tragovi događanja što čine Povijest naprosto izviruju iz nanosa boje.
 
Slikarstvo dubrovačkog umjetnika, akademskog slikara Mara Kriste  osebujno je, posve iskreno, izrazite geste, bogatog živopisnog kolorizma, uvjerljivo i dojmljivo. Novi opus ulja srednjih i većih formata skladno se uklapa u jedinstveni ciklus dubrovačkog umjetnika, na tragu je autorovih težnji.
 

Miroslav Pelikan

Novi ciklus fotografija upoznaje nas s novim istraživanjima mogućnosti fotografske slike

 
 
Izložba umjetnika Ivana Kolovrata pod nazivom 'Intervali' otvorena je u petak, 23. studenoga, u splitskom Salonu Galić. Novi ciklus fotografija Ivana Kolovrata upoznaje nas s novim istraživanjima mogućnosti fotografske slike koje možemo okarakterizirati kao nastavak Kolovratovih intencija koje su bile evidentne na izložbi 'Međuslike', a koje su u istom prostoru bile pokazane 2011. godine.
http://hulu-split.hr/wp-content/uploads/2018/11/271202_100_01-480x480.jpg
I u susretu s ovim ciklusom radova možemo zaključiti da je Kolovrat, koji predaje fotografiju na splitskoj Umjetničkoj akademiji, izuzetan poznavatelj ovog medija, njegove povijesti i tehnologija. Čitav mit o istini fotografije – o njenoj sposobnosti da vizualno neposredno i transparentno, a time i s univerzalno razumljivim značenjem komunicira događaje i stanja stvarnosti kao njene legitimne i legalne dokaze, koji ne bi trebali kulturološka kodiranja (poput jezika), Kolovratu je jednako dobro poznato kao i najnovije tehnologije, digitalizirana i kompjutorski generirana fotografija, s kojima se danas, u doba vizualnog obrata više ne radi u cilju „utvrđivanja istine slike po sebi“ u cilju „iščitavanja značenja slike po analogijama“, nego je poanta u konstituiranju značenja u procesu resemantizacije ili kako bi Norman Bryson rekao, pripisivanjem slikama „diskurzivnih“, a napuštanjem njihovih „figuralnih“ svojstava.
 
Fotografije izložbe 'Intervali' suočavaju promatrača s prilično dvojbenom situacijom – ono što vidi jest nešto što ima očito status fotogafske slike (svjetlosni otisci na papiru), ali to što vidi ne prepoznaje kao motiv predmetne stvarnosti. Razlog je jednostavno u tome što promatrač uistinu i ne treba/ne može vidjeti ono što je umjetnik snimio da bi takva slika, nastala fotografiranjem, funkcionirala kao fotografija. Ove su Kolovratove fotografije zapravo sve samo ne ono što je uobičajena, krajnje raširena predodžba o fotografiji, a to je pretpostavka da nam fotografija posreduje točne reprodukcije stvarnosti, i to u određenom momentu, zaustavljenom trenutku u vremenu, kako bi se dokumentiralo/sačuvalo nešto od zaborava, ili kako bi Roland Barthes u svom znamenitom, fotografiji posvećenom tekstu „Svijetla soba“ zaključio kako nam fotografije nude: „...izvjesnost da je nešto sigurno bilo tu, a sada više nije.“ Čini se da Kolovratove intencije ne odgovaraju ovakvom pristupu fotografiji.
 
„Složimo li se oko toga da su ove fotografije apstraktne, da se radi o fotografskim apstrakcijama, naime o formama koje nemaju značenja izvan sebe samih - mogli bi se nemalo iznenaditi refleksijama teoretičara Lamberta Wiesinga koji ustvrđuje da nešto kao „apstraktna fotografija“ uopće nije samorazumljivo na taj način - da naime nije dostatno da ustvrdimo kako se radi o ne-predmetnim svjetlosnim oblicima, te da takvo „samorazumijevanje“ čak nema ni smisla ukoliko ne porazmislimo o intencijama radi kojih je apstraktna fotografija nastala. Apstrahirati prije svega znači redukciju, lišavanje od nečega što nije bitno za samo postojanje, prije svega za nastanak, proces produkcije intendiranog objekta. Kolovratove nam fotografije stoga pokazuju da bilježenje predmetne zbilje nije ono što je za njihov nastanak bitno, ali one su još uvijek rezultat, „konzervirani“ trag svjetlosnih učinaka na supstance ili luminoosjetljivi papir.
 
Drugim riječima: umjetnikov interes očito nije preslikati vidljivu stvarnost, nego proizvesti „predmete od čiste vidljivosti“ radi čega nije izgledno da se radi o pukoj izlagačkoj konvenciji, a još manje o čistom slučaju kada nam ih na izložbi 'Intervali' Kolovrat predstavlja uokvirene, zaštićene staklom: time se podcrtava njihov objektni, konkretni karakter. Smisao njegovih apstrakcija je generiranje, produkcija vidljivoga kojoj je i sredstvo i predmet vizualizacije proces nastanka, fotografiranje samo, a time i medij fotografije kao „specifične situacije slike“. Generirana fotografija stoga nije upućena na „realizaciju predodžbe stvarnosti, već ona sama predstavlja određenu realnost.“ Kao i Kolovratova fotografija koja je u svojoj generiranoj i konkretnoj čistoj vidljivosti ...jednako i pogled i moment, i svijet i fotgrafija.“ (Blaženka Perica)
Izložba se može razgledati do 8. prosinca 2018.
 

Nives Matijević

Anketa

Andrej Plenković je zaposlio ujaka, kuma i sestričnu. Tko je sljedeći?

Ponedjeljak, 10/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1239 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević