Get Adobe Flash player

Njezin svijet je izrazito nježan, blag, odmjeren…

 
 
Suvremena hrvatsko ukrajinska likovna umjetnica, akademska slikarica Olena Sokolovska, autorica složenog i oku privlačnog djela, predstavlja se s novom samostalnom izložbom na samom početku lipnja u zagrebačkoj galeriji Umjetnost osmijeha.
https://direktno.hr/upload/publish/157046/pelikan-1-2_5cefa016379ca.jpg
Njezini poznati motivi suptilno su uklopljeni u razigrani  koloristički volumen, u kome pak glavnu riječ vodi svjetlost, točnije igra svjetlosti, jedva primjetljive fragilne promjene intenziteta svjetla, pomicanje sjena, doticanje, dodirivanje i miješanje  dva svijeta, stvarnog i nestvarnog, realnosti i irealnosti.
 
Svijet Olene Sokolovske izrazito je nježan, blag, odmjeren, pa i kada koristi motiv konja u trku, moćne četveronožne figure , koja sada samo nestrpljivo zamahuje grivom u jutarnjim izmaglicama bijelih i prozirnih pramenova koji klize ,lebde neposredno iznad trave ili dok sjetno bilježi sjećanje na koloplet čudesnih duguljastih  prepletenih oblika u posve nefigurativnom izrazu ili dok kreira svoje viđenje privlačnog krajobraza s nekoliko figura u središtu kompozicije. Naravno, svijet i njegov doživljaj na ovim slikama Olene Sokolovske  primarno je lijep, profinjen, ugodan oku, poželjan za življenje, blagih boja i sve je u primirenom, dostojanstvenom miru, ritam je vrlo polagan, nenametljiv ali nazočan jer ovo ovo je svijet koji traje i koji će trajati.
https://direktno.hr/upload/publish/157046/pelikan-1-5_5cefa01762caa.jpg
Ljepota krajobraza, figura, segmenata prirode zrcali se u osobnom doživljavanju prostora u kojem obitavamo, skladnost oblika koji nas okružuju čini naš život boljim, plemenitijim, čini ga životom s razlogom. Fragmenti sjećanja na emotivne doživljaje evocirani na slikama Elene Sokolovske , čine ova djela  vrlo osebujnima, nesvakidašnjima.
 

Miroslav Pelikan

Vrlo često portretira Dubrovnik, Grad, koristeći fragmente poznatih vizura

 
 
Dubrovački umjetnik, akademski slikar Maro Kriste, pripadnik je mlađe, vrlo aktivne generacije zaljubljenika u umjetnost, autor prepoznatljivog rukopisa i vrlo zanimljivog do sada realiziranog opusa u nekoliko zapaženih ciklusa, autor neprekidnog istraživanja motiva i tema, tehnika i mogućnosti koje se pružaju.
http://metro-portal.hr/img/repository/2019/06/web_image/maro_kriste_1.jpg
Vrlo često portretira Dubrovnik, Grad, koristeći fragmente poznatih vizura, detalje poznate, onako na svoj osobni način, bez mnogo sentimenta, naime, on slika prostor u kojem živi i radi bez posebnog uvažavanja njegove povijesne i ili bilo koje druge  uloge jer to je grad u kojem se kreće, u kojem diše i slika ga onako kako ga i vidi, u kome danas živi, bez reprezentativnosti, bez monumentalnosti.
 
Njegov je grad, skupina privlačnih kamenih zdanja na obali, ispod sivih stijena, grad stisnut između stijena i mora, to je bitka koja traje od iskona, bitka koju strpljivo nosi čovjek na svojim leđima trpeći ali uvijek uspravan. Njegov je grad i detalj obale, ponekad i zaboravljene, grad izdaleka, grad koji impresionira one koji dolaze i ili prolaze svojim građevinama, zvonicima i crkvama, kulama i zidinama, kućama i palačama.
 
Njegov je grad i nebo iznad svega toga, iznad mora i kamena, iznad ljudi i povijesti. Maro Kriste s iznimnim senzilibilitetom slika, oživotvoruje svoja sjećanja ali i svoje imaginacije, prepun ushita ali i strepnji, ostavljajući snažan trag žestokim  bojama na platnu, često kombinirajući stvarno nestvarne motive u jedinstvenim umjetničkim kreacijama.
http://metro-portal.hr/img/repository/2019/06/web_image/maro_kriste.jpg
Osobitost ovoga vrlo zanimljivog i intrigantnog opusa jest i slikanje bez ustezanja, odlučnom gestom slikar nanosi boju, bez promišljanja. Njegove slike nose pečat izrazite osobnosti.
 

Miroslav Pelikan

Postoji više razloga koji ovu sliku čine intrigantnom i poticajnom za uvijek nova čitanja

 
 
U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u četvrtak 30. svibnja povjesničar umjetnosti prof. dr. sc. Zvonko Maković, član suradnik HAZU-a, održao je predavanje o slici Crtač Lea Juneka iz 1940. Pritom je istaknuo da se radi o jednoj od ključnih slika hrvatske umjetnosti 20. stoljeća. Slika je imala uzbudljivu povijest jer je nestala 1940. i bila nađena 1944. Zatim je pripala Junekovoj bivšoj supruzi, a od 2018. nalazi se u Hrvatskoj kao dio Kolekcije Vugrinec.
https://www.moderna-galerija.hr/ea/wp-content/uploads/2015/08/Leo-Junek-CRTAC-1940..jpg
Prema Junekovim sjećanjima, slika je nastala u jednom dahu u Parizu ljeta 1940., u vrijeme kada je Njemačka okupirala Francusku, a sadrži u sebi čitav niz aluzija na tragična zbivanja koja su tada započinjala. Slika se smatra prekretnicom u povijesti hrvatskog slikarstva i podjednako je ističu slikari vrlo različitih profila, od Ede Murtića, Ivana Picelja do Josipa Vanište koji svaki na svoj način u njoj pronalaze referencije koje su unosili u vlastitu umjetnost. Prema Makovićevim riječima, postoji više razloga koji ovu sliku čine intrigantnom i poticajnom za uvijek nova čitanja, razotkrivanja skrivenih znakova koje je umjetnik u nju unio i koji Crtača povezuju s Junekovim djelima koja su mu prethodila. Ona isto tako otvaraju nove putove, prvenstveno za hrvatsko slikarstvo druge polovice 20. stoljeća. „Referentni je krug toga djela veoma širok i slojevit. Ta slika u sebi ima jake korijene koji je povezuju s ključnim tokovima europske slikarske tradicije, a za našu je noviju tradiciju bitna jer zacrtava ključne poetike koje su obilježile pluralističku scenu od 1950. naovamo“, rekao je Maković.
 

Marijan Lipovac

Izložba 'Lica s Rižinica'

 
 
U Galeriji Doma kulture Zvonimir u Solinu u ponedjeljak, 3. lipnja 2019. godine, otvorena je multimedijalna izložba 'Lica s Rižinica'. Projekt je plod suradnje Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Umjetničke akademije u Splitu i Sveučilišnog odjela za forenzične znanosti. Spaja rezultate arheoloških i antropoloških istraživanja te umjetničko izražavanje. Autori-nositelji projekta su Ljubomir Gudelj, viši kustos Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Željana Bašić, Ivana Kužić i Ivan Jerković zaposlenici Sveučilišnog odjela za forenzične znanosti te Ida Bugarić i Nikolina Ćuk, stručne suradnice Umjetničke akademije u Splitu. Likovne rekonstrukcije lica pokojnika izradila je Josipa Marić, diplomirana konzervatorica i forenzičarka.
http://www.solin-live.com/wp-content/uploads/2019/06/fa7e4cb00ad451f144deb1bf2cd89772_L.jpg
Arheološko nalazište u Rižinicama u Solinu istražuje se od kraja 19. stoljeća nakon što je u blizini, u jednom suhozidu, 1891. godine, pronađen ulomak zabata oltarne ograde iz vremena hrvatskog kneza Trpimira (845.-864.). Dosadašnjim iskopavanjima, na lokalitetu su otkriveni ostatci antičkih kultnih, stambenih i gospodarskih zgrada te dijelovi starokršćanskoga sklopa. Trpimirova povelja iz 852. godine i spomenuti ulomak zabata s natpisom Pro duce Trepim(ero)... navode na pomisao da je cijeli antički građevinski kompleks, polovinom 9. stoljeća, bio preuređen u samostan za smještaj benediktinskih redovnika. Tijekom istraživanja 2011. godine na tome lokalitetu, arheolozi Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika otkopali su dva neotvorena kamena sarkofaga s poklopcem na dvije vode. Pronađeni su južno od prostorije koja na sjeveru završava polukružnom apsidom zbog čega se misli da su to ruševine starije crkve. Spomenuti sarkofazi bili su ukopani dublje od temelja pretpostavljene crkve, a ispod zidova u koji su dograđeni u novome vijeku i ispod nivoa kasnosrednjovjekovnih grobova. Rimskodobnoga su porijekla, a za ukop su ponovno upotrijebljeni u srednjem vijeku što se dade zaključiti iz činjenice da je jedan od njih bio položen na dva mramorna pilastra koji su pripadali oltarnoj ogradi ranosrednjovjekovne crkve. Spoj sarkofaga i poklopca bio je zalijepljen vapnenim mortom, grubo izravnatim s vanjske strane. U bolje sačuvanom i ukrašenom sarkofagu s natpisom bili su ostatci kostura u raspadanju.
 
U nataloženom humusu u njegovoj unutrašnjosti, približno od ramena do koljena pokojnika, nađene su zlatne niti, tj. spiralne ovojnice koje su preostale nakon što su istrulili tekstilni dijelovi. U drugom sarkofagu, kojemu su sanduk i poklopac raspukli na više mjesta, bili su dobro očuvani ostatci kostura dviju odraslih osoba i kosti djeteta. Pri polaganju zadnjeg pokojnika (žene), kosti prethodno pokopanog muškarca neznatno su bočno izmještene. Osim tragova izrazito korodiranog i raspadnutog željeznog predmeta, među kostima nije bilo drugih nalaza. Za antropološku analizu izdvojeni su i kosturni ostatci iz groba koji je bio ukopan između ovih dvaju sarkofaga. U njemu je bio kostur jedne odrasle osobe i jednoga djeteta bez drugih priloga.
 
Rezultati antropološke analize pokazali su kako odrasle osobe nisu bile izložene većem subadultnom stresu niti intenzivnijem fizičkom radu. Dijete koje je umrlo u dobi od 2 do 2,5 godine, u skladu je s rezultatima istraživanja na drugim sličnim lokalitetima jer je smrtnost djece upravo u toj dobi, u predindustrijskom razdoblju, najveća. Prema podatcima antropološke analize, opisane osobe najvjerojatnije su pripadnici višeg društvenog sloja jer na kostima nisu uočeni tragovi koji bi upućivali na njihove teže životne uvjete. To su pokazali i rezultati arheoloških iskopavanja, prvenstveno s obzirom na luksuzni način ukopa. No, zanimljivo je istaknuti, iako je riječ o malom uzorku i usprkos izostanku svih relevantnih pokazatelja niskog životnog standarda, samo je jedna osoba, uvjetno rečeno, uspjela doživjeti starost. Dijete je, vidjeli smo, umrlo između 2 do 2,5 godine, žena i muškarac iz sarkofaga B između 25 i 35, odnosno između 45 i 60 godina i drugi muškarac, iz groba 26, između 25 i 30 godina. Ovaj podatak još jednom potvrđuje više puta iznijete pretpostavke o teškom životu srednjovjekovnog čovjeka kojega niti imućniji pripadnici tadašnjeg društva nisu uvijek bili pošteđeni.
 
U osnovi su istraživanja arheološkog lokaliteta Rižinice u naselju Rupotina grada Solina, pretpostavljenoj zadužbini benediktinaca, gdje je pronađen jedini natpis u kamenu s uklesanim imenom kneza Trpimira. Ljudsko djelovanje na ovome položaju prati se iz ranih stoljeća antike do kasnog srednjeg vijeka, analizirajući arhitektonske ostatke, grobove te ostale elemente materijalne kulture. Osobita zanimljivost su različiti načini pokopavanja, nalazi urni ispunjenih pepelom pokojnika, antički sarkofazi i srednjovjekovni grbovi ograđeni suhozidom. Zauvijek je iščezlo lice njegovano kozmetičkim priborom odloženim pokraj keramičke urne ispunjene pepelom pokojnika. Akroteriji u obliku glava na poklopcu sarkofaga približna su slika konkretnih osoba jedne generacije, a lice žene pokopane tijekom srednjeg vijeka oživljeno je zahvaljujući suradnji različitih profesija.
 
Uzimanjem uzorka za utvrđivanje DNK-a i nedestruktivnim snimanjem mikro CT uređajem na Penn State Sveučilištu u SAD-u, omogućena je detaljna analiza te 3D ispis modela lubanje u stvarnoj veličini, što je obavljeno u splitskom laboratoriju. Manchesterskom metodom na tu osnovu dodani su slojevi mišića, tkiva i kože te je rekonstruirano lice pokojnice preminule tijekom 10. stoljeća. Usporedno predložen je dvodimenzionalni izgled pokojnika, prema lubanji iz istog groba. Projektu pripadaju likovna rješenja umjetnica koja koriste tradicionalne i suvremene tehnike, a također i radovi posjetitelja, pretežno djece neobuzdanog duha, dio kojih je predstavljen u galeriji solinskog Doma Zvonimir. 
Izložba je otvorena do 30. lipnja 2019.
 

Nives Matijević

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Ponedjeljak, 17/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1272 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević