HDZ bi trebao biti važniji od pojedinaca
In der Asphaltstadt bin ich daheim. Von allem Anfang
Versehen mit jedem Sterbsacrament:
Mit Zeitungen, Und Tabak. Und Branntwein.
Mißtraurisch und faul und zufrieden am End.
Gegen Abend versammle ich um mich Männer
Wir reden uns da mit „Genetlemen“ an.
Sie haben ihre Füße auf meinen Tisch
Und sagen: Es wird besser mit uns. Und ich
Frage nicht: Wann?
Bertolth Brech, Von armen B.B.
Gedichte für Städtebewohner
Pukim slučajem našao sam se ne ulazu u Hrvatski (državni) sabor gdje me čekao Paško G. kad je u Saboru ulazio Mladen Barišić. Dok sam ja, da bi me saborska straža pustila u Sabor, iz džepova vadio sitne kovanice, Barišić je prolazio mimo straže, uspravan i vedar, bez kontrole. Nitko ga nije pitao ni komu ide. Paško mi je rekao da je Ivo Sanader nedavno imenovao Barišića za rizničara HDZ-a i vrlo se negativno izrazio o Barišiću čudeći se što je baš njega Sanader izabrao na tu funkciju. Držao je da će se to HDZ-u obiti o glavu.
Paško G. je bio vrlo blizak prijatelj dr. Franji Tuđmanu, imao je otvorena vrata i Sanaderu, a prijatelj je i s ocem Tomislava Karamarka, pretpostavljam, jer je Karamarkov otac preživio Križni put a Paškov je bio visoko rangiran u držvnim aparatima Nezavisne Države Hrvatske. Nisam ga nikad pitao je li Sanaderu i Karamarku prenosio svoje spoznaje i svoja mišljenja. Čini mi se vrlo vjerojatnim da ga Sanader nije poslušao jer nije slušao ni kad su ga njegovi prijatelji upozoravali da je Mladen Bajić SDP-ov čovjek te da je napravio krivi potez kad je Bajića preuzeo od SDP-ove koalicije.
Sjetio sam se Paška G. kad sam pročitao da je Vladimir Terešak, pravni zastupnik HDZ-a u slučaju Fimi media zatražio 50 milijuna od Ive Sanadera, Ratka Mačeka, Mladena Barišića i Branke Pavošević jer su Sanader i ostali bivši HDZ-ovi dužnosnici “djelovali izvan svojih ovlasti” te da su njihove kažnjive radnje pripisane HDZ-u. Kreativni pravni zastupnik HDZ-a u istom procesu od HDZ-a je napravio i okrivljenika i oštećenika a iznos od 50 milijuna traži za HDZ jer stranka „trpi štetu teško odredivih razmjera“. Kad bi se taj zahtjev ostvario, jednim udarcem bi HDZ bio oslobođen krivnje i još bi zaradio, uz pretpostavku da Sanader, Maček, Barišić i Pavošević imaju imovinu u vrijednosti 50 milijuna kuna. Prelijepo da bi se obistinilo, rekli bi Talijani.
Neki novinari su u zahtjevu HDZ-ova odvjetnika vidjeli tek HDZ-ovu promidžbu i nisu uzimali u obzir da HDZ-ov kretivni odvjetnik zapravo pomaže USKOKU-u u dokazivanju krivnje HDZ-a jer, ako su Sanader i navedeni napravili toliku štetu državi, onda nisu u tomu sudjelovali samo Sanader, Maček, Barišić i Pavošević nego i pokajnici: Ivan Jarnjak, Stjepan Fiolić, Petar Čobanković, Čović, Buljubašić… i tko zna koliko još drugih HDZ-ovaca koji su „djelovali izvan svojih ovlasti“.
Mladen Barišić, Mladen Bajić i Ivan Jarnjak
Jedan od portala, koji slovi kao „desni“ i podupire „Savez za Hrvatsku“, nedavno je prenio pohvale Zoranu Milanoviću don Ante Jelića, svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. „U četiri godine Sanaderovog i Kosoričinog mandata godišnje su za pomoć Hrvatima u BiH odlazili desetci milijuna kuna, no za Dom u Sarajevu nije bilo ni lipe. Istina, ministar Dragan Primorac je u dva navrata dao ukupno pola milijuna kuna, ali mimo znanja Sanadera iz stavki svog Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Ipak prvu pravu konkretnu pomoć HKDD-a je dobio tek od premijera Milanovića i njegove lijeve vlade. Naime, on je odlučio kako će novac namijenjen Hrvatima u BiH od sada ići isključivo za konkretne projekte i zadnje dvije godine gradnja Doma za studente prepoznata je kao jedan od prioriteta. Tada je bila najvažnija financijska pomoć, no tadašnja HDZ-ova vlada je bila jaka samo na obećanjima. Njihov zastupnik za dijasporu Florijan Boras, prije parlamentarnih izbora 2007., najavio je kako će Dom biti sagrađen za tri mjeseca, no nakon pobjede na izborima bivši premijer Ivo Sanader sve je ‘spustio na zemlju’. Kako tvrdi predsjednik HKDD-a don Ante Jelić, Sanader je jednom prigodom izrijekom kazao kako će “njegova Vlada biti pokrovitelj te ideje, ali da na novac ne računaju”.
Ako je Dragan Primorac, bivši ministar znanosti, obrazovanja i športa, mimo znanja Sanadera u dva navrata don Anti Jeliću dao ukupno pola milijuna kuna, možda je bez Sanaderova znanja davao novac za osnivanje fakulteta u Kiseljaku, Jajcu, Orašju… Možda su i drugi mimo znanja Sanadera davali novce a i sam Sanader, mimo znanja svoje Vlade financirao npr. izgradju staračkog doma u Petričevcu (Banja Luka), pružao pomoć tamošnjem samostanu trapista itd. Kamo bi sve Uskok mogao stići zahvaljujući kreativnom zahtjevu HDZ-ova zastupnika, to sada nitko ne može predvidjeti ali su se primatelji novčanih sredstava pokazali dalekovidnim pa nisu ni pokušavali reći koju u prilog obrane Sanadera.
U Hrvatskom fokusu, nismo prihvatili papagajsko ponavljanje informacija koje su navodno procurile iz Uskoka nego smo zagovarali pošteno suđenje. Pošteno suđenje zahtijevao je i njemački europarlamentarac i član CSU-a Bernd Posselt. „Čini mi se da određeni ljudi nisu zainteresirani za to da bivši premijer ima pošteno suđenje. Slično misli i puno mojih prijatelja različitih nacionalnosti i političkih orijentacija unutar EU-a“, rekao je Posselt u intervjuu za riječki Novi list 4. studenog 2012.
Pošteno suđenje nije proglašavanje nekoga a priori nevinim niti a priori krivim po svim točkama optužnice. Niti je u interesu HDZ-a niti u interesu općih interesa Hrvatske politika : „Ja nis niš znal“, kako je govorio Ivan Jarnjak, bivši glavni tajnik HDZ-a. Držali smo da nije bilo opravdano suditi Sanaderu za davanje jeftnije struje mostarskom Aluminiju jer je ta politička odluka bila u interesu i Hrvata u Hercegovini i Hrvata u Dalmaciji odnosno svih koji su radili u TLM-u u Šibeniku ili radili s TLM-om iz drugih mjesta. To je evidentno iz nastavka takve politike i nakon što je predsjednicom Vlade postala Jadranka Kosor.Smatarali smo da je Damir Polančec nepravedno osuđen i nevin ležao u zatvoru za što snosi krivnju Jadranka Kosor i njezina vlada koja je Polančeca izručila na milost i nemilost Anti Nobilu koji je Polančeca nagovorio da se dogovori i time nehtijući prizna krivnju gdje krivnje nije bilo.
Anto Nobilo, Jadranka Kosor i Vladimir Terešak
Tomislav Karamarko se usudio dok je bio ministar unutarnjih poslova, usprkos općoj histeriji, u intervjuu Vjesniku, posvjedočiti da Sanader od njega nije tražio zaustavljanje ni jedne antikorupcijske akcije MUP-a. Vjerojatno mu razboritost savjetuje da to ne ponovi jer su se u HDZ vratili bivši pripadnici Hrvatskoga bloka koji su svoje napuštanje HDZ-a opravdavali neslaganjem sa Sanaderovom politikom a povratak u HDZ, isključenjem Sanadera iz HDZ-a. Ipak, držim da bi Karamarko, na kreativni zahtjev Vladimira Terešaka ili nekoga drugog nadobudnog HDZ-ova spin doktora, morao gledati s potrebnim odmakom. Njegovu izjavu da HDZ ne će voditi bitku protiv „Saveza za Hrvatsku“, može u prijevodu značiti da je njemu poznat sastav „Saveza za Hrvatsku“ i da očekuje da će se taj savez urušiti jer je programiran na nestajanje nakon što odigra danu mu ulogu.
Može se međutim dogoditi da se u HDZ-ove temeljne organizacije ubaci politika nužnosti saveza HDZ-a s tim savezom. HDZ-ovci, koji su sudjelovali u zadnjoj izbornoj kampanji, imaju loša iskusta savezništva sa strankama lijepih imena ali koje nisu organizirane i koje su sličnije Potemkinovim selima. Nisu na terenu mogle ponuditi ni kandidate za mjesne odbore jer jednostavno nemaju članstvo. A kad se došlo na biračka mjesta, oni koji slabije vide, s mukom su pronalazili HDZ okićen savezničkim strankama.
Prije ili kasnije, HDZ će morati izjasniti se i o „Savezu za Hrvatsku“ jer što je očito vrhu stranke, nije jasno vidljivo stranačkoj bazi iz koje dolaze glasovi. To se pokazalo u izboru za gradonačelnika Zagreba. U naseljima gdje je HDZ pobjeđivao, HDZ-ova kandidatica za gradonačelnika dobila je sramotnih 5 posto jer je članstvo netko uvjerio da je stvarni HDZ-ov kandidat Milan Bandić a ne Margareta Mađerić. Čini se doista da je za HDZ dobro, a dobro je i za Hrvatsku što se pojavio „Savez za Hrvatsku“ jer je HDZ natjeran da prestane nekakvim naginjanjem na desno do pada i propadanja. Tko poznaje članstvo HDZ-a zna da se članstvo sastoji od svih stališa hrvatskoga društva. Velika većina članstva živi skromno, štedljivo i socijalno je sigurno osjetljivije od tzv. lijevih stranaka. Može se reći da se držih kršćanskih načela ali ta temeljna načela su prihvatljiva ne samo katolicima nego i pravoslavcima i muslimanima što se očitovalo u zajedničkim nastupima klera Katoličke Crkve, Pravoslavne crkve i Islamske zajednice u Hrvatskoj. Nisam još nikada čuo da bi se za članstvo u HDZ-u moralo izrecitirati Credo, Vjerovanje Katoličke Crkve.
Iako se HDZ više ne smatra pokretom nego strankom, ipak zadržavae neke karakteristike pokreta i širinu, za razliku od sitnih uskogrudnih, sektama sličnih strančica. Stoga, nadam se, da će i ovoj kaotičnoj situaciji u Hrvatskoj doći kraj. Kada? Polako nakon predstojećih izbora. Nakon što je Jadranka Kosor izbacila Sanader iz HDZ-a, na indeks zabranjenih pjesama stavljena je Pjesma naša, koja je otpjevana na 13. Općem Saboru HDZ-a na kojem je Jadranka Kosor imenovana predsjednicom Vlade.
Pjesmo naša
Ej, što mi je lijepa pjesma slavonska
Sva u boji zlata poput dukata
I još kada šorom krene tambura
Kad se ranom zorom zapiva
Ej, što mi je lijepa pjesma slavonska
(Stanko Šarić i Hrvatski tamburaši)
Dravom plovi naša pjesma podravska
S međimurskom sve do plavog Dunava
Nek ih prate zvuci starog cimbala
Gdje god živi naša duša hrvatska
(Đuka Čaić)
Pjesmo naša poleti ravnicom
Dalmaciju i Istru pozlati
Preko Like do Baranje do mora
Prođi Bosnom našem rodu svrati
(Mišo Kovač i klapa Maslina)
Pivat ćemo dok nas bude bilo
Lijepa naša, velebitska vilo
(Đani Stipaničev)
Neka pjesma teče k moru Cetinom
Kroz taj kamen sivi mojom Zagorom
(Dražen Žanko)
A kad ispod volta kamena
Šoto voće klapa zapiva
Našu dušu grije, pisma s Jadrana
(Mladen Grdović)
Kak je lepa ta popevka zagorska
Diši kak proščenje, kak fiolica
Z njom se saku klet navrne mužika
Kak je lepa ta popevka zagorska
(Adam Končić)
Pjesmo naša, pjesmo draga
Nosimo te u srcu
Jer ti nam čuvaš dušu hrvatsku
(Vinko Coce i klapa Trogir)
Pavao Blažević