Get Adobe Flash player

Pasionska baština i DHK raspisuju natječaj za književno djelo na temu Muke Kristove

 
 
VIII. TRIENALNI NATJEČAJ
 
PASIONSKA BAŠTINA I DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
raspisuju natječaj za književno djelo na temu Muke Kristove
ili na temu široko shvaćene općeljudske muke.
https://www.culturenet.hr/img/2018euyear.jpg
Prosudbeno povjerenstvo koje će imenovati Društvo hrvatskih
književnika i Pasionska baština, nakon pregleda pristiglih
radova, izabrat će one koje će predložiti za tri nagrade.
Sve tri nagrade podrazumijevaju pravo organizatora natječaja da nagrađena
djela objavi. U obzir dolaze do sada neobjavljena književna djela, i to:
roman, veća pripovijetka, drama, poema, te zbirka stihova.
 
Radove u 3 primjerka i priloženu adresu (kontakt) pošaljite na:
UDRUGA PASIONSKA BAŠTINA,
Barutanski breg 20, 10000 Zagreb
zaključno do 1. ožujka 2019.
 
Rezultati će javnosti biti priopćeni
na Lirici Velikog petka 17. travnja 2019. god. u 12,00 sati
u prostorijama DHK-a.
Rukopisi se ne vraćaju.

Muzej suvremene umjetnosti dobitnik međunarodnog priznanja

 
 
U sklopu Foruma slavenskih kultura, međunarodne neprofitne zaklade koja povezuje trinaest slavenskih država i promiče suvremenu kulturu i naslijeđe, dodijeljene su "Nagrade Živa" za najbolje muzeje, kojima se potiču projekti i prakse u muzejskom području unutar posebnih kulturnih i geografskih okvira europskih slavenskih kultura. Stručni žiri koji je MSU-u dodijelio posebno priznanje za kreativnost, ističe da je ta institucija tijekom svog djelovanja stekla "istaknutu poziciju u zemlji, ali i šire, na polju umjetničkog vrjednovanja, prezentacije umjetnika i noviteta u umjetnosti. MSU je uključen u niz međunarodnih, domaćih i regionalnih suradnji i edukativnih projekata. Održava različite izložbe predstavljajući djela važnih domaćih i međunarodnih umjetnika kao i velike retrospektive. Proširuje polje za razvoj vizualne umjetnosti, filma, videa, glazbe, pjesništva i kazališta."
https://www.zagreb.info/wp-content/uploads/2017/01/animafest-msu-e1484813621968.jpg
MSU je institucija koja je društveno odgovorna i visoko učinkovita jer održava nekoliko stotina inovativnih programa i događanja svake godine, primjenjujući kreativne metode interpretacije. Stalni postav, na primjer, koncipiran je kao izložba u neprestanoj mijeni. Usto, MSU sjajno koristi prostor nove, moderne zgrade, smještene u novom dijelu grada u kojem je uspio postati živo mjesto urbanog tkiva i jaka referentna točka za eksperimentalnu umjetnost i medije u ovom dijelu Europe.
 
Nagrada Živa nazvana je prema slavenskoj božici koja je zaštitnica života, dugovječnosti, mladosti, ljepote, dobrote, vitalnosti i plodnosti. Nagrada je ustanovljena 2012. godine na inicijativu stručne skupine svih članica Foruma slavenskih kultura. Ove je godine bilo prijavljeno 25 muzeja iz Bjelorusije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Češke, Hrvatske, Makedonije, Poljske, Rusije, Slovačke, Slovenije i Srbije.
Živa nagradu za najbolji slavenski muzej 2018. dobio je Muzej emigracije iz Gdynija u Poljskoj. Svečanost dodjele nagrada održana je 14. 8. 2018. u Pragu.
 

Anđelka Felja

Vladimir Živaljić piše istinu za naraštaje koji dolaze

 
 
Vladimir Živaljić, pjesnik domoljubne, ljubavne, misaone poezije, nikada nije tražio riječi u rječnicima, u časopisima, na nekim portalima kojima bi napisao stihove, inspirirao se, kojima bi upotpunio prazne listove, ispisao ih samo zato da bi mu prošlo vrijeme. On je pisao srcem koje je proživjelo i sreću i tugu, srcem koje je prošlo ratišta, ostavljajući svoje voljene da bi im pružio slobodu, da bi sačuvao ono što su mu otac i majka ostavili u nasljeđe… Nikada nije pošao u bilo kojem životnom pravcu da nije slijedio srce, otvorio ga za život, ljubav, borbu, slobodu … Znao je što sve život sa sobom nosi, znao je jer su ga roditelji usmjerili na sve staze, ne plašeći se izreći mu ni ono što ga loše čeka u postojanju. Ali uvijek su ga ohrabrivali u tome da slijedi samo „govor“ srca. I prema njima, prema braći, domovini, ženi, djeci, prirodi, potrebama, strahu…
http://2.bp.blogspot.com/-8EKWu44ZLD0/VFFN1PxvEVI/AAAAAAAABZ4/HOCV6-K0yHE/s1600/VLADIMIR.jpg
Nositi pušku preko ramena, moliti se za dobro, vjerovati u pobjedu za vrijeme najvećih patnji i razaranja nije lako. A ratovi ostavljaju ožiljke, ne samo u vrijeme u kojem se vode, ratovi ostavljaju ožiljke zauvijek. I Domovinski rat ih je ostavio … Ne može se o njemu ne pisati ako je toliko podijeljenih ćutnji prouzročio …
 
A pjesnik … pjesnik ih još jednom proživi … Ne iz želje da otvara stare rane već iz potrebe da opiše trenutke koji su se usjekli u vene, dušu, tijelo … Ratovi nikome ne donose dobro. Vladimir Živaljić piše istinu tih dana da bi ostali zapisani za naraštaje koji nikada ne bi trebali osjetiti taj strah tih nemilih trenutaka … On želi ostaviti i iza sebe pisane zapise svojih osjećaja, ratnih grozota da bi ukazao na svu bolnost koju je prošao, a ostaviti im mogućnost s kojim bi nastavili dalje živjeti u miru i u svakom trenutku razmisliti čitajući njegove stihove da su ratovi oni koji donose zlo.
 
Samo ljubav pobjeđuje! On to, itekako, zna. Samo ljubav.
Volio je, i voli iznad svega majku i oca, volio je, i voli domovinu. Roditelji su morali otići, zaklopiti oči jer svakome dođe njegovo vrijeme, ono prirodno.
Boli, uvijek će boljeti njihov odlazak.
Ali rat nije prirodna smrt, u ratu se umire jer tako netko drugi želi.
S time se nije mogao pomiriti, nije mogao dopustiti da ostane miran u tim nemirnim vremenima … Zbog tih nemira danas piše, zbog svega danas živi i kroz poeziju …
Jer vrijeme ne smije postati zaborav. Zaborav ne smiju biti ni agresori. Svatko mora osjetiti i nositi na duši ono što je prouzročio, što je sam želio, čemu je težio …
Otimati tuđe, razarati nečije, lišiti nekoga života iz pohlepe, zlobe, radi vjere, radi objesti nehumano je djelo. I o tome se treba poetski izraziti …
Istina se mora zapisati. Istina zaslužuje ostati, ma koliko bila bolna, dio povijesti koja se piše u ime svih nas. Vladimir je pjesnik, on nam svojim ćutnjama ostavlja istinu, čak i ono što mi svi znamo, ali se ne umijemo na takav način izraziti.
Pjesničke su duše ranjive, ne jednom, one su ranjive uvijek iznova jer svakim stihom nanovo prožive sve životne nevolje   
 
No, nadasve, pjesnik je onaj koji vjeruje u ljubav …
A ljubav je domovina i zbog toga svi ovi stihovi zaslužuju biti dio svih nas, dio iskona, dio budućnosti …
Iz ljubavi prema domovini neka ostanu zapisi …
 Jer baš kako piše i sam autor
Ibi est nullum futurum sine historia
Prijevod:  (Bez povijesti budućnosti nema)
i sami smo svjesni tih riječi.
Vladimir Živaljić i kao pjesnik, slikar i kao čovjek koji je prošao kroz puno životnih trenutaka, raznih ćutnji, što sretnih, što tužnih donosi nam istinu stihovima i slikom u vrijeme Domovinskog rata i u poslijeratno vrijeme. O svemu nam predaje vjernu sliku kroz poeziju.
Na nama je da se, čitajući, srcem predamo njegovim ispisima …Neka djela i kada bol nanose toliko su nam draga da ih sa ponosom čuvamo u sjećanju, s radošću o njima zborimo … Jer pjesnik koji piše istinu ne može biti drugo no hvaljen preko svojih djela …
Vjerujem da će poezija Vladimira Živaljića pronaći put do vaših srca i da spoznaja koliko se ljubavi gaji prema domovini, prema roditeljima, prema svemu što ovaj život donosi nagnati i vas koji čitate da prigrlite poeziju kao istinske zapise jedne duše koja uz sva teška iskušenja još uvijek vjeruje u ljubav … Samo u ljubav.
 
Nikome ne daj sine
 
Ima jedna kuća odmah pored puta,
u avliji trešnja, stara dunja žuta.
Kučica od šarka trune ispod trijema.
Napuštena prazna odavno ga nema.
Sablasna tišina kraj je okovala
A nekad se čuo samo žamor djece.
Tek poneki starac vratio se doma,
mladi rijetki svrate praznikom, za svece…
 
Zaboravit ne mogu istjerat iz duše.
Navikle su noge tebi da me vode…
Iz dimnjaka davno više ne dimi se.
Tek na njih dolaze i gnijezde se rode…
Slobodan sam opet, tu sam, svoj na svome!
Srce kuca brže, obraz mijenja boju…
A zidovi doma kao da me mole:
„Nikom ne daj, sine, didovinu svoju“
 
I mene, ko druge, pomeo je vihor.
Podosta mi rijetke kose moje sjede.
Svaki put kad svratim suza nova krene…
A sjeta u duši lagano  me jede…
 
Bože, snage daj mi za posljednje riječi!
Kada dođe vrijeme da svoj križ ja spustim.
Ponovit ću iste riječi svoga oca
na nebo kad krenem prije nego usnim… za uvijek.
 
Nikom ne daj, sine, didovinu svoju!….
 
Slobodan sam opet, tu sam, svoj na svome……
Ima jedna kuća odmah pored puta,
u avliji trešnja, stara dunja žuta.
Kučica od šarka trune ispod trijema.
Napuštena prazna odavno ga nema.
Sablasna tišina kraj je okovala
A nekad se čuo samo žamor djece.
Tek poneki starac vratio se doma,
mladi rijetki svrate praznikom, za svece…
 
Zaboravit ne mogu istjerat iz duše.
Navikle su noge tebi da me vode…
Iz dimnjaka davno više ne dimi se.
Tek na njih dolaze i gnijezde se rode…
Slobodan sam opet, tu sam, svoj na svome!
Srce kuca brže, obraz mijenja boju…
A zidovi doma kao da me mole:
„Nikom ne daj, sine, didovinu svoju“
 
I mene, ko druge, pomeo je vihor.
Podosta mi rijetke kose moje sjede.
Svaki put kad svratim suza nova krene…
A sjeta u duši lagano  me jede…
 
Bože, snage daj mi za posljednje riječi!
Kada dođe vrijeme da svoj križ ja spustim.
Ponovit ću iste riječi svoga oca
na nebo kad krenem prije nego usnim… za uvijek.
 
Nikom ne daj, sine, didovinu svoju!…
 
Slobodan sam opet, tu sam, svoj na svome...
 

Renata Bencek

            Krvlju zapisano

 
               
                Ne daju ptici
                Da se pjesmom glasa
                Ni pjesmi hrvatskoj
                Na svom tlu da stasa.
                Ne daju pjesmi,
                Oca mi i djeda
                Nasred rodne grude
                Njihov glas da bude!
https://www.klikaj.hr/wp-content/uploads/2018/05/thompson_cakovec_mn-20.jpg
                Hrvat voli svoje
                A poštuje tuđe
                Pa i glas Hrvata
                I kroz pakla vrata
                U sva srca uđe.
                Ne daju pjesmi
                Da izbriše strano
                Te da sav svijet čuje
                I da opetuje
                Krvlju od Hrvata
                Što je zapisano.
               
                Ne daju pjesmi
                U hrvatski dom
                Ni u crkvu svetu
                Kristu razapetu.
                Ne daju pjesmi
                Da hrvatstvu svom
                Razvedri nebo,
                Da odagna bol,
                Da tješi i liječi
                Hrvatskom nam riječi
                I za isti stol
                S braniteljem sjeda.
 
                Ne daju pjesmi
                Oca mi i djeda
                Da se sretna zbude,
                Pjesmom svih Hrvata
                Da zauvijek bude!
 
                Ne daju pjesmi
                Da na javi svane
                Pa da ljubav,
                Samo ljubav
                Traje za sve dane!
 

Malkica Dugeč, 11. 8. 2018. (Ovu pjesmu posvećujem hrvatskom branitelju, autoru i pjevaču koji svojim domoljubnim pjesmama osvaja sva srca hrvatska - Marku Perkoviću Thompsonu iz Čavoglava)

Anketa

Znamo da Andrej Plenković ne zastupa hrvatske interese. Čije interese zastupa?

Petak, 21/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1358 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević