Get Adobe Flash player

Mjesto dodira svjetova

 
 
Izložba 'Aleph', umjetnika Slobodana Tomića, otvorena je u petak, 10. siječnja 2020., u galeriji „Studio-21-“, u organizaciji Udruge za kulturu Beat, a moći će se pogledati do 31. siječnja ove godine.
https://www.umas.unist.hr/wp-content/uploads/2020/01/slobodan_tomic_aleph_izlozba.jpg
„Sklopio sam oči, otvorio sam ih. Tada sam vidio Aleph. / U tom divovskom trenutku vidio sam miljune ugodnih i grozomornih čina: ni jedan me nije osupnuo više od činjenice da su svi okupljeni u istoj točki, da se ne preklapaju i ne stapaju. /Promjer Alepha mogao je iznositi dva-tri centimetra, ali je u toj kuglici bio sadržan svemir, u naravnoj veličini. Svaka je stvar (uzmimo, zrcalo) bila beskonačan broj stvari … vidio sam nebrojene i bliske oči kako se ogledaju u meni kao u zrcalu, vidio sam sva zrcala na ovome planetu i ni u jednome svoj odraz / vidio sam kolanje svoje tamne krvi, vidio sam mehanizam ljubavi i mijenu smrti, vidio sam Aleph, sa svih strana, vidio sam u Alephu Zemlju, i na Zemlji opet Aleph, i u Alephu Zemlju, vidio sam svoje lice i svoju utrobu, vidio sam tvoje lice, spopala me vrtoglavica i briznuo sam u plač, jer su moje oči vidjele onaj skroviti i hipotetički objekt čijim nazivom ljudi barataju, premda ga ni jedan čovjek nije vidio: nedokučivi svemir.“ (Jorge Luis Borges)
 
Slobodan Tomić svoj „Aleph“ predstavlja kao portal, mjesto dodira svjetova, parafrazu točke sabranog rastvaranja. Ovo je protonadrealna priča o prikazu zaslona iza kojeg se rastvara mreža, gibak sveobuhvatno otvarajući i ekspazivan hipnotički prostor tek donekle naslućenih mogućnosti virtualnog; ali i priča o zrcalnoj refleksiji koja svoj odraz kroz kaleidoskopsku podijeljenost jedinstvene slike svijeta nalazi u vlastitoj utrobi. U nama. Mrežom nasumce upletenih i nikad potpuno razlučivih, sublimiranih slika što svoje podražaje dosižu u svijesti (opažajem vanjskog svijeta konsolidiranog spektakla rasapa) i podsvijesti (naslućivanjem unutarnjeg svijeta rasutih postojanosti trajnog). U svojoj vizualnoj osnovi „Aleph“ je dakle, animacija autorovih „mentalnih slika“, analognih crteža transponiranih i prezentiranih formom site specific instalacije računalno animiranog virtualnog dnevnika; animacija svojevrsne sabirnice prikaza ne doslovno vezanih za aktualne događaje. Multiplicirana projekcija animiranih crteža sabiranih tijekom zadnje dvije godine bez osobite namjere. Potreba bilježenja bila je primarna. Ulazak u rupu vlastite glave. Fraktali / odbljesci stvarnosti prisutni su tu i tamo bez prethodne autorove nakane pisanja scenarija koji bi se naknadno animirao. Prisutni su zato što su nezaobilazni, jer djeluju na nas htjeli mi to ili ne htjeli. Potisnuti ih čovjek naravno, uvijek može; ali poništiti nažalost nikada ne.
 
Animacija je ovdje shvaćena kao stalna intermedijalna aktivnost bez predumišljaja. Izloženi rezultat je u ovoj fazi rada kronološki narativ nastao u dobrom duhu nadrealističkog bilježenja opažaja/utisaka/ predodžbi montiranih u simultano vrijeme subjektivnih impresija i ekspresija. Narativ koji nije nastajao posljedično kao doslovna mimetička interpretacija ili poetična asocijacija registriranog u sebi i oko sebe, već čistim psihičkim automatizmom kao grafički otisak, trag slobodnog protoka svijesti mrežom vanjskih aktualnih događaja. Istovremeno, i kao paralelno umrežavanje vanjskih poticaja u strukturu unutarnjeg paralelograma. No prije kraja, vratimo se na početak. Tomić u startu kreće od rastvaranja i same fizičke pojavnosti galerijskog prostora, mijenja strukturu njegove nutrine postavljajući simultane nelinearne projekcije, projicirane iz više različitih izvora.
 
Šumovi interferencije emitirani sa radio uređaja prožimaju prostor i pridonose neuhvatljivosti oblika. Interijer poprima novi izgled, vrata galerije postaju vrata svjetova. Doslovno, ulaskom u galerijski prostor simulira se osjećaj prelaska prostorne i vremenske barijere, ulaska u neki potpuno novi svemir. Suburbano vanjsko okružje ama baš ničim niti malo ne nagovještava ono što nas očekuje unutra. Iznenađenje je potpuno. Vrata vanjskog svijeta mogu se nakon ulaska s lakoćom zatvoriti iza sebe. Bez grižnje savjesti. (kustos Toni Horvatić)
 
Slobodan Tomić (Split, 1960.) je diplomirao na ALU u Sarajevu 1984. god., odjel grafika, u klasi Dževada Hoze. 1985. god. pohađa poslijediplomski studij grafike u Beogradu, u klasi B. Krsmanovića. Docent je na Umjetničkoj akademiji u Splitu gdje predaje kolegije Grafika i 3d oblikovanje. Izlaže na mnogobrojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u zemlji i svijetu. Također sudjeluje na festivalima eksperimentalnog i animiranog filma. Istražuje na području grafike, animacije i novih medija. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada za grafiku i kratki film.
 

Nives Matijević

      Moje knjige - živa djeca moja

 
 
        Podrijetlo: Trajno zavičajno
        Ime: Raznoliko, ali čovjekoliko
        Govor: Od rođenja trajan, zavičajan, jezik: hrvatski!
        Glavne teme: O povijesti dileme, tuđina i Domovina!
Slikovni rezultat za books books
        Svako moje dijete (sa očima sjete) - knjiga Bogom dana,
        materinskim jezikom govori i diše. Ne klanja se nikom. Latinicom piše.
        Imam djece već dvadeset sedam. Niti jedno uvrijediti ne dam.
        Sva su redom školovana revno kroz kob zlobnu, tugu svakodnevno.
        I kroz radost, i kroz kratku mladost, kroz poplave, suše, zemljotrese
        što mi život a i sanje rese.
        Djeca moja govoriti znaju već od prvoga koraka kad na noge staju.
        Sve od zore- do mrkloga mraka zborit ne prestaju.
        Govor im je stih po stih, nekad vrlo tih, a ponekad buna i oluja. Svaki
        od njih kroz srce prohuja.
        Vjetar stigne i gdje nade nema, pa se požar od ljubavi sprema.
        Tad i njega preko brda, vode vjetar nosi do slobode.
        Moje dijete-moja mila knjiga, umotana u nadu i sanju, svakom pruži
        ručicu malenu da ga tješi, bore s čela riješi, da mrak mijenja u svjetiljku
        danju, dan ozbilji krajem u čekanju.
        Moje knjige - živa djeca moja, nemaju pokoja sve dok osamljene na
        polici jesu. Svjetlost žude, iz osame bijeg u vedrinu, dragu Domovinu,
        gdje vihori hrvatski se stijeg.
        Kad sa sebe sve prašine tajne na tlo stresu zemlje zavičajne, bit će
        ono, što rođenjem jesu: RIJEČ HRVATSKA U DOMAJE KRIJESU!
 

Malkica Dugeč, 26. 10. 2019.

Otišo je ranim jutrom

 
 
Rekoše mi – Otišao je!
ranim jutrom, prije zore,
bez pozdrava, u nepovrat
životom duša slomljena,
prijatelj mi bio – kao brat
a nije mu još bilo vrijeme
https://c1.staticflickr.com/4/3898/32993630622_8142c93c2b_b.jpg
Zašto? – nema odgovora
ali smrt ne gleda na sat,
negdje na rubu života
eto tu preko puta čeka
u zasjedi pritajeno vreba
i zgrabi te drsko za vrat
 
Prolaze mi ljeta i zime
hodajući zemljom ovom,
vremenom sve brzo mine
moja svijeća dogorijeva,
umorna sjena smiraj traži
koliko još lutati treba
do isteka trajanja?
 
Pitaš – Što je život? – Ništa!
odgovor slutim u šutnji neba:
„Čovječe, prah si i pepeo goli!“
kažem to, onako mrtav-hladan
a onda vidim svježi grob,
na križu poznato ime
– i šokiram se - do boli!
 

Mijo Arapović

Slikar slika i oživljuje dijelove krajobraza, bilo kontinenta, bilo mora, polja, oranica, šuma, drva…

 
 
Slikar i fotograf Denis Kujundžić, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor je kompleksnog i duboko emotivnog opusa ulja s motivima krajobraza juga Hrvatske, prostora u kome živi i stvara, prostora u kome diše i doživljava iznimnu kolorističku stvarnost, koju vješto i posebnim osjećanjem, obzirno i odmjereno, prenosi na svoja platna.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/S/SLIKA%20DENISA%20K.1.jpg
Umjetnik živi i stvara aktivno i kontinuirano, okružen omiljenim i nadahnjujućim motivima ponešto povučeno, samozatajno, neprestano promišljajući o nesvakidašnjoj gustoći kolorističke lepeze i kako je neokrznutu, sačuvanu iznova oživotvoriti na platnu.
 
Denis Kujundžić pristupa svakom motivu kao arkadijskom, motivu koji sadrži vidljivo i nevidljivo lice, jasno izraženo ali i skriveno u mnoštvu simbola, uronjenog u spektar boja. Da, slikar slika i oživljuje dijelove krajobraza, bilo kontinenta, bilo mora, polja, oranice, šume, drva, vinograde, nebo i more, kuće i zemlju, ukazujući na čudesnu jednostavnost ljepote.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/S/SLIKA%20DENISA%20K.%202.jpg
Uistinu, slikarski opus Denisa Kujundžića oda je ljepoti, zapis zadivljenog umjetnika. On nas poziva istodobno i na očuvanje tih jedinstvenih prostora obitavanja, u kojima odavno  čovjek dijeli svoj život s prorodom, u skladu.
 
Kolor Denisa Kujundžića je uvijek dvostran, on je i snažan ali i nježan, bujan ali i umiren, izrazit ali i profinjen. Slikarski opus slikara Denisa Kujundžića neprijeporno zaslužuje prezentaciju u najboljim hrvatskim galerijama ili s izborom ili s predstavljanjem pojedinih ciklusa ili pak širim uvidom u cijeli, bogati opus.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Utorak, 28/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1648 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević